DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 38 <-- 38 --> PDF |
posjedima, smetaju susjednom zemljištu zasjenjajući ga u manjoj ili većoj mjeri. Radi toga dolazi često do sporova, koje privatni vlasnil^ često rješava potajnim podbjeljivanjem rubnih stabala. Poznato nam je da su rubovi šuma niži od unutrašnjeg dijela sastojine, te da štite sastojinu od vjetra i sunca. U slučaju podbjeljivanja i propadanja rubnih stabala ostaje sastojina nezaštićena, te uslijed toga može pretrpjeti znatuu štetu od suncožara, vjetra, isušivanja tla itd. Nije od prijeke potrebe da šuma doseže baš do samog ruba privatnog poljoprivrednog posjeda. Svakako je važno da rub bude što bolja zaštita sastojini, a da usto što manje smeta susjedu privatniku. To je moguće postići na taj način da se na rubu ne daje prednost samo odabranim vrstama drva, koje se smatra za najvrednije sa financijskog gledišta, već naproitiv da se tu daje prednost nižem drveću i grmovima. ´Jako bi se, na pr., do same mede trebali da štede grmovi kao od: crnog trna, gloga, kaline, žutike, drijena, sviba, kurike, kozokrvine, trušljike, krkavine, pasje ruže, kupine, klokočike, bazge i dr. Dalje, nastavno na oVe, ili pomiješano treba da se podržava lijeska i iva, zatim ostale odrasle vrbe, trepetljika, breza, brekinja, divlje voćke, bagrem i dr., te konačno grab, bukva, hrast i dr. Time bi se postiglo postepen prijelaz u sastojinu. Naravno, da će prema raznim predjelima i prilikama biti struktura rubnog pojasa raznolična, i to prema raslinstvu dotičnog kraja i staništu. Njegova širina bi mogla biti podjednaka po prilici sa visinom odraslih stabala sastojine, tj. oko 20—30 m. Ne samo na rubovima šuma, već i drugdje unutar šume valja podržavati navedeno drveće i grmlje, odnosno, ne uklanjati ga nasilno iz sastojine prigodom prorjeda, ako to neki naročiti interes uzgoja ne zahtijeva. Poznato je da lijesku, a i mnoge druge grmove, seljaci često trebaju za razne svoje sitne potrebe, pa bi na ovaj način ta potreba bila donekle trajno osigurana, uvaživši kod toga da se ljeskovi grmovi redovno dobro obnavljaju iz panja. Lijeska osim toga daje dobar plod. Plod kupine, šipka, bazge itd. također nije za odbaciti. Naši radovi oko njege sastojina vrše se redovito tako da se tokom prorjeda otstranjuje lijeska. Zato u dobi šume od, recimo, 20—40 godina, negdje već i ranije, nemamo nigdje ni jedne lijeske. To se događa ne samo sa lijeskom nego i sa drugim grmljem u sastojini. Spomenuti bi rub sa svojim grmljem imao još jedan važan zadatak u šumi. On ima da pruži zaklon, zaštitu, a i hranu raznim pticama pjevicama, koje bi se svojim radom oko čišćenja šume, voćnjaka i polja od štetnih kukaca za ovu pažnju bogato odužile. Takav rub davao bi skrovište i hranu pticama i četveronošcima iz lovne faune. U interesu održanja što boljeg sklada svih prirodnih faktor a u šum i bilo bi potrebno da se šumari što bolje upoznaju s pčelarstvom. Prema Ing. S. Ž i vo´j i n o v i ć u (»Jugoslavensko pčelarstvo« za god. .1937, br. 3 14) bolje bi se iskorištenje naše ogromne pčelinje paše moglo postići »jedino putem stručne nastave u svim našim šumarskim školama, jer iz tih škola izlaze stručni radnici koji su upućeni na djelaitnost i život u šumi«. Pčelarstvo bi stoga trebalo uvesti kao obvezatan predmet na visokim, srednjim i nižim šumarskim školama. Osoblje koje bi svršilo te škole imalo bi da propagira pčelarstvo u šumovitim krajevima, i to predava 104 |