DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1946 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Ing. ILIJA LONČAR (Zagreb):


ŠUMARSTVO I PČELARSTVO*


(........... . ............)


Šuma ne proizvodi samo drvo, već ona daje i mnoge drage koristi. Tu
pored ostalog mislimo i na mnogobrojne sporedne prihode. Jedan od
takvih prihoda jeste i onaj koji se dobiva od pčele u obliku meda i voska.
To je prihod koji stvaraju pčele odnoseći nektar (slatki sok) iz cvjetova
drveća i ostalog bilja, te sakupljajući cvjetni prašak, medenu rosu i si.


Može Se reći da se o ovome prihodu i njegovom unapređenju kod nas
do sada vodilo malo brige. Slabo se iskorišćivao slatki biljni sok i prašak,
kojih u našim šumama ima obilno.Pčelarstvo je u mnogim našim krajevima
veoma zanemareno, odnosno nalazi se na tako niskom stepenu da
se o nekom prihodu od pčelarstva u većini slučajeva jedva može govoriti.
Ukoliko naš seljak i jest pčelar, pretežno je potpuno primitivan. I obrazovaniji
slojevi pučanstva također pokazuju prema pčelarstvu neznatan
interes. U svrhu iskorišćivanja slatkog biljnog soka i ostalih pome
nutih proizvoda šume morali bismo u prvom redu imati dostatan broj j^čela,
odnosno jakih pčelinjih zadruga, no mi ih nemamo, pa tako ovi darovi
prirode kako dođu tako i prođu, zapravo iščeznu neiskorišćeni, na našu
štetu. U drugom redu, u koliko negdje i ima pčela, većinom nije pčelarenje
napredno, već veoma primitivno, pa nema od njega ni iz daleka one koristi
koja bi se mogla imati.


Međutim, za uspješno pčelarenje nije dosta da se ima dovoljno pčela
i s njima racionalno postupa, već je potrebno da ima u odnosnom kraju i
dosta pčelinje paše. Ima, naime, krajeva koji obiluju pčelinjom pašom, a
ima ih koji su u tom pogledu oskudni, pa je, naravno, u potonjem slučaju
uspješno pčelarenje isključeno. No ova oskudica na i>čelinjoj paši nije
uvijek posljedica nepovoljnih prirodnih uslova, jer medonosnog bilja često
nema ni tamo gdje su uslovi za takvo bilje vrlo povoljni.


Pod pčelinjom pašom razumijevamo ono bilje na kojem pčele sabiru
gore spomenuti materijal. Ovaiho spada mnogo drveće, grmlje i prizemno
rašće. Prizemno rašće, iako je vrlo važno po pčelarstvo, nećemo uzeti
ovdje u obzir. Zanima nas uglavnom ono šumsko dfveće i grmlje koje
daje pčelinju pašu. Odmah ističemo da je za nas od važnosti poznavanje
medonosnosti drveća i grmlja, da bismo kod radova u šumi, shvaćajući
važnost i poitrebu pčelarstva, mogli prilikom obnove i njege sastojina i
ovoj potrebi izaći u susret, te tako doprinijeti unapređenju pčelarstva, a
bez ikakve štete za šumsko gospodarstvo.


Dok se kod ostalih šumskih prihoda, na pr. kod prihoda od paše, šumske
trave, pijeska, zemlje itd., odnosi ili umanjuje izvjesna tvar, što znači
u neku ruku gubitak za šumu, dotle kod pčelarenja ne može da bude ništa
štetna za šumu. Naprotiv, odatle se za oplodnju bilja postiže znatna ko


*) Rado ćemo đonašati članke koji će obrađivati ovakva pitanja, jer je naša
strućna literatura u tome pogledu vrlo oskudna. Knjižica Ing. A. P e r u š i ć a : »Šuma
i pčela«, Zagreb, 1944, dobro nam je došla. Ona je potakla naše šumarske krugove na
razmišljanje i rad u tome predmetu. Njenim povodom Ministarstvo poljoprivrede i
šumarstva (Šumarstvo) NR Hrvatske preporučilo je okružnim i kotarskim narodnim
odborima zaštitu i unapređenje medonosnog bilja u našim šumama, gdje god to nije
štetno za interese valjanog šumskog gospodarstva. — Uredništvo .


99