DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Mi tom pitanju još nismo ozbiljno pristupili. Mislim, da je sada vri


jeme, da se u njega najozbiljnije zahvati i da ga se rješava paralelno sa


provedbom agrarne reforme, koja će izvjesne površine prepuštati zadru


gama. Propagiranje i osnivanje šumskih zadruga je jedan od važnih


zadataka, koji stoje pred šumarima sa terena i uspjeh na tom polju značiti


će ujedno velik napredak za šumarstvo. Naravno, i tu neće pomoći šabloine,


već najozbiljniji studij konkretnih prilika na terenu, promišljeno spajanje


pojedinačnog interesa sa,zadružnim, oslonac na narodnu vlast i frontovske


organizacije.


Izgradnja komunikacija radi otvaranja naših šuma jeste jedan zamašan
i vrlo ozbiljan problem, koga pod svaku cijenu moramo riješiti. Bez
rješenja tog pitanja nema i ne može biti urednog gospodarenja, nema
potrajnosti prihoda, nema planskog gospodarenja. Zahvaljujući anarhičnoj
privredi bivše Jugoslavije ogromne količine drva, od toga oko 100 milijuna
kubika drvne glavnice prosječeno je uz komunikacije i u dostupnijim
šumskim predjelima. Tu nije bilo jednog smišljenog plana, koji bi vodio
računa o šumskom gospodarstvu kao cjelini. Radilo se je bez prave povezanosti
i sa perspektive pojedinih šumskih područja, a premalo se je
vodilo računa o tome, što će biti sutra. Posljedica je ta, da su danas glavne
i zrele mase za sječu daleko´ od komunikacija. I sad mi. porušena i opljačkana
zemlja, moramo plaćati greške prošlosti. Sad, kad su drvne mase
silno smanjene, kad se teško zadrlio u osnovnu glavnicu, mi moi-a da
snosimo teret, investicija, koje su trebali da izvrše raniji eskploatatori
naših šuma.


Kod toga nas prije svega interesuje pitanje, da li ćemo naše šume
otvarati gradnjom željeznica ili gradnjom cesta. Pravilan odgovor na to
pitanje dat će nam iskustvo, koje smo imali sa gradnjom komunikacija u
prošlosti. To iskustvo je u tom: željezmioke pruge izgrađene su kad je
trebalo otvarati pojedine šume i kad su drvne mase za eksploataciju bile
vrlo znatne. Kad je eksploatacija završena, kad su mase .iskorištene, pruge
su se dizale i jednom otvorene šume sada su postale ponovo zatvorene i
nepristupačne. U stisci za drvom, koje nas sve jače muči, mi ćemo i to
sada kad nema više velikih masa za sječu, otvarati te šume gradnjom
cesta u cilju da bi zaveli uredno gospodarenje, da bi drvne mase spasili
od propadanja i iskoristili ih za pokriće potreba u zemlji. Uzrok svemu
tome treba tražiti u tom. što je izbor komunikacija bio podređen uskom
principu rentabiliteta i što se je premalo mislilo na buduće gospodarenje.


Razumije se, da naša politika gradnje šumskih komunikacija treba da
buda rukovođena drugim principima. Ona treba da vodi brigu p cjelovitosti
privrede, ne samo o sadanjim već i o budućim potrebama. Za ,nju ne mora
važiti uvijek i u svakom slučaju princip rentabiliteta. Da li ćemo se upuštati
u gradnju zavisit će u prvom redu od ocjene općih koristi, koje će društvo
imati od gradnje komunikacija.


Silna potrošnja, a malen prirast, traži od nas, da sa šumama gospodarimo
intenzivno i da ne dozvoljavamo propadanje drvnih masa u šumi.
Znači, naše šume moraju biti trajno otvorene za eksploataciju bez obzira na
to, da li se radi o eksploataciji glavnih ili medu-prihoda, da li se radi o
eksploataciji u industrijske svrhe ili za potrebe naroda. To možemo postići
jedino gradnjom puteva i cesta, jer samo mreža ,puteva i cesta čini
šumu trajno otvor.3nom. Eto, taj momenat treba da bude odlučan, kad treba
da se odluči, da li ćemo graditi šumsku cestu ili željeznicu i pogrešno je,
da se odluke o tome donosi samo na osnovu toga. da li je jedna vrsta


160