DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 4     <-- 4 -->        PDF

ing. VLADISLAV BELTRAM (Ajdovščina, Slov. Primorje):


ŠUMARSKO PITANJE KRŠA JADRANSKIH OBALA I OTOČJA


»Bonpor ......... ...... noGepemhu u ........


.............. .....«


Šumarsko pitanje našeg jadranskog Krša nije samo u pošumljavanju
goleti, kako mnogi neupućeni misle, već još više u zavođenju šumskog
gospodarstva tamo, gdje ono do danas nije postojalo i gdje za nj nema
još potrebnih predispozicija.


Blijedu sliku o stanju šumarstva dobijamo iz knjige A. Serpieri—A,
Vitale »I boschi e gli ordinamenti forestali nelle nuove provincie«,
Firenze 1920.


»Uprava oipćinsikih i privatnih šuma u Dalmaciji.
U Dalmaciji je bio na snazi poikrajinsl´.i zakon, od 19. II. 1873., ikojim se nastojalo
doskočiti najvećim zlima, i.o, nažalost sa najmanjim ili nikaJkvdm rezultatima,
također s razloga, .što je Austrija oduvijek srratrala pokrajinu kao mjesto
za kažnjavanje vlastitih službenika, koji su ftaotojali, što manje se zadržavati te
nisu prema tome imali ljubavi do svoje dužnosti.
Osim pustošenja visokih planinskih šuma mora se osobito žaliti nesmišljena
korišćenja niskih šuma panjača, ne samo radi prokorednih sječa, nego i zbog stalnog
stcijarenja i neurednog pašarenja, koje se provodilo također u mladim sječinama
s ovcama, a čak i sa najvećim štctočinjama — kozama. Veći dio šumskih površina
u blizini naselja upropašten je i, kao da to još nije dosta, provodilo se kopanje
panjeva.
Mjere pomenutcg zakona išle su zatim, da dokinu teške zloupotrebe, te se
zabranilo vrlo uobičajeno uništavanje šumskog drveća kopanjem panjeva, osim kod
borova, i skidanje kore sa stojećih borovih stabah. Zabranjen je bio također prevoz
i predaja bez uvjerenja (potvrđenog od kotara) korjenja, panjeva i borove kore.
Propisivao je također vrijeme sječe šume za čitavu Dalmaciju od 1. IX. do ?>]. 111.,
osim.borovih šuma te onih u visokim, položajima.
Ostali zakoinski propisi odnosili su se na pašu koza, koja se za izvjesno vrijeme
u pojedinim predjelima mogla sa strane kotara zabraniti, osobito u predjelima
određenim za resurekcionu sječu. Ali kao što je već rečeno, propisi
i zabrane bili su skoro besplodni, jer" su tešike prilike onemogućaval
e svak u mjleru. Najveće su žrtve bile općinske šume, kojih je bilo
skoro 2/3 šumske površine, a koje su bile izložene pustošenju neodgojeni h
ljudi, koji nisu dozvoljavali prodaje ni najmanje količine drva. (U Istri se davala
šuma općinarima na uživanje drva, s tiim da isti davaju doprinos, iz kojega su se
onda plaćali čuvari šuma.) Nije se niti mogla očekivati neka korist od službovanja
općinskih lugara, koji su primali smiješno niske plaće, često po nekoliko filira
dnevno, a koji su bili vezani srodstvom i prijateljstvom sa najgorim šumskim štetoćincima,
slabo nadzirani od ono malo državnih šumarskih službenika, koji nisu mogli
postizavati čudesa.
Pokrajinski zakon od 12. V. 1913., koji je trebao dati svemu tome lijeka, nije
stupio na snagu zbog nastupa rata.«


Tko poznaje prilike, vrlo dobro znade, da se položaj, kako ga
Serpieri—Vitale opisuje, u slijedećih 20 godina nije ni najmanje promijenio,
dapače još pogoršao. Dne 31. XII. 1934 bilo je u Dalmaciji 685
općinskih lugara i nadlugara, od toga 80Vo njih sa mjesečnom plaćom
ispod 200.— Din (prosječno 160.— Din) a njih 29 čak i besplatnih.
Da je posrijedi moralo biti kod potonjih sasma drugih motiva nego idealizam,
ne treba raspravljati. Na jednog lutfara otpadalo je prosječno 260
ha šume, ali koja korist od takove »službe«. 180.000 ha općinske šume
bilo je tako bez stručne uprave i posveć.sno propadanju,


/22




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Šta su onda značili šumari i »čuvari« šuma na Kršu? Bili su samo
pratioci, što svjesni što nesvjesni, od kojih su, neki s bolom u duši,
ispraćivali šumarstvo Krša na njegovom putu u propast. Ta sahrana
ipak treba neku pratnju!


No, nije nevolja ljuta već je strahoviti nered i nemar onih, koji su
bili pozvani, da upravljaju narodnim dobrom, bio onaj faktor, koji je
uništavao šumu, Pet-šest malih pokvarenjaka u selu, s kojima narod nije
mogao da izađe na kraj, haralo je zajedničko dobro, pa je konačno i
narod sam pošao u sječu šume, da ne bi ostao potpuno prikraćen.


Naravno, da je većina šumarskog osoblja u Dalmaciii išla linijom
najmanjeg otpora, zažmirila na oba oka pred pustošenjem šuma, i dala
se radije na sadnju borića oko mjesta. Tako je na pr. jedan od kotarskih
šumara u Dalmaciji za svojih 35 godina službe pošumio s uspjehom 200
ha površine, dok mu je u kotaru kroz to vrijeme gotovo do temelja
postradalo na desetke hiljada hektara šume. To je bila činjenica u svim
kotarevima, negdje više negdje manje strašna.


Ni propisi Austrije niti oni Jugoslavije nisu mogli išta na tome da
promijene.


Ne samo izmjena i dopuna zakonskih propisa, već
temeljita promjena šumarskog rada na Kršu, potrebna
je, ako želimo da krenemo s mrtve tačke.


imade mnogo momenata, koji govore zato, da sa planovima ne
žurimo, dok se prije toga rješe neka pitanja te raščiste korisna načelna
stanovišta i gledišta.


I. PITANJA, KOJA TRAŽE RJEŠENJA, PRIJE NEGO SE
PRISTUPI RADO:
1) Pitanje šumarskog stručnog osoblja:


a) odveć mali broj stručnih lica,


b) gotovo svi stručnjaci su na novim mjestima, gdje se još nisu


snašli,


c) u još teškim prilikama jedva obavljaju tekuće poslove,


d) za nove ljude pretstavlja Krš poseban i težak studij, koji


iziskuje mnogo volje, znanja i vremena.
2) Provedba agrarne reforme i određivanje općih
smjernicazagospodarenje.


3) k o 1 o n i z a c i j a.
Tek preselenjem izvjesnog dijela naroda iz Primorja, koji tamo živi
mukotrpnim životom i koga koze prehranjuju, moći će se stvoriti povoljniji
uslovi života i šumarskog rada,


4) Uređenje pitanjako za;


Prije svega mora se dobiti pregled ne samo o brojčanom stanju
koza, još je važnije saznati iz statistika socijalno-ekonomsku sliku toga
pitanja. Iz podataka jedinoga kotara Slovenskog Primorja (Tolmin), koji
još drži koze, slijedi, da mali posjednici drže po 2—3 koze (njih 258
posjednika) 359 koza, dok ostalih 55 posjednika 587 koza. Od potonjih
je 21 posjednik, koji ima 140 goveda, a k tome drži 312 koza! Narodne
vlasti lako će riješiti to pitanje, kad ih na to upozorimo! Dok koza ništi
posvuda ostatke šume, planovi za pošumljivanje ostaju na papiru! Makedonija
sa svojim milijun koza ne može rješavati pitanje goleti bez veze
sa kozjim pitanjem.


123




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 6     <-- 6 -->        PDF

II. ZABACI:
A. Fošumljavanje:
IJIzborvrsti;
Kako su listače u neposrednom pošumljavanju goleti podbacile, postao
je crni bor pionirom Krša i tamo, gdje je mogao bolje da ga zamijeni
alepski, primorski, abručki, pa i bijeli (silvestris) bor i pinija. Grčka
jela, cedrovi i čempresi te ostale vrste nisu se dosta iskušale. Kako
svuda, tako se i u šumarstvu nastojalo slijediti tradiciju i ići utrtim
putevima. Tradicija se teško kida!


2) Tehnika rada:
Od Soče do Dalmacije sadi se kod pošumljavanja crni, dalje prema
jugoistoku alepski bor. Sjetva, prirodniji i jeftiniji način rada, jedva se
primjenjuje. Među samim stručnjacima postoji predrasuda protiv primjene
sjetve, zbog slabog promatranja prirode, koja nam mora biti najveća
učiteljica i cslon u radu. Općenito bi se mogla upotrebljavati metoda
sjetve, a samo iznimno sadnja. Takovih prilika imamo na veliko
u Dalmaciji, Istri i Slovenskom Primorju. Mjesto velikih centralnih rasadnika
daleko bolje rezultate davaju privremeni lokalni, kada se biljka
ne prenosi na velike udaljenosti i ne utrapljuje prije sadnje. Kod sadnje
se biljke pogrešno ispiru u loncima s vodom (makar blatnom), koja
otima žilicama primarnu hranu iz ruku. Rasadnici su obično iscrpljeni
na mineralnim hranivima, biljke slabe i preguste. Posađene će sadnice
tobože lakše podnijeti prirodne nedaće, ako su u rasadniku loše othranjene,
jer da su otpornije. Praktikuje se sadnja u kotlove (pa i na prisojnim
stranama), a sadnica se oblaže krupnim kamenjem, koje od sunčana
žara zagrijano ostaje do jutra vruće. Sadnica u takvom kotlu,
pritisnuta i okružena od užarena kamenja, mora i patiti i stradati. Kada
je već i onako presađivanje sadnica nasilje nad prirodom, neka se izvrši
barem sa što većom pažnjom i obazrivosti!


B. Resurekcija:
O njoj se može govoriti tek nakon rješenja kozjeg pitanja. Uz današnje
brojno stanje koza ona je neizvediva.


C. Melioracija pašnjaka;
Pitanje je odavna iskrslo kao aktuelno.


Serpieri-Vitale, ista knjiga govori:


».šumar Puoić, koji je u dugom nizu godina učestvovao na pošumljavanju Krša
Istre,, priznaje, da je pošumljavanje po austrijskom primorju nailazilo svuda na
otpor naroda. Da bi se pošumljavanje postavilo na širu osnovicu, ukazuje Pučić na
svoj projekt za melioraciju kraških pašnjaka, jer bi povećanjem proizvodnje krme
sa melioriranih pašnjaka narod postao skloniji pošumljavanju.«


Rubbia: 25-gcdišnjic,a rada Komisije za pošumljavanje Kranjskoga Krasa veli:
»Komisija za pošumljavanje Kranjiskoga Krasa očekuje i od pokrajinskog zakona


o melioraciji pašnjaka, što ga je donijela pokrajinska sjkupstina i koji
će uskoro biti- potvrđen, ninogo koristi, jer će posjednici uslijed povišenja prihoda
sa njihovih pašnjaika lakše utrpiti one dijelove, koji bi prema zakonu o pošumljivanju
trebali da se pošume, a na čijt se pošumljenje iz gospodarskih razloga nisu
mogli odlučiti.«
Do danas je to, osim neznatnih pokusa, nedirnuto polje rada, koje
je trebalo da prethodi samom pošumljavanju. U čemu se sastoji taj rad?
Razlučivanje pasućeg blaga po vrstama; čuvanje blaga sa zajedničkim
pastirima; disciplina u izvadanju paše; ispravna pasarinska politika u
naplati otštete za pašarinu; turnus; noćivanje blaga u zatvorenom pro


124




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 7     <-- 7 -->        PDF

storu; izgradnja puteva, bunara i cisterna, staja, skloništa za pastire i
za blago; zaštita pašnjaka pojasima i skupinama šumskog drveća. Današnja
zadruga trava na Kršu je rezultat pogoršanih životnih uslova, prije
svega iscrpljenosti tla,. Hranjenjem (gnojenjem) pašnjaka opet će uskrsnuti
bdije trave, koje su danas potištene.


Đ´. Gospodarski momenti šumarskog rada na Kršu:
1] Kod postojećih šuma:
Mjesto uobičajenih golosječa makijske šume na većim površinama,
gdje sunce, pljusak i bura uništavaju uvjete života, uvesti sječu na uske
pruge, okomito na pad terena ili na pravac bure. Svak a takov a
golosječa, koja se u pravilu opetuje svake 4.—10. g o-
dine, mora se uporediti samo sa požarnom katastrofom,
koje si — kako izgleda — nitkopravosvjes
t a n nije . Uzgojne mjere, čišćenje i prorede, gotovo su nepoznate.


2) Kod vještačkih kultura;
Uvesti racionalno gospodarenje sa čišćenjem, proredivanjem
i oplodnim sječama za obnovu šume, da narod vidi korist šume
i u materijalnom pogledu. Uvođenjem smolarenja u borovim
kulturam a podići će se smisao za njihovo podizanje, te će biti najbolja
propaganda za nova pošumljivanja. Uvesti sadnj u tamarisk e
sa reznicama uz morske obale za pčelinju pašu, za hranu planktonu i
riblju pašu te za ukras i proizvodnju ogrjeva. Za ovaj posao kao i za
pošumljavanje uvala na obalama kopna i otoka u svrhu stvaranja mogućnosti
bolje riblje paše angažirati ribarske zadruge, koje će
korist vrlo brzo shvatiti. Proširiti sjetv u kadulj e u vezi sa povećanjem
areala pčelinje paše, popravljanjem tla te stvaranjem uslova za
destilaciju kadulje.


III, IZVAĐANJE RADOVA:


1) Prosvjeta naroda;
Stavljam je na prvo mjesto kao pokretača bezgranične narodne
energije, koja može i koja hoće stvoriti čudesa. Mi možemo sa puno
vjere polagati nade u naš narod. Tu volju moramo narodu stvoriti ne
samo predavanjima, diplomama i nagradama za uspješan rad na pošumljavanju,
već u prvom redu boljim uspješnijim metodama
i smišljenijim sistemom rada!


2) Organizacija rada:
Svaka pokrajina [Dalmacija, Hrv. Primorje, Istra i Slov. Primorje)
treba ustanovu, koja će se moći posvetiti isključivo radu na pošumljavanju
i melioraciji Krša. To bi moralo biti terensko a ne birokratsko
tijelo za pronalaženje novog rada i stavljanja istoga u pogon. U svome
radu morala bi ta jedinica biti samostalna, terenski-pokretna, sastavljena
od tri-četiri šumara, potčinjena izravno ministarstvu. Ona bi davala
inicijativu i smjernice narodnim vlastima, koje bi angažirale narodne
snage na novi posao uz pomoć dodijeljenih im šumarskih stručnjaka. Rad
tih tijela mora biti naučno-praktično-istraživački, inicijativni, propagandni
i nadzorni. Svaka suvišna birokracija kočila bi ga u radu i uspjehu.
Osoblje treba biti po broju minimalno ali kvalitetno probrano. Ono će
održavati veze sa narodnim odborima svoga područja. Kao savjetodavni
organi treba da im posluže u svako doba agronomi, stočari i ostali
stručnjaci kod narodnih vlasti.


125




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 8     <-- 8 -->        PDF

3)Finansiranjeradova;
Uvažujući ogromne snage naroda, njegovu svijest, koju treba samo
probuditi, postojanje narodne vlasti, vjerujemo, da će se pošumljenje
našega Krša moći provesti sa minimalnim materijalnim sretstvima, pogotovo
kada se primijene metode prirodnog pošumljavanja sjetvom sjemena
i resurekcijom. To je posao omladine i njezin častan zadatak, koja
će ga izvršiti sa pjesmom na ustima bez velikih žrtava. Materijalna
sretstva mogu se upotrebiti za druge, tehničke radove. Sam rad na pošumljavanju
i melioraciji Krša tražiti će sretstva za ove poslove: 1) nagrade,
2) uzdržavanje rasadnika, 3) uređivanje bujica, 4) ostale radove
tehničke prirode, 5} pokuse i istraživanja.
Ne stoji sve u novcu! Najbolje to dokazuju dosadanji neuspjesi:
ogromni troškovi dali su minimalne rezultate.
Jasno je kod toga, da ni same ranije metode rada nisu zadovoljavale.
Razna područja imati će raznolik tempo rada, već prema tradiciji,
koju je dosadanje pošumljavanje ostavilo. Primijeniti će se morati različite
metode rada. Tu šablone nema, niti je smije biti!
Mnogo više od pola stoljeća prošlo je od početka pošumljavanja
jadranskih obala. Općenito se mora priznati, da problem pošumljavanja
nije rješen. Stanimo časkom i potražimo uzroke neuspjehu! Izgubljeno
će nas vrijeme na proučavanju bogato nagraditi.


IV, DOSADANJI RAD NA RJEŠAVANJU KRAŠKOG PITANJA:


Oa ima dosadanji šumarsk i ra d (60-godišnji) na Kršu Hrv.
Primorja i Dalmacije još i danas svojih žestokih protivnika i kraj postojećih
usDJelih kultura, nije samo znak zaostalosti i neprosvjećenosti
naroda, već ima svoj dublji uzrok.


Prije svega borove kulture — bor je jedini uspješni pionir gologa
Krša — nisu mogle oduševiti seljaka iz mnogo razloga: 1) one su mu
otele i smanjile pašnjačku površinu, 2) nisu mu radi nikakvog iskorišćivanja
— dale općenito nikakvu opipljivu korist. Barem ih je stočar
gledao neprijateljskim okom. Borove kulture i stočarstvo stalno ratuju.
U stvari nije trebalo da dođe do toga, već s razloga, što je Zakon o
šumama vodio boljeg računa o stočaru nego onaj, koji je trebao taj zakon
da vrši i provodi u život.


l)Šta kažu neki važni propisi zakona o šumama
za rad na Kršu?
a) Zakon o šumama iz godine 1929. predviđa:


a)´Z, akon o šumama iz godine 1929. predviđa:
ČI. 92—)105: »Svia nepcšumljena apsolutna šumska zemljišta, čije pošumljenje
traži opći javni interes, imaju se u roku od 10 godina popisati i u roku od 50 godina
pošumiti odnosno privesti boljoj proizvodnji.
Čl. 96.: »Komisija, kojoj pripadaju i šumarski i poljoprivredni stručnjaci, donosi
odluku o ispasištima i propisuje glavne smjernice i racionalno iskorišeavanje izdvojenih
površina i njihove melioracije, koje su u vezi sa pošumljavanjem.
Cl. 100., toč. 8.: »U izvršenju i unapređivanju radova oko pošumljavanja Krša
učestvuje država;
Uređenjem pašnjaka, koji su u vezi sa pošumljenim površinama i davanja
pomoći u tu svrhu.
Tumač ovom članu glasi: »Ne može se zamisliti pošumljavanje na najvećem
dijelu Krša, ako se ne obrati pažnja pašnjacima. Intenziviranjem proizvodnje — u
prvom redu stočne krme — pomoći će se, da se dođe i do dobrih rezultata na
pcšumljivanju.«


126




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Tumač čl. 104. veli: »Godišnje osnove treba da sadrže i projekat o radovima
na pašnjacima: amelioracije, prilazni putevi, cisterne, bunari i slično.«


, b) Uredba o p o š u.m i j a va n j u Krša iz g. 1930., izda ma na osnovu
Z a k o n a o š u ma m a ne govori samo o pošumljavanju nego i o privođenju zemljišta
na Kršu boljoj proizvodnji, pogotovo čl. 15 o radovima; koje treba provoditi paralelno
sa pcšumljavanjcm ili mcžda i prije pošumljavanja, naročito o radovima oko
uređenja pašnjaka obzirom na racionalnije i bolje iskorišćavanje, izradi puteva,
cisterna, čatrnja itd.


Slično govore i čl. 21, 25, 27, 30.


Izvođenje radova na pašnjacima naređeno je šumaru u suradnji sa agronomom.


c) Poslovnik za rad komisije na izdvajanju zcmlj´Jšta na
Kršu u svrhu pošumljavanja i za privođenje boljoj proizvodnj
i izdala je Banska uprava Savsikc banovine na osnovu propisa čl. 92—105
Zakona o šumama i prednje Uredbe. Poslovnik zahtijeva najužu suradnju šumara
i agronoma te traži, da im kao putokaz rada imaju služiti:


1) rezolucij a o rješavanju šumairsko-gospodarskcg problema u kraškom
području savske banovine od 15. X. 1930.,
2) zakljiučc i konferencije agronomskih stručnjaka o mjerama za rad na
unapređenju biljne proizvodnje kraškog područja savske banovine od


21. I. 1931.
Rezolucij a medu ostalim predviđa:
Bolje terene prema stvarnoj potrebi ostaviti za zajedničke pašnjake i pospješno
ih ameliorirati u sporazumu sa poljoprivrednim referentom.
Kod izrađivanja generalne osnove za pošumljavanje u pojedinoj općini imadc
se uzeti u obzir i izgradnja prilaznih puteva, cisterna, kanala i napajališta za stoku,
osobito na pašnjačkim površinamia.
Traži se što uža suradnjia šumara i agronoma za privođenje što višoj kulturi
izdvojene površine, naročito pašnjaka.


Uzaključcima stoji:
»Pašnjake treba uređivati tako, da budu doista sposobni za prehranu stoke.
U tom cilju treba prpvesti izlučenje potrebnih površina u vezi Odredaba Zakona


o šumama. Na ovako dobivenim površinama, tako i na postojećim, izviršiti potrebno
krčenje od grmlja i štetnog korova, planiranje te otstranjenje kamena i podizanje
ograda. Na pašnjačkim površinama treba zbrinuti napajališta stoke.«
2) Gospodarska osnova za pošumljivanje bivšeg
inspektorata za pošumljivanje krša u Senju:


Dok se je Krš stare Jugoslavije u velikoj većini nalazio podijeljen
po´ banovinama i srezovima bez terenskog osoblja (lugara] f— općinske
lugare, kakovi su u praksi bili, i ne možemo ubrajati u neko pomoćno
stručno osoblje —] te se je .zbog toga odvijao rad bez pravog sistema
samo u pravcu pošumljavanja skromnih površina oko mjesta. Međutim
je INSPEiKTORAT U SEiNJU, kao ustanova, izravno podređena ministarstvu,
kasnije Banskoj upravi u Zagrebu, a ne nekom
sreskom načelstvu, sa svojih 18 državnih lugara na terenu imade bolje
mogućnosti rada i slobodnije ruke, što ostalim šumarskim stručnjacima
na Kršu nije bilo dano. Uz to je postojao pola vijeka.


Vidjeli smo, da su zakonski propisi sadržavali mjere i osiguravali
velika materijalna sretstva za melioraciju kraiških pašnjaka. Šta je po
tome poduzeto i koliko su ti propisi u životu primijenjeni, pokazat će
nam opća gospodarska osnova bivšeg senjskog inspektorata,
sastavljena i pozivajuća se na temelje propisa Zakona o šumama, Uredbe
i Poslovnika za izdvajanje i pošumljavanje Krša godine 1938. za obalni
pojas od Novoga do dalmatinske granice.


m


/




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Osnova predviđa sve radove, koji bi se imali izvršiti u vremenu
1938/39—1979/80, t. j. u roku od 42 godine, sa prosječnim godišnjim
izdatkom od cea 325.000.— Din na području općina Krmpote-Ledenice,
Krivi put, Sv. Juraj, Jablanac, Karlobag i grada Senja.


Svi predviđeni i po ´višoj nadležnoj vlasti odobreni radovi podijeljeni


su po svome karakteru ovako;
2,770.681,212.33888.5066.—
6.500285.314
!! ha
ha
ha
ha
tm
!! tm
novog pošumljavanja .. . .
popunjavanja
čišćenja kultura
proreda
prosjeka kroz kulture . , .
zidova oko kultura ... .
7,254.340 Din
3,350.797 ,,
353.718 ,,
33.912 ,,
35.080 ,,
2,256.765 „
troška
,,
,,
,,
13.81312.356
tm
tm
puteva
staza
247.458
103.956


86 !! ha resurekcija ...... .
odmarališta (vidikovci) . .
sadnja voćaka
.
20.676
3.385
2.700
,,
,,
,,
,,
,,
,,
Ukupno ; 13,662.787 Din trošk a


Pošumljavanje je predviđeno skoro isključivo sadnjom crnog bora uz
zasijavanje sjemena listaca a uspjeh sadnje sa svega Sć^/i) prosječnog
uspjeha. To se dade izračunati iz stavke za popunjavanje kultura, uzimajući
za osnovu računa površinu. Uspjeh pošumljavanja i ne može biti
povoljniji, jer se za proizvodnju sadnica upotrebljavaju samo dva velika
centralna rasadnika jedan do drugoga (glasoviti Sv. Mihovil), bez obzira
na različite stanišne prilike, umjesto lokalnih terenskih rasadnika te se
odgajaju u iscrpljenom rasadniku kržljave sadnice, držeći se pogrješne
zastarjele teorije; da se boljke već od prvog časa moraju priučiti zlu,
jer će se nakon presađuje naći u slabo plodnoj zemlji" svoga novog staništa.
Koliko je tačno, da biljke ne smiju biti prehranjene, naročito sa
dušikom, toliko je i ta teorija pogrešna. Baš na Kršu se pokazalo, da
u mladosti zakržljale sadnice i na terenu dalje kunjaju, isto kao i svako
živo biće, koje je u prvoj mladosti oskudijevalo na ishrani. fO tome sam
se sam uvjerio.) Slično je s djecom, pačićima, guščićima i t. d. . . .


Jedna od osnovnih grješaka Inspektorata od njegova osnutka u
tehnici rada jeste baš u tim velikim centralnim šumskim rasadnicima,
nadmorske visine 600 m, koji šalju svoje sadnice na vrlo udaljene položaje
uz more u sasma druge prilike. . tome su ti rasadnici svoju višemilijunsku
produkciju sadnica deponirali godimice u krajeve sjeverne
Hrvatske, pa i dalje!


Čišćenje kultura, proredjvanje i čišćenje prosjeka uz predviđeni
izdatak dokazuju, da velik dio područja Inspektorata ne oskudijeva na
drvetu, barem ne na ogrjevu, inače tih troškova ne bi bilo, kao što ih
ni na otočju nema, iz čega slijedi zaključak: ne treba saditi šumu
radi drveta, ako je potreba na pašnjacima veća.


Ogromna stavka za izgradnju suhih zidova oko šumskih nasada pretstavlja
mrtav kapital i sterilan rad, koji se mora izbjeći boljim i organiziranim
nadzorom´nad pašarenjem. Tu se treba ugledati na red i disciplinu,
koja vlada kod pašarenja u Vojvodini, gdje nijedna, pa ni poljoprivredna
kultura, nema ograde. 285 kilometara mrtvog zida nizašto!


Uz sadnju crnog bora osnova dobro predviđa i sjetvu sjemena listača
i kadulje, što se već cd ranije s uspjehom provodi.


128




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Stavka za putevs, staze, resurekcije, odmarališta, sadnju voćaka
pozitivne su te namijenjene unapređenju turizma, uglavnom dovršenju
uređenja čuvenog fjorda Jablanica, a moraju se ocijeniti kao preskromne.


Za melioraciju pašnjaka osnova ne predviđa ništa. Ipak — treba
priznati — običavalo se stavljati u godišnje proračune radova na terenu
i neke sVote za sakupljanje mrtvog kamenja sa pašnjaka,


1) Općina . r m p () t e-L c d c 11 i c e: »Izgradnja što većeg broja javnih cisterna,
napose uz ceste te u gornjfim zaselcima, je jedno od najhitnijih pitanja, jer žitelji
i stoka skapavaju ljeti mnogo od nestašice vode.«


2) Općina Kriv i put : »Apsolutna je potreba izgradnje što većeg broja
javnih cisterna u zaselcima, na javnim cestama, pa i na većim pašnjačkim
predjelima.«


3) Općina S v. Juraj : »Izgradnja javnih cisterna duž cesta i u zaselcima je
goruće pitanje ovoga kraja.«


4) Općina Ja b lana c (Opskrba vodom): Trebalo bi izgraditi što više javnih
cisterna u mjestima te uz ceste, a osim toga na većim pašnjačkim površinama u
srednjoj i gornjoj zoni«.


5) Općina . a r 1 o b a g« »Žiteljstvo i stoka opskrbljuje se uglavnam pitkom
vodom iz cisterna, koje su rprimitivne, mal´ene i brojčano nedostaju, jer kod malo
dulje suše cijeli kraj ostaje bez pitke vode, pošto nema nigdje stalnih vrela. Izgradnja
novih velikih cisterna, kako u zaselcima i duž cesta, tako i stalnih sabirališta vode
po visinskim pašnjacima je apsolutna i primarna potreba ovoga kraja.«


Ipak osnova ne predviđa izgradnju nijednecisterne
Zaključak:


Iz gornjeg proističe, da je osnova za pošumljavanje
sasvim jednostrana, da se je držala starih tradicija,
nasljeđe nih od Madjara, ne uvažujući potrebe


.života i ne koristeći zakonske podloge za istinsko


unapređenje života na Kršu, Tradicija je nadvladala


saznanje,


Osnova je ne samo jednostrana, ona je i štetna, ako bi se izvodila,
kako je zamišljena, jer otimanjem skoro 3,000 ha pašnjaka bez melioracije
ostale pašnjačke površine, preostali se pašnjaci još jače opterećuju
i upropašćuju.


Svi zakonski propisi za poboljšanje uslova života na Kršu ostali su


mrtvo slovo, jer ih izvađač nije primjenjivao.


Navedene gospodarske osnove uvezane su doduše u 6 lijepih knjiga


sa svim odgovarajućim nacrtima, ali su bez vrijednosti. Od koristi su


nam jedino u toliko, što nam pokazuju, kako se ne smije dalje raditi.


Učimo na grješkama!


V, PRAVAC BUDUĆEG ŠUMARSKOG RADA NA KRŠU;


Cijeli šumarski rad na pošumljavanju primorskog Krša ima se odvijati


sa ova tri vidika:


I, Podizanje šume radi drveta;u predjelima sa blagom


klimom (otoci), gdje se na napuštenim zemljištima jeftinim i uspješnim


metodama rada može pošumljavati sjetvom šumskog sjemena sa puni m


obrastom.


II, P o d i z a n j e šume za zaštitu objekata, smirenje


bujica, u higijenske i turističke svrhe, po potrebi i


skupljim metodama rada sa punim obrastom.


129




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 12     <-- 12 -->        PDF

III. Podizanje šumskih nasada na pašnjacima, kojima
se ne smije oduzeti značaj pašnjaka, sa pojasima i skupinama stabala sa
smanjsnim obrastom.
Pašnjaci naših jadranskih obala i nedaleke nutrašnjosti nisu ništa
drugo nego propadajući bijedni ostaci upropaštenog šumskog tla. Pro strani
goli pašnjaci bez zaštite šume na Kršu su samo
prelazno stanje između uništene šume i neplodnoga
11 a. Na takovom paš/njaku, preopterećenom besprekidnom pašom, neprestanim
gaženjem stoke te stalnim griženjem i čupanjem trave i njezina
korjenja pojavljuju se gola mjesta, gdje pljuskovi, smrzavice i bure zadiru
te odnose zemlju u nepovrat. Ipak i na jalovom pašnjaku
nešto neprekidno raste: kamen!


Uok se opći ekonomski uslovi na Kršu ne poboljšaju, moramo se držati
načela: što manje moguće smanjivati pašnjačku površinu pretvaranjem iste
u šumu. Mjesto toga preći na melioraciju pašnjaka i čim prije zaštititi i
meliorirati te površine.


Mjere za m, eiioraciju pašnjaka:


1) Zaštita šumskim drvećem u skupinama (ili pojasevima) ili pak pošumljenje
uz nepotpun obrast i{Q,2—0,3) i rijedak sklop za zaštitu od bure,
pljuska i sunčane pripeke, prema zahtjevima položaja i tla. Ostat će omogućena
paša blaga i pčela, kao i uspijevanje i buduće iskorišcivanje aromatičnog
bilja u industrijske svrhe na pr. kadulje, ružmarina itd. (destilacija).
Cim za zaštitu tla posađene biljke dovoljno odrastu, u branjevinu će se
moći povremeno, a kasnije i stalno, puštati blago na pašu.


2) Uređenje puteva i staza za blago.


3) Izgradnja lokava, cisterna i napajališta za blago.


4) Izgradnja skloništa i staja za pastire i za blago.


5) Bubrenje stajskim i umjetnim gnojivima, u prvom redu teško topivim
jeftinim fosfoirtima, koji se kopaju kod sela Razvode pri Drnišu u
Dalmaciji, upotrebljivim za ove zemlje u nepreradenom stanju. (Vidi Gračanin;
Pedološka istraživanja tla Senja i okolice te Pedoloiš-ka istraživanja
vriština Ličkog polja). I vapneni dušik domaće proizvodnje dobro će
odgovarati svrsi. Pa i sami šumski nasadi bacanjem iglica i lišća poboljšavati
će tlo. Od sjetve t. zv. »boljih vrsti« trava možemo od prilike isto
očekivati kao od uvođenja na Krš sanskih koza, velikih pasmina goveda
i konja na mjesto buše i bosanskog konjića. Jedno je nepobitno: d a n a šnja
zadruga loših trava rezultat je procesa degradacije
i pomanjkanja ishrane! Čim se pojavi hrana u obilju, ističu
se bolje vrsti (inače gotovo neprimjećene) svojim bujnim uzrastom. Primjer:
bujna trava na paljevinama uslijed pepela! Uzaludne su nade u neke
čarobne trave, koje ne traže ishrane. Bez gnojenja nema povećanja prinosa!


Ispravnost tvrdnje o poboljšavanju pašnjaka umijetnim gncjivima dokazao je u
praksi drug Ivo D r a š e i ć, sada kotarski šumar u Opatiji. Jednom je zgodom, kada
je ostao neki kredit za pošumljavanjc neutrošen, pognojio zajednički neki pašnjak
kod Trogira umjetnim gnojivima. Radi ukusnijih trava nagrnula je stoka sa sviju
strana, čim je to okusila, na pašnjak. Pošto se pašnjak bez reda koristio, a reda
uspostaviti nije bilo moguće, bilo je od svega toliko koristi, kao da je lonac jela
bačen među hiljade izgliidnjelih. U općem neredu, koji je tamo vladao, nije se´
moglo ni pomislitL na daljnje izvadanje gnojenja pašnjačkih površina. Takav je
zapravo bio red, red nepisanog narodnog običaja!


130




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 13     <-- 13 -->        PDF

6) Uređenje turnusa pašarenja i podjela blaga po vrstama te paša


blaga pod nadzorom odgovornog pastira i noćivanje u ograđenom prostoru.


Ne šumske kulture već torovi neka su ogradenil Ako


je to svuda drugdje provedeno, još je potrebnije to na Kršu. Noćivanjem


u toru, omogućiti će se skupljanje dragocjenog stajskog gnoja za dubrenje


pašnjaka. I sami pašnjaci moraju biti pod odgovornom stručnom upravom.


Za nadzor nad istima biti će skoro dovoljan bro) šumsko-čuvarskog osoblja,


koje je potrebno za šumsko gospodarstvo na Kršu. ... urednog korišće


nja pašnjaka sve tu meliorativne mjere bez pravog uspjeha.


7) Štetni narodni običaji moraju se uočiti i dokinuti. Pojedine naše


pokrajine imadu nepisane zakone, koji u zametku sprječavaju svaki po


kušaj napretka. Tako na pr. u Lici običaj je u nekim predjelima, da se


si oka pusti svuda širom, čim je prvi u selu iskopao krumpir. Ostali imaju


ljudski da požure, ako ne će da ga prepuste stoci, da ga uništava. Isto tako


je običaj puštati plandovati blago bez najmanjeg ograničenja, preko čitave


zime, ne poištujući ničije vlasništvo niti trud. Tamo je sijanje ozimine


nemoguće, ako ima mnogo blaga. Protiv sitne stoke bore se pojedinci na


taj način, što ozimna žita dobrano posiplju ovršno stajskim gnojem, koji


odbija stoku. Tek sa pojavom izvjesnog sveca pred proljeće u kalendaru,


nastupa opća zabrana puštanja blaga i stoke u pustopašu. Ne pomažu tu


neke živice ili kamenite ograde. Običaj je ovdje najviše pravoJ Ti iskonski


nepisani zakoni predstavljali su u svoje vrijeme potreban red, ali taj »red <


sprječavao je svaki pokušaj napretka i povećavao iz dana u dan nevolju


naroda. Nikakvim birokratskim mjerama nije mogla ranija vlast stati na


kraj tim običajima u pogledu »regulisanja« paše. Bolest se samim propisima


ne može liječiti!


8) Sakupljanje mrtvog kamenja jeste posljednja mjera poboljšanja te


dolazi na red onda, kada je travni pokrov već dovoljno ojačao, tako da


bura ne može otpuhavati niti kiše odnositi zemlju. Čišćenj e neza


štićenog i neuređenog pašnjaka nije nikakva melio


rativna mjera već upravo štetna radnja! Kod takovoga


posla »raste« uvijek novi kamen a zemlje nestaje.


9) Izgradnja stanova, uređaja za mljekarstvo i sirarstvo slijedit će sama


O´d sebe, kada se izvrši sve ono pod 1—).


Samo znatno povećanim prinosom trava moći će se pojedini predjeli


staviti pod zabranu u svrhu resurekcije lisnate šume i otpasti će s vre


menom potreba kresanja stabala za dobivanje lisnika. Zato i predviđa


osnova senjskog inspektorata za pošumljavanje za 42 godine rada svega


86 ha resurekcija. Stvar logična i realna, pošto nije predvidjela melioraciju


pašnjaka!


Za izvršene melioarcije mora se ubirati neka pašarina, koju treba
urediti progresivno prema broju stoke pojedinaca, koji pašu iskorišlćuju.
Time će se korišćenje svesti na umjerenu i ispravnu mjeiru i onemogućiti
pustošenje pašnjaka, jer često dva-tri imućnija čovjeka drže na zajednič´
kom pašnjaku više stoke nego li cijelo selo zajedno. To može regulirati


samo politika pašarinske naplate.


Umjesto današnjih krpa gustih borovih nasada, koje su za seljaka kraj


propadajućih pašnjaka od male neposredne koristi, moramo težiti za


ljepšom slikom: pašnjacima, zaštićenim i išaranim šum


skim drvećem.


131




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Prostranstva općine Krivi Put imaju danas ogromne gole pašnjake i
velike krpe borovih kultura. Pod istim brojem stabala, uz pravilan razmještaj,
bio bi ekonomski efekt drugačiji. (Idealno lijep planinski pašnjak
prikazao je Ing. Orestije Krstić slikama i opisom. Vidi Šumarski List br.
5/ 1938 str. 257).


Gledajući te, danas malovrijedne, pašnjačke zajednice, moramo uzeti
prilike onakove, kako one već preko pola vijeka stoje, uza sve obilne
rasprave i ispravna gledanja, te zakonske propise t. j. sve je ostalo na
mrtvoj tački!


Bilo bi neljudski i nesavjesno, tražiti od naroda, koji na Kršu i onako
teško živi, posebnih žrtava i odricanja. Bilo bi nemoguće tražiti od njega
da pašnjačke prostorije prepusti za pošumljavanje i da potpuno .....
držanje koza. Ali se može jedno očekivati, što ga neće nfnajmanje pogađati,
fe Ć2 mu bez žrtava donijeti prve plodove: da će razumjet i
da mu je prije svega potreban red. Red u iskorišćavanju i
sječi postojećih šuma, red u pogledu paše i noćivanja blaga u zatvorenim
prostorijama pod nadzorom odgovornih pastira. Od veće će mu biti koristi,
ako se mjesto obzidivanja šumskih nasada ograđuju torovi te grade cisterne
i putevi. Narod će to razumjeti i razumio bi bio već odavna, da se tako
radilo.


Nije nikakova šumarska niti gospodarska politika: oteti jedan dio
pašnjaka i onemogućiti na njemu pašu, a ostali dio radi jačeg opterećenja
potjerati u ubrzanu propast.


Hektar skopljene šume (kulture) stoji isto toliko, koliko 4—5 ha skupinama
šumskog drveća zaštićenog pašnjaka. No, nije rečeno, da bi to
morao da bude isključivo bor, već mogu prema prilikama biti i voćke, koje
Uspijevaju bez naročite njege.


Hoćemo li za te radove propisati pravilnike i poslovnike, kao što je
na pr. »Pravilnik o izradi iprimjeni gospodarskih
osnova za suvate i planinske pašnjake br. 25.135/33 od


17. I. 1934 ili »Zakon o agrarnim operacijama«, koje su u
alpskim zemljama i u samoj Sloveniji dale odlične rezultate, a odnosile su
se jednako na šumu kao i na pašnjake?
Držim da je potrebno, upoznati se najprije sa literaturom i praksom
te vrste u zemljama, koje imaju prilično jednake uslove, steći iskustva na
domaćem tlu pa tek onda stvarati propise.


Da je prije 60 godina šumarski rad na Kršu krenuo bio ovim pravcem,
moglo se uz iste troškove, sa manje napora, uz suradnju naroda mjesto
protivljenja, postići daleko vrše. ^


Nema sumnje, da će opći napredak u skoroj budućnosti donijeti narodu
Krša boljih uslova za život, da više neće biti kozar i stočar, kao što
je danas. No, moramo mu olakšali opstanak za život u,ovom prelaznom
dobu. Kada jednom prestane potreba za pašnjakom, lako će se isti. išaran
šumom, sklopiti u šumu — svoj primarni oblik.


Šumarski rad u izloženom smislu narod će lako shvatiti te usrdno
pomoći. Nemoguća je zadaća svladati Krš bez potpore naroda. Šuma treba
da oduševi ne samo seljaka-pjesnika već i seljaka-kruhoborca i stočara.


Ne mogu sami propfsi oživiti Krš, već ljubav, znanje
i duh novog vremena. Oni će donijeti Kršu dah
proljeća, dah novog života.


132




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 15     <-- 15 -->        PDF

VI, KRATAK SADRŽAJ:


*I. Šumarskom radu na Kršu ima da prethodi rješenje ovih pitanja;


1) stručnog šumarskog osoblja,


2) provedba agrarne reforme,


3) provedba djelomične kolonizacije odnosno iseljenja,


4) masovnog držanja koza.


II. Zadaci:
A. Pošumljavanje:
1) izbor vrsti drveća,
2) izbor i reforma u tehnici rada sjetva, sadnja, rasadnici.
B. Resurekcija; slijedi iza rješenja kozjeg pitanja.
C. Melioracija pašnjaka.
D. Gospodarski momenti šumarskog rada;
1] autohtone šume (način uzgajanja i iskorišćavanja],
2) vještačke kulture (uzgojne mjere i iskorišćivanje, smolarenje, riblja
i pčelinja paša, industrijsko bilje).
III.
Izvadanje radova:
1) prosvjeta naroda,
2) organizacija rada (posebno stručno tijelo, organizacija naroda),
3) finansiranje radova (nagrade, rasadnici, radovi tehničke prirode i
istraživanja).
IV.
Dosadanji rad na Kršu (u b. Jugoslaviji):
1) zakonski propisi (zakoni, uredbe, poslovnik),
2) osnova za pošumljavanja Inspektorata u Senju.
Pravac budućeg šumarskog rada na Kršu:
1) podizanje šum^e radi drveta,
2) podizanje šume za zaštitu,
3) zaštita pašnjaka šumskim drvećem i melioracija istih, mjere melioracije
pašnjaka.


PRAKTIČNA OSNOVA PREDNJIH IZLAGANJA;


Mnoga od ovih izlaganja imaju svoju osnovu u praksi;


1) Kozje pitanje rješava se u izloženom smislu u kotaru Tolmin (Slovensko
Primorje), a prikazat ćemo ga detaljnije u posebnom članku.


2) Izbor vrsti: Križanca Pinus brutia + haleppensis, upotrebljavali s.mo na
Bolu na Braču na najtežim terenima s najboljim uspjehom. Pinus silvestris dokazao
je na Nanosu nad Vipavom (Slovensko Primorje), da samim prirodnim naletom
lak.še osvaja Krš nego šumarski rad kroz decenije sadnjom crnoga bora.


3) Na otoku Braču od mora pa do 300 m nadmorske visine smo svuda (osim
kod Bola) odbacili pošumljavanje sadnjom i zaveli sjetvu, koja nije više ni u jednom
slučaju zatajila (sjetva na obrađeno, neobrađeno i polucbrađeno tlo).


4) Jednostavnijom i boljom tehnikom sadnje pojeftinili i ubrzali smo rad.


5) Lokalnim rasadnikom i čuvanjem žilja biljaka pred ispiranjem u loncima
s vodom podigli smo uspjeh sadnje na ´najtežim terenima nad Bolom od ranijih
20—25»/o na 80 i više »/o.


6) Gnojenjem posađenih sadnica stajskim gnojem i čilskom salitrom s uspjehom
smo imitirali AFANAStJEV-a »EKSPRESNE SUME« u umjerenijem obliku.
7) Gospodarenju autohtonih šuma posvetili smo pažnju čišćenjem i proređivanjem,
što je narod prihvatio s razuniijevanjem.


8) .Jednako se postupalo i´ sa vještačkini kulturama uz primjenu oplodnih
sječa i pomlađivanja. Namjeravane pokuse sa smolarcnjem u vezi sa Zavodom za
iskoirišćavanje šuma šumarskih fakulteta u Zagrebu zabranila nam je Bansika uprava
u Siplitu motivacijom zaštite šuma od uništvanja.


Primjedba: Potanje iz (2—6) opisano je u Gozdarskom Vestniku broj 1 i 2/1946
pod naslovom »POŠUMLJAVANJE KRŠA NIJE PROBLEM« (u tehničkom pogledu).


133




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Kakovim međutim očima promatraju smolarcnjc šumari, koji su preživjeli svoj
vijek na Kršu te s njime se srasli, neka posluži izvadak iz privatnog pisma uvaženoga
mi prijatelja i druga šumara Ive Draščića u Opatiji:


»Vrlo mi je drago, da smolarenje u Sloveniji lijepo napreduje. Ovo je najveća
propaganda pošumiljavanja Krša. Kad narod bude vidio sve, što može dobiti od bora,
sigurno je, da neće više biti protiv pošumljavanja, nego će i sam na tome besplatno
raditi. Mi tražimo doprinose, besplatne nadnice za pošumijavanje i stvaranje novih
kultura ali zaboravljamo na njegovanje kultura i na njihovo iskorišćavanja. Narod
pokazuje malo volje za besplatan rad na pošumljavanju a ima i pravo, kada od svih
kultura ima samo štetu i terete (čišćenje gusjenica, zabrana paše i t. d.). Da se narod
ne zagrijava za pošumljivanje, to smo mi sami krivi, jer narodu ne damo priliku da
vidi, što sve čovjek može dobiti od bora, t. j . što narod može od bora s vremenom
(jčekivati. Narod je i te kako dobar račundžija, mnogo bolji još nego što mi mislimo.
Kad narod bude vidio, koliko on može imati t. j . zaraditi u borovim šumama, onda
će sa posve drugim naočalima gledati na pošumijavanje i na borove kulture.«


9) Uspjele sadnje redova tamarinske izvršene su uz obalu svega 1,5 km duljine
kraj Sutivana i Bola. Da ne služe za ukras, mogle bi dati već dobro ogrjevno drvo.


10) Prosvjeti naroda utrt je put predavanjima po selima. Smisa o z a šum u
podignut je boljim, jeftinijim i uspješnijim metodama rada
na pošumljavanju (sjetva), uzgojnim mjerama u šumi i i s k orišćivanjem
(obnovama) postojećih borovih kultura. Narod je
prihvatio sadnju čempresa za zaštitu poljoprivrednih kultura od vjetrova. Pionirima
u pošumljavanju davana su pismena priznanja i novčane nagrade.


Mora se naglasiti, da sav rad, koji se je na Braču izvodio, nije nailazio
na razumijevanje i potporu Banske uprave u Splitu. Iz iskustava na tom
otoku, koja su bila opisana u uvezanoj knjizi »OPĆE I ŠUMARSKE PRILIKE
OTOKA BRACA«, koja se nalazi u inventaru kotarskog šumara na
Braču a koja je također bila poslana Banskoj upravi, nije ništa korišteno.


Motivacija je bila: »Šta će početnik soliti pamet nama, koji idemo
prokušanim, solidnim, starim, utrtim putevima prakse i dobre -tradicije!«


Motiv je bio; neznanje, konzervativnost, lijenost i — zavist! Iskustvo,
tako dobro poznato svim mlađim poletnim ljudima! Ta su vremena prošla.
Nema sumnje, da se više neće događati, da se mladim trudbenicima koči
rad i sputavaju ruke.


Izvori;


I. Ranije proučena stručna literatura o Kršu.
II. Vlastita zapažanja i stručni rad na Kršu:
1) kao sredstvo šumarskog referenta li Supetru na Braču (1930-1936).
2) kao taksatora Ravnateljstva u Senju (1942—1943),
3) kod Odjela za šumarstvo obi. NO u Istri i SI. Primorju (1945—1946). ,
..... ........ €... ..1...>..... . ....... no ......... ..........
.............. ...... 11.........1.1. . ......... ...... .. ....... ......
........ ....... ...... ..1..(..:.....1. .......... no ......... . .....
(.......... ........). ........ .......... ..... .............. .....,
..... ... . .......... .. ... ... ................ ..... no .........)
......, — .. .......... .......... ...... ..... ........(.... .......
....... .............. ....... ....... ........ ..... ero ..... ......,
....1....... . ... ... .. ....... ........... no ........... .. .........
....... .......... ..... ............., a ...... ..... ....... ..
...........) ........... ........... ..... ...... ................
........


..... .......... .. ............. ................ .......... ..........!
........... ..... .......... ...... .......


134