DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1947 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Ing. VLADIMIR BELTRAM (Ajdovščina):


Ing. VIKTOR KLAS´JSČF.K (Tolmin):


PREVELIK BROJ KOZA — VELIKE STETE U ŠUMARSTVU


....... ....... .......... ... — ....... .... .....


»Koza je majka sirotinje« opće je poznata izreka. Izgleda tačno, ali samo
donekle. Stvarno je koza »majka sirotinje« i te kakva! Ona je u najvećoj mjeri
»majka«, zaštitnica i pokroviteljica propadanja, zaostalosti, lijenosti i špekulacije.
U prošlosti, kadgod bi bio neki zakon radio kozi »o glavi«, uvijek bi
»narodni« poslanici, tobože u brizi za sirotinju, dizali graju u »narodnoj« skupštini
i zagovarali kozu u ime gladnih i bosih. Sjetimo se samo § 33. Zakona o
šumama od 29. XII. 1929. iz stare Jugoslavije. Kako su brzo dokinuli ovaj
paragraf, koji se nastojao doći kozama seoskih gazda do glave!


Kakav li je samo koza »dobrotvor« za Krš! Svuda sivina kamenite pustoši,
gdjegod su pasle ili još pasu kozja stada, daleko u unutrašnjost dalmatinske
Zagore, Like, Hercegovine i Crne gore. Spekulanti sa kozama grčevito
se drže svoga kamenja i svoga načina života, koji je, istina, bijedan i jadan,
ali ne traži odviše žuljeva i znoja.


Stara autokratska austrijska oblast smatrala je kao prvu mjeru rješavanja
kraškog pitanja »objavu rata« kozama. U tu svrhu ona je 13. VII. 1844.
izdala za Goričku načelnu zabranu držanja koza. Držanje svake pojedine koze
bilo je vezano uz posebnu dozvolu vlasti te čak i uz liječničku svjedodžbu vlasnika
o potrebi uživanja kozjeg mlijeka. Izričito je bilo zabranjeno tjerati koze
javnim putevima.


Dne 14. XI. 1883. izdan je sličan dekret za Istru. Tu je bila predviđena
zapljena koze, za koju nije bila izdata dozvola za držanje, te kazna u visini od
»čitava« forinta za svaku takvu kozju glavu. Dekret je dozvoljavao progon koza
samo na određene pašnjake, i to samo između izlaska i zalaza sunca. Po noći
je koza morala ostati kod kuće.


Dne 19. II. 1873. nastojala je austrijska vlast i dalmatinskim kozama
»ogorčiti život«. Ovime već u blažem obliku: pašu koza mogla je vlast zabraniti
u nekoj šumi, na određeno vrijeme´, iz šumsko-uzgojnih razloga.


Dok su koze u Goričkoj i Istri zaista osjetile »nož pod vratom«, te su u
Goričkoj gotovo nepoznate, u Dalmaciji su se »uvjerile«, da im od toga noža
ne prijeti propast. Zato se i različito odrazu ju posljedice tih »objava rata«:
Gorička ima lijepe šume i mnogo kraških nasada. Istra je također prilično
zelena. Kako izgleda Dalmacija, mnogima je poznata. Tamo nema šuma, ašikare su rijetke. »Majka sirotinje« uspjela je odista održati siromaštvo te
zemlje, — odnosno kamenja!


Bovec i Tolmin doduše pripadaju Goričkoj, ali se nalaze nekako daleko
od komunikacija, pa su i njihove koze ostale daleko od — zakona.


Da bismo dobili pogled i pravu sliku kozarstva toga dijela tolminskog
kotara, poslužili smo se privremenim popisom seljačkih domaćinstava iz god.
1945., koji je bio izrađen radi općeg gospodarskog stanja. Taj je popis iz toga
razloga sigurno objektivniji, nego da je izrađen baš u cilju rješavanja »kozjeg
pitanja«.


33




ŠUMARSKI LIST 1-2/1947 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Popis nam je dao nadasve zanimljivu sliku, te je potvrdio ono što je već
mnogima bilo potpuno jasno: da je koza manje »majka sirotinje« a više »majka
špekulacije«.


Evo slike, kojoj nema prigovora, jer je složena iz samih brojki (tabela 1):


Stanje koza u kotaru Tolmin iz godine 1945 dio kotara (Tab. L).


Bro j Od cjelokupnog broja koza
koza vlasnika sviju koza : potrebno je nepotrebno Primjedba
1 175 175 160 15
2 65 130 110 20
3 18 54 10 44
4 5 20 — 20
5 4 20 2 18
6 7 42 3 39
7
8 7 56 56
9 4 36 — 36
10 7 70 — 70
11—15 12 165 — 165
16—20 8 143 — 143
21—25 — — — —
26—30 — — — —
31—40 1 35 — 35 najjače stado
SVEGA: 313 946 285 661


Kod prosuđivanja pitanja koje su koze potrebne a koje nepotrebne, prosuđivali
su se pojedinačno svi slučajevi iz privremenog popisa seljačkih domaćinstava,
koliko ima dotični posjednik koza, usjeva i prilike drugog nekog
načina zarade.


Tabela nam daje ovu sliku:
258 posjednika drži po jednu, dvije do tri koze, svega 359 koza
55 njih drži po četiri i više koza, svega 587 koza
Bez neke grižnje savjesti možemo prvu manju skupinu koza proglasiti
»majkom sirotinje«, dok moramo drugu, veću nazvati »majkom špekulacije«.
Iz tabele 2. slijedi, da ima 21 posjednik 312 koza. Za sve se ove koze
može ustanoviti, da su suvišne, te da ih vlasnici drže samo iz razloga špekulacije,
jer imaju dovoljno goveda i ovaca.
Ovo je trećina cjelokupnog broja koza. O ostalim trećinama dalo bi se
raspravljati da li su neophodno potrebni! Međutim, ne ćemo pogriješiti, ako
računamo da je jedva jedna trećina današnjeg brojnog stanja koza zaista
potrebna.
Iz toga slijedi da se bez naročitih potresa za gospodarstvo pojedinaca
mogu dvije trećine koza uništiti u toku od jedne do dvije godine.
Cesto je säm narod istupao protiv koza i tražio da se likvidiraju, jer je
shvatio svu štetu i propast koja proističe od neracionalnog držanja koza. Rijetko
se ikada moglo postići nešto u tom pravcu, jer su se tome protivili lokalni
»mogućnici« (kulaci), koji su držali na stotine koza. Oni su prije pretstavljali
»glas naroda«!


34




ŠUMARSKI LIST 1-2/1947 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Iskaz većih posjednika goveda, koza i ovaca u koferu Tolmin


´


B r o j B r o j
članova goveda koza ovaca članova goveda koza ovaca
obitelji obitelji


9 8 15 8 3 4 15 5
8 5 17 8 6 9 16 5
6 5 20 7 6 13 11 11
7 10 8 5 9 10 12 14
6 8 12 5 4 5 13 9
4 2 19 3 3 4 17 5
6 t 8 2 3 4 20 12
6 11 9 4 9 4 35 15
8 11 10 8 7 4 15 3
7 6 12 8 9 6 18 4
4 4 10 3 130 140 312 144


Nikada ne bi mogla koza siromaha uništiti šumu — premda joj nije bila
niti od koristi, — jer je ta koza (ili njih dvije )bila obično vezana. Najljepši
primjer za to pruža okolina Crikvenice u Hrvatskom Primorju, gdje nema kuće
bez koze pa se ipak okolica i kraj toga sve više zeleni.


4


Stado koza, na prvi pogled bezazleno — ali ih plazovi u pozadini
teško optužuju.


35




ŠUMARSKI LIST 1-2/1947 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Austrijske odredbe i bivši jugoslavenski zakon nisu promatrali »kozje
pitanje« sa toga gledišta. Rješavali su ga autokratski sa više ili manje uspjeha,
a najčešće sa punim neuspjehom. Narodu treba na temelju trijeznih brojki predočiti
da je većina koza samo predmet špekulacije pojedinih ljudi na
selu, koji držanjem koza iskorišćuju narodnu imovinu na račun zajednice
te tako onemogućuju kako šumarsku tako i svako ostalo napredno gospodarstvo.
Svaka sječa lisnate šume u takovim prilikama znači početak njezine
propasti. Sadnja četinjača je nemoguća. Zamisao osnivanja voćnjaka jest
iluzorna. »Koza ima otrovan zub« vele Dalmatinci. Imaju i pravo.


Sličnu socijalnu gospodarsku strukturu, samo još apsurdniju, dale bi
statistike, ako bi se izradile za južni dio Hrvatskog Primorja, Liku, Dalmaciju
i t. d.


Rješavanju tog »kozarskog« pitanja pristupit će na licu mjesta narodne
organizacije. Ono što birokracija kroz vjekove nije uspjela da riješi, izvršit
će narodne vlasti pravilno, pravedno i tačno.


Špekulaciju na račun zajednice moramo suzbiti tako da uspostavim o
poseban porez na koze, koji će progresivno rasti sa brojem
koza, dok malobrojnih koza ekonomsko slabijih neće pogađati. Tko
je gospodarsko jači, neka uopće ne drži koza. Koze će držati samo onaj kome
su zbilja potrebne, ali u ograničenom broju.


EJvo lijepe prilike za petogodišnji plan takmičenja, u toku kojega bi
brojno stanje koza u Jugoslaviji moglo da se svede u racionalne mjere.


OPASKA UREDNIŠTVA


U sinjskom kotaru (oblast Dalmacija) ima oko 25.000 koza. Ima pojedinaca,
koji posjeduju do 380 komada.
U Šibenskom kotaru na obitelj dolazi oko 80 komada koza. Ima pojedinaca, koji
posjeduju do 260 komada. (Selo Lađevci i Čista Mala).


Oblasni N. O. Dalmacije (Šumarski otsjek) predlaže, da se udari progresivna
taksa na koze, koje pojedinac posjeduje. Naime, što više koza netko drži, to veća
neka je taksa na svaku kozu.


Propaganda oko smanjivanja broja koza u Dalmaciji vrlo je intenzivna i poka- /
zala je dobre rezultate:
Kotar Split: 33 sela (Kaštela) odlučila su dozvoliti držanje jedne do dvije koze
po obitelji. 10 sela odlučilo je, potpunu likvidaciju koza.
Kotar Zadar: sva su se sela izjasnila za uništenje koza.
Kotar Drniš: od 50 sela u 12 izvršena je potpuna likvidacija koza. Ostalo je još


3.000 komada
koza.
Kotar Šibenik: neka su sela uništila koze, a neka drže još vrlo velik broj.
Kotar Knin: dok je prije rata bilo ......000 komada koza, propagandom je
uspjelo sniziti broj koza na 2.000 komada.


......... . : Ha ......... .............. ...ni.ix .. ..........
.... (.. ....... ......), ...... .........., ... ....... ......,
....... ....... ..... ....... ......... ........... ......, ... . (...........
....... ....... ...... ...... ....... ..... ... ... ...........
...... ............ ....1 ... .......... .......... ... ......... .............
...... .. .....


36