DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Ing. BOGOM IL ČOP (Zagreb): ŠUMARSKA POLITIKA DANAS U N. R. HRVATSKOJ »Torn´ppuiuKR ...... ........ . ........ .......... .........« Govoriti . šumarskoj politici danas, znači zacrtati osnovne smjernice gospodarenja sa našim šumama, koje treba da su u skladu sa našom ekonomskom situacijom, sadanjim potrebama zemlje i općim pravcem kretanja naše privrede kao cjeline u cilju izgradnje i učvršćenja ekonomske baze naše Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Jasno je, da promjene, koje su se desile u ekonomskom životu naše zemlje i strukturi državne vlasti, moraju da nadu svoj pravi izraz i u šumarskoj politici. Nerijetko se o šumarskoj politici rasuđuje i suviše apstraktno i suviše općenito. O njoj se sudi kao o nečem stalnom, nepromjenljivom za sva vremena, kao da njeni principi postavljeni u jednoj situaciji važe za sva vremena i za sve situacije. Sa takvom politikom dešava se ono isto što i sa svim teorijama, koje odvojeno od svakodnevnog života i stvarnosti, postaju same sebi cilj. Mjesto da dadu potstrek za unapređivanje života i privrede, tim što nove društvene snage hoće da podrede nekim vječnim, zastarjelim principima, one postaju kočnica razvitka. Naša je zadaća, da tu politiku približimo zemlji i povežemo sa praktičnim životom, da likvidiramo sa apstrakcijama, koje su u suprotnosti sa ekonomskom stvarnošću i da je iskoristimo za razmah i napredak privrede. Rušenjem stare Jugoslavije i njenog protunarodnog društvenog poretka, razvitak naše zemlje krenuo je potpuno novim putem. Vlast u rukama radnog naroda, stalno snaženje državnog i zadružnog sektora privrede, sve jača kontrola nad privatnim sektorom privrede i borba protiv kapitalističkih ostataka — sve su to karakteristični elementi nove situacije, koji u svojoj ukupnosti razvijaju i oslobadjaju proizvodne snage i snaže državu radnika i seljaka, IJ toj situaciji unapređivanje naše privrede kao oslonca političke vlasti i temelja progresa i budućeg materijalnog blagostanja naših naroda, postaje najvažniji zadatak. Taj se zadatak može potpuno i pravilno riješiti samo jednom razumnom i planskom privrednom politikom, koja će pravilno odražavati materijalni život društva i ubrzati rješenje onih zadaća, koje upravo u ovoj situaciji postavlja pred nas obnova i izgradnja zemlje. Šumsko gospodarstvo kao dio naše privrede može da se pravilno razvija samo unutar i u skladu s ukupnim razvitkom narodnog gospodarstva. Zadatak šumskog gospodarstva je, ne da remeti, ne da narušuje i koči, već da dopunjuje i unapređuje privredu kao cjelinu. Šumarska politika upravo treba da nam pomogne, da šumsko gospodarstvo dovedemo u harmoničan sklad s ostalim privrednim granama. Šumarska politika, treba, da prije svega unapređuje objekt, to jest šumu. Ali ona ga može unapređivati samo tako, ako ga unapređuje za narod, ako ga ne otuđuje od naroda. Da li je naša šumarska politika u prošlosti vodila o tome dovoljno računa? Iskustvo govori suprotno, U okviru stare vlasti šumarska politika objektivno je bila podređena interesima kapitalističkih eksploatatora i vezana uz protunarodnu pri 155 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 38 <-- 38 --> PDF |
vrednu politiku, pripomogla je otuđenju šume od naroda. Posljedica je bila buđenje tendencija za uništavanje šuma, dakle upravo ono, protiv čega se šumarska politika u teoriji borila. Pa i onda, kad su postavljeni najdobronamjerniji šumarsko politički propisi, oni su ostajali prazno slovo, jer su se sukobljavali sa interesima kapitalističkog poretka, koji se je gušio u neriješim suprotnostima. Parola: Čuvaj šumu, važila je za narod, kad se radilo o obrani tuđih šuma od naroda, a ne i za kapitaliste. Nije se moglo u isto vrijeme čuvati šume i zarađivati na njihovoj eksploataciji. Tako je stajala stvar sa pošumljivanjem starih sječina, sa gradnjom šumskih komunikacija. Eksploatatori naših šuma brinuli su se samo za profit, o potrebama naroda nije se vodilo računa. Naša šumarska politika treba da nade drugi put. Ona treba da služi naprednim snagama društva: radnom čovjeku, državi radnika i seljaka. Za razliku od stanja u prošlosti, danas, kad se vlast nalazi u rukama naroda, i kad su osnovna sredstva proizvodnje u rukama narodne države, to je ne samo moguće, već i nužda. Mi smo naslijedili jednu tešku situaciju u šumarstvu. Ali zahvaljujući upravo promjenama, koje su se zbile kod nas u strukturi države, perspektive razvitka šumarstva u novoj Jugoslaviji su svjetlije nego ikad u prošlosti. To, što smo u našoj privredi, eliminirali kapitalističku anarhiju, to je onaj faktor, koji će nam pomoći da sačuvamo šume i unapredimo naše šumsko gosopdarstvo. Međutim, to neće doći samo od sebe. Zato je potreban praktičan uporan rad na rješavanju zadaća, koje se za danas i za sutra postavljaju pred nas. Zato su nam potrebne smjernice, koje će voditi istinskom ozdravljenju naše šumske privrede. Radi toga se o šumarskoj politici ne može govoriti odvojeno od isticanja najvažnijih problema, koji tište naše šumsko gospodarstvo i čije rješenje pada nama u dužnost. Iznad svega šumarstvo danas interesuje problem osiguranja potrajnosti prihoda u šumskom gosopdarstvu. Pošto šume služe i sadanjim i budućim generacijama, uredno gospodarenje treba da osigura trajno uživanje tih prihoda. Tome i služi uređivanje šuma i sastav gospodarskih osnova. Ali je jasno: i najbolje gospodarske osnove neće riješiti pitanje potrajnosti šumskih prihoda, ako ne uspostavimo ravnotežu između proizvodnje i potrošnje drva. Situacija je kod nas teška. Potrošnja drva u NRH od cea 6 mil. m-´, na bazii prirasta od 3,5 mil. m´ sili nas na ozbiljno traženje izlaza iz te situacije. U okviru starog poretka izgledi za rješenje su bili potpuno beznadni. Danas, zahvaljujući narodnoj vlasti i strukturi naše privrede, mi smo u situaciji da već sada pridemo rješenju tog pitanja i da ga u okviru planske privrede potpuno riješimo. Na nama je, da rješenje tog pitanja postavimo praktično. Prvi je zadatak sniziti potrošnju na 3,5 mil. m\ t. j . na veličinu prirasta. Zamjenom drva ugljenom i drugim građevnim materijalom, gradnjom i upotrebom peći sa malim potroškom goriva, odgovarajućomi politikom cijena, sistematskim radom i mobilizacijom naroda, taj se zadatak može riješiti u približnom roku od 2 godina. Razumije se, da će nam kod toga pružiti najveću pomoć naša industrija, koja se razvija u brzom tempu. Tako se, za razliku od stanja u prošlosti, industrija po prvi puta u našoj historiii pretvara u našeg instinskog saveznika i saradnika na rješavanju praktičnih problema šumske privrede. Drugi je zadatak: usprkos toga što će se kroz tih 20 godina potrošiti još cea 20 mil. m´ drvne glavnice, održati prirast na istoj visini t. j. 3,5 156 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 39 <-- 39 --> PDF |
mil. ml To će se postići sistematskim pošumljavanjem starih »sječina i drugih šumskih površina, uzgojnim mjerama u postojećim sastojinama i šikarama, sadnjom brzo rastućih vrsta drva i uređivanjem šuma, za što će svake godine trebati ulagati potrebne kredite. Najozbiljniji zahvat u pošumljavanje ogromnih površina starih sječina na Psunju i Papuku, koje su nam ostavile u nasljedje bivše firme, pošumljavanje i popravljanje dosadanjih šumskih površina za sektor Slunj—Ogulin značiti će znatan doprinos za rješenje tog složenog zadatka. Tek kad ispunimo prva dva zadatka, mi ćemo s uspjehom moći preći i na treći zadatak: na postepeno uvećavanje drvne glavnice usmjereno do normalnog iznosa, a paralelno s tim i na povećanje prirasta. Sva ta tri zadatka mogu biti ispunjena brzo i potpuno samo onda, ako na dizanje proizvodnosti u našem šumskom gospodarstvu i na organiziranu štednju mobilišemo široke mase proizvadjaiča i potrošača. Dizanje proizvodnosti naših šuma i štednja drva znači u krilu narodne vlasti Ftvaranje uslova za napredak privrede i dizanje blagostanja širokih slojeva naroda. Zato je dužnost nas stručnjaka, da analizirajući najsavjesnije lokalne faktore upotrebljavamo one metode rada i uzgoja, koje će opći interes za dizanjem proizvodnosti spojiti sa ličnom koristi i sa svakodnevnim potrebama trudbenika. Ako borba za osiguranje potrajnosti prihoda bude postavljena tako, da će svakom potrošaču i posjedniku šume biti jasno i opipljivo, da opći uspjeh na tom polju znači i uspjeh za svakog od njih, onda krupni rezultati ne mogu izostati. U najužoj vezi sa nastojanjem za uspostavu ravnoteže između proizvodnje i potrošnje jest e i pitanje suzbijanja šumskih šteta od nezakonite sječe, U svojo) osnovi te štete ne nastaju iz inata, radi toga što netko mrzi šumu i slično. One su proizvod ekonomskih potreba ljudi. Riješiti to ekonomsko pitanje znači: skinuti i pitanje šumskih šteta s dnevnog reda,´ Ali riješiti ekonomski problem stanovništva znači: izgraditi zemlju, unaprediti privredu, osigurati ljudima sredstva za ljudski život, podići svijest ljudi. To se ne može učiniti preko noći i naredbom, za to je potreban dugotrajan i uporan rad na preobrazbi i ekonomskih uslova i svijesti ljudi. Prema tome se pitanje šumskih šteta ne može riješiti naprečac. Ima još uvijek ljudi, koji tom pitanju prilaze jednostrano. Oni gledaju na stari način i misle, da je pitanje suzbijanja šumskih šteta isključivo pitanje primjene sankcija. To je pogrešno. Pogrešno zato, jer se ne vodi računa o uzrocima nastanka i karakteru šumskih šteta, o tome tko i u koju svrhu pravi šumsku štetu, da li je ona napravljena iz nužde ili radi špekulacije, već sve trpa u jedan koš. Takvo uopćavanje izgleda činovniku najjednostavnije, ono mu sa formalne strane zadaje najmanje briga, ali sam problem ne rješava. Prije svega nije u skladu sa duhom i karakterom narodne vlasti, da takova u osnovi privredna pitanja rješaVamo isključivo kaznama. Kazna je samo nužno zlo u situaciji kad ne pomažu i kad su iscrpjene privredne mjere i uvjeravanja. Osim toga, kazna se može upotrebljavati samo prema pojedancima,´ !a nikako ne masovno. To ne znači, da šumske krivice ne treba kažnjavati. Radi se o tome, da je naš cilj ne da kažnjavamo, već da rješavamo probleme. Radi se o tome, da kazne budu popravne, da one budu sredstvo za odgajanje i mobilizaciju naroda na suzbijanju šumskih šteta. Zato narod, treba da osjeti, da je kazna pravedna, da je ona korisna za širi interes, kome treba da se podredi lični interes stetočinca. Ako 157 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 40 <-- 40 --> PDF |
kaznimo švercera drvom, narod će to odobriti i mi ćemo ga čak moći mobilizirati na suzbijanju šverca. Ako istom mjerom udarimo švercera kao i sirotinju, koja štetu ćini iz nužde, ako jste mjere upotrebimo u kraju gdije je svijest za čuvanje šuma na visokom* stupnju (Gorski Kotar) kao i u kraju gdje je pojava šumskih šteta postala običaj, nešto što se samo po sebi razumije i što čovjeka pripada kao prirodno pravo (Kordun), a pogotovo, ako to ne objasnimo, mjere će biti shvaćene kao neprvedne, ogorčiti će svijet, otuđiti ga od narodne vlasti, pobuditi nepovjerenje prema njenim mjerama i smanjiti interes za pošumljavanje i čuvanje šuma. Time ćemo prouzročiti upravo ono što ne želimo: potkopati uslove za unapređivanje šumarstva. O tim momentima trebalo bi se razmišljati više nego do sada. Naši stručnjaci trebali bi da raskinu sa šablonskim metodama, koje sve trpaju u jednu hrpu: i bogataša i siromaha, i onog, koji je svijestan i onog, koji je nesvijestan, i onog, koji štetu pravi iz nužde i onog, koji je pravi radi trgovačke zarade. To uopćavanje, u suprotnosti je sa osnovnim smjernicama naše politike. Šumske šteta ne ćemo likvidirati pisanjem prijavnica. Za to je u prvom redu potreban smišljen rad na pravovremenoj opskrbi pučanstva drvom, najsavjesnije korištenje svih mogućih izvora za opskrbu na vlastitom terenu, ne kolebajući se kod toga napraviti i žrtve ako su One nužne. U vezi toga potrebno je uporno privikavati svijet na upotrebu materijala od proredivanja i čišćenja, te korištenja svake grane, forsirati pošumljavanje s onim vrstama drva, koje će najprije i najbolje podmiriti potrebe sela, a paralelno s time razviti propagandu i dizati svijest o potrebi čuvanja šume. Tek kad šumar potpuno iscrpi vlastita sredstva, tek onda dolazi na red — pomoć sa strane. Razumije se, da tu ne će biti uspjeha, ako se ne povežemo sa narodom, ako ne slušamo njegov glas, ako ne upoznajemo njegove najsitnije potrebe, ako se ne zalažemo, da zajedno s njime s frontovskim organizacijama i narodnom vlašću rješavamo pojedina konkretna pitanja opskrbe drvom, pošumljavanja i slično. Situacija je danas neuporedivo lakša, nego što je bla u prošlosti Lakša zato, što imamo narodnu vlast, koja je kao izraz narodnih potreba životno zainteresirana na suzbijanju šumskih šteta, jer te štete slabe privrednu snagu zemlje. Lakša i zato, što eksploataciju i trgovinu drvom obuhvata sve jače organizirani — državni i zadružni sektor. Time se brzim tempom eliminiše onaj privatni sektor, koji bazira svoj opstanak na šumskim krađama i švercu drvom. Potrebno je samo da šumarski organi u krilu narodne vlasti provode na terenu takvu politiku koja će, u danim uslovima te štete smanjiti na minimum, a koja će u najvećoj mogućoj mjeri odgovarati lokalnim potrebama i najbolje promicati opći interes. Suzbijanju šumskih požareva i šteta od pašarenja po šumama pristupiti treba po istim principima. Kod toga je najvažnije, da eliminišemo onaj privredni faktor, koji ima za nužnu posljedicu nastajanje požara i nezakonitu pašu. Taj faktor jeste: riješiti pitanje opskrbe pučanstva sa sijenom, urediti pašnjačke površine i podići njihovu proizvodnost, a dijelom manjkove prihodima od stočarstva pokriti preorjentaciijom seljačkog gospodarstva ili industrijalizacijom. Prema tome, prva je zadaća šumara, da na terenu pokreću i rješavaju sa agronomima pitanje uređivanja pašnjaka, da propagiraju i ostvaruju stajsko timarenje stoke. Stručne 158 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 41 <-- 41 --> PDF |
mjere i sankcije imati će uspjeh samo u tom slučaju, ako se budu provodile paralelno sa tim osnovnim mjerama oko uređivanja pašnjaka i privedbe timarenja stoke. Kakvom politikom treba da budu rukovođeni radovi na pošumljavanju krša? Pošto se tu radi o rješenju jednog krupnog gospodarskog pitanja kraškog stanovništva, prirodno je, da se to ne može riješiti dikta ... ozgo, raspisima i naredbama. Zato je iznad svega potrebno, da se rad prilagodi prilikama da se na tom zadatku mobiliše čitav narod krša, da se stručni rad potpuno osloni na narod. Tu je najvažnije, da se upotrijebi onaj način rada, koji će stanovništvu već sada ili u najkraće moguće vrijeme donijeti koristi, te na taj način spojiti ličnu korist svakog kraškog čovjeka sa općim koristima od pošumljavanja. Mislim, da su mjernice, koje su po pitanju pošumljavanja postavljene na konferenciji u Splitu ovog proljeća, pravilne i da će nam one, ako se budu dosljedno i uporno provodile, donijeti bogate rezultate. Uređivanje kraških pašnjaka i razvoj livadarstva i vinogradarstva, opskrba dalmatinskih i primorskih gradova drvom iz Like i Gorskog Kotara i sprečavanje, da se sa pašnjaka kamenjara kopa i zadnji korijen i nosi na prodaju u grad; forsiranje ugljena i građenje dobrih peći mjesto otvorenih ognjišta su mjere, bez kojih će stručna nastojanja ostati bez pravog rezultata. Pravilan stav koji su po tom pitanju zauzele narodne vlasti na kršu i narodne organizacije, imao je za posljedicu, da je gotovo svako selo zainteresirano sa pitanjem pošumljavanja krša, i da narod ne žali truda da pomogne nastojanje stručnjaka. Poslije boravka maršala Tita u Dalmaciji i nakon njegovog ličnog zauzimanja za rješenje kraškog pitanja, situacija se je još više poboljšala. Na njegovu inicijativu odobreni su krediti za nagrađivanje onih koji se na pošumljavanju krša naročito istaknu. Na njegovu inicijativu upućuje se jedan šumarski inžinjer u Sovjetski Savez radi ispitivanja mogućnosti unašanja eukaliptusa na kraško područje. Nema sumnje, da će to još više probuditi interes za pošumljavanje i unaprediti same radove, a samim tim pomoći borbu zr uspostavu ravnoteže u šumskom gospodarstvu. Za šumsku politiku od velikog je značaja uređenje vlasničkih odnosa u šumarstvu. Mi tom pitanju prilazimo sa praktične strane u vezi sa pitanjem vođenja urednog gospodarenja, provedbe principa potrajnosti, ostvarenja ravnoteže između proizvodnje i potrošnje u šumskom gospodarstvu. I baš zato, jer tom pitanju prilazimo sa praktične strane, " stanovišta gospodara, mi ističemo potrebu, da se ojača državni i na njega oslonjeni zadružni sektor privrede u šumarstvu, a da se ograniči utica´ privatnog sektora, da se taj privatni sektor podredi kontroli i da se spriječi da on u plansko gospodarenje unosi anarhiju. U tom smislu djel Zakon o agrarnoj reformi, u tom pravcu narod na terenu rješava pitanje imovnih općina, u tom pravcu ići će i mjere za ukopčavanje zemljišnih zajednica i drugih kategorija šumskog vlasništva u plansko gospodarenje. Najveća smetnja urednom gospodarenju je pomanjkanje evidencije i kontrole nad proizvodnjom i potrošnjom u šumskom gospodarstvu. Naročito je to teško kod privatnog sektora šumskog gospodarstva i nas goni nužda da taj sektor privučemo u plan. To ćemo postići naibolje prikupljanjem privatnih vlasnika šuma u šumske zadruge. To je uslov za pr na stručno, uredno i plansko gospodarenje sa šumama, to je uslov za suzbijanje anarhije u našem gospodarstvu. 159 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Mi tom pitanju još nismo ozbiljno pristupili. Mislim, da je sada vri jeme, da se u njega najozbiljnije zahvati i da ga se rješava paralelno sa provedbom agrarne reforme, koja će izvjesne površine prepuštati zadru gama. Propagiranje i osnivanje šumskih zadruga je jedan od važnih zadataka, koji stoje pred šumarima sa terena i uspjeh na tom polju značiti će ujedno velik napredak za šumarstvo. Naravno, i tu neće pomoći šabloine, već najozbiljniji studij konkretnih prilika na terenu, promišljeno spajanje pojedinačnog interesa sa,zadružnim, oslonac na narodnu vlast i frontovske organizacije. Izgradnja komunikacija radi otvaranja naših šuma jeste jedan zamašan i vrlo ozbiljan problem, koga pod svaku cijenu moramo riješiti. Bez rješenja tog pitanja nema i ne može biti urednog gospodarenja, nema potrajnosti prihoda, nema planskog gospodarenja. Zahvaljujući anarhičnoj privredi bivše Jugoslavije ogromne količine drva, od toga oko 100 milijuna kubika drvne glavnice prosječeno je uz komunikacije i u dostupnijim šumskim predjelima. Tu nije bilo jednog smišljenog plana, koji bi vodio računa o šumskom gospodarstvu kao cjelini. Radilo se je bez prave povezanosti i sa perspektive pojedinih šumskih područja, a premalo se je vodilo računa o tome, što će biti sutra. Posljedica je ta, da su danas glavne i zrele mase za sječu daleko´ od komunikacija. I sad mi. porušena i opljačkana zemlja, moramo plaćati greške prošlosti. Sad, kad su drvne mase silno smanjene, kad se teško zadrlio u osnovnu glavnicu, mi moi-a da snosimo teret, investicija, koje su trebali da izvrše raniji eskploatatori naših šuma. Kod toga nas prije svega interesuje pitanje, da li ćemo naše šume otvarati gradnjom željeznica ili gradnjom cesta. Pravilan odgovor na to pitanje dat će nam iskustvo, koje smo imali sa gradnjom komunikacija u prošlosti. To iskustvo je u tom: željezmioke pruge izgrađene su kad je trebalo otvarati pojedine šume i kad su drvne mase za eksploataciju bile vrlo znatne. Kad je eksploatacija završena, kad su mase .iskorištene, pruge su se dizale i jednom otvorene šume sada su postale ponovo zatvorene i nepristupačne. U stisci za drvom, koje nas sve jače muči, mi ćemo i to sada kad nema više velikih masa za sječu, otvarati te šume gradnjom cesta u cilju da bi zaveli uredno gospodarenje, da bi drvne mase spasili od propadanja i iskoristili ih za pokriće potreba u zemlji. Uzrok svemu tome treba tražiti u tom. što je izbor komunikacija bio podređen uskom principu rentabiliteta i što se je premalo mislilo na buduće gospodarenje. Razumije se, da naša politika gradnje šumskih komunikacija treba da buda rukovođena drugim principima. Ona treba da vodi brigu p cjelovitosti privrede, ne samo o sadanjim već i o budućim potrebama. Za ,nju ne mora važiti uvijek i u svakom slučaju princip rentabiliteta. Da li ćemo se upuštati u gradnju zavisit će u prvom redu od ocjene općih koristi, koje će društvo imati od gradnje komunikacija. Silna potrošnja, a malen prirast, traži od nas, da sa šumama gospodarimo intenzivno i da ne dozvoljavamo propadanje drvnih masa u šumi. Znači, naše šume moraju biti trajno otvorene za eksploataciju bez obzira na to, da li se radi o eksploataciji glavnih ili medu-prihoda, da li se radi o eksploataciji u industrijske svrhe ili za potrebe naroda. To možemo postići jedino gradnjom puteva i cesta, jer samo mreža ,puteva i cesta čini šumu trajno otvor.3nom. Eto, taj momenat treba da bude odlučan, kad treba da se odluči, da li ćemo graditi šumsku cestu ili željeznicu i pogrešno je, da se odluke o tome donosi samo na osnovu toga. da li je jedna vrsta 160 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 43 <-- 43 --> PDF |
komunikacija jeftinija od druge. Ako ..gledamo na problem sa stanovišta budućeg gospodarenja, ako uzmemo u obzir drvne mase, koje će propasti kad se digne jednom već podignuta željezna pruga, onda proizlazi, da jeftinije izgrađena šumska željeznica ispada sikuplja za narod, za našu privredu. To ne znači, da mi radi eksploatacije fuma ne trebamo graditi šumske željeznice, da ćemo s njiha raskrstiti odjednom. Negdje će nam zatečena željeznička mreža upravo nametati gradnju odvojaka vezanih na tu mrežu. Biti će mnogoi slučajeva gdje je ta gradnja nužna i mi je ne ćemo moći zamijenit gradnjom cesta. Mi u principu, mi treba da nastojimo graditi željezničke pruge samo tamo, gdje one mogu ostati trajno, bilo što će kapacitet željeznice biti potpuno i trajno iskorišten za izvoz drva, bilo što će se šumska željeznica koristiti i za javini saobraćaj i za ostale privredne potrebe. Ima još jedan novi momenat o kom treba voditi računa pri gradnji šumskih komunikacija. Prije se otvaralo šume samo onda, ako se investicija za gradnju komunikacija mogla naplatiti iz šumske takse. Ako to nije išlo, onda se komunikacije nisu gradile. To je bio razlog, da su mnoge zrele šume prepuštene propadanju, jer se tobože njihova eksploatacija nije isplatila. U planskoj privredi, taj momenat, treba da postepeno atpane. Ako bude s opće privrednog stanovišta potrebno, da se izvjesni bazeni šuma otvore, pni će se otvarati bez obzira na to, da li će ta investicija biti plaćena iz šumske takse ili dijelom iz šumske takse a dijelom iz općih sredstava države. Za to govori okolnost što otvaranje tih šuma i privođenje drvnih masa potrošačima ne koristi samo nekom uskom području, one služe za pokriće potreba čitave .zemlje, pa i za izvoz u inozemstvo. Prema tome i troškovi za otvaranje takvih šuma treba da idu na teret općih rashoda. ,Na toj bazi mi ćemo morati na pr., otvoriti šume na Žumberku, šume na! Velebitu. Kad ne bi tako radili, kad bi tražili da plati sve šumska taksa, onda bi predjeli ostali neiskorišteni i ogromne mase drva bi propale, premda su one našoj privredi nužno potrebne. Šumarsku politiku interesu je također pitanje sječnog reda u našem šumskom gospodarstvu. Za obnovu naše zemlje izvjesne su žrtve neminovno potrebne i naše šumsko gospodarstvo će ih doprinijeti, bilo što ćemo sjeći više nego je to dozvoljeno po stručnim propisima, bilo št ćemo sjeći sastojine, koje nisu zrele za sječu. Pa ipak i takav način sječe iz nužde mi treba da podvrgnemo planu, jednoj pravilnoj sječnoj politici. Kod toga ne možemo na plan sječe gledati sa perspektive jedne gospodarske jedinice ili jednog bazena. Mi moramo zahvatiti šire i čitavo područje Narodne Republike Hrvatske tretirati kao jednu gospodarsku cjelinu. To nam diktiraju i potrebe i abnormalno stanje naših sastojina. Ima čitavih bazena, gdje prestare sastojine, upravo vape za sječom (Papuk i Psunj). Tu ne ,ćemo smjeti dugo čekati. Da bi spriječili propadanje tih drvnih masa i štetne posljedice negativnog prirasta, mi ćemo upotrebno razdoblje morati skratiti, t. j . sjeći više nego što bi ,po gospodarskim osnovama ili po principu potrajnosti na tim gospodarskim jedinicama trebalo sjeći. Radi izravnanja, mi ćemo s druge strane morati prištediti odgovarajuće mase u krajevima i gospodarskim jedinicama gdje su sastojine mlade i gdje one mogu produžiti rast bez negativnih posljedica po prirast i daljnji opstanak. Time će, usprkos prethvata u jednom kraju, biti osiguran princip potrajnosti prištednjom u drugom kraju. 161 \ |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Razumije se, da će to imati nekad i svojih negativnih posljedica za drvnu industriju, koja će nakon dovršene sječe ostati bez sirovine, te će joj preostati jedino: ili da prekine sa radom, ili da premjesti svoja postrojenja. S obzirom na abnormalno stanje naših sastojina i situaciju u ,kojoj se danas nalazimo, to je neizbježno, ali ipak bolje i manje štetno, nego da puštamo da i -dalje stoje prastare sastojine i da mjesto njih u drugim krajevima siječemo on što još nije zrelo za sječu. Iskustva, koja smo imali sa sječom šuma u nedavnoj prošlosti sile nas, da se dotaknemo i pitanja vremena u kom treba vršiti sječu šuma. Potrebno je to naročito zato, što -smo ,se pomalo navikli, da olako prelazimo preko sječa, koje se vrše u doba kad jeto štetno po šumsko gospodarenje. Zimska sječa, koja je propisana, ima svojih velikih i poznatih prednosti. To su: manja oštećivanja podmlatka i stabala, jeftiniji izvoz, manje pucanje i kvarenje sortimenata. Ali to nije sve. Za zimsku ,sječu govori i potreba da se prevoz drvnih sortimenata vrši samo u određenom periodu godina, kako bi se što potpunije ; ,bez štete po ostale privredne grane iskoristile u privredi transportna sredstva, naročito željeznice. Potpuna .provedba zimske sječe znači ujedno osloboditi šumaske stručnjake u ljetnoj sezoni za obavljanje uzgojnih radova, za sastav drvosječnih prijedloga i obilježbu stabala. Sve su to razlozi da se borimo za provedbu zimske sječe. Zbog izvanrednih prilika koje su vladale poslije oslobođenja prirodno je, da su vrijeme sječe nekad više diktirale potrebe nego stručni razlozi. Vjerojatno je, da ćemo iz sličnih razloga i u buduće nekad sjeći preko ljeta, ali to će biti iznimka. Mlimo tih neizbježnih otstupanja, naša linija treba da je u tom: ne dozvoljavati da se naše šume sijeku u doba kad ,ie to štetno za šumsko gospodarenje ;uporno se boriti za to, da potrošači i eksploatatori najavljuju svoje potrebe na drvu na vrijeme i sa više plana; ne dozvoljavati, da se jednom razrađen plan sječe remeti izvanrednim i .- .- hitnim narudžbama, koje su se mogle i trebale ranije predvidjeti. Ali, da bi se to moglo sprovesti u život, mi fnoramo razradi plana sječe posvećivati najveću pažnju i kod toga voditi punu brigu ne samo o usko stručnim već i o ,svim gospodarskim momentima. Bez pravog pregleda nad potrošnjom i potrebama industrije i sitnih potrošača, ,bez ozbiljnog studija potreba našeg tržišta i svestranog zalaganja, da se u granicama mogućnosti maksimalno zadovolji te potrebe, naš plan sječe bit će nepotpun. Posljedica će biti; izvanredne narudžbe, naknadni drvosječni prijedlozi, reme ćenje plana sječe. Plansko gospodarenje ima izvanrednih prednosti za opstanak i napredak šumskog gospodarenja. Ali, a to treba da se .naglasi, plansko gospodarenje postavlja pred stručnjake daleko veće zahtjeve u pogledu njihovog stručnog zalaganja, poznavanja sastojinskih prilika, studija prilika i potreba nego što je to bilo ranije. O toj izmjenjenoj situaciji treba da dobro razmisle svi stručnjaci, da iz toga izvuku potrebne zaključke i da sastavljanju drvosječnih prijedloga pristupaju mnogo brižljivije nego do sada. To će biti najjača garancija za zavođenje pravog reda u šumsko gospodarstvo, pa i za provedbu zimske sječe. Pomanjkanje stručnih kadrova zadaje nam sada mnogo brige i zabrinjavati će nas još nekoliko godina. Zadaci, koji se već danas, a koji će se još yiše sutra .postavljati pred nas, traže veći broj stručnjaka od onog kojim raspolažemo. Naša školska politika treba da o tome povede mnogo računa. 162 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Stručno školovanje kadrova za potrebe šumarstva imalo je u prošlosti krupnih nedostataka. Teoretska nastava na fakultetu se suviše udaljila od prakse, s fakulteta izlazili su teretičari-enciklopedisti, koji su se teško, naročito u prvo vrijeme snalazili u praksi. O tome se dosta raspravljalo i sad smo na putu da osnovne nedostatke uklonimo. Novi nastavni plan i predviđena dioba šumarskog studija u dvije grane; biološku —uzjgojivače i tehničku — eksploatatore, mnogo će popraviti situaciju i pomoći da šumska privreda dobije onakav kadar, kakav će joj stvarno trebati. Niža srednja nastava bila je u Hrvatskoj potpuno likvidirana. Usprkos toga što se je u Hrvatskoj vodilo najintenzivnije šumsko gospodarenje, što smo tu imali najvrednije satojine, što su problemi krša bili kod nas najkompliciraniji, .. nismo imali ni jedne srednje šumarske škole, pa čak ni lugarske škole. To je svakako vrlo krupan propust i posljedice toga osjećamo najbolje danas kad smo prisiljeni, da se u svakodnevnoj praksi oslonimo upravo na taj najniži stručni kadar. Što se tiče šumarskih inženjera, užev u obzir stanje i sadanji priliv našumarski fakultet, kroz daljnjih 5 do 6 godina ne možemo očelkivati nikakovo poboljšanje. U najboljem slučaju ,oni koji će doći sa fakulteta upraksu popunit će tek mjesto onih, koji će radi starosti ili iznemoglosti morati u mirovinu. A već sada teško osjećamo manjak na inženjerima. Ni to međutim ne bi bilo tako velika nesreća kad bi naš niži lugarski kada biO bolji. Tu stoje stvari vrlo nepovoljno. Velik dio lugarskog osobljaje stručno neosposobljen i ne snalazi se za sada u službi ni uz najibolju volju. Drugi dio tog kadra je pun starijih navika i grešaka, ne snalazi se u ušlovima narodne vlasti, ne saraduje sa narodnim organizacijama i nekad nam je više od štete nego od koristi. To nas pogađa najviše, jer upravo taj lugarski aparat dolazi u kontakt sa narodom, jer je on pozvan da rješava one osnovne tehničke poslove na terenu. Računajući sa tim nepovoljnim stanjem, pred nama su sada tri važna zadatka: 1. poboljšati kvalitetno dosadanji lugarski i nadlugarski kadar, 2. školovanjem izdići novi lugarski kadar, sposoban da zamijeni ono što pretstavlja nepotreban balast u službi i 3. početi sa školovanjem srednjeg šumarskog kadra, čiji se manjak teško osjeća u praksi. Školovanju lugarskog i podšumarskog kadra mi moramo posvetiti svu našu pažnju. Samo onda, ako budemo izdigli pravilno taj novi kadar, mi ćemo urediti terensku službu, osigurati provedbu stručnih mjera, ostvariti evidenciju i kontrolu u šumskom gospodarstvu, osloboditi inženjera suvišnih tehnčkih poslova i omogućiti mu da se bavi stručnim problemima više nego do sada. Time ćemo također osigurati praktičnu vezu sa narodom i njegovim potrebama i raskinuti jaz koji danas postoji između naroda i terenskog kadra. Nema sumnje da će lugarske škole u Vinkovima i Delnicama kao i niža šumarska škola, koja je pred otvorenjem, uz dobro rukovodstvoi pravilan izbor kadrova, biti najozbiljnija pomoć i baza za napredak našegšumarstva. Prikaz šumarske politike bio bi nepotpun, ako se kod toga ne bi dotakli i organizacionog pitanja šumarske službe. Nakon donošenja Zakona o narodnim odborima, osnovno pitanje organizacije šumarske službe u glavnom je raščišćeno. Šume općeg značaja, gledano u perspektivi, bile bi pod upravom ministarstva. Šume lokalnog značaja bile bi prepuštene upravi narodnih odbora. To je u teoriji. U praksi to izgleda kompliciranije. Is 162 ...^) ,.f ( . ..^^ u´^´´ .^? .1^ cJ^^r i , / |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 46 <-- 46 --> PDF |
prepletenost šumskog posjeda po vlasništvu, neriješeno pitanje agrarnih šuma, zainteresiranost naroda sa gospodarenjem 4Šumama općeg značaja, sve nas to sili da pitanje upravljanja šumama općeg značaja ne riješimo na prečac. Kad bi to učinili i kad ne bi vodili računa o konkretnoj situaciji na terenu, sigurno je, da bi u nekim krajevima izdvajanje šuma pod upravu ministarstva bilo shvaćeno kao oduzimanje šuma od naroda i to bi išlo na račun opstanka tih šuma. Zato rješenju tog pitanja t. j . ipreuzimanju uprave šuma općeg značaja od strane ministarstva treba pristupiti oprezno i izvoditi ga postepeno. Za to govori i sadanje pomanjkanje stručnog kadra, kao i to što će se kasnije, kad se definitivno riješi pitanje agrarnih šuma, moći lakše izdvajati suvisli kompleksi šuma pod upravu ministarstva. To ,što će se to izvršiti sa izvjesnim zakašnjenjem, ne će imati ndkih negativnih posljedica po Samo gospodarenje. Što više, time što će se znatan dio šuma općeg značaja, makar privremeno, prepustiti upravi narodnih dobara, mi ćemo šume približiti narodu, nestati će onaj tud, odnos naroda prema šumi, a najlakše će biti riješiti pitanje likvidacije feudalnih ostataka u vlasništvu šume, koje nas još uvijek mnogo smeta. To su uglavnom najaktuelniji problemi naše šumarske politike danas, to su ujedno najvažnije šumarske političke smjernice ,za naš praktičan rad. O tome i to treba da raspravlja, ispravlja i nadopunjuje skupština šumarskih stručnjaka. Međutim, i najbolje smjernice ostat će prazna riječ, ako se ne sprovedu u život, ako se ne iskoriste za praktično rješavanje naše šumarske problematike. Ali, da ,bi se jednom pravilno postavljena šumarska politika mogla sprovesti, da bi ona mogla postati preobražajna snaga, koja će čitav tok privrednog razvoja pokrenuti naprijed, nju treba da shvati .i usvoji sav naš stručni aparat, i da se za njenu primjenu neumorno i požrtvovno bori u svakodnevnoj praksi. Još više od toga, tu politiku treba da shvati i usvoji čitav naš narod, jer je praktično sprovodenje šumarske politike usko povezano sa interesima širokih slojeva naroda. Zagreb, august 1946, .....) .......... ............ .......1..... ........ ................ ... . .... ..... ........ . »..... ......... ......... .......... . ............ .... ..... ........... ... ...^.. ......... . . ... .1...., KOTopi.io ..........! ... ....... ........ ....... .......... 164 |