DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1946 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Iz prc^losti šumskog gospodarstva SSSR Najveći dio ruskih šuma, još u davnim vremenima, nalazio se u sjevernim, sjeveroistočnim i istočnim rajonima zemlje. Tokom tisuća godina rasle su ove šume u beskonačnim zelenim masivima, ogromne po svojim bogatstvima, nepristupačne zbog svojih daljina. Obavljene sivim maglama i pokrivene vlažnom mahovinom, tajanstvene i veličanstvene, one su gdjegd´e bile ispresječene paljevinama i obrađenom zemljom. Vjerojatno se u ovim šumama rodila poznata ruska poslovica: »Ima sedam vrsta do nebesa, — a sve šumom«. Uporedo s razvitkom zemlje, ruske šume, nekada čovjeku nepokorne, postale su, kao i sama zemlja, jednim od glavnih izvora materijalnih kultura i jednim od najvažnijih faktora utvrđenja i snage ruske države. Šumski proizvodi upotrebljavali su se, ne samo, za izgradnju nastamba i raznu domaću upotrebu, nego se je iz njih gradila ruska flota i podizale su se tvrđave i gradovi. Po svjedočanstvu historičara, prva šumsko-industrijska poduzeća u Petrogradu bila su (na vodeni pogon), osnovana za vrijeme Petra I. po Menjšikovu, a nalazila su se na mjestu sadašnje zgrade Akademije Nauka na Vasiljevskom otoku. Drvom grijao se sav ruski narod za vrijeme dugih hladnih zima, drvo je bilo jedno od glavnih predmeta prekomorske ruske trgovine. Ista šuma, bila je i izvor različite hrane za čovjeka. Duhovna kultura ruskog naroda vezana je za šumu, što se osobito očituje u ruskim bajkama, u starim pjesmama i poslovicama. Obilnost šuma u našoj zemlji, tokom vjekova podržavalo je uvjerenje, da ovaj besplatni izvor prirode ne traži, da se čovjek o njemu brine. Međutim, sječa šuma u gusto naseljenim rajonima, radi pretvaranja šumskog zemljišta u poljoprivredno, kao i zbog sječe drva potrebnog za građevnu industriju i gradove, već je davno postavila ruske državnike pred činjenicu, da se moraju odreći tog nepravilnog gledanja i pristupiti racionalnijem šumskom gospodarstvu, ukoliko je to bilo uopće moguće, u prijašnjim društvenim prilikama. Prva riječ u tom smislu, kao i u većini drugih grana ruskog nacionalnog gospodarstva, pripada Petru I. Godine 1722 Petar I. poklanja poznatom industrijalcu Demidovu neka uralska poduzeća, te daje specijalne instrukcije (uputstva), prema kojima sve šume tih poduzeća imadu biti podijeljene u sjekorede sa određenom površinom, potrebnom za poduzeće, odredivši 25 do 30 takovih p)ovršina, koje bi se imale godišnje posjeći, pridržavajući se određenog reda, na taj način se u šumskom gospodarstvu uvađala određena ophodnja. Prema istoj instrukciji, sječine se moraju pošumiti. Kasnijih godina, Petar I., koji je podupirao gradnju brodova i gradova, izdao je »ukaz«, kojim se zabranjivala sječa izvjesnih vrsta drva na određenom otstojanju od rijeka. Istim ukazom zabranjeno je bilo korištenje drva sposobnog za gradnju brodova, za drugu svrhu, kao i upotrebljavanje trupaca većih dimenzija za sitne proizvode. Ovim je ukazima bio postavljen temelj uređenju ruskih šuma i pravilnoj njihovoj eksploataciji. Međutim, ove mjere, kao i mnoge druge, poduzete od strane Petra I. (na pr. upotreba pila umjesto sjekira) obzirom na postojeće uslove tog vremena, nisu mogle postići uspjeh. Šmnarstvp se razvijalo u Rusiji pod uslovima dubokih suprotnosti između vlastelinskog šumoposjednika i kapitalističkog iskorištavanja šuma. J99 |