DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 19     <-- 19 -->        PDF

svog razvoja. Ako bi se utvrdilo da odlaže i u krošnjama, onda je na dosadanji
način proti nje-ga borba suvišna, odnosno u konačnom rezultatu
uzaludna.


Nije isključeno da se gubar razvije u šumama pitomog prigorja, gdje
se redovito nalazi njegova legla, te da se otuda, bar u stanovitim slučajevima
prebaci u nizinu, gdje su mu prilike za raizvoj povoljnije.


Praktički razmotriv stvar, možemo li^tsvrditi da dosadanjim postupkom
ne ćemo doći do cilja, bar ne na velikim suvislim kompleksima nizinskih
šuma.


Uzmemo li u obzir i to, da bi ovu borbu — istraživanje i uništavanje
gubara — morali vršiti svake godine, te da bi ta borba mnogo vremena
oduzela i uzrokovala znatne izdatke, a pogotovo bi se čuvarsko osoblje
mnogo angažiralo i odvuklo od drugih radova, pa ako takav rad još k tomu
nema izgled u uspjeh, svakako bi trebalo dobro razmisliti prije negoli se
u njega upustimo.


Sigurno je, da do sada nemamo efikasno sredstvo za suzbijanje gubara.
Pitanje je da li ćemo i u buduće nešto pouzdano naći. Prisiljeni smo za
sada da tako rekuć bespomoćno gledamo na pomenuti kalamitet i da se
ograničimo u glavnom na sječu sušaca u napadnutim hrasticima. Tako je
bar do sada bilo. Kod manjih izoliranih hrastika, koji su dosta udaljeni
od ostalih sastojina, mogao bi savjestan rad oko uništavanja legla, uništavanja
gusjenica kod prelaza sa stabla na stablo, pa i uništavanjem leptirova
imati povoljan uspjeh. Međutim da bi takav rad uspio na ogromnim
površinama nije nikako za vjerovati.


Što se tiče zlatokraja poznato je da on svoja jajašca odlaže samo na
hrastu i to u njegovoj krošnji uslijed čega pogotovo nemamo za borbu
proti njega nikakovo uspješno sredstvo. Ove godine se on razvio u mnogim
hrasticima u vanrednoj množini i obrstio nekoje do temelja. Zlo je pogoršano
još i time što navodno brsti i ono lišće koje se razvilo poslije prvog
brštenja tokom ljeta, pa bi moglo u tim hrasticima doći do sušenja u
slijedećim godinama.


Pridaje se dosta velika važnost uništavanju gubara po kukcima koji
se njime hrane li parazitiraju na njemu (Ichneumonidae, Tachinae, Carbidae
i t. d.), kao i bolesti (Polyedria), koje obično i konačno zaustavljaju za
stanoviti period njegov razvoj. Kako nam je do sada iskustvo pokazalo ni
borba pomoću ovih neprijatelja gubarevih i ostalih štetočina nije mogla da
obrani naše šume, jer se ti neprijatelji gubara iz životinjskog i biljnog
svijeta mogu razviti u većoj mjeri samo postepeno, onako kako se i gubar
razvija. Tek onda nastupe osjetljivo kad je gubar postigao svoju kulminaciju,
kad je obrstio šumu u toliko, da počima gladovati. Dakle razvoj je
tih korisnih nametnika uvjetovan razvojem gubara. Ne kanimo poricati
njihovu važnost, jer bez njihova nastupa šteta bi bila još veća, ali stoji, da
njihova pomoć nije efikasna, jer dolazi prekasno, a sa nestajanjem gubara
nestaje u glavnom i njih. ali, na žalost, i pojedinih hrastika.


Stare šume koje su recimo prije 100 i više godina stajale na mjestu
današnjih srednjodobnih hrastika sigurno su bile drugačije strukture od
današnjih. I ako nemamo točnih podataka o toj strukturi nesumnjivo je,
da je ona bila prirodnija. U vječitoj borbi za ,svoj opstanak, sa pomenutim
zaraznicima, kojih je i ranije bilo, šuma je poprimila onakovu strukturu,
koja joj je pružala najbolju zaštitu od ^areznika. Brigu o svojoj obrani
vodila je sama šuma, koja je onda bila opsežnija od današnje. Da je ona


w