DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 40 <-- 40 --> PDF |
kaznimo švercera drvom, narod će to odobriti i mi ćemo ga čak moći mobilizirati na suzbijanju šverca. Ako istom mjerom udarimo švercera kao i sirotinju, koja štetu ćini iz nužde, ako jste mjere upotrebimo u kraju gdije je svijest za čuvanje šuma na visokom* stupnju (Gorski Kotar) kao i u kraju gdje je pojava šumskih šteta postala običaj, nešto što se samo po sebi razumije i što čovjeka pripada kao prirodno pravo (Kordun), a pogotovo, ako to ne objasnimo, mjere će biti shvaćene kao neprvedne, ogorčiti će svijet, otuđiti ga od narodne vlasti, pobuditi nepovjerenje prema njenim mjerama i smanjiti interes za pošumljavanje i čuvanje šuma. Time ćemo prouzročiti upravo ono što ne želimo: potkopati uslove za unapređivanje šumarstva. O tim momentima trebalo bi se razmišljati više nego do sada. Naši stručnjaci trebali bi da raskinu sa šablonskim metodama, koje sve trpaju u jednu hrpu: i bogataša i siromaha, i onog, koji je svijestan i onog, koji je nesvijestan, i onog, koji štetu pravi iz nužde i onog, koji je pravi radi trgovačke zarade. To uopćavanje, u suprotnosti je sa osnovnim smjernicama naše politike. Šumske šteta ne ćemo likvidirati pisanjem prijavnica. Za to je u prvom redu potreban smišljen rad na pravovremenoj opskrbi pučanstva drvom, najsavjesnije korištenje svih mogućih izvora za opskrbu na vlastitom terenu, ne kolebajući se kod toga napraviti i žrtve ako su One nužne. U vezi toga potrebno je uporno privikavati svijet na upotrebu materijala od proredivanja i čišćenja, te korištenja svake grane, forsirati pošumljavanje s onim vrstama drva, koje će najprije i najbolje podmiriti potrebe sela, a paralelno s time razviti propagandu i dizati svijest o potrebi čuvanja šume. Tek kad šumar potpuno iscrpi vlastita sredstva, tek onda dolazi na red — pomoć sa strane. Razumije se, da tu ne će biti uspjeha, ako se ne povežemo sa narodom, ako ne slušamo njegov glas, ako ne upoznajemo njegove najsitnije potrebe, ako se ne zalažemo, da zajedno s njime s frontovskim organizacijama i narodnom vlašću rješavamo pojedina konkretna pitanja opskrbe drvom, pošumljavanja i slično. Situacija je danas neuporedivo lakša, nego što je bla u prošlosti Lakša zato, što imamo narodnu vlast, koja je kao izraz narodnih potreba životno zainteresirana na suzbijanju šumskih šteta, jer te štete slabe privrednu snagu zemlje. Lakša i zato, što eksploataciju i trgovinu drvom obuhvata sve jače organizirani — državni i zadružni sektor. Time se brzim tempom eliminiše onaj privatni sektor, koji bazira svoj opstanak na šumskim krađama i švercu drvom. Potrebno je samo da šumarski organi u krilu narodne vlasti provode na terenu takvu politiku koja će, u danim uslovima te štete smanjiti na minimum, a koja će u najvećoj mogućoj mjeri odgovarati lokalnim potrebama i najbolje promicati opći interes. Suzbijanju šumskih požareva i šteta od pašarenja po šumama pristupiti treba po istim principima. Kod toga je najvažnije, da eliminišemo onaj privredni faktor, koji ima za nužnu posljedicu nastajanje požara i nezakonitu pašu. Taj faktor jeste: riješiti pitanje opskrbe pučanstva sa sijenom, urediti pašnjačke površine i podići njihovu proizvodnost, a dijelom manjkove prihodima od stočarstva pokriti preorjentaciijom seljačkog gospodarstva ili industrijalizacijom. Prema tome, prva je zadaća šumara, da na terenu pokreću i rješavaju sa agronomima pitanje uređivanja pašnjaka, da propagiraju i ostvaruju stajsko timarenje stoke. Stručne 158 |