DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Ing. ZLATKO TURKALJ (Ogulin):


NEPRIJATELJ KORISNE DIVLJACI IZ REDA SISAVACA


I PTICA


fo}


»Usef^il game´s enemies from the class of mammalia and accipitres«


Drug Ing. Ilija Lončar piše u članku »Oplodna sječa u bukovim sastojinama
« na str..38. Š. L. — 1946. slijedeće: »Osim toga u korovu se često
u velikoj količini namnože miševi, koji ne samo da pojedu sjeme, već
unište i biljke, koje iz preostalog sjemena niknu, pa čak i one, koje su već
više godina stare. Starije biljke stradavaju od miševa onda, kad ponestane
hrane u sjemenu, što obično biva pod kraj zime i u proljeću. U tom slučaju
miševi, često ne samo da oglodu tanje biljke kod zemlje, već potpuno
pregrizu čak i deblja stabalca. Takov je slučaj čest u sječinama velikih
eksploatacija, gdje su prilike za razvoj miševa najpovoljnije. Naravski,
da su u ovom pogledu odlučne i pojedine godine, u kojima vremenske
prilike naročito pogoduju razvoju miševa, pa se oni katkad iz polja povuku
u šume. U takovim okolnostima i dobro uspjeli pomladak manjih
sječina pretrpi veliku štetu«.


Sve navedeno po Ing. Lončaru apsolutno stoji. Ali sto^i i ovo: ako
je lugar u odnosnom srezu prethodne zime postrijeljao, pohvatao ili potrovao
30 lisica, 5 tvoraca i 10 kuna, da će spomenute štete od miševa
biti u mnogo većem i puno znatnijem opsegu, nego li bi bile da je ostalo
prirodno stanje tih grabežljivaca. Čuvar sreza dobio je doduše za kože
(svlakove) tih grabežljivaca 20.000 Din i proveo je to tamanjenje u dobroj
vjeri i nakani, ali time nije učinio nikakovu uslugu i nikakovu korist niti
šumi niti šumskom gospodarstvu. Drugi primjer: jedne miišje godin e
prigodom vanjskog službovanja u Plaškom vidio sam na svoje oči slijedeći
prizor. Na dugačkoj njivi orala su dva pluga pod konjskom spregom. Jedno
mišje gnijezdo za drugim prevraćali su plugovi napolje, miš iza miša trčao
je preko izorane njive. Ali ti štetočinje nisu daleko skakutali. Iza plugova
slijedilo je jato sivi h vra n a*) i svaka je udarila kljunom po jednoga
miša i na mjestu ga dotukla. Tako je to išlo čitavo poslijepodne. Najmanje
50 vrana sivih slijedilo je plugove i svaka, vrana uhvatila je oko 10 miševa,
tako je u jednom danu na tome polju uništeno 500 miševa, Što znači onda
»korisna« i »štetna« životinja, i gdje leži granica?


Da se uzmogne ispravno utvrditi lovna šteta po životinjama, služi se
znanost različitim metodama, prije svega icrpivim istraživanjima želuca
ustrijeljenih grabežljivaca. Zbog toga misaoni uzgajač ne može pripisati
odlučno značenje ocjeni pojedinog lovca, koji ne poznaje dovoljno odnosnu


*) Iz porodice vran e (Cbrvidae) treba razlikovati: Gavra n prav i (Corvus


..... L, dcr Kolkrabe) jednobojno crn. Vran a crn a ili poljska vrana (Corvus
frugilcgus L., die Saatkrahe); prednji dio ylave ima šugav (bjelkast) izgled, perje
crno sa modrim sjajem. Vran a galovran a (Corvus corone L., die Rabenkrahe);
perje crno sa modrikastim svjetlucanjem (preljevom), na vratu i leđima vratno i prsno
perje zašiljeno. Vran a siv a ili vrana kopač (Corvus cornix L., die Nebelkrahe);
najveći dio vrata i donja strana je siva, preostalo crno. U ovu porodicu još spadaju:
čavka čolica, svraka, kreja planinska, sojka kreštalica, vuga zlatna i zlatovrana
modrulja. c


. 165




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 48     <-- 48 -->        PDF

literaturu. Prije svih stvari dužnost je uzgajača, da ne misli samo na štete,
nego i na koristi, i da mnoge vrste grabežljivaca sačuva poljskom i šumskom
gospodarstvu kao i lovu. Kao školski primjer može poslužiti slijedeće
opažanje, koje je u jednom slučaju utvrđeno. U jednom lovištu po
istrebljenju tvora, opasnoga neprijatelja fazana, parcovi koji su prije bili
po tvoru držani u malom broju, tako su se razmnožili, da su štete, prouzročene
po parcovima na fazanskim leglima, daleko premašile one po
tvoru. Konačno uzgajač divljači kod proganjanja grabežljivaca ne treba
da zauzme stanovište čiste koristi. Što više časna je dužnost, da
životinje koj)e prirodu uljepšavaju i oko ljubitelja
prirode razveseljavaju, unatoč izvjesnog s tepena
štetnosti sačuvamo od propasti.


Stepen lovne štetnosti jedne životinjske vrste ovisi o mnogobrojnim
prilikama, koje zaslužuju najveći obzir kod suzbijanja grabežljivaca i koje
izlaze iz načina života životinje naročito iz osobitih životnih navika u raz
ličitim krajevima. Na razborit način može dakle samo onaj procijeniti
grabežljivce, koji poznaje njihov način života i životne prilike u svim
pojedinostima.


Pojedini neprijatelji. Vuk počini najveću štetu na divljači
naročito jelenima i srnama u zimi na visokom snijegu i kad love u čoporu.
Lisic a je pod prilikama korisna poljodjelstvu i šumskom gospodarstvu
uništavanjem miševa u velikim množinama. Poznato je, da može uzgajaču
peradi prema prilikama nanijeti znatne štete kradom kokošiju. Lovu je
najpogibeljnija proljećem, jer može uhvatiti mladu divljač, a uza to u proljeće
ima dužnost za prehranu potomstva. Mjesto, gdje joj je grabež uspio,
rado ponovno posjećuje. Izrasle srne postaju joj žrtvom samo iznimno,
i to onda ako su zbog polesti oslabjele. Hrana lisice sastoji se od jelenske
lanadi, srneće jaradi, zecova, kunića, pernate divljači svake vrsti, dalje
od domaće peradi, krtova, parcova, žaba, kukaca, puževa, meda, voća,
jagoda, malina, kupina, grožđa i drugoga. Ona dakle nije posve vezana
na prehranu sa divljači i izrazito je pogibeljna samo u lovištima sa dobrim
stanjem fazana. U godinama sa mnogo miševa prehranjuje se isključivo
ovim štetnicima.


Kun a zlatic a je opaki koljač, svaka ptica i sva niska divljač
od nje je ugrožena. Haranjem vranjih gnijezda i uništavanjem vjeverica
donosi ograničenu korist.


Kuna bjelica ne pravi lovu nikakove štete.


. V o r je velik neprijatelj ptici, koje prave gnijezdo na zemlji, nasadi
trčaka i fazana upravo su mu poslastica. Koristi uništavanjem miševa,
vodenih štakora i zmija otrovnica.


Z r d a V je moižda najopasniji neprijatelj sve niske divljači. U polju
ga lovac ne mora trpjeti, po hambarima i sušama postaje vrlo koristan
uništavanjem miševa i parcova.


Lasic a bi zaskočila mladog zeca i kunića; u sušama i pod plastovima
žita koristi hvatanjem miševa.


Vidr a nije lovu škodljiva, nasuprot je ribarstvu u velikoj mjeri.


Jazava c je u dobrim poljskim lovištima pretežno štetan, jer prigodice
hvata mladu divljač do srnećeg jareta, u šumi je zbog uništavanja
miševa i zareznika pretežno koristan.


Divlj a mačk a je opasan neprijatelj sve niske divljači, hvatanjem
miševa i vjeverica donosi ograničenu korist. Zbog rijetkosti 1 nestajanja
ne treba je istrebljavati. ´


166




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Jež a treba držati u dobro potsadenim lovištima sa niskom divljači
u ograničenom broju. Njegova prisutnost je u toliko vrijedna, što ubija
zmije otrovnice,


Vjeveric a je neprijatelj šumskih kultura.
U šar a je pretežno lovu štetna, ipak zbog sve veće rijetkosti te
krasne ptice šteta ne dolazi u obzir.
Sov a šumsk a čini prigodice gubitke medu niskom divljači, tako
da je jako umnožavanje ove ptice sa stajališta uzgajača nepoželjno.


Sov a utin a čini doduše prigodice u manjoj mjeri štetu medu
zecovima i kunićima, ali je ta korisnošću ptice kao zatiraća miševa mnogostruko
naknadena.


Uš ara močvarna, ćuk, kukuvija šarena zaslužuju osobitu
zaštitu lovaca.


Ora o sur i grabi divljač do jačine srne, no postao je tako rijedak,
da zaslužuje zaštitu kao prirodni spomenik.


Orao klokotaš je savršeno bezazlen.


Ora o štekavac , najjači od domaćih ptica grabilica, lovi kod nas
obično vodenu divljač, dok pred njim ni druga divljač, sve do srne, nije
sigurna. Rijetkost i ljepota ove ptice zaslužuju potpunu zaštitu.


Ora o ribi ć zaslužuje kao opaki zatirač riba progon, ali kao i sve
orlove trebalo bi ga čuvati.


Ora o zmija r je vrlo rijedak i pretežno koristan.


Soko l sivi , koji je u mnogim krajevima postao rijedak, ubija
gotovo samo prolaznu pernatu divljač, ali u dobro potsadenim lovištima
niske divljači, osobito u fazanerijama, nanaša zlo. U većim šumama i u
sredogorju trebalo bi ovu divnu grabilicu trpjeti.


Sokol ostriž je manje lovu štetan.


Vjetruša klikavka ne čini nikakove štete lovu.


Naša najpogibeljnija grabilica je jastre b kokos a r, koji unatoč
toga ne zaslužuje, da bude istrijebljen, već ga tr^ a u lovištima sa niskom
divljači držati u ograničenom broju.
Glavna hrana kopca ptičara su male ptice, ipak ubija on i trčke
i golubove. Na njega lovac treba da pazi.


Škanja c miša r koristan je poljskom gospodarstvu, a lovu škodi
posve neznatno. Ovdje ondje ubije kojeg mladog ili bolesnog zeca, iznimno
fazana ili trčku. Tamo gdje pravi štetu valja ga ograničiti.


Lunja rdasta i lunja crnkasta su lovu, štetne, jer ubijaju
zecove, kuniće i trčke, ipak je šteta zbog rijetkosti tih ptica neznatna.
Ej a pijuljač a ubija močvarke i vodene ptice, mladu pernatu
divljač i mlade zecove.


Ptice grabilice, koje nisu ovdje navedene nisu
nikakovi izraziti neprijatelji lova ili pak zbog njihove
velike rijetkosti i ljepote valja ih štititi i pod
nikojim (prilikama ne strijeljati.


Vrane sive i galovrane su opaki štetočinje niskoga lova,
vran e crn e nasuprot prilično neopasne i zbog njihove velike koristi
za poljsko i šumsko gospodarstvo ne valja ih tamaniti. Kao najopasnija
kradljivka jaja s v r a k a zaslužuje progon.


Sve životinje ćine jednu životnu zajednicu harmonički ugodenu i
priroda se brine, da se medu pojedinim vrstama održava ravnoteža. Da
se životna zajednica očuva od degeneracije, uvjet je uzdržavanje ptica
grabilica; jer je svaka životna zajednica odozgo regulirana, ptici grabilici


167




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 50     <-- 50 -->        PDF

pripala dakle eminentno važno značenje. Važna uloga jastreba kokošara
ko činioca umjere za razmnožavanje vrana dokazana je točnim brojkama.
Doklegod budu jastreb i sokol sivi nepromišljeno proganjani, dotle će se
vrane dobro osjećati, mogu se nesmetano razmnažati i postaju napast.
Na to moramo uvijek misliti prije nego konačno prelomimo štap s jedne
strane nad vranama, a s druge strane nad pticama, grabilicama kao štetočinjama
niskoga lova. Dosljedno svemu tome moramo i promisliti, da li
da se odlučimo za izlaganje otrovanih jaja, prije nego što smo pokušali
otstrijel vrana kod vranje kolibe.


Po Uredbama, koje važe danas u N. R. Hrvatskoj, svaki lovac odnosno
član lovačkog društva može polučiti lovnu kartu kad preda pet kljunova
od ustrijeljenih vrana. Kako u N. R. Hrvatskoj imade 10.000 organiziranih
lovaca, znači da bi svake godine imalo biti potamanjeno 50.000 vrana.
Da li je to korisno? Sve to govori za to, da bi se i kod nas imao osnovati
zavod za lovna istraživanja, točnije »Zavod za lovno gospodarstvo
« koji bi stajao u saradnji sa »Zavodom za šumska istraživanja«.


The totality of animals living in a forest constitute an harmonic
community, the Nature providing for the necessary balance between
various species.


In preserving this community from, degeneration rapacious birds
play the major part, thus acting as natural regulators; the shoud be,
therefore, protected adequately.


Author is dealing with notions »useful animals, noxious animals«
endeavouring to make them clear and definite.


.. suggests foundation of a special Institute for scientific investigation
on problems of game and hunting on the territory of National Republic
Croatia.


]68