DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1946 str. 12 <-- 12 --> PDF |
III. Podizanje šumskih nasada na pašnjacima, kojima se ne smije oduzeti značaj pašnjaka, sa pojasima i skupinama stabala sa smanjsnim obrastom. Pašnjaci naših jadranskih obala i nedaleke nutrašnjosti nisu ništa drugo nego propadajući bijedni ostaci upropaštenog šumskog tla. Pro strani goli pašnjaci bez zaštite šume na Kršu su samo prelazno stanje između uništene šume i neplodnoga 11 a. Na takovom paš/njaku, preopterećenom besprekidnom pašom, neprestanim gaženjem stoke te stalnim griženjem i čupanjem trave i njezina korjenja pojavljuju se gola mjesta, gdje pljuskovi, smrzavice i bure zadiru te odnose zemlju u nepovrat. Ipak i na jalovom pašnjaku nešto neprekidno raste: kamen! Uok se opći ekonomski uslovi na Kršu ne poboljšaju, moramo se držati načela: što manje moguće smanjivati pašnjačku površinu pretvaranjem iste u šumu. Mjesto toga preći na melioraciju pašnjaka i čim prije zaštititi i meliorirati te površine. Mjere za m, eiioraciju pašnjaka: 1) Zaštita šumskim drvećem u skupinama (ili pojasevima) ili pak pošumljenje uz nepotpun obrast i{Q,2—0,3) i rijedak sklop za zaštitu od bure, pljuska i sunčane pripeke, prema zahtjevima položaja i tla. Ostat će omogućena paša blaga i pčela, kao i uspijevanje i buduće iskorišcivanje aromatičnog bilja u industrijske svrhe na pr. kadulje, ružmarina itd. (destilacija). Cim za zaštitu tla posađene biljke dovoljno odrastu, u branjevinu će se moći povremeno, a kasnije i stalno, puštati blago na pašu. 2) Uređenje puteva i staza za blago. 3) Izgradnja lokava, cisterna i napajališta za blago. 4) Izgradnja skloništa i staja za pastire i za blago. 5) Bubrenje stajskim i umjetnim gnojivima, u prvom redu teško topivim jeftinim fosfoirtima, koji se kopaju kod sela Razvode pri Drnišu u Dalmaciji, upotrebljivim za ove zemlje u nepreradenom stanju. (Vidi Gračanin; Pedološka istraživanja tla Senja i okolice te Pedoloiš-ka istraživanja vriština Ličkog polja). I vapneni dušik domaće proizvodnje dobro će odgovarati svrsi. Pa i sami šumski nasadi bacanjem iglica i lišća poboljšavati će tlo. Od sjetve t. zv. »boljih vrsti« trava možemo od prilike isto očekivati kao od uvođenja na Krš sanskih koza, velikih pasmina goveda i konja na mjesto buše i bosanskog konjića. Jedno je nepobitno: d a n a šnja zadruga loših trava rezultat je procesa degradacije i pomanjkanja ishrane! Čim se pojavi hrana u obilju, ističu se bolje vrsti (inače gotovo neprimjećene) svojim bujnim uzrastom. Primjer: bujna trava na paljevinama uslijed pepela! Uzaludne su nade u neke čarobne trave, koje ne traže ishrane. Bez gnojenja nema povećanja prinosa! Ispravnost tvrdnje o poboljšavanju pašnjaka umijetnim gncjivima dokazao je u praksi drug Ivo D r a š e i ć, sada kotarski šumar u Opatiji. Jednom je zgodom, kada je ostao neki kredit za pošumljavanjc neutrošen, pognojio zajednički neki pašnjak kod Trogira umjetnim gnojivima. Radi ukusnijih trava nagrnula je stoka sa sviju strana, čim je to okusila, na pašnjak. Pošto se pašnjak bez reda koristio, a reda uspostaviti nije bilo moguće, bilo je od svega toliko koristi, kao da je lonac jela bačen među hiljade izgliidnjelih. U općem neredu, koji je tamo vladao, nije se´ moglo ni pomislitL na daljnje izvadanje gnojenja pašnjačkih površina. Takav je zapravo bio red, red nepisanog narodnog običaja! 130 |