DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Dr. IVO HORVAT, Zagreb: O PROIZVODNJI PLOČA IZ DRVNIH VLAKANACA O ............ ......... .. ....... ...... Proizvodnja ploča iz drvnih vlakanaca novijega je datuma. Ove ploče imadu vrlo široko područe upotrebe. Njihova važnost je u tome što se one proizvode iz otpadaka i to bilo- iz tanjih grana i ovršina bilo iz pilanskih otpadaka. Poznato je da se iskorišćavan;u otpadaka kod nas nije do sada posvećivala skoro nikakova pažn´a. Potrebno je stoga da se ovdje nešto kaže o vrstama, količini, strukturi i pravilnom iskorišćavanju otpadaka. To je potrebno s razloga što je pravilno iskorišćavanje otpadaka jedno od osnovnih pitanja racionalnog šumskog gospodarstva. Otpatke dijelimo u glavnom na otpatke kod izrade i iznošenja i otpatke kod prerade i obrade drveta. U prvom slučaju govorimo o otpacima u šumi: to su panjevina, drvna masa vršike, tanjih grana, iverja, teše vine i t. d, U drugom slučaju govorimo o otpacima kod prerade i obrade drveta. Za proizvodnju ploča iz drvnih vlakanaca važni su pilanski otpaci. Za pilanu evropskoga tipa veličine otpadaka iznosi u prosjeku 33"/o. Znači na svakih 100 m^ trupaca, koji se prerađuju na pilanama otpada na otpatke 33 m^. Kod nas je količina pilanskih otpadaka veća. Ta količina iznosi, ako se uzme dat je prosječni procenat iskorišćenja na pilanama za meko drvo ..^/., u pros;´eku ..^/.. Do danas ti su se otpaci uglavnom trošili za pogon naših pilana. Oni su služili za proizvodnju pare, koja ie kretala parni stroj a s njime i sve strojeve pilana. Otpaci su ujedno davali pilani a često i cijelom mjestu potrebno osvjetljenje. Za pravilno iskorišćenje tih otpadaka potrebno je poznavati strukturu tih otpadaka, njihov sastav obzirom na veličinu otpadaka. Pilanski otpaci sastoje se iz okoraka, ........, porubaka i piljevine. Sastav pilanskih otpadaka prema L. Vorreiter-u^ je slijedeći: ´/o kubnog o/e kubnog sadržaja trupca sadržaja otpadaka 1. okorci 6.9»/o , . - . 180/O . 2. okrajci 9.1«/. . , 240/0 3. porubci 1.5«/o . , ;- 40/0 4. piljevina 18.20/0 , . . 480/o 5. ostalo 2,30/0 , . .- 60/0 .8..0/0 100.00/0 Za proizvodnju ploča iz drvnih vlakanaca važni su krupni otpaci i to: okorci i okrajci. Ove ploče spadaju uskupinu građevnih ploča. Građevne ploče dijele se prema današnjoj tehnici proizvodnje u tri skupine. U prvu skupinu idu ploče, koje se proizvode iz talašike, djelje ´) L. Vorreiter, Handbuch der Holzabfallwirtschaft, Neudamm—Berlin 1940. 206 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 25 <-- 25 --> PDF |
(drvne vune) s dodatkom preko SO^/orazličkih mineralnih tvari kao cementa, magnezita, sadre i t. d. Iz ove skupine najpoznatije su heraklit ploče. U drugu skupinu dolaze ploče, koje se proizvode iz drvnih vlakanaća s nešto ljepila. Dodatak ljepila kreće se u granicama od 0—IC/o. U trfeću skupinu dolaze ploče, koje se proizvode iz tzv. umjetnog drveta (piljevina i drvno brašno) s različitim dodacima (vodeno staklo, rijetka otopina kazeina, umjetne smole, cement i t. d.). ´ Iako se industrija mogu se smatrati teški papiri^ koji su se u 6, stoljeću prije naše ere u JapEtnu upotrebljavali kao razdjelni zidovi (paravani). U Evropi je godine 1772 podijeljen prvi patent Englezu Clay-u za proizvodnju »papier mache^i. U drugoj polovini 19, stoljeća imamo cio niz prijedloga i podijeljenih patenata za proizvodnju građevnih ploča iz organskih tvari. Predaleko bi me odvelo, a i prostor mi ne dozvol´ava da navodim sve te vrste građevnih ploča. Prvi vsliki proizvođači građevnih ploča iz drvnih otpadaka, slame, kukuruznih klipova i drugih sirovina bili su američka poduzeća, insulite, celotex i Masonite. Ovim proizvođačima pridružile su se kasnije skandinavska, ruska, njemačka, engleska i druga poduzeća. Godine 1941 svjcitska proizvodnja: ploča iz drvnih vlakanaca iznosila je l mil. m^. Od te proizvodnje ..^/. otpalo je na USA. Ploče iz drvnih vlakanaca dijele se prema prostornoj težini u lake i´teške ploče. Lake su ploče one koje teže do 500 kg/m^, a teške one koje teže 500-—1050 kg/m^. Prema najnovijim propisima^) te se ploče dijele na 1. izolacione: -.nba´ss 250:, i ,; 400 kg/m^ 2. V2 tvrde 500.. . 750 , „ 3. Y4 tvrde ´--; -t´vr ,:8Q0;. . 900 „ 4. tvrde 900.. .1000 „ 5. extra-tvrde 1000... .1050 „ Usitnjavanje i rašćijavanje odnosno defribacija drvnih otpadaka možfe se vršiti na više načina. Defibracija drvnih otpadaka danas se vrši uglavnom Masonit-postupkom, Defibrator-postupkom i Biffarovim postupkom. Osnov Mastmit-postupka je patent Američanina Lyman-a iz 1858 g. Industrijsko iskoriš.ćavanje toga patenta uslijedilo }e tek 1925 g. po A. W. Mćfcson-u. Kod oga postupka krupni otpaci čamovine usitne se na veličinu 2x5 cm, Usitnjeno drvo, prosto od piljevine, stavi se u čelični valjkasti sud (top). U taj sud pušta se para pod pritiskom od 25 atm (temp. 220´´C). Nakon 30—40 sekundi povisi se kroz vrijeme od 5 sekundi tlak pare na 70—85 atm. (temp. 285"C). Otvaranjem posebnom ventila na dnu tog valjkastog suda para uz snažnu eksploziju izlazi i nosi velikom brzinom (1200 m/sek) usitnjeno drvo, koje se na samom izlasku raščija i razmrvi u masu Vlakanaca. Defibrator postupak temelji se na pretpostavci da kod temperature od 160-^170"C i tlaka od 8—10 atm središnja lamela drvnih stanica omekša i na taj način dolazi do defibracije drvnih otpadaka. To je postupak švedskog inženjera A. Asplund-a. Usitnjeno drvo vel, 25 mm dolazi u komoru za tlačenje defibratora odakle se tlakom od 20—25 kg tjera u kratku dižu odnosno sapnicu. Tu se stvori od usitnjenog drva »čep« ´) F. Kollmann, Vergtitete Holzer und holzhaltige Bau- und Werkštoffe, Holz V. s. 41; Berlin 1942. ´ |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 26 <-- 26 --> PDF |
koji se utjera u komoru za grijanje sa parom od 8 atm. U toj se komori ovi »čepovi« raspadnu, usitnjeno drvo se napoji brzo peirom i središnja lamela drvnih stanica omekša. Sada ta masa dolazi u komoru za meljavu gdje se samelje u vlakanca. Kaša vlakanaca dolazi na sortirer, gdje se krupniji svežnjevi vlakanaca i dijelovi drveta izluče i opet dovode bilo u raiiner bilo u defibrator. Baterija od 3 defibratora može dnevno (24 sata) da priredi masu vlakanaca za 15 tona ploča. Biflarov postupak— usitnjeno drvo najprije se kuha u slaboj lužini, a zatim melje u Biffarovim mlinovima. Samljevena kaša dolazi u ^ortirer na kojem se krupniji svežnjevi vlakanaca izluče i odvode ponovo u mlin.. Jedan Biffarov mlin može u 24 sata defibrirati 5 do 8 tona prosušene mase vlakana.ca. Prema načinu proizvodnje samih ploča mogu se razlikovati ovi postupci: Masonit-postupak, Fabrnijev postupak, Fibroplast-postupak i Baslerov postupak. Ovi se postupci međusobno razlikuju pripremom vlakanaca, t, j . načinom defibracije i prešanjem ploča. Evo u najkraćim crtama ono što je bitno kod pojedinih postupaka. Masonit postupak u glavnom je opisan prije. Kaša vlakanaca ispire se i čisti, dolazi u posebne rafinere gdje se otstranjuju grublji svežnjevi vlakanaca. Zatim se na posebnim strojevima iz te mase učini vrpca, koja se kasnije reže u ploče određenih dimenzija, te se ploče suše (izolacione ploče) odnosno prešaju u hidrauličkim prešama (tvrde ploče). Kod Fahmijevog postupka masa vlakanaca dobiva se defibrator-postupkom ili kojim drugim postupkom defibracije. Bitno je kod tog postupka da se odmah sa oblikovanjem vrpce dobivaju tvrde ploče pomoću hidrauličke preše, koja se kreće zajedno sa vrpcom od vlakanaca (čilimom od vlakanaca). Kod Fibroplast-postupka masa vlakanaca dobiva se bilo mehanički trljanjem, kao kod dobivanja trljanice ili drvenjače odnosno šlifa, bilo´ Biffarovim postupkom. Ta masa prolazi preko sortirer a, dodaje se ljepila (fenolne smole, vosak, parafin, druge kemikalije) i formira se na posebnom stroju vrpca od vlakanaca, reže u ploče, suši (izolacione ploče) odnosno preša u hidrauličkim prešama (tvrde ploče). Cefasitski ili Baslerov način sastoji se u tom, što se drvni otpaci, kučine lana, konopljin pozder, slama ili slično usitne, kuhaju sa kemikalijama koje otapaju lignin, samelju u mlinovima, dodaje se ljepila, ali ta masa ne dolazi na stroj za oblikovanje vrpce odnosno čilima već u posebne sanduke (kofere), gdje se voda odsisava, tada se te ploče prešaju i suše. Kod svih ovih načina kao sirovina može da posluži osim drvnih otpar đaka slama, juta, neke vrsti trave, otpaci papira, otpaci pamuka, kučine lana, konopljin pozder, kokosova vlakanca, iscijeđena šećerna trska poznata pod imenom bagasse, klipovi kukuruza i t. d. Od naših vrsta drveća iskorišćavaju se za proizvodnju ovih ploča četinjače, jasika, topola, a u novije vrijeme bukva i breza. Kao ljepilo dodaje se umjetna smola, fenolna smola, Ta je smola produkt kondenzacije fenola i formaldehida. U novije doba dodaje se škroba, kazeina i drugih ljepila. Kod masonit postupka dodaje se seuno> 2*´/o parafina. Kod tvrdih ploča gornja se površina parafinira. Tvornica ploča iz drvnih vlakanaca »Fallersa« u Trnovu kraj Ilirske Bistrice je jedina tvornica kod nas, koja se bavi preradom pilanskih otpadaka u ploče. U toj se tvornici ploče iz drvnih vlakanaca ili kako ih tvort 208 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 27 <-- 27 --> PDF |
nica zove lesonit-ploče proizvode po Fibroplast postupku. Evo ukratko opisa proizvodnje tih ploča. »Fallersa« (Fabrica lastre legno reintegrato societa per azioni) počela se je graditi 1940. i gradila se je sve do 1945, g. Nakon oslobođenja došla je tvornica pod upravu narodnih vlasti. Tvornica je počela produkcijom ploča koncem travnja 1946. g. Kao sirovina za preradu služe okorci i okrajci.i nešto celuloznog drveta. Tvornica prerađuje uglavnom jelove pilanske otpatke i nešto borovog celuloznog drveta. Otpaci se usitne na posebnoj sječkalici. Usitnjeno drvo dolazi u mali silos iznad sortirera. Sortirer sortira usitnjeno drvo na a) grube komade, koji dolaze u posebnu malu sječkalicu, b) komade, koji prolaze sito veličine otvora 40 X 40 mm i zadrže se na drugom situ vel. otvora 8X 8 mm i c) škart, ko^´i prolaze kroz sito vel. otvora 8X 8 mm. Škart je zapravo drvna prašina, brašno i dijelići drva sitniji od 8 X 8 mm.´Taj otpadak na sječkalici iznosio je 20"/o isjeckane drvne mase. Taj je otpadak vrlo velik, te je na inicijativu povjerenika — delegata tvornice druga Oprešnika montirano novo sito vel. otvora 3X 3 mm. Kroz to sito odlazi u otpadak samo drvna prašina, drvno brašno i dijelići drva sitniji od 3 X 3 mm. Sječkalica usitni u 1 satu oko 9 pm borovih oblica, a oko 5—6 pm pilanskih otpadaka — jelovih okoraka i ......... Usitnjeno drvo veće od 8 X 8 mm a manje od 40 X 40 mm prelazi preko elektromagneta do elevatora, kojim se diže usitnjeno drvo 26 m visoko do silosa. Silos može da primi usitnjenog drveta za dva kotla za kuhanje (circa 40 m*, za svaki kotao po 20 m^). Usitnjeni materijal dolazi iz silosa u kotao za kuhanje. Taj je kotao kuglastog oblika i sadržaje 42.000 litara. Najprije se u kotao stavi 15.000—16.000 litara vode zagrijane do 85" C, za tim se stavi usitnjeno drvo (oko 20 m^). Kada je kotao skoro već pun stavi se cea 50 kg kaustične sode (Na ..). Sada se zapuni preostali dio kotla sa usitnjenim drvom i sam kotao zatvori posebnom kapom, koja se pričvrsti vijcima. U kotao se pusti para. Tlak se pare u kotlu digne na 5V2 atm. Kod toga tlaka potrebno je usitnjeno drvo kuhati najmanje 1 sat. Za vrijeme kuhanja voda u kotlu stalno cirkulira kroz masu vlakanaca (pumpa siše vodu iz donjeg dijela kotla u gornji). Po završetku kuhanja ispusti se iz kotla para i smanji tlak na 1 atm. Stavi se u kotao 3.000—4.500 litara hladne vode, koja cirkulira kroz kotao i hladi usitnjeno drvo. Dnevno kroz 24 sata može se kuhati 3—-4 kotla, jer kuhanje traje 6 do 8 sati, ´-iii´^ Kuhano usitnjeno drvo dolazi preko posebnih transportera i elevatora do Biffarovih mlinova. Tvornica imade bateriju od 3 Biffarova mlina. Biffarov mlin je bubanj u koji s jedne strane ulazi usitnjeni materijal, a s druge strane je brusna ploča (šmirglšajba). Plašt bubnja obložen je mlinskim kamenom. U sredini bubnja nalazi se težak željezni križ, koji rotira zajedno sa brusnom pločom i baca naneseni materijal na mlinski kamen i tu ga na njemu mrvi. Tako smrvljeni miaterijal nosi voda, koja ulazi u"bubanj kroz niz okruglih otvora sa iste strane sa koje i usitnjeni materijal, u prostor između kamenog prstena i brusne ploče. Razmak između kamenog prstena i brusne ploče može se regulirati prema potrebi finoće mljevenja. Samljeveni materijal nošen vodom dolazi na sortirer. Ovdje se krupniji svežnjevi vlakanaca izluče i odvode ponovno u Biffarove mlinove. 209 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Fino samljeveni materijal dolazi posebnim kanalom do pumpe, koja siše materijal do drvenog sanduka. Iz ovog sanduka materijal dolazi do zgušćivača. Zguščivač je bubanj sa mrežom od bakra. Na tom se zguščivaču materijal ocijedi. Tako ocijeđena masa vlakanaca pada u posebne spremnice (vaške), gdje se materijal neprestano miješa. Za spremanje ocjedenog materijala postoje dvije spremnice sadržaja 60 m´ svaka. Iz tih se spremnica masa vlakanaca diže u dvije manje spremnice (svaka po 30 m^ sadržaja). Istovremeno sa punjenjem manjih spremnica dodaje se materijalu priredepa fenolna smola i sumporna kiselina, tako da se matsrijal -^ vlakancgi i smola -— odmah miješa. Iz tih spremnica dolazi tako promješani materijal u spremnicu (sadržaj 30 m^), koja poslužuje stroj za oblikovanje vrpce odnosnOi čilima od vlakanaca. U jednu punu spremnicu, koja daje materijala za 1 m^ ploča dodaje se fenolnih sniolai:.sumporne kiseline prema kvaliteti ploča,, koje se proizvode. Stroj za formiranje vrpce sastoji se iz dva pretinca, u koje dolazi kašasta masa vjakanaca, dijela za formiranje vrpce (Langsiebmaschine), preše, dijela za rezanje vrpce u ploče i dijela za parafiniranje ploča.; Vrpca se formira tako da kašasta masa vlakanaca nošena vodom dolazi do pretinaca, ovdje se dodavanjem vode masa razrijedi (0,5—l.O´/o suhe tvari). Tako razrijeđena i dobro promiješana masa dolazi na mrežu od bakrene žic?, koja se kreće preko valjaka transportera. Na mreži se iz mase ocjeduje voda. Sa obe strane te mreže rotira remen od gume oko vertikalnih valjaka i formira rub vrpce. Vrpca dolazi da naprave za tlačenje. Prvi se dio sastoji od 4 para manjih valjaka. Ovaj dio iraade zadatak da vrpcu, koja je visoka 6—7 cm, stanji toliko da može ući u prešu. Preša sastoji od 2 para većih valjaka. U preši se vrpca tlači tlakom od 150 atm i njena debljina ođ 60—70 mm smanji se na 16 ... 18 ,,. 22 mm. Tako formirana vrpca prolazi ispod noževa, koji ju obrezu´u na širinu od 177 cm. To su dva cirkularna noža. Zatim vrpca dolazi pod škare gdje se automatski reže na dužinu od 525 cm. Brzina kretanja vrpce iznosi 2 m/min, maksimalna brzina kretanja vrpce iznosi 3 m/min. ´ Izrezane se ploče transportiraju preko valjaka do naprave za parafiniranje ploča. Naprava za parafiniranje sastoji se od riiza valjaka, koji prenašaju parafin na gornju stranu ploče. SHEMATSKI PRIKAZ PRODUKCIJE PLOČA VLAKNATICA &.. . ć 0Q ©. 1 — Sječkalica, 2, — softifer; .—, mala "sječkalica, 4 — elektromagnet, 5 — elevator, 6 — Silos, 7 — icotao za kuhanje, 8 — prostor za ispr.ažnjavanje kotla, 9 ^- transporter, 10 — elevator, 11, 12, 13 — Biffarovi mlinovi, 14 — sortirer, 15 — sisaljka, 16 — zguščivač, 17, 18 — vel. spremnice, 19, 20 — male spremnice, 21, 22 — dodavanje fenolne smole i sumporne kiseline, 23 — spremnica za posluživanje stroja za oblikovanje Vrpce 210 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Parafii^irana ploča prelazi preko naza valjaka —; transportera do naprave za automatsko punjenje preše. Ova naprava iniade 12 etaža, mogla bi imati 20 etaža. Pomoću ovih naprava puni se preša. Preša je hidraulička sa 12 etaža (max; 20 etaža) za ploče veličine 175 X 520 cm na tri cilindra. Svaka etaža šai stražnje strane imade smotanu mrežu od žice. Na te mr^eže od žice dolaze ploče iz priključene naprave za punjenjei odmotavanjem´mreže ploče se na njoj transportiraju u eta.že. Pk>če leže u etaži na mreži od bakrene žice, a s gornje strane ploče dolazi čelična ploča posve glatke površine, koja je montirana na donjoj str&ni slijedeće etaže. Ploče su zbog toga s gornje strane posve glatke -—polirane, a s donje strane imadu otisak mreže. Ove mreže omogućuju lako istiskavanje vođene pare iz ,plpča (bež stvaranja mjehura i raspucavanja ploča). Samo tlačenje ploča vrŠise u tri etape. Po zatvaranju preše digne se tlak do 120 atm i taj tlak djeluje 6 min. Kroz to vrijeme iscijedi se i ispari vođa iz pločei^^ pritisak padne na 70, 50, 30 pa i 0 atm. Kroz to vrijeme ploče se izračeij . zaostali zrak izlazi iz, .ploča. Nakon toga povisi se tlak na 170 atm. i ostavi djelovati 4 min. Tada se tlak u presi poviši na 300 atm i ostavi djelovati kroz vrijeme od 11 min. Prešanje ploča traje ukupno 21 min, a temperatura iznosi 180—195" C. Prešane ploče sadrže u sebi 1—2´>/o vlage i one se moraju u posebnim napravama za klimatiziranje svesti na vlagu od 8—10"/o. Klimatiziranje traje 24 sata. Ovakove ploče dolaze na posebne cirkulare koji ih obrezuju na definitivne dimenzije 175 X 520 cm. Nakon toga ploče dolaze u skladište gdje se slažu u složajeve prema kvaliteti ploča. Tvornica´proizvodi ploče . 4 kvalitete. To Su ploče sa oznakama 0, 1, 2, 3, Ploče 0, l i 2 proizvode se dodatkom fenolnih smola. Ploča br, 3 proizvode se bež dodataka fenolnih smola. Količina fenolnih smola najveća je u pločama br. 0 a najmanja u pločama br, 2, Količina fenolne smole kreće se u granicama od 3 do 12´´/o. Za 1 m" ploča potrebno je 3 pm drvnih otpadaka*, l,7´´/o kaustične sode, 3 do 12*´/o fenolnih smola (sa 9 do 18 1 sumporne kiseline, koja služi kao katalizator kod procesa kondenzacije fenola i formaldehida), l,8"/o parafina. Jedna ploča važe 35 ... 38 kg; 1 m^ ploče važe 3,84 .. . 4,18 kg. U jednoj toni ploče-imade 26,315 do 28,57 komada. Jedna tona ploča imade 239,47 do 259,99 m^ (u prosjeku 250 m^) ploča. Jedan kubni metar ploča važe 961,45 do 1043,86 kg. 2.:%: I pdnosno ćUima odvlakanaca,, 24, 25 .-.> stroj za oblikovanje .vjpce.odnosnO; čilima od vlakanaca, ,26 — preša, Ž/^r—cirkularni" noževi za uzdužno ". — škare za poprečno rezanje, 29"— naprava za parafiniranje, 30, 32.—naprava za automatsko punjenje, odnosno pra,žnjenje hidrauličke preše, 31 -rr- hidraulička preša, 33 — prostor za klimatiziranje ploča, 34 — cirkularne pile za obrezivanje ploča, ;.-. ; .;; 2tt |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Podaci o težini i proizvodnji dobiveni su-od uprave tvornice. Ploče iz drvnih vlakanaca odnosno ploče vlaknatice* imadu vrlo veliko područje upotrebe. Lake ploče služe za termičku i akustičku izolaciju, a tvrde ploče u konstruktivne svrhe. Ove se ploče upotrebljavaju za opločivanje (oblaganje) zidova koncertnih dvorana, kino-dvorana itd. za podove, vrata, ormare, sanduke, kutije, za karoserije, u gradnji aviona, čamaca itd. za pokrivanje krovova, za gradnju vv^eekend-kućica itd. itd. Ploče iz drvnih vlakanaca dadu se piliti, bušiti, frezati, prikivati, Ijepiti, žbukati, ličiti, tapetirati, furnirati i t. d. Evo nekoliko podataka iz strane stručne literature o svojstvima termičke i akustičke izolacije ploča iz drvnih vlakanaca, Nadalje o nekim fizikalnim i mehaničkim svojstvima tih ploča. Materijal za termičku izolaciju mora imati koeficijent vodljivosti /. = 0,15 kcal/mh" C. Taj koeficijent ovisi o težini odnosno o volumenu pora toga materijala. Evo nekoliko podataka o tom koeficijentu. zrak . . X= 0,04 ploče vlaknatice . . . . , X = 0,05 13 mm, 260 kg/m-´ heraklit ploče X = 0,08 drvo (u suhom) . . . . . . X = 0,11 krovna Ijepenka . . . . . X = 0,12 - linoleum X= 0,16 voda X = 0,50 staklo X= 0,65 cigla: nut. zidovi . . . . , X = 0,60 vanjski zidovi ... . X= 0,75 cement X = 0,80 škriljevac X= 1,20 željezobeton X = 1,30 zemlja . . X = 2,00 kamen . . . . ... . . X = 2,50 željezo X = 50,00 Jedna izolaciona ploča debljine 13 mm, težine 3,1 kg/m^, izolira toplinu isto kao drvo 43 mm debljine, težine 21,5 kg/m^, gips 115 mm debljine, težine 115 kg/m^ cigla 270 mm debljine, težine 400 kg/m^; zid od vapnenca 330 mm debljine, težine 530kg/m- i beton (Kiesbeton) 400 mm debljine, težine 880 kg/m"^. Ploče iz drvnih vlakanaca odličan su materijal za akustičku izolaciju. Iz stručne literature (Kollmann 135) navodimo ovdje podatke o gutanju (absorpciji) zvuka. * 0\.. postotak odnosi se na borovo celulozno drvo 10—25 crn promjera, prema Krauss-u (Holz V, 75) za 1 tonu ploča potrebno je 3.5—4,0 pm celuloznog drveta, a 4,0—5,0 pm pilanskih otpadaka. * Naziv »ploče vlaknatice« upotrebio je prvi prof. dr. ing. A. Ugrenović u svojoj knjizi »Kemijska prerada drveta« (u rukopisu). 212 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Gutanje zvuka: Frekvencija u Hz !´ 12« 256 512 1024 2048 Materijal Debljina cm Koeficijenat gutanja li (apsorpcije) zvuka u Vo { Kameni oličeni zid 45 1,2 1.2 1,7 2,0 2,3 2,5 |! W. C. Sabine Masonit ploče 10 21 29 30 29 —: li V, O. Knudsen Kapag-ploče Heraklit-ploče 3. 1. 5 4,5 2.5 39 13 51 17 52 36 53 70 59 70 53 i .. Hertz jj Institut 54 || Bureau of il Standards U području od 0 do 25*/o vlage za svaki f/o vlage promijenit ćs se duljina i širina ploča za 0,013 . . . 0,036 . . . .....^/., debljina ploča za 0,41 .. . 0,89 .. . l,43»/o. Upijanje vlage kroz 24 b kreće se u granicama od 10 do 100"/o. Bujanje u debljini u isto vrijeme kreće se u granicama od 7,5 do 20*´/o. Čvrstoća savijanja ovih ploča kreće se u granicama od 150—650 kg/cm^. Čvrstoća natezanja ovih ploča kreće se u granicama od 100 do 450 kg/cm^. Modul elasticiteta za tvrde ploče iznosi 65.000 kg/m^. Tvrdoća ovih ploča se kreće u granicama od 1,5 do 6 kg/mm^. Habanje ovih ploča leži između habanja bukovine i hrastovine, Ako je habanje bukovine 1,0 onda je habanje ploča 0,8 ... 1,2. Ovo je svojstvo od vanredne važnosti za upotrebu ploča za podove, ploče od stolova itd. Za 10.000 okretaja papuče stroja ishaba se extra tvrda ploča za 1,0—1,8 mm, tvrda ploča za 1,5—2,0 mm, V4 tvrde 2,0—2,5 mm a V2 tvrda ploča 2,5—3,0 mm. Za upotrebu ovih ploča za gradnju pokućtva naročito ormara važna je sposobnost savijanja tih ploča. Isto to svojstvo važno je kod oploćivanja zidova, Minimalni radius do kojeg se ploča 4 mm debljine (^/4 tvrda, r = 0,75) iznosi 45 cm, za ploče 6 mm debljine (V2 tvrde, r = 0,60) iznosi 65 cm, za ploče 3 mm debljine (tvrde, r = 0,95) iznosi minimalni radius 20 cm, isti radius vrijedi i za ekstra tvrde ploče (r = 1,05). Dobra tvrda ploča mora se dati na rubovima blanjati, a da se ne raščija. Za podove traži se ploča jednakih dimenzija, pravokutna. Donji pod mora biti ravan. Vlaga ploča mora biti u ravnoteži sa rel. vlagom zraka prostorija. Ploče se pričvršćuju željeznim čavlima, udaljenost čavla od ruba ploče 1 cm, razmak čavala 10 cm. Ploče se mogu na donji pod lijepiti sa hladnim ljepilom ili kitom od kopalne smole kod drvenih podova, kitom od kopalne smole ili ljepilom od bitumena na kamenom podu. Za dobar, elastičan hod i dobru izolaciju topline i zvuka dobro je postaviti između poda i extra-tvrde ploče 5 ... 6 mm debele ploče za izolaciju veličine 100 X 150 cm i sa sljubnicama od 3 ... 5 mm. Veličina tvrdih ploča za pod iznosi 30 X 30, 30 X 50, 75 X 75 cm. Takav pod potrebno je opteretiti kod Ijepljenja za vrijeme od 10 do 12 sati. 213 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Potrošnja ploča iz drvnih vlakanaca iznosi po 1 stanovniku u USA 7 m^ Švedskoj 3,5 m^, Engleskoj 1,2 m^, Njemačkoj 1938 g. 0,1 .^, a 1939. g. 0,2 m^. ..-,,: ^ ..........: dfa ...-.......^....... ...... ........... . ...... ...... ......... ......... . .....1.(>. ........ 14. .....^.. 1946. .. . ........ . ....... ........... ............ ..^.. .......... .. ....... »Fallersa« . ........... ......... ..... . ..... ^..... ..^.... ´....^1. .. ........... .........., .........^. . ........... ....4«..... ....%1......<>. . ............) .. .^.. .............^.. .(...., a ....^ ... ............ . ............ ......... dlUlfp -.:.. ´. -U: ,Mii´ .. OOi .&0-.. s;fTSafcH .<;i>a s;j;6 ;; -.b-vi <;´; :> tv>i ij| f´:--:;v/ .a .^ :-L:.vl Rii.-´}(» B´s i Jl>*i(h´^ sr^ulbf.i 1..11..: 5...;. KS SiO . 1 Ti 1 >*.. \-« *^-.. *-´- :?.._;.-či.;.* m |