DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Ž i v i c e Živica ili živa (zelena) ograda imade ispred plota tu prednost što za njeno uzdr žavanje nije potreban nikakav materijal. Kod nje su jedini troškovi oko osnivanja i kasnije svake godine nešto rada oko uzdržavanja. Izdaci su vrlo mali, a korist velika, jer se osim ogradjivanja postizava na mjestima i glavni postavljeni zadatak, a to je, zašumljavanje površina. Izborom raznolikog grmlja" koje služi za pašu pčela postizavamo i neposredne koristi. Dobra živica je solidna ograda kroz koju se ne može probiti ni čovjek, ni životinja. Susreću se, medjutim, često i loše i šupljikave živice, zbog toga što se kod njih ili nije odabrala odgovarajući vrsta grmlja ili drveća, ili što su bile loše uzgajane i loše njegovane, pa često i zbog lošeg staništa (nepovoljnog zemljišta) na kojem su uzgojene. U velikoj nadmorskoj visini i na vrlo lošem kamenitom tlu živica se ne može uzgojiti kako treba, pa se i ne preporučuje za više visine od oko 1200—1500 metara. Živice treba podizati u nižim i blažim predjelima, naročito oko rasadnika, kultura, branjevina, te kao ogradu oko lugarnica, šumarskih kuća manipulacija, pa i oko ziratnog zemljišta koje graniči sa putevima i stazama. Za živice se upotrebljavaju razne vrste drveća i grmlja. Žutika (Berberis vulgaris), koja se često nalazi u prirodnim živicama ne preporučuje se za umjetno uzgajanje, jer je opasna poljoprivredi pošto se na njoj razvijaju sporo žitne rdje. U sjevernim zemljama živice su jedna gotovo redovita pojava u ogradjivanju kultura i tamo su se dvije vrste i to obični grab (Carpinus betulus) i glog (Crataegus) pokazale kao najprikladnije. Osim spomenutih vrsta kod nas je za živice naročito pogodna kalina ili zimolez (Ligustrum vulgare) zatim grabić ili kukrika (Carpinus orientalis), gledičija, maklura pa i drugo grmlje. U novije vrijeme živice se podižu vrlo često od maklure (Maclura aurantiaca) i raznih vrsta vrtljarskih smrčica (Spiraea ulmifolia). Živice se češće uzgajaju neprekidno od jedne vrste, ali su mješovite bolje zbog raznolikosti i boljega rasporeda. U živice se mogu korisno uklopiti i Mzne pčelarske vrste na pr. kozokrvina (Lonicera), dafina (Eleagnus), pa i dopunjavati kupinama, crnim trnom, divljom ružom i- t. d. Dobre su vrste i lijeska pa neke vrbe. Živice od bagrema su takodjer vrlo dobre i dadu se zbog njegove jake izbojne snage lahko kresati i održavati u potrebnoj ustini.. Živica od maklure. (Maclura aurantiaca) svojim gustim spletom grana i oštrim trnjem sigurno štiti prodiranje životinja u zagradjenu površinu. Maklura raste brzo, lahko se uzgaja, ali traži toplije i umjerene predjele. U gradovima oko vrtova često su živice izgradjene od jasmina, biserka i raznih ukrasnih surušica. Živica od bagrema, kombinovana sa stablima bagrema, zasadjenim na medjusobnoj udaljenosti od 3 metra, koja služi kao stupci za bodljikavu žicu naročito se.preporučuju. Materijal za podizanje živice treba uzgojiti u rasadnicima. Zato treba skupiti potrebno sjeme, uzgojiti jednogodišnje biljke, koje će zatim trebati redovito presadjivati (školovati), da se bolje razviju. Živica od gloga Živica od gloga daje gotovo najsolidniju ogradu naročito tamo gdje se od ove traži da bude neprobojna i za manje životinje (zec u voćnjacima i rasadnicima). Glogova živica se ne lomi, a može trajati 50 do 100 god. Postoji dvije vrste gloga: obični (Crataegus oxyacantha) i sa duboko urezanim listovima (C.monogyna). Ovaj posljednji dolazi češće u obzir, jer se brže razvija i brže stvara zatvorenu živicu. Predradnje za uzgoj živice su obrada zemljišta s jeseni motikom, da bi sadnice dobile dobru i rahlu podlogu. Obrada zemljišta vrši se u pojasevima oko odredjene kulture ili rasadnika i t. d. Prije sadnje se zategne konac po, pravcu gdje treba da se podigne živica i iskopa mali jarak uzduž konca u -širini lopate, oko 30 cm, dubok i širok. Premda nije neophodno potrebno ipak se preporučuje ubacivanje djubreta u ovaj jarak. 155 |