DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Ing. ILIJA LONČAR (Zagreb): UZGAJAJMO OTPORNIJE SASTOJINE »..... cnocoScroeaTb ...........) ..... .......... .....-.^....« Već decenijima stradavaju od sušenja naši hrastici u nizinskim šumama. Glavnim uzročnikom toga sušenja smatraju se gusjenice gubara i ziatokraja (Liparis dispar, Euproclis chrysorrhoea L.), kojima se pridružuju još i mnogi drugi štetočinje iz biljnog i životinjsikog carstva. Stanje nizinskih šuma danas je takvo da su one skoro sve mlade i srednjodobne. Starih sastojina ima još razmjerno vrlo malo. Na velikim površinama´nalazimo čiste hrastike, koji su nastali ili povodom čistih sječa, da je sječina umjetno zasađena hrastom, ili negdje na taj način, da je odnosna površina čiste sječe nekoliko godina iskorištavana u poljoprivredne svrhe, a zatim — kad je tlo bilo prilično iscrpljeno — pošumljena je hrastom. U potonjem slučaju, nastali hrastici obično pokazuju bijednu sliku, slabog su uzrasta i prirasta, sa mnogo rakavih stabala, obraštenih mahovinom i t. d. Mnogi su srednjodobni čisti hrastici nastali i tako, da su tokom proreda vremenom uklanjane ostale vrste kao manje vrijedne, a u cilju stvaranja sastojina sa najvrijednijom našo^m vrstom drva, hrastom lužnjakom, koji je zbog svoje čuvene kvalitete — poznate po »slavonskoj hrastovini« — došao na glas na svjetskom tržištu. Do sada je opaženo da su mješovite sastojine mnogo bolje izdržale sušenje negoli čisti hrastici. Naročito se ovo primjećuje u predjelima sa pitomim brežuljcima i kosama, u čijim dolinama, i stranama ima hrasta lužnjaka, i u čistim skupinama, dok velik dio sastojine tvore druge vrste, uglavnom bukva, grab. Do sušenja hrasta u takovim sastojinama uopće ne dolazi, premda se u njima gubar nalazi skoro stalno u umjerenoj količini, ali ne dosiže ni približno stepen onog razvitka, kakav često imamo priliku vidjeti u nizinskim hrasticima. Svakako u prigorju prilike za razvoj gubara nisu tako povoljne, kao na prostranim nizinskim površinama čistih hrastika. I u nizinama, u mješovitim sastojinama, možemo´ opažati slično stanje kao i u pomenutim sastojinama na pitomim brežuljcima. Lijep je primjer tomu u šumariji Pitomači, u šumskom predjelu Štorgina greda, odjel 5, gdje su u smjesi jasen, hrast, brijest, i grab — potonji većinom podstojni. Starost sastojine je oko 80 godina. Hrast se ovdje dobro drži, dok se suše često hrastici, koji se nalaze oko ovog odjela. Povodcmi velikih šteta, koje su u prošlosti zadesile slavonske hrastike uslijed sušenja, nastala je razumljiva zahrinutost u šumarskim krugovirna. Tražilo se načina kako da se zlu doskoči i zaustavi propadanje hrastika. Borba je počela proti gubara, jer se logično smatralo njega glavnim uzroč nikom sušenja. I u buduće se želi pitanju ove borbe posvetiti što veća pažnja, a u cilju zaštite naše najvrednije vrste drva, koja je ozbiljno ugrožena. Prema ranijim istraživanjima u stručnim krugovima ustanovljeno je da gubar brsti skoro sve vrsti drva, ali hrast najradije. Od naših vrsta obično jasen ostaje pošteđen, zatim klen, pa javor, no ne jagmi se ni za topolom. Do sada je nastupao najjače u nizinskim šumama i to baš u hrasticima, koji su sušenjem doprinosili najveću žrtvu. Pojedine hrastove sastojine ili veće skupine hrastova, u glavnom jednodobnih, potpuno su se 135 |