DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Čim budu sadnice na raspolaganje, bit će pofrebpc» preporučiti šumoposjednicima, da slabe i pd prelca napadnute borove posijeku i čistine zasade sa listačama.« U duhu ove kampanje priopćio je tršćanski »Primorski Dnevnik br. 157 i 158 od i4. i 15. XI. 1945. članak Dr. Stanislava Oblaka »Borov prelac«. Članak je napisan lijepo, opširno i popularno. Manje netačnosti, koje proističu očigledno iz brzine, ili štamparske greške, ne ćemo spominjati. Poglavlje »Prelac prouzrokuje pgrpmnu štetu« sadrži tvrdnje, kojima moramo sa stručnog stanovišta prigovoriti. »Prelac nema svuda jednake životne snage. Tako zapažamo, da se na kraškim borovim nasadima širi osobito tamo, gdje bor nema najzgodnijih uvjeta za svoje uspjevanje n. pr. na crnom boru, koji voli više položaje, a posađen je u primorskom pojasu u nizinama. Poučan je primjer na Učki, gdje vidimo, da prelac sa većom visinom polagano nestaje. Općenito ga na visinama 700—800 m nad morem više ne nalazimo. Uzrok je po svoj prilici taj, da prelac s jedne strane nalazi slabije uvjete za svoj razvitak, s druge strane pak sam bor pruža insektu veći ili manji otpor. Često se dešava, da prelac postavi gnijezdo u samu vršiku stabla, koja se osuši, tako da drvo više nema pravog prirasta.« Ovdje valja naglasiti činjenicu, da se prelac nije pojavio u nasadima crnog bora, jer se isti nalazi u nižim, za svoje uspjevanje manje pogodnim položajima (van svega optima), naprotiv zato, što taj položaj pretstavlja opti malnu zonu uspjevanja borovog prelca. Prelac ne ide u veće visine na Učki (preko 800 m) zbog prehladne klime a ne zato, što bi bor radi pogodnijeg staništa bio otporniji prema borovom prelcu. Protiv potkornjaka bore se stabla smolom, za borbu protiv gusjenica nemaju sretstva! Pod poglavljem »Prirodni neprijatelji prglca« čitamo o muhama najeznicama, koje napadaju gusjenice prelca te polažu svoja jajašca u njihova tjelesa. »Posmatranja su ustanovila, da spomenute mušice- unište oko 1/3 borove gamadi. Razumljivo je, dakle, da se nalazi u svakom gnijezdu prosječno 50 napadnutih gusjenica. Ako bismo otkrili način, kako da razmnožimo broj korisnih mušica na štetu borovog prelca, postigli bi još temeljitije i pogibeljnije sretstvo protiv štetnika. Jasno je, da uništavanjem prelca uništavamo ujedno i njegovog neprijatelja, koji se kao jajašce ili ličinka nalazi u tijelu gusjenice. Da bi uništili gusjenice a ujedno spasili njegovog najeznika, zamislili su slijedeći način, kojega i mi preporučujemo; Složiti moramo krletku od mreže, ali bez dna. U krletku stavimo gnijezda sa gusjenicama, koje skupimo nešto prije nego imaju gusjenice otputovati pod zemlju, t. j . u aprilu. U gnijezdima bit će i napadnutih gusjenica. Sve će gusjenice ostaviti gnijezdo, ali će se moći razviti u leptira samo one zdrave. Napadnute, međutim, gusjenice imaju prije ili kasnije da uginu a iz njihovih tijela razvit će se poznate, pam mušice. Mreža krletke mora biti tako gusta, da sprječava izlaz velikim gusjenicama i leptirima, dok istovremeno dozvoljava odlijetanje malim novorođenim mušicama, koje će u pojačanom broju na drugom mjestu napadati svoje žrtve. Nakon odlaska mušica moramo sve_ u krletci preostalo spaliti i raskužiti, kako ne bi ostala nova jajašca prelca pošteđena. ´ Već je sada u izgledu za slijedeću godinu strahovita navala borpvog prelca na i onako već izmučeni crni bor. Ako želimo sačuvati bar ono, što pam je od naših nasada preostalo, ne smijemo dopustiti, da bi borov prelac dovršio svoje uništavajuće djelo.« 121 |