DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Ing. VLADISLAV BELTRAM — (Ajdovščina, Slov. Primorje) BOROV PRELAC (C n e th o c a m p a p i t . o c a m p a) . ._ -, . ......... cocnbi (Cnethocampa pityocampa) U zimskoj sezoni 1945/46. opazili smo na kraškim borovim kulturama -vanredno jaku navalu borovog prelca. Uzrok je, što se prelac posljednjih godina nije uništavao, kako se to ranije redovito radilo, te je prelac mogao nesmetano da se razvija. Mnoge su kulture bile obrštene do posljednje iglice. Nekoliko riječi o samom štetniku. 1 Usred ljeta pojavljuju se leptiri, kojih ženke odlažu jajašca među iglice najmlađih borovih grančica. Iz jajašca izlegu se gusjenice i uskoro se primiete mali svileni bijeli zapreci u vršcima grančice, nevjerojatne čvrstoće,-koji štite gusjenice od zime, bure i kiše. U decembru—januaru gnijezda znadu biti velika za dvije šake te borova stabla odavaju izgled pravih božičnih drvaca, okićenih lijepim bijelim svilenim zaprecima. Mnoga su stabla u to doba iveć na Zapreci gusjenica borova prelca Foto: A. Jesenoyec čisto obrštena. U gnijezdu se nalazi i preko 100 gusjenica, koje po danu Žderu iglice a noću ili za lošeg vremena zadržavaju se u sigurnom zapretkü. Na jednom stablu zna u isti mah da se nađe i po nekoliko desetaka, gnijezda. Kada je stablo obršteno, putuju, sada već odrasiije, gusjenice u vidu, ..... 119 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 26 <-- 26 --> PDF |
ili čista — jedna se drži druge — vrlo polagano sa drveta na zemlju tražeći nove paše, t. j . novo zeleno stablo. U proljeće otputuju već potpuno razvijene gusjenice pod zemlju i tamo se zakukulje. U julu izleže se iz kukuljic» leptir i proces počinje iznova. Borov prelac napada prije svega alepski, primorski, crni, obični bor, piniju, cedar i smreku. Pojavljuje se od morske razine pa do 700 m nadmorske visine (Brač i Učka). U sjevernijim predjelima ne siže tako visoko. Ne voli sjevernih´, hladnih i buri izloženih položaja. Najrađe živi na položaju zaštićenu od vjetrar okrenutom prema jugu. Jedini, do danas, poznati način Uništavanja prelca je odrezivanje vršika. posebnim škarama na motkama te spaljivanje na hrpama ili gnječenje obuvenom nogom. Ako se odreže vršika stabla, kvari se time prirast u visinü- Mnogo je bolje gnijezdo razoriti i skinuti. Uništavanje treba provoditi po takovom vremenu, kada gusjenice nisu u šetnji ili na paši. Uništavanje gusjenica u visokoj odrasloj šumi nije samo teško već i po život pogibeljno, radi opasnosti pd pada. Ovogodišnja pojava borovog prelca u SI. Primorju i Istri zabrinula ješumare i javnost. »Nasadi su u opasnosti. Uništavajte borovog prelca!« širi se poklik kao u vremenima naših pradjedova »Turci, Turci!« U izvještaju o pojavi borovog prelca nekog kotarskog odsjeka za šumarstvo čitamo: »Okružni NQ u Gorici u junu o. g. dostavio je kotarskim odborima uputstvaza suzbijanje borovog prelca te ujedno naložio, da se upozore posjednici šuma na uništavanje . gamadi. Kap typ je poznato, zadnje tri godine prelac se nije uništavao pa se isti razmnožip j napao skoro bez iznimke sve borove nizinske nasade na području kotara. Napadnuta površina borovih šuma u starosti 10—40 godina može se ocijeniti sa 1500 ha. Potpisani nema iskustva u tome, kakova se šteta može očekivati kraj daljnjeg trajanja pojave ovog štetnika, ako se isti ne uništava. Kod službenih obilazaka potpisani je posvetio pažnju širenju borovog prelca te ustanovio, da je najjači napadaj na osamljenim borovim stablima na pašnjacima, u sastojinama pak na rubnim stablima. Općenito je u sklopljenim sastojinama napadnuto 60% stabala. Vrlo je mnogoslučajeva, gdje se gnijezda nalaze u samim vršikama. Za sada nije još. moguće utvrditi, da je na borovim stablima prouzrokovanašteta. Gusjenice Rpžderu iglice na djelovima grana te naprave na pojedinim borovima po nekolikp gnijezda ali´ ne smetaju stablo u njegovom razvoju, jer asimilacija ide svojim tokom. Oštećene se grane ne suše a već slijedeće sezone potjeraju noveiglice. Ako uspijevaju četinjače, kojima donji dio krošnje okljaštrimo, te nisu ni odviše prikraćene u prirastu, tako ni oštećenja po borovom prelcu nisu kadra ometati razvoj stabala. Moguće je da se stabl ona slobm tlu, gdje jedva vegetira, ipak osuši- Danas je teško uništiti borovog prelca zbog njegove masovtie pojave. Školska omladina ne može ovaj posao obaviti, pošto se gnijezda nalaze visoko na stablu, osobito) u starih stabala. Neprilika bit će i u nabavi škara za skidanje gnijezda. Kad bi bilo za potsadnju odnosno za pošumljavanje dovoljno sadnica na raspolaganje, bilo bi najumjesnije, napadnuta stabla posjeći. U prvom redu ona, koja imaju gnijezda u vršikama. U starijim borovim nasadima tlo je već dosta oslabilo te bi za svoje poboljšanje trebalo drugih vrsta drveća. Bor bi mogao da se zamijeni hrastom, pitomim kestenom i bagremom, prema kvaliteti tla. Crni se grab ne isplati uzgajati. 120 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Čim budu sadnice na raspolaganje, bit će pofrebpc» preporučiti šumoposjednicima, da slabe i pd prelca napadnute borove posijeku i čistine zasade sa listačama.« U duhu ove kampanje priopćio je tršćanski »Primorski Dnevnik br. 157 i 158 od i4. i 15. XI. 1945. članak Dr. Stanislava Oblaka »Borov prelac«. Članak je napisan lijepo, opširno i popularno. Manje netačnosti, koje proističu očigledno iz brzine, ili štamparske greške, ne ćemo spominjati. Poglavlje »Prelac prouzrokuje pgrpmnu štetu« sadrži tvrdnje, kojima moramo sa stručnog stanovišta prigovoriti. »Prelac nema svuda jednake životne snage. Tako zapažamo, da se na kraškim borovim nasadima širi osobito tamo, gdje bor nema najzgodnijih uvjeta za svoje uspjevanje n. pr. na crnom boru, koji voli više položaje, a posađen je u primorskom pojasu u nizinama. Poučan je primjer na Učki, gdje vidimo, da prelac sa većom visinom polagano nestaje. Općenito ga na visinama 700—800 m nad morem više ne nalazimo. Uzrok je po svoj prilici taj, da prelac s jedne strane nalazi slabije uvjete za svoj razvitak, s druge strane pak sam bor pruža insektu veći ili manji otpor. Često se dešava, da prelac postavi gnijezdo u samu vršiku stabla, koja se osuši, tako da drvo više nema pravog prirasta.« Ovdje valja naglasiti činjenicu, da se prelac nije pojavio u nasadima crnog bora, jer se isti nalazi u nižim, za svoje uspjevanje manje pogodnim položajima (van svega optima), naprotiv zato, što taj položaj pretstavlja opti malnu zonu uspjevanja borovog prelca. Prelac ne ide u veće visine na Učki (preko 800 m) zbog prehladne klime a ne zato, što bi bor radi pogodnijeg staništa bio otporniji prema borovom prelcu. Protiv potkornjaka bore se stabla smolom, za borbu protiv gusjenica nemaju sretstva! Pod poglavljem »Prirodni neprijatelji prglca« čitamo o muhama najeznicama, koje napadaju gusjenice prelca te polažu svoja jajašca u njihova tjelesa. »Posmatranja su ustanovila, da spomenute mušice- unište oko 1/3 borove gamadi. Razumljivo je, dakle, da se nalazi u svakom gnijezdu prosječno 50 napadnutih gusjenica. Ako bismo otkrili način, kako da razmnožimo broj korisnih mušica na štetu borovog prelca, postigli bi još temeljitije i pogibeljnije sretstvo protiv štetnika. Jasno je, da uništavanjem prelca uništavamo ujedno i njegovog neprijatelja, koji se kao jajašce ili ličinka nalazi u tijelu gusjenice. Da bi uništili gusjenice a ujedno spasili njegovog najeznika, zamislili su slijedeći način, kojega i mi preporučujemo; Složiti moramo krletku od mreže, ali bez dna. U krletku stavimo gnijezda sa gusjenicama, koje skupimo nešto prije nego imaju gusjenice otputovati pod zemlju, t. j . u aprilu. U gnijezdima bit će i napadnutih gusjenica. Sve će gusjenice ostaviti gnijezdo, ali će se moći razviti u leptira samo one zdrave. Napadnute, međutim, gusjenice imaju prije ili kasnije da uginu a iz njihovih tijela razvit će se poznate, pam mušice. Mreža krletke mora biti tako gusta, da sprječava izlaz velikim gusjenicama i leptirima, dok istovremeno dozvoljava odlijetanje malim novorođenim mušicama, koje će u pojačanom broju na drugom mjestu napadati svoje žrtve. Nakon odlaska mušica moramo sve_ u krletci preostalo spaliti i raskužiti, kako ne bi ostala nova jajašca prelca pošteđena. ´ Već je sada u izgledu za slijedeću godinu strahovita navala borpvog prelca na i onako već izmučeni crni bor. Ako želimo sačuvati bar ono, što pam je od naših nasada preostalo, ne smijemo dopustiti, da bi borov prelac dovršio svoje uništavajuće djelo.« 121 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 28 <-- 28 --> PDF |
K ov.onie bi bilo primijetiti: malo je odviše općenito rečeno, da bi se u svakom gnijezdu nalazilo 50. zaraženih gusjenica. Krletka bež dna je nešto zagonetna. Ako ima najeznica toliko, onda će njihovo razmnažanje biti najh. rže, ako ga ostavimo,.da ide prirodnim svojim tokom. To znači, da prepuštamo jiajeznice njihovom prirodnom razvoju. .. . Da l ikatastrofa ? zaist a , . ... pr i j e t i -nasadim a , . ... . crno g , bor a n a Krš u Među samim našim šumarima na Kršu nastala je prava panika, kao što vidimo iz izvještaja i´pisanja. Na osnovu vlastitih tačnih zapažanja u godinama 1930.—1936. na´ otoku Braču, a kasnije u Senju, mogu mirne duše reći: Ne! - Priznajem, međutim, da bi bili nasadi ugroženi, ako. bi svaki napadnuti .bor posjekli,, jer bi borove nasade postepeno uništio ne -prelac već sjekira, :t. j. mi sami. .. . , ´ . Promatrao sam nasade i prirodne sastojine alepskog i crnog bora od morske obale ´do visine skoro 800 m nad morem te pojedina stabla bezbroj puta u roku 7 godina. Vidio sam ih na´ raznim visinama po više sezona uza. stopce. U svoje vrijeme stabla su opet potjerala nove iglice. Tereni su na Braču vanredno slabi, jer kameni slojevi teku većinom uporedo sa površinom, tako da borove krošnje u starosti imaju oblik plitkog tanjura ili ravnog kišobrana. Teren je, dakle, krajnje nepovoljan, nadmorska visina različita od mora do skoro 800 m, oborina u niskim položajima po 700 mm godišnje uz more, a dvostruko u visinama. Sušne periode su jako dugačke a usahlih borova nigdje! Slovenski su i Istarski Kras »raj« u usporedbi sa Bracem, kako u klimatskom tako u pogledu tla. Kada sam nastupio dužnost kotarskog šumara na Braču, vidio sam, da vlast šumopošjednike kazneno progoni, ako ne uništavaju borovog prelca. Ti su progoni proužrokovali, da su mnogi vlasnici krša i goleti uništavali prirodni borov podmladak (nalet sa strane) na svojim zemljištima, jer ih kasnije, prirodno pošumljene, nisu smjeli po potrebi iskrčiti te bi bili kažnjavani, ako ne bi tamanili prelca, Uvidj.ev da prelac nije pogibeljan za borove šume, napustio sam kazneni progon i narod je većim simpatijama počeo da gleda taj do tada omraženi bor. Vještačko pošumljavanje Krša počelo je, da se vremenom pretvara u pravi narodni pokret. U čemu pe ta »ogromna« šteta od borovog prelca? 1. Prelac redovito popase iglice u vrijeme zimskog odmor a stabla , kada je asimilacija završena i rezervna hrana za narednu sezonu spremljena. :-..´ 2. Svakog prbljeća i´ onako potjera bor otprilike jednu trećinu novih iglica (normalno). Asimilacija je prema tome i u slučaju napadaja prelca osigurana te će,nove iglice ü novoj sezoni izvršiti svoj zadatak, makar "će u kasnoj jeseni ili zimi svršiti u gusjeničjem želucu. Nema sumnje,´đa će godišnji prirast biti manji. A do fiziološke smrti stabla jo š j e daleko . Naravno, da će stablo biti prema potkornjacima manje otporno, ali na sreću tih neprijatelja crni bor nema mnogo. I sušu će stablo jače osjetiti, jer je oslabljeno. To su opasnosti, koje ne smijemo nikako zanemariti! < . 122 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Pored muha najeznica imaju gusjenice svoje neprijatelje i u epidemijama, koje se pojavljuju u vrijeme najjačih napadaja gusjenica, kada uslijed pomanjkanja hrane slabe i postaju pristupačnije raznim bolestima. Napadnuti bor tjera nove iglice Foto: A. Jesenovec U novembru 1945. primijetili smo u jako zaraženoj borovoj šumi kraj Vipave gusjeničja gnijezda smeđe boje sa bolesnim gusjenicama, koje su djelomično, po svoj prilici istjerane iz gnijezda, ugibale na vanjskoj strani zapretka. Samo gnijezdo, koje je normalno vänredne čvrstine, mogli smo bacanjem manjeg kamenja otkinuti sa stabla i rasuti. Takovih je gnijezda bilo mnogo. I sjenice su- jatimice napadale gusjeničja gnijezda te vadile iz njih stanovnike. ´; . . **. Suzbijanje potkom jaka traži iz temelja drugačiji postupak i temelji na drugim principima. Kod nekih Vrsta gusjenica postoji načelo; Ako.ih u samom početku ne možemo uništiti, puštamo ih na miru, tako da njihov razvitak postigne čim prije kulminaciju. Ometanjem slobodnog razvoja samo odgađamo njihovu kulminaciju, kada" su-slabo hranjene gusjenice ifeložene svakojakim epidemijama. * ´ . Takav školski primjer nudi nam gubar (Lymantria dispar), poznati gost slavonskih hrastika.´ Hrastove šume znadu-usred ljefa biti bez ijednog lista kao usred zime. Imao sam prilike — protivno svome uvjerenju i prigovoru kao i onima našega taksatora iz direkcije.— po nalogu iz ministarstva potrošiti u jednoj sezoni 11.000 dinara za uništavanje gubarevih legla premazivan jem katranskim petrolejem. To je bilo u proljeće 1937. na šumskoj upravi u Vrbanji. Invazija je došla izvana, iz susjedstva. Naš je rad:navalu onog ljeta ublažio, jer gubara nismo mogli potpuno uništiti. Slijedeće sezone već nismo mogli odoljeti nävali, Svojim radom samo smo kulminaciju zavukli. Umjesto druge nastupila* je tek treće godine. Suma je stradala."jednu godinu kasnije. Ni gubar sam po sebi nije pogibeljan hrastovim šumama, ako to nisu čiste sastojine. Hrast, koji je izgubio list u vrijeme najživlje´asimilacije, pro123 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 30 <-- 30 --> PDF |
lista nanovo. Akp novog lista ne napadne medljika (Aficrosphaera guercina),. hrast je spašen. Opasnost mu prijeti jedino u slučaju vanredo ranog nastupa. zime s ledom, kada mogu da se smrznu još neadrvenjele grančice. Inyazijaobično završava općenitom epidemijom kod gusjenica u kulminaciji njihova razvoja: Godine 1931. pojavila se je na česmini (Quercus ilex) na otoku Braču dotada nepoznata gusjenica, koja je tek slijedeće godine primjećena u većem broju — sam gubar! Savjetnik šumarskog otsjeka tadanje banske uprave u Splitu pregledao je navalu na licu mjesta. Na sresko načelstvo je skoro iza. toga stigao nalog o uništavanju gubara. Šumar je mirne duše »primio na znanje « i spis stayio »ad acta«, jer nije imao volju tjerati narod na jalov posao. Nestašne leptiriće su naime na Kršu prptivno običajnim pravilima iz ravnica sakrivale svoja legla pod kamenje! Uništiti samo jedan dio legla značilo bi ne samo besplodan rad već i štetan posao! Leptirića izleže naime oko 500 jajašca. Uporedo sa gubarpm pojavio se je i njegpv nametnik hrušt muškatnik (Calosoma sycophanta) u silnoj množini. Ü proljeće g. 1934. postigao je gubar silan razmah ali je odjedanput propao od epidemije a i sam hrušt, izgubio je svoj »kruh«. Obojica odoše bestraga! (Vidi: »Šumarski list« iz g. 1935.: »Pojava gubara na mediteranskoj makiji«). Po mome uvjerenju, što sam ga stekao na osnovu promatranja i iskustava, prelac ne može postati katastrofalan, barem ne uz pstale normalne prilike. Gubitak godišnjeg prirasta tako je neznatan, da ni izdaleka ne pokriva troškove uništavanja gusjenica. Ni vrši ka stabla se od njega ne posuši . Ako su možda ponegdje nasadi propali, to su bili po srijedi drugi Čarape ispletene od ovog prediva bile bi nepoderive. Nažalost — gnijezdo se teško raspreda. Foto: A. Jesenovec . |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 31 <-- 31 --> PDF |
uzroci. Prelac »siromah« već izdaleka izaziva pažnju svojim zaprecima, dok podmukli potkornjak ostaje sakriven pod korom, pa se i njegov štetan rad pripisuje prelčevom računu. Tako smo u nasadu nad Vipavom našli potkornjake na uginulim borovima (Myelophilus — po svoj prilici — i Pissodes), da prelac pri tome nije bio ni najmanje kriv. šta da radimo? Preporučivo je i potrebno, da se svi mladi nasadi čiste od gusjenica, budući da je rad na niskim nasadima lagan i jeftin te bi šteta uslijed bršterija : mladih nasada bila daleko veća nego kod odraslih sastojina. I stare šume dobro je očistiti, ako je moguće obaviti to temeljito. Ako pak navala : nastupa u prevelikom opsegu, prepustit ćemo je jednostavno prirodnom razvoju. Najveću moramo pažnju posvetiti sastojinama či. šćenjem i prorjeđivanjem, da iz njih uklonimo slabe i neotporne elemente. Stručna literatura, osobito strana, može nam biti dobär piitokaž. Međutim su nam potrebna i vlastita zapažanja, kako bi došli do ispravnih zaključaka: Površna su posmatranja još štetnija. Neki specijalista za Krš tvrdio mi je n. pr., da ima prelac godišnje više generacija. Do toga zaključka ga je . sigurno navelo zapažanje, jer je istovremeno vidio gusjenice u različitim fazama razvoja. Ponegdje bile su pašom već gotove, dok su na drugim mjestima (viši položaji) istom pravo počele. Kada se radi o kampanji najvećeg opsega i o upotrebi tolikog napora naroda, potrebno je ustanoviti, da li sü te mjere potrebno i umjesne. 26. XI. 1945. DODACI ČLANKU: j-^ , . .. . Nastavak I. ~ U knjizi Rubbia: »25 godina pošumljavanja kranjskog Krasa« čitamo: »Pinijev prelac (tako ga Rubbia naziva) pojavio se najprije g. 1903. u borovim nasadima Vipavske doline, kamo je naletio iz primorskih nasada. Navala je iz godine u godinu jača, jer se zapretei u sklopljenim borovim šumama teško primjećuju pa i teško je doći do njih. Izvan nasada ti se- zapreci lako vide, u sklopljenoj pak šumi, teško se primjećuju oni na granama u krošnji. Gaženje i spaljivanje sakupljenih zapredaka jedino je uspješno uništavanje. Kupiti se moraju više puta preko zime, jer nije moguće zateći ü gnijezdu gusjenica, koje SU u šetnji. T. gusjenice´ primjećuju se tek onda, kada se pojave u novim zaprecima. Prenida su g. 1910. toga štetnika primijetili i tamanili u kotaru Senožeče, pokazao se naredne godine u nasadima uz Južnu željeznicu sve do Gornjih> Ležeča. Proširenje toga prelca može postati zä Kras sudbonosno. Stoga su, sporazumno sa Komisijom za pošumljavanje Krša u Gorici i kotarskim poglavarstvom u Sežani, na području kojih se taj štetnik nalazi u ogromnim množinama, kao i sa kotarskim poglavarstvom u Postojni izdate energične odredbe u cilju njegovog uništavanja.« Te se energične odredbe nažalost nisu mogle izvađati dulje vremena, jer je prvi svjetski rat u pomanjkanju radne snage zanemario prelca. Objava rata među državama značila je za prelca primirje. Zäto je nadasve zanimljiv slijedeći dokumenat: . |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 32 <-- 32 --> PDF |
,,- .".V".,.´. , :",.... . ".IZJAVA ; ; .„.´:....´.,.´ ..,;´.,/´"´" i. Potpisani- Božić Sacerfo, radom iz Sooerba i btvajuć u- istome mjestu, kotara Herpelje»Kozina, star 51 godinu, član mjesnog naredao oslobodilačkog odbora, s funkcijom referenta za gospodarstvo, izjavljujem slijedeće; . .« _.,.-. Godine 1919. pojava borovog prelca bila je jača nego ove godine. Radi pomanjkanja radne snage g. 1919. gnijezda (mješina) nisu se sakupila. Godinu dana kasnije uopće, nije na čitavom nasadu primjećena nijedna mješina. Borov je prelac godine 1919. ogolio nasade u tolikoj mjeri, te je izgledalo, da, će se nasadi osušiti. Uza sve to, oni su slijedeće sezone svi zaaejenili. Smrt fašizmu — sloboda narodu! i , Socerb, 3. I. 1946. .. ... . ...... . " .´.´,.,-.´.-" ....... . ´.\ , ´."´ Potpisani: Bpži č Sacerlo,, referent za gospodarstvo´ Sta će stručnjaci, koji su u sezoni vodili oštru kampanju protiv prelca te na plakatima´objavili,, kako je već mnogo borova, od prelca ogoljelih, suhih , mrtvih, reći?´ ." ´ , Bit će dobro, ako se sjete stare izreke: Bolje znati nego imati! . "´ "´ ´-´-" ´ ;30. I. 1946. "´. ... Nastavak II. ... Šta velite k slici?´ Otsjek za šumarstvo Povjereništva pokrajinskog narodno oslobodilačkog odbora za Slovensko Primorje u Ajdovščini imao je mnogo truda, da je — ako ne uvjerio — a ono barem poljuljao kako šumare tako i narod u njihovom mnijenju, da borovi bez iglica ipak nisu propali. Prijetila je ozbiljna opasnost, da se sva gola stabla posijeku, čime su pojedini vlasnici nad Vipavom već otpočeli. Svojim uputstvima o načinu tamanjenja borovog prelca spasilo je po koji borov nasad i prištedilo narodu mnogo neplodnog i štetnog posla te spriječilo poneki pad sa stabla. Uputstva su glasila: , ´ .. . -J 1. Gnijezda treba, temeljit o uništiti kod mladih nasada (i u slučaju jake navale), kod pojedinačnih stabala ili kod odraslije šume, ako se može to uraditi. . . . 2. U odraslim šumama i kod jake navale, gdje se prelac ne bi mogao potpuno uništiti, neka se ne poduzima ništa. Nä pola obavljeno djelo ne samo što nije korisno, ono je i štetno. . . ., . Kada navala-postigne najjači stepen te gusjenicama ponestane hrane, nastupa gladovanje praćeno epidemijama, koje prelca.-do kraja, unište, ako se već prije toga ne umiješaju neki drugi faktori biološke prirode. Tako´se pojavljuju mnoštvene navale razne gamadi i u tome je tajna´njihova isčeznuća. O prelcu bi mogla da se napiše čitava knjiga, ali namjera mi je bila govoriti samo o njegovoj štetnosti. Od njegovih prvih pojava na kranjskom Krasu (Rubbia) proteklo je skoro pola vijeka te. je već vrijeme, da se borovog prelca više ne plašimo, već da vidimo u njemu štetočinca, kakav u istinit jeste. 21. V. 1946. « . 126 . |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1947 str. 33 <-- 33 --> PDF |
c Nastavak III. Makar je ljeto 1946. bilo vanre´dno toplo i sušno, što bi u najvećoj mjeri imalo pogodovati prelčevim kukuljicäma u tlu, napadaj se ove jeseni na istim nasadima jedva primjećuje. Po svemu izgleda, da je kulminacija bila prošle godine. 5. XI. 1946. PRIMJEDBA Dr. ing. V. TREGUBOVA: :U dopunu prednjeg članka primjećujem öasanj u mjesecu prosincu 194.. pregledao više od 20 raznih borovih kultura (u glavnom. alepskog i. nešto crnog bora) širom cijele Dalmacije, te nakon uspoređenja stanja ovih kultura u prošlim godinama, .* došao sam do Jstih zaključaka ićao i autor prednjeg članka. Izgleda, da je prošle, godine došlo do kulminacije napada borovog prelca. Pojedine kulture alepskog bora na izloženim južnim obroncima bile su tako napadnute, da su izgledale kao da će se posve osušiti (na pr. kulture iznad Šibenika, Trogira,.´ oko Skradina oko samostana Visöväc, oko Novigrada).´ Ove´ kulture uopće se nisučistile, ali´bilo je i takovih na čišćenje kojih; bilo je utrošenof´ riinogö radnih dana (Marijan, Šubičevac, Purit-Amika, Biograd, ..... t. d.):-Ako usporedimo stanje ovih kultura, koje su se čistile i onih, koje se nisu čistile,, onda vidimo da nema nikakve razlike: i U "jednim i u drugim teško će se naći koji zapredak borovog prelca. i Intenzitet zaraze nije- ni 1% prošlogodišnje (Split, Biograd, Knin,: Drniš, Dubrovnik i dr.). Srednje-napadnutih mladih borovih kultura a.lepskog bora primjetio. sam oko Prologa, Vrgorac, iznad Gata-Uplana (Šestanovac) i u kulturi Zapadni. Gaj — Kozino (Zadar). U mjestu Žnirčić kraj Zadra naišao sam na napadnuto borovo stablo alepskog i crnog bora, od kojih je crni bor bio" jače napadnut, 1 naročito oštećena stabla. Općenito osdšenih stabala uslijed prošlogodišnjeg napada bilo je jako malo, a i to su bila u glavnom već oštećena stabla. -" » ´ ´ * ´ " ´´´ Vjerojatno da se´ove godine razvio sekundarni parazit, koji je uništio gusjenice, jer Je proljetos zapaženo da su zapreci bili puni uginulih´gusjenica. --´ * Gore iznesena zapažanja- potvrđuje i matematska teorija o masovnom razvitku pojedinih vrsta parazitnih insekata. Ova--teorija -pokazuje: ciklističko kretanje tog: razvitka, te usporedno progresivno množenje parazita, čiji su vitalitet i aktivnost tor jači, što je primarni parazit brojniji. . , .. . Ako se taj ciklus ne poremeti, nakon kulminacije nastaje naglo opadanjeposlije toga neko vrijeme potpunog mirovanja. :´. Literatura:´ - Hubault (E); -Une thčorie mathematique des irfv^sions d´insectes. (Revue des Eaux et Eoret. Str. 82?.. 1932). . -´..´..--.,´..„.-.-,´ ´,. ,-. >, ´ .-:- Thompsons (W. R-): Les formules mathematique: du parasitisme cyclique. (C. R.. Ac. Sc.,J74. Str. L 201. 1922). ... ,_ ,.., . , . ,´.. ,. ´ ",.. .,; Zwölfer (W):-Zur Theorie der Insekt^nepidemie, (Biel. Zentr.-BL 50. Str. 724.. 1930),,../.. ,. idwie s ..;. ,.,. cli. v ;. ../_._ ;: ^,.;;; .... ^ _., _.; V"-: ...:,´-- ." ´-,-: . , -. -. ..».. .;´ ..,.-.. .:.--.-´ , :.; ,:. ..-.. . . ..:,.,.. .......... : Ha ......... ........ ...... ..... .......... ....; ......, ... ..... ...... ...... ..... .......... 127 |