DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 18 <-- 18 --> PDF |
osušile. Ovo sušenje je redovito slijedilo poslije jakog brštenja, a trajalo je po više godina, pa i onda kada guibara više nije bilo. On je zapravo, izgleda, otvorio vrata ostalim nametnicima, koji su imali povoljno tlo na oslabljenom hrastu, pa su nastavili dalnja razaranja. Često je o nastupu ovih sekundarnih štetočinja ovisilo hoće li se pojedina stabla konačno osušiti. Dosadanjim opažanjima ustanovljeno je, da su prostrani čisti nizinski hrastici objekt na kome se gubar može razviti u ogromnoj množini, nakon čega brsti sve do čega dođe. U godinama dok ga je malo ostaje u glavnom kod hrane hrastovim listom, koja hrana vjerojatno pogoduje njegovom razvoju, dok hrana iz nužde sa nekih ostalih vrsta drveća, pa i korova, vjerojatno ne unapređuje njegov razvoj. Možemo predpostaviti da medu vrstama koje gubar brsti iz nužde ima i takovih koje mu škode i koje prema tome doprinose njegovoj degeneraciji i konačno propasti. U tome može biti razlog slabijem njegovom nastupu u mješovitim sastojinama, jer u njima stalno nalazi manje povoljne prilike za svoj razvoj. Borba proti gubara u prošlosti je u glavnom vršena uništavanjem njegovih jajašaca. Ovaj rad međutim nije uspio, jer je gubar uza sav trud i troškove, koji su tom borbom uzrokovani, ipak konačno došao do svog punog razvoja, te brštenjem ogolio hrastike, nakon čega je došlo do ponovnih sušenja. Uništavanje jajašaca je obično uslijedilo onda kada ih se moglo naći i vidjeti na stablima tako reikuć na svakom koraku. Uništena je ogromna količina jajašaca, ali velik dio je ipak ostao. Ona koja su bila odložena visoko u krošnjama nije se moglo doseći. Uvaživ prostranost nekih šumskih kompleksa nije moguće tako temeljito obaviti čišćenje a da ne bi ostalo nešto neuništenih jajašaca i na donjem dijelu debla. Kod struganja također nije isključeno da se jedan dio jajašaca raspe na zemlju, pa se iz njih u proljeću razviju gusjenice. Teoretski zamišljeno jajašca bi se moralo istraživati onda, kada ih zapravo jedva ima. Mišljenje je da gubar odlaže jajašca nisko u doba dok je još u početku razvoja, dok se sporadički nalazi u| nekoj šumi. Postavimo pitanje, da li je moguće svake godin.2 istraživati legla gubara i ova poništiti u prostranim šumama od desetak tisuća ha, kakovi su nekoji kompleksi naših nizinskih sastojina. Moramo pri ovom razmatranju uzeti u obzir da u odnosnim prostranim šumama ima i takovih mladika u koje se jedva može ući. Doduše u ovakove ne voli gubar odlagati jajašca, ali to odlaganje nije niti isključeno, jer znamo, da ih nekad odlaže makar gdje. Nije isključeno ni to, da ostane po koje leglo i u krošnji, gdje ga ne samo da ne možemo doseći, već ni opaziti. Osim toga naše čuvarsko osoblje, koje bi trebalo zapravo da´vrši istraživanje gubarevih legla, tako je malobrojno, sa velikim srezovima, zaposleno oko čuvanja, doznaka i t. d. Nažalost ono se nalazi na niskom stepenu stručne spreme da nema ni pravog razumijevanja za neko savjesnije istraživanje gubarevih legla. Valjani čuvari, koji bi slučajno savjesno vršili dobiveni zadatak, ne mijenjaju ništa u ovom pogledu, jer za volju uspješnog rada morali bi svi biti vrlo savjesni, sa potpunim shvaćanjem važnosti borbe proti gubara. Uza sve nastojanje konačno će se negdje dogoditi propust, a moguće i iznenađenje kraj savjesnog rada i motrenja, te ćemo jednog dana ustanoviti da se gubar ipak širi i napreduje. Često su se čule izjave da je gubar negdje iznenadio neke godine svojom jačom pojavom, premda ga se ranije nije opažalo. Zato bi bilol vrlo važno ispitati ne odlaže li on jajašca u krošnjama već i u početku 136 |