DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Hras t (Q u e r e u s-vrste) daje dosta praška, a i meda medljikovea. Topol e (P 0 p u 1 u s-vrste) također su važne, jer ih pčele dosta po sjećuju, ali mnogo manje nego vrbe. Na njima sakupljaju uglavnom sa pupova smolu (propolis). Brez e (Betula-vrste) također su posjećivane. Joh e (A 1 n u s-vrste) daju dosta cvjetnog praška, a važne su radi toga što pripadaju medu drveće koje najranije cvate (već u februaru). Grab (Carpinus betulms) i bukva (Fagus silvatica) stvaraju mnogo praška, a imadu i po svoj prilici slatkog soka. ... proučeno u koliko se pčele tim sokom služe, pa bi baš šumari bili zvani da u doba cvatnje tih vrsta promatraju da li ih pčele posjećuju, te da svoja opažanja iznesu. Bukva daje medenu rosu. Kesten divlji (Aesculus hippocastanum) rado pohađaju pčele, i to naročito radi sakupljanja smole, ali i zbog slatkog soka. Vredniji je u itom pogledu crveni divlji kesten (Aesculus p a V i a). Kesten pitomi (Castanea vesca) daje dobru pčelinju pašu, mnogo je posjećivan. Cvate u lipnju. Med mu je malo gorak. Osim nektara neke od navedenih vrsta daju i t. zv. meden u ros u ili medun . To je tekućina u obliku ljepljive rose, koja se sakuplja na Ušću, a postanka je dvovrsnog: proizvode je lisne uši, koje se nekad pojave u ogromnoj množini, pa je tada naravski i proizvodjna medene rose obilna, ili joj je uzrok čisto fiziološki, naročito kod hrasta, javora i četinjača. b) Četinjače: Jelu (A bis alba), ismreku (Picea excelea) i Ijorove (P i n u s-vrste) pohađaju pčele, i to prve dvije navodno radi praška i meda medljikovea, a borove više radi medljikovea. Ove četinjače siu svakako važne za pčelarstvo. Poznato je da pčelari iz predjela u kojima su obilnije zastupane ove vrste (Slovenija) imadu znatnu korist od pčelarenja. Naročito je važan med medljikovac, koji sredinom i u drugoj polovici ljeta sabiru pčele na iglicama četinjača. Tisu (Taxus bace at a) također ubrajamo među medonosne biljke, ali je malo zastupana i teško se razmnaža, pa je prema tome sa pčelarskog gledišta bez praktične vrijednosti. Ovdje su obuhvaćene glavne vrste drveća koje su od važnosti sa pčelarskog gledišta, a koje rastu u našim šumama izvan mediteranske oblasti. II. Medonosno šumsko grmlje Lijeska (Cor"ylus avellana) cvate već u februaru i daje mnogo cvjetnog praška, koji služi kao prva hrana za uzdržavanje pčelinjeg legla. Kalina (Ligustrum vulgare) jedan je od najmedonoenijih naših grmova. Raste po živicama i rubovima šuma. Pčele ga vanredno posjećuju. Cvate u junu, i to obilno i dugo, razvija jak miris. Lako se uzgaja i naročito je prikladan za stvaranje živica. Plod mu je zimi dobra hrana za ptice, a osobito za fazane. Njegovi gusti grmovi dobra su zaštita za ptice i njihova legla. Za parkove je kao ukrasna biljka vrlo pogodan, jer se šišanjem može po volji formirati. Takvo bi šišanje trebalo 102 |