DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1947 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Ing. VLADIMIR BELTRAM (Ajdovščina): Ing. VIKTOR KLAS´JSČF.K (Tolmin): PREVELIK BROJ KOZA — VELIKE STETE U ŠUMARSTVU ....... ....... .......... ... — ....... .... ..... »Koza je majka sirotinje« opće je poznata izreka. Izgleda tačno, ali samo donekle. Stvarno je koza »majka sirotinje« i te kakva! Ona je u najvećoj mjeri »majka«, zaštitnica i pokroviteljica propadanja, zaostalosti, lijenosti i špekulacije. U prošlosti, kadgod bi bio neki zakon radio kozi »o glavi«, uvijek bi »narodni« poslanici, tobože u brizi za sirotinju, dizali graju u »narodnoj« skupštini i zagovarali kozu u ime gladnih i bosih. Sjetimo se samo § 33. Zakona o šumama od 29. XII. 1929. iz stare Jugoslavije. Kako su brzo dokinuli ovaj paragraf, koji se nastojao doći kozama seoskih gazda do glave! Kakav li je samo koza »dobrotvor« za Krš! Svuda sivina kamenite pustoši, gdjegod su pasle ili još pasu kozja stada, daleko u unutrašnjost dalmatinske Zagore, Like, Hercegovine i Crne gore. Spekulanti sa kozama grčevito se drže svoga kamenja i svoga načina života, koji je, istina, bijedan i jadan, ali ne traži odviše žuljeva i znoja. Stara autokratska austrijska oblast smatrala je kao prvu mjeru rješavanja kraškog pitanja »objavu rata« kozama. U tu svrhu ona je 13. VII. 1844. izdala za Goričku načelnu zabranu držanja koza. Držanje svake pojedine koze bilo je vezano uz posebnu dozvolu vlasti te čak i uz liječničku svjedodžbu vlasnika o potrebi uživanja kozjeg mlijeka. Izričito je bilo zabranjeno tjerati koze javnim putevima. Dne 14. XI. 1883. izdan je sličan dekret za Istru. Tu je bila predviđena zapljena koze, za koju nije bila izdata dozvola za držanje, te kazna u visini od »čitava« forinta za svaku takvu kozju glavu. Dekret je dozvoljavao progon koza samo na određene pašnjake, i to samo između izlaska i zalaza sunca. Po noći je koza morala ostati kod kuće. Dne 19. II. 1873. nastojala je austrijska vlast i dalmatinskim kozama »ogorčiti život«. Ovime već u blažem obliku: pašu koza mogla je vlast zabraniti u nekoj šumi, na određeno vrijeme´, iz šumsko-uzgojnih razloga. Dok su koze u Goričkoj i Istri zaista osjetile »nož pod vratom«, te su u Goričkoj gotovo nepoznate, u Dalmaciji su se »uvjerile«, da im od toga noža ne prijeti propast. Zato se i različito odrazu ju posljedice tih »objava rata«: Gorička ima lijepe šume i mnogo kraških nasada. Istra je također prilično zelena. Kako izgleda Dalmacija, mnogima je poznata. Tamo nema šuma, ašikare su rijetke. »Majka sirotinje« uspjela je odista održati siromaštvo te zemlje, — odnosno kamenja! Bovec i Tolmin doduše pripadaju Goričkoj, ali se nalaze nekako daleko od komunikacija, pa su i njihove koze ostale daleko od — zakona. Da bismo dobili pogled i pravu sliku kozarstva toga dijela tolminskog kotara, poslužili smo se privremenim popisom seljačkih domaćinstava iz god. 1945., koji je bio izrađen radi općeg gospodarskog stanja. Taj je popis iz toga razloga sigurno objektivniji, nego da je izrađen baš u cilju rješavanja »kozjeg pitanja«. 33 |