DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Ing. ILIJA LONČAR (Zagreb): ŠUMARSTVO I PČELARSTVO* (........... . ............) Šuma ne proizvodi samo drvo, već ona daje i mnoge drage koristi. Tu pored ostalog mislimo i na mnogobrojne sporedne prihode. Jedan od takvih prihoda jeste i onaj koji se dobiva od pčele u obliku meda i voska. To je prihod koji stvaraju pčele odnoseći nektar (slatki sok) iz cvjetova drveća i ostalog bilja, te sakupljajući cvjetni prašak, medenu rosu i si. Može Se reći da se o ovome prihodu i njegovom unapređenju kod nas do sada vodilo malo brige. Slabo se iskorišćivao slatki biljni sok i prašak, kojih u našim šumama ima obilno.Pčelarstvo je u mnogim našim krajevima veoma zanemareno, odnosno nalazi se na tako niskom stepenu da se o nekom prihodu od pčelarstva u većini slučajeva jedva može govoriti. Ukoliko naš seljak i jest pčelar, pretežno je potpuno primitivan. I obrazovaniji slojevi pučanstva također pokazuju prema pčelarstvu neznatan interes. U svrhu iskorišćivanja slatkog biljnog soka i ostalih pome nutih proizvoda šume morali bismo u prvom redu imati dostatan broj j^čela, odnosno jakih pčelinjih zadruga, no mi ih nemamo, pa tako ovi darovi prirode kako dođu tako i prođu, zapravo iščeznu neiskorišćeni, na našu štetu. U drugom redu, u koliko negdje i ima pčela, većinom nije pčelarenje napredno, već veoma primitivno, pa nema od njega ni iz daleka one koristi koja bi se mogla imati. Međutim, za uspješno pčelarenje nije dosta da se ima dovoljno pčela i s njima racionalno postupa, već je potrebno da ima u odnosnom kraju i dosta pčelinje paše. Ima, naime, krajeva koji obiluju pčelinjom pašom, a ima ih koji su u tom pogledu oskudni, pa je, naravno, u potonjem slučaju uspješno pčelarenje isključeno. No ova oskudica na i>čelinjoj paši nije uvijek posljedica nepovoljnih prirodnih uslova, jer medonosnog bilja često nema ni tamo gdje su uslovi za takvo bilje vrlo povoljni. Pod pčelinjom pašom razumijevamo ono bilje na kojem pčele sabiru gore spomenuti materijal. Ovaiho spada mnogo drveće, grmlje i prizemno rašće. Prizemno rašće, iako je vrlo važno po pčelarstvo, nećemo uzeti ovdje u obzir. Zanima nas uglavnom ono šumsko dfveće i grmlje koje daje pčelinju pašu. Odmah ističemo da je za nas od važnosti poznavanje medonosnosti drveća i grmlja, da bismo kod radova u šumi, shvaćajući važnost i poitrebu pčelarstva, mogli prilikom obnove i njege sastojina i ovoj potrebi izaći u susret, te tako doprinijeti unapređenju pčelarstva, a bez ikakve štete za šumsko gospodarstvo. Dok se kod ostalih šumskih prihoda, na pr. kod prihoda od paše, šumske trave, pijeska, zemlje itd., odnosi ili umanjuje izvjesna tvar, što znači u neku ruku gubitak za šumu, dotle kod pčelarenja ne može da bude ništa štetna za šumu. Naprotiv, odatle se za oplodnju bilja postiže znatna ko *) Rado ćemo đonašati članke koji će obrađivati ovakva pitanja, jer je naša strućna literatura u tome pogledu vrlo oskudna. Knjižica Ing. A. P e r u š i ć a : »Šuma i pčela«, Zagreb, 1944, dobro nam je došla. Ona je potakla naše šumarske krugove na razmišljanje i rad u tome predmetu. Njenim povodom Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (Šumarstvo) NR Hrvatske preporučilo je okružnim i kotarskim narodnim odborima zaštitu i unapređenje medonosnog bilja u našim šumama, gdje god to nije štetno za interese valjanog šumskog gospodarstva. — Uredništvo . 99 |