DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Ing. AL. POSTNIKOV, (Sarajevo): REDUKCIONI HIPSOMETAR ............ .......... Instrumenti za mjerenje visina stabala (hipsometri) dijele se, kao što je poznato, u dvije grupe, i to u instrumente za geometrijsko i instrumente za trigonometrijsko mjerenje visina. Prva grupa dijeli se na dvije podgrupe ili kategorije, i to u: a) kategoriju, kamo pripadaju hipsometri, koji su konstruisani na bazi sličnosti dvaju trouglova, čije su baze paralelne, a krakovi se poklapaju, b) kategoriju, kamo pripadaju instrumenti konstruisani isto tako na principu sličnosti trouglova, pri čemu je hipotenuza jednog trougla upravna na katetu drugog i obratno. Smatra se, da su hipsometri a) kategorije točniji i bolji od onih iz druge kategorije. Opšta je mana svih instrumenata druge kategorije u tome, što se njima ne može izmjeriti odjednom cijela dužina stabla, već se uvijek moraju očitati dvije veličine, i to odsječak, koji se pročita kod viziranja na vrh stabla i odsječak pri viziranju na podnožje stabla, Zbroj ili razlika tih veličina daju ukupnu dužinu stabla. Druga je mana ta što se kod nijednog instrumenta ove kategorije ne može izmjeriti horizontalno odstojanje indirektnim putem. U šumarskoj literaturi opisane su mnoge vrste hipsometara, ali u praksi barem u ovim krajevima najpoznatiji su hipsometri: Faustin a nov, K1 a i n o v, te donekle Holov i Kriste nov. Druge vrste, naročito kompliciranje, kao što su Sanlavileov, Hinijev pa i Klausnero v, te hipsometri Matesov, Vajzeov, Vimenauerov, Starkeov, Lautenbaho v polimetar i t. d. poznati su uglavnom iz stručne literature. Prilikom mjerenja visine stabala kod taksacionih radova kod nas se nije polagala naročita pažnja na samu tačnost mjerenja, već uglavnom na cijenu hipsometra, spretnost kojom se dade raditi pojedinom vrstom instrumenata, te koliko je isti pogodan za nošenje. Ko je god imao prilike da radi na mjerenju visina stabala u bosanskim šumama kod taksacionih radova, koristio se uglavnom Faus t mi an o v-im li Klajn-ovim hipsometrom. Prilikom rada svako je uočio dobre i loše strane ovih hipsometara. Kod prvog, kao dobra strana, ističe se njegova portativnost i spretnost za rad. Mana mu je što je visak prilično lagan te za vjetrovitog vremena teško je očitati tačnu visinu, a i bez toga se visak dugo klati dok se ne umiri, a to zamara mjerača. Druga je nezgoda što se odstojanje od stabla do mjerača može mjeriti samo direktnim putem, t. j . pomoću pantlike, pri tome se ova odstojanja gotovo nikad ne mogu tačno izmjeriti, naročito u brdovitim krajevima, kakve su gotovo sve bosanske šume. Mjerač je prinuđen da reducira koso mjerene dužine na horizonat u većini slučajeva od oka, što nikad ne može biti tačno. Zatim, direktnom mjerenju stoji često kao prepreka podmladak. Osim toga za direktno mjerenje odstojanja potrebno je 2 radnika, što poskupljuje rad a u isto se vrijeme troši mnogo više vremena. Za samo odmjeravanje, nego kod indirektnih mjerenja. Dok radnici odmjeravaju odmjeravaju odstojanje mjerač je besposlen, dosađuje se, gubi potrebnu koncentrisanost, a to sve utiče na preciznost rada. Ovaj instrumenat ima još i drugih, uglavnom teoretskih, odlika i mana, ali to ovde nećemo razmatrati. Klajnov hipsometar ubraja u svoje dobre osobine u prvom redu to, što se udäljenos´ti mogu mjeriti indirektnim putem. Zatim sigurnost u očitanju visine. Među mane pak, mogle bi se ubrojiti ove: Dešava se, da se ležište vertikalnog ravnala prilikom upotrebe iskrivi. Obzirom na dužinu ravnala (oko 50 cm) dobijaju se u tom slučaju osjetne greške koje idu često i do 4 m. 77 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Ako se ležište iskrivi u pravcu meračevog oka, dobijaju se manje visine spram stvarnih, a ako se iskrivi u suprotnom pravcu, dobićemo veće visine. U koliko je stablo više, u toliko je i greška veća. Često puta prođe više dana dok mjerač uoči iskrivljenje ležišta. Druga je mana ta, što u gustoj šumi mjerač nije siguran dali je na ogledalu uhvatio lik podnožja i vrha od jednog istog stabla. I u ovom slučaju greška može biti znatna. Radeći na taksacionim radovima od godine 1935. do 1939. uočio* sam dobre i loše osobine gornjih instrumenata, te sam pokušao konstruisati jedan novi tip, koji" bi omogućio što brže, što tačnije i spretnije mjerenje. Rezultat tih nastojanja jeste: redukcioni hipsometar koji je opisan u ovom članku. Imajući u vidu teorijske i praktične mane gore navedenih hipsometara pokušao sam da ostvarim: 1) mogućnost indirektnog merenja horizontalnog odstojanja; 2) da uklonim greške koje nastaju usljed toga, što odstojanje od stabla do mjerača kod instrumenata druge (b) kategorije gotovo redovno nije jednaka odstojanju koje mjerač namjesti na instrumentu (recimo kod Fäustmanovog hipsometra izvlačenjem vertikalnog ravnala), što dolazi zbog toga, jer mjerač reducirajući od oka kosu udaljenost na horizonat, uvijek pogriješi, a zvuče vertikalno ravnalo za onoliko, koliko iznosi tako dobiveno otstojanje. Recimo poslije redukcije mjerač je dobio horizontalno odstojanje od 22 m. on će i vertikalno ravnalo na instrumentu namjestiti na 22 m., međutim faktično horizontalno odstojanje iznosi, recimo 20 ili čak 18 m. Koliki je uticaj ovakve greške na tačnost merena vidjet ćemo kasnije. Osm toga ni samo mjerenje pantlikom kosog odstojanja skoro nikad nije tačno; 3) da postignemo sigurnost očitanja visine stabla uklanjanjem uzroka koji to zaziva kod Fäustmanovog hipsometra, t. j . povećanjem težine onog dijela koji služi za očitanje. Uklanjanjem ovih mana instrumenat bi se izjednačio ili pak skoro izjednačio sa instrumentima a) kategorije glede tačnosti, spretnosti i brzine rada. Iz opisa instrumenta i načina rada sa njim vidjet će se na koji su način riješeni gornji problemi. Nu prije nego što pređemo na opis samog hipsometra osvrnut ćemo se na greške do kojih obično dolazi pri mjerenju visine stabala. Ako se vrpca ne zategne dobro ako joj na putu smeta kakav grmić, već samim tim dobija se netačna kosa dužina, tome se pridruži procjena nagiba i redukcija na horizonat od oka. Uzmimo na, primjer da je stvarno odstojanje 28. m. Pošto je pantlika obično duga 20 m. to odstojanje radnici moraju da izmjere u dva puta i kod toga obično´ pogriješe, jer promjene manje ili više pravac mjerenja. Osim toga griješke se povećavaju time, što mjerač na samom instrumentu namjesti distancijsku skalu (vertikalno ravnalo) pogrešno, redukujući »od oka« kosu udaljenost na horizonat. Nu još gore je to, što u praksi, koliko sam imao prilike da vidim, mnogi i mnogi mjerači uopće ne reduciraju kose udaljenosti na horizonat. ^ Griješke koje nastaju prilikom mjerenja visina stabala su mnogobrojne i raznolike. One mogu biti hotimične (usljed nesavjesnosti mjerača) i nesvjesne, a koje ipak proizlaze iz površnog obavljanja posla. Veličinu takvih grešaka je nemoguće utvrditi One mogu biti male, a mogu biti i veoma velike. No postoji niz grešaka, koje nastaju nehotice, a koje zavise ili od konstrukcije samog instrumenta, kojim se visine mjere, ili pak od načina izvođenja predradnji, koje su skopčane sa mjerenjem visina. Takve greške mogu nastati u prvom redu zbog netačnog odmjeravanja otstojanja od"mjerača do s t a b 1 a, ili pak se nalaze u direktnoj ili indirektnoj vezi sa netačnim mjerenjem otstojanja. Naime, mogu nastati ovi slučajevi. 1. Ako se otstojanje na terenu izmjeri direktnim putem manje ili veće od faktičnog. 78 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 17 <-- 17 --> PDF |
2. Ako se pri direktnom mjerenju otstojanja (kod instrumenata druge kategorije) ne izvrši potrebna redukcija na horizont. 3. Kada se visina stabla mjeri sa većeg ili manjeg otstojanja od približne visine samoga stabla. 4. Ako mjerač, pri mjerenju visine stabla, stoji ispod ili iznad njega. 5. Uslijed ljuljanja stabla u momentu mjerenja njegove visine. Postoji još čitav niz grešaka, koje se javljaju pri mjerenju visina stabala, ali najvažnije su one, koje nastaju zbog netočnog odmjeravanja otstojanja i koje zavise od same konstrukcije hipsometra. Dokazano je* da kod h´ispometra druge kategorije »apsolutni iznos visinsk e pogreške, skopčane sa pogrešnom izmjerom horizontalne distancije, jednak produktu odnosne distancijsk e pogreške sa kvocijentom između visine stabla i navedene horizontalne distancije«. Odnosno »relativn i (postotni) iznos visinsk e pogreške, nastale poradi manjkave izmjere navedene distancije, uvijek je kod upotrebe geometrijskih hipsometara druge kategorije jednak relativnom (postotnom) iznosu distancijsk e pogreške«. Kod hipsometara prve kategorije, kod kojih se mjeri k o s a otstojanje, greška, odnosno veličina njena, zavisi od konstrukcije hipsometra. Tako kod Sanlavilovog dendrometra visinska je greška uvijek manja od distancijske, dočim kod instrumenata iste kategorije Klajnovog, Klausnerovog i dr. pri direktnom mjerenju otstojanja, »distancijska pogreška upliva na rezultat visinske izmjere jednako kao i kod geometrijskih hipsometara drug e kategorije i trigonometrijskih hipsometara«. Iz gornjeg proizlazi da, ako razdaljinska greška iznosi, recimo 3 metra, skoro isto tolika greška pokazaće se i u izmjerenoj visini stabla. Ta greška može biti pozitivna ili negativna, već prema tome da li je pogrešno izmjereno otstojanje veće ili manje od stvarnog otstojanja. Pri indirektnom mjerenju udaljenosti greške takve vrste u pravilu su manje od grešaka prouzrokovanim netačnim direktnim mjerenjem, jer zavise samo od tačne dužine letve, koja se za mjerenje upotrebljava, od njenog ispravnog (vertikalnog) držanja kraj stabla. Najzad, od »oštrine vizovanja« na krajeve letve. Ovo važi, naravno, samo u onom slučaju, ako je upotrebljena letva takve dužine, za koju je dužinu konstruisan hipsometar. Naprimjer, instrumenat je konstruisan za indirektno mjerenje otstojanja pomoću letve duge 2 metra, u tom slučaju letva i mora biti dugačka 2 metra, a za koliko je postotaka veća ili manja, za toliko postotaka biće već ili manja dužina stabla, koje se mjeri. Pogledajmo sad, dali gore navedene greške imaju stvarnog značaja kod taksacionih radova? Kao što je poznato kod uređivanja šuma, odnosno kod procjene masa za uređajne elaborate, visine stabala igraju i te kako važnu ulogu. One služe za određivanje boniteta sastojina, i greška od 1—2 metra često prebacuje dotičnu sastojinu u viši ili niži bonitet. Ta razlika može često da se izrazi u desetinama kubika po ha., a u cijelom području ona se izražava desetinama hiljada kubika drvne mase. Otuda, između ostalog, dolazi do toga, da se u mnogim područjima prilikom eksploatacije pokaže da je procjena podbacila na više ili na niže. Često se je dešavalo, da kod previsokih procjena, u nastojanju da se predviđena masa doznači i posjede, dolazilo je do prekoračivanja intenziteta sječa. Pri nižoj pak procjeni, bilo je potrebno izvršiti doznaku druge etape, da se iskoriste sva stabla zrela za sječu u granicama propisanog intenziteta. Sve to unosi izvjesnu zabunu, otežava i poskupljuje rad, a u prvom slučaju ide direktno na štetu same sastojine, i često vrlo osjetno, * Prof. Dr. A. Levaković: »O pogreškama skopčanim sa mjerenj.em dužine stabala u oborenom i osovnom stanju«, »Šumarski list« za god. 1924, br. 12, str. 654—662. 79 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 18 <-- 18 --> PDF |
a da već i he govorimo o tome da sve to nepovoljno utiče na sigurnost koja je potrebna za pravilno gospodarenje sa šumom. S tim u vezi vrlo je umjesno na ovom mjestu skrenuti pažnju mjerodavnima da se mjerenju visina bezuslovno posveti mnogo veća pažnja nego što je to bio slučaj do sada, i da se kod osoblja koje se bavi tim poslom još u školi izazove pravilno shvatanje o značaju i važnosti što tačnijeg i što savjesnijeg mjerenja visine stabala. I. OPIS INSTRUMENTA: Redukckmi hipometar, prikazan na slikama broj 1, 2, 3, 4, konstruisan je na principu sličnosti trouglova kod kojih je hipotenuza velikog trougla upravna na katetu malog i obratno, hipotenuza malog trougla upravna je na katetu velikog. Prema tome instrumenat spada u podgrupu ili kategoriju b) iz grupe instrumenata čija se konstrukcija zasniva na principu geometrijskog merenja visina. Dužina instrumenta je 34 cm. širina 5 cm a debljina 2,5 cm. S lijeve strane instrumenta nalazi se grafikon izrađen na papiru pomoću koga se kosa odstojanja reduciraju na horizonat (1). Na istoj strani se nalazi jedan mjedeni okvir (2) u kome je ugrađena metalna poniklovana pločica (3), koja služi kao ogledalo za očitanje udaljenosti. Ona strana okvira, koja je priljubljena uz sam grafikon i to unutrašnja ivica njegova služi, u isto vrijeme, i kao indeks kojim se fiksiraju odstojanja. Pomoću grafikona mogu se mjeriti kose udaljenosti od 0 do 45 m. i reducirati od 0 do 30°. Na slici su razdijeljene te udaljenosti, u razmjeri, na po 1 m. a nagibi na po 5°, jer je slika dva puta umanjena i teško bi bilo precizno ucrtati dijelove tih jedinica, a da slika pri tome ostane pregledna. Na samom pak instrumentu, koji je duplo veći i na kome bi se nalazio grafikon izrađen pomoću precizne mašine, mogle bi se te veličine naneti potpuno jasno do 20 cm. za dužine odnosno do 1° za nagibe. Takva je tačnost za praktične svrhe potpuno dovoljna, a lako je izvodljiva pošto je grafikon izrađen u razmjeri 1:200 t. j . 1 metar dužine u prirodi odgovarao bi 0,5 cm. na grafikonu, a svaki stepen nagiba (horizontalne linije) nalazio bi se na grafikonu udaljen od slijedećeg za 2 mm. / ..................... 80 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Na ovom istom okviru s lijeve strane nalazi se jedan drugi manji mjedeni okvir (27, 49, 52) sa dva horizontalna konca (27), koji su na instrumentu udaljeni jedan od drugog za 1 cm. Pomoću ovih konaca vizira mjerač na letvu 2 m. dugu koja se prisloni na stablo koje se mjeri. Letva, međutim, može da bude i 4 m. duga; u tom slučaju viziranje se vrši pomoću unutrašnjih ivica okvira, koje su udaljene jedna od druge za 2 cm. Upotrebom duže letve postigla bi se veća tačnost u mjerenju odstojanja. Na istoj strani hipsometra, na kraju koji je okrenut mjeraču, nalazi se jedna metalna pločica sa luknjicom (okulatni dioptar) (52) kroz koju mjerač vizira na letvu, a na suprotnoj strani drvena drška (13, 25, 44, 51, 57), pomoću koje mjerač drži instrument u lijevoj ruci prilikom rada. Drška je pričvršćena jednim mjedenim zavrtanjem (14) tako da se po svršenom poslu može okrenuti za 90° i ostaviti po dužini instrumenta. Na desnoj strani hipsometra nalazi se skala za očitanje visine stabala (16). I ovdje je razmjera 1:200. Svaki otsječak na skali od 0,5 cm. odgovara 1 metru visine u prirodi. Svaki odsječak osim toga može biti razdijeljen na 2 dijela ili pak na 5 dijelova od po 1 mm. što u ovom posljednjem slučaju omogućuje mjerenje sa točnosti od 20 cm., što je za praktične svrhe potpuno dovoljno. Na crtežu to razdijeljenje nije izvedeno. Čitanje visina vrši se pomoću konca (10, 34, — lik u ogledalu) ili žice koja se upotrebljava za namatanje elektromagneta, a koja je zategnuta u mjedenom okviru (9, 17, 37, 39) Pomoću malog zavrtnja zategnutost konca može da se reguliše. Na istom okviru pričvršćena je pod uglom od 45° metalna poniklovana pločica (18, 34, 38) koja tu služi kao ogledalo na kojem se odrazuje lik skale (35) na onom mjestu gdje konac siječe horizontalnu liniju skale. Taj lik se nalazi pravo pred okom mjerača, koji vizira na vrh i na podnožje stabla, kroz luknicu na okularnom dioptru, pričvršćenom na zadnjem kraju instrumenta (54). Na prednjem pak kraju i na istoj strani nalazi se jedan okvir (46) sa dva konca unakrst namještena (47) kroz čije križište prolazi vizurna linija. Mjesto konca mogu se staviti u okvir objektivnih divetara tanke celuloidne pločice sa urezanim tamnim crtama. Na skali se mogu očitovati visine do 47 m. na jednom kraju i do 20 m. na drugom. . as *i « « »r * »}/ si «fgfl i* a »Mi * ° f i i *iavjjQfu & *r a» — J 81 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Okvir sa ogledalom je pomičan donjim krajem napred i nazad, tako isto lijevo i desno. On je pričvršćen za gornji kraj vertikalnog ravnala na čijoj je desnoj strani urezana razdaljinska skala (19) do 45 m. sa oznakom metara i polumetara (na crtežu polumetri nisu označeni). Ispod okvira vidi se poluokrugla pločica od aluminija (8, 20, 41) sa urezanom skalom nagibnih uglova. Nagibi su naneseni tako, da se može očitati nagib i od 1° (na crtežu ucrtani samo 5°). Čitanje se vrši pomoću istog konca i ogledala pomoću kojeg se čita i visina stabla. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Na zadnjoj strani vertikalnog ravnala vidi se zupčanik. Svaki zubac podiže ili spušta ravnalo tačno za 0,25 cm. što odgovara odstojanju od pola metra u prirodi. Zupci su napravljeni za to, da bi se vertikalno ravnalo automatski dizalo i spuštalo prilikom mjerenja i reduciranja odstojanja. Ovo pomicanje se vrši pomoću jednog nazubljenog doboša (koji se na crtežu ne vidi) i horizontalnog nazubljenog ravnala, (11, 21, 36) za čiji je zadnji kraj pričvršćen okvir za očitanje odstojanja (2, 24, 28, 42).Zupci na oba ravnala i na dobošu jednakih su dimenzija. Prema tome čim mjerač pomakne razdaljinski okvir (2, 24, 28, 42) koje prenese pokret na doboš, a ovaj opet podigne ili spusti (već prema tome na .koju se stranu pomakne okvir) vertikalno ravnalo, tako da je ovo ravnalo uvijek i automatski jednako izmjerenom odstojanju, naravno ´u razmjeri. Ovim je postignuta veća tačnost mjerenja, veća sigurnost u radu i veća brzina. S ovim bi opis instrumenta bio u glavnim crtama završen, pa ćemo opisati rad sa istim. II. RAD SA REDUKCIONIM HIPSOMETROM: Na mjestu rada izvadi se instrument iz kutije, drška se odvrne i stavi U vertikalan položaj prema instrumentu, pa se učvrsti. Zatim se razdaljinski okvir stavi unutrašnjom ivicom, na kojoj su urezani stepeni nagiba, tačno´ na 45 m. Poslije toga izvadi se iz kutije vertikalno ravnalo sa pričvršćenim okvirom i ogledalom i stavi u svoje ležište na instrumente. Čim se najdonji zubac vertikalnog ravnala dotakne doboša, oba kraka trougla na instrumentu i razdaljinski i visinski bit će jednak 45 m. Sada treba lagano potisnuti vertikalno ravnalo na niže, čime se stavi u pokret nazubljeni doboš, koji će opet pomaknuti horizontalno ravnalo, pri čemu oba kraka ostaju uvijek jednaki. Na primjer: ako smo vertikalno ravnalo stavili na 30 m. i okvir za očitanje odstojanja zaustavit će se na 30 m. pri nagibu od 0°. Sad se otvore oba okularna dioptra kao i oba objektivna (visinski i razdaljinski) i instrument je spreman za rad. 83 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Nakon toga mjerač odredi stablo koje će mjeriti, a radnik prisloni uz njega letvu posve vertikalno. Mjerač onda uzme u lijevu ruku instrumenat i, gledajući lijevim okom kroz lijevi okularni dioptar, vizira na letvu, a desnom rukom pomiće napred ili nazad razdaljinski okvir sve dotle, dok konci na razdaljinskom okviru ne poklope određene tačke na letvi. Na ogledalcu mjerač će vidjeti koso odstojanje do stabla. Zatim će baciti pogled na vrh visinskog okvira i u ogledalu će vidjeti ugao nagiba ,pa će reducirati kosu udaljenost na horizonat pomicanjem rama unazad. Na primjer, pročitana kosa udaljenost na najgornjoj crti grafikona obilježena s 0° iznosi 28 m. a nagib je 15°. Razdaljinski okvir treba pomaknuti natrag do preseka krive linije koja prolazi od broja 28 sa horizontalnom linijom obilježenom sa 15°. Na ovom se mjestu nalazi reducirana dužina odnosno horizontalna udaljenost. Pri tome će se automatski spustiti i vertikalno ravnalo tačno za onoliko, koliko iznosi razlika između kosog i horizontalnog odstojanja (u granicama od pola metra). Da se vertikalno ravnalo ne klati u svome ležištu sa prednje unutrašnje strane istoga nalazi se jedna opruga u obliku pera, koje blago pritiskuje na prednju nenazubljenu stranu ravnala i tako ga održava u stabilnom vertikalnom položaju. Dalji rad oko izmjere visine samoga stabla je potpuno isti kao i kod Faustmanovog hipsometra t. j . kroz desni okularni diopter preko objektivnog dioptra navizira mjerač na vrh stabla, očita u ogledalu veličinu odsječka, zatim zatim vizira na podnožje stabla, pročita koliko iznosi taj deo, sabere oba podatka, odnosno odbije drugi od prvog, ako stoji tako, da se njegovo oko nalazi ispod nivoa podnožja ili iznad vrha stabla, te upiše dobivenu visinu u svoj manual. Sav daljnji rad na mjerenju drugih stabala odvija se istim redom kao i mjerenje prvog stabla, samo s tom razlikom, što ne mora da rastavlja odnosno da sastavlja instrumenat već ga nosi u ruci spremnog za rad. Po svršenom poslu mjerač zatvori sva četiri dioptra, t. j . priljubi ih uz strane hipsometre, izvadi vertikalno ravnalo, okrene dršku instrumenta i oba dijela stavi u kutiju. Time je rad završen. Godine 1938. bio je napravljen u Sarajevu u jednoj mehaničkoj radionici jedan primjerak gore opisanog redukcionog hipsometra i koštao je u to doba oko 700.— dinara, dakle isto toliko, koliko je koštao onda i Klajnov hipsometar, a Faustmanov se je prodavao u to vrijeme po cijeni od oko 280.— dinara. Pri mašinskoj proizvodnji većeg broja komada cijena ovome hipsometru bila bi svakako manja. Iste godine ovaj se je instrumenat upotrebljavao kod taksacionih radova u srezu Fočanskom, i pokazao je vrlo dobre rezultate. Drugovi koji su sa njim radili bili su sasvim zadovoljni i upotrebljavali su ga radije nego druge, naročito Faustmanov. U početku, istina, bunila ih je prividna komplikovanost instrumenta, ali poslije kratkog vježbanja brzo su savladali tehniku rada. U ostalom taj prigovor i nema mjesta, naročito, ako se ima u vidu da sa instrumentom radi jedan šumarski inženjer. III. UPOTREBA REDUKCIONOG HIPSOMETRA U DRUGE SVRHE Osim glavne svrhe za koju je ovaj instrumenat konstruisan, t. j . osim radova za mjerenje visine stabala kod taksacionih radova može se on upotrebiti i u druge svrhe, na prj 1. za krokiranje terena, odnosno, za grubo snimanje parcela, paljika, čistina, granica šuma i t. d. Za to je potrebna i busola, a rad bi se po prilici ovako odvijao: Najpre se utvrdi početna tačka na terenu i obilježi na papiru, zatim se odredi pomoću busole pravac S. i J. pa se vizira na letvu postavljenu u idućoj tačci, pročita udaljenost, reducira se, te pomoću busole odredi ugao skretanja vizure od pravca S. i J. i ti se podaci pribilježe ili se odmah na licu mjesta 84 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1947 str. 23 <-- 23 --> PDF |
ucrtaju u plan. I tako redom snime se sve potrebne tačke. Ako se plan crta u istoj razmjeri u kojoj je izrađen grafikon na hipsometru, imaćemo ga u razmjeri 1:200. No razmjer plana može biti uzet po volji, u tom slučaju treba samo dobijene dužine pomnožiti sa odgovarajućim koeficijentom. Pri ovom radu služit ćemo se uglavnom lijevom stranom hipsometra t. j . razdaljinskim grafikonom, a na desnoj strani trebat će nam razdaljinski nagib. 2. Osim toga možemo iskoristiti ovaj hipsometar i za grubo trasiranje šumskih puteva, riža, pa čak i za izradu fortrase šumskih- željeznica sa padom, odnosno usponom od 0%o na više sa tačnim očitanjem u granicama od 10°/oo a ocjenjivanjem od oka i do 5°/oo. Ovaj bi se rad odvijao po prilici isto onako, kao što se radi sa Rostom. Za to je potrebna jedna letva a može se upotrebiti i letva koja nam služi kod mjerenja odstojanja prilikom mjerenja visine stabala. U ovom slučaju potrebno je na istoj letvi pričvrstiti jednu pločicu sa horizontalnom crtom u visini mjeračevog oka. Isto tako potrebno- je učvrstiti sam instrumenat na jednu motku tako, da vizurna linija bude u istoj visini kao i horizontalna linija na ploči letve. Za viziranje potrebno je namjestiti još jedan konac na vizurnom razdaljinskom okviru u rupice koje su na okviru izbušene, a nalaze se tačno na sredini između dva konca kojima se služimo prilikom mjerenja odstojanja kod mjerenja visina. Svaka tačka na terenu obilježi se kolcem, odstojanje od jedne do druge tačke mjeri se indirektnim putem sa redukcijom na horizonat, pri čemu se služimo razdaljinskim grafikonom, a za padove koristimo nagibni luk. Odstojanja na terenu mogu se na ovaj način mjeriti prilično tačno do 10 cm. Dobivene podatke bilježimo u manual ili na posebni papir. Rad na trasiranju puta sa redukcionim hipsometrom odvijao bi se mnogo brže nego pri radu sa Rostom, jer otpada direktno merenje dužina po terenu pomoću pantlike i reduciranja na horizonat. Razumije se, da su u pogledu mjerenja, nagiba podaci Rostovog instrumenta tačniji, jer je omogućeno mjerenje manjih uglova, a to isto važi i za merenje udaljenosti, jer se odstojanje pri radu sa Rostom mogu meriti i do djelova cm. što nije moguće postići pri radu sa redukcionim hipsometrom. Ako se kod trasiranja upotrebi busola, može se cijela trasa manje više tačno i nacrtati. Na kraju ovog izlaganja potrebno je naglasiti, da redukcioni hipsometar nije dovoljno ispitan i svakako ima izvjesnih mana koje* nisu uočene, a koje bi se dale otkloniti i time sam instrument usavršiti i osposobiti za sasvim siguran i solidan rad. Te mane mogu biti kako teoretske tako isto i konstruktivne prirode, a njihovo uočavanje moguće je naravno samo u slučaju kada bi se ponovno izradio probni primjerak, koji bi se specijalno proučio u praksi na terenu, pa tek bi se onda mogao donijeti konačni sud o vrijednosti i upotrebljivosti redukcionog hipsometra u praktične svrhe. Probni primjerak napravljen godine 193B. u Sarajevu pokazao je izvjesne sitne konstruktivne mane, koje bi se sad mogle ispraviti, a isti je nestao tokom ovoga rata, tako da se praktično proučavanje za sada ne bi moglo izvesti sve dotle dok se ne napravi novi primjerak. C o . ei p . a .!. e : ..... ......... .... ........... ......... (.......... ......... .....), a ..... ........ ......, — ... .... ............ .., — ... . ... .... ero ............ « ..........., ........ . ....... .......... ...... 85 |