DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 60 <-- 60 --> PDF |
pod uticajem kiše i mraza raspada nije dobar za suvozid. Na mokrom i močvarnom zemljištu suvozid je teško održati´u ispravnosti. Dobar materijal za suvozid daju naši kraški vapnenci (krečnjaci), zatim razne vrste progorja, silikati, pločasti škriljevci, a vrlo slab pješčenici, dolomit i glinenci. Troškovi oko podizanja suvozida su prilični, rastu i mjenjaju se prema visini i širini zida, prema udaljenosti i teškoći dobave kamena i prema radnoj snaži. Najbolje suvoziđe podižu u Hercegovini i zapadnoj Bosni sami domaći seljani. Prije rata je jedan tekući metar suvozida koštao oko 8.— dinara. Kod izgradnje suvozida preporučuje se podizanje temelja, t. j . iskopavanje i popločavanje jarka širokog oko 1 m i dubokog oko 20 cm. Time zid dobiva siguran oslonac. Zemlja iz takvog jarka može da korisno posluži i za ispunjavanje i dopunjavanje jama u kojima se sade biljke. U našim kraškim krajevima uobičajeno je podizanje suvozida bez prethodnog iskopavanja temelja i to naročito tamo gdje je podloga suvozida kamen živac. i Za suvozid je važno (uostalom kao i za sve druge ograde), da se izvodi u što moguće duljim pravim linijama. Krivine treba izbjegavati, a izvoditi ih treba samo onda, ako su terenske prilike takove, da se ne mogu nikako izbjeći. Prije zdanja treba položaj i pravac suvozida tačno markirati i već tom prilikom treba sve granične krivine što bolje izravnati. Srednja visina suvozida bez temelja i završnog sloja kamenja (krune) treba da je bar 90 cm, donja širina iznad temelja 80 cm, a gornja 40 cm. Gradnja suvozida vrši se slojevito (Sloj po sloj) od kamenja koje ima dobro ležište. Slaže se u pravom vezu kod koga se svaka sudarna reska-(pukotina) medju kamenjem pokriva i veže kamenom u slijedećem višem sloju (kao kod cigala). No valja kamenje polagati na užu, manju površinu. Završno kamenje u kruni (u zadnjem sloju) treba da je, po mogućnosti najviše 20 cm dugo, pločasto ili u obliku trokuta, 40 cm širine i 20 cm visine. Takvo kamenje, kojega nije uvijek lahko naći na mjestu gdje se ,gradi suvozid, polaže se u zatvorenom redu, koso jedno na drugo tako, da jedno na drugom leži tačno i čvrsto. Na taj način će ukupna visina zida dosegnutim najmanje 105 cm. Viši zid nije potreban. U južnoj Hercegovini ispod najgornjeg sloja kamenja umeću se grane divlje drače (Paliurus aculeatus) koje imade u izobilju po krševima). Granje se donjim krajem pritišće sa kamenjem tako, da su bodljike okrenute na izvan, te time sprečavaju kozama preskakivanje zida. U krajevima gdje nema divlje drače može za to poslužiti i glog, ali se ovo ne preporučuje tamo gdje već i drača ili glog služe kao zaštita terena ili kulture. Zid se uvijek podiže vertikalno a ne okomito na podlogu. Na padinama suvozid se kod nas podiže često i okomito, ali se tada kod vezivanja kamena mora paziti, da se vezivanje poprečnim pločama izvede što čvršće i povezanije. Pravilo je upotrebljavati veće kamenje, a sa manjim popunjavati i završavati zid u kruni. Strane suvozida treba da su nagnute, jer je takav zid stabilniji. Vanjska strana može da bude i nešto manje nagnuta, pa čak i okomita kad se zid izgradjuje od velikih masivnih blokova koje zapremaju ber 2/3 visine zida. Za iskopavanje, prebacivanje i postavljanje većih blokova kamenja trebaju dobre čuskije, a inače se sav rad vrši manuelnom snagom bez nekog naročitog alata. Glavno je izvoditi pravilan vez kamenja. Da bi se još bolje postigla svrha ogradjivanja, najgornji se sloj (red) kamenja u pravilu polaže koso poput crijepa. Na taj način svaki kamen pruža drugom oslonac i stoka izbjegava prolaz preko oštrih izloženih rubova takvog kamenja. U nekim krajevima Svajcarske, gdje za ograde nema dovoljno krupnog i stabilnog kamenja podižu se niski suvozidi i preko ovih se postavlja na koso ukrštenim stupcima jedna baskija. Tako je donji dio zida iz kamena a gornji baskija. 154 |