DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 51 <-- 51 --> PDF |
LEA SCHMIDT (Zagreb): DVA VAŽNA ŠTETNIKA NA TOPOLAMA (JlBa nawnbix spejiHTein na ronojinK) Mlade, 5—20 godišnje topole u šumskim kulturama, parkovima i drvoredima mnogo stradavaju od t o p o 1 o v e s t r i z i b u b e (Saperda carcharias L.) i topolove staklokrilke (Sesia apiformis Clerck.). Njihove ličinke buše hodnike u drvu topola. Na najdonjem dijelu napadnutoga debla, tik zemlje, izrastu nepravilne i kvrgaste otekline -poput rakastih tvorevina, a rupe, iz kojih ispada grizotina, upozoruju na štetnika. Odrasla t o p o I o v a s t r i z i b u b a diuga je 22—30 mm. Ona je crna, a obrasla je gustim sivo-žutim do smede-žutim dlakama. Pokrilje joj je šire od nadvratniOig štita. Ticala su,joj dlakava. Ona su kod mužjaka duga kao tijelo, a kod ženke nešto su kraća. Pokrilje mužjaka suzuje se na kraju naglije nego pokrilje ženke. Ličinka je topolove strizibube oko 38 mm duga, glatka, s rijetkim dlakama, sjajna, žuekasto-bijele boje, s crvenkaisto-smedom i jako hitiniziranom glavom, predprsjem i vrlo kratkim ticalima. Glava (sa snažnim čeljustima) znatno je uža od pređiprsja, te ima na svakoj strani po jedno jasno vidljivo oko. Generacija je dvogodišnja, tako da se odrasla strizibuba zakukulji tek trećeg proljeća. Prije toga načini ona iz komadićaka grizotina komoricu. Kao kukuljica miruje 2—3 tjedna. Topolova strizibuba napada sve vrste topola, a najviše crnu topolu (Populus nigra), trepetijiku (P. tremula) i kanadsku topolu (P. canadensis). Napada i vrbe, ali rjeđe. Oštećuje redovno samo deblo i jače korijenje biljaka i štab a laća glatke kore, a kadšto i grane starijih stabala. Odrasli kukac leti i odlaže jaja u junu i julu. Zadržava se na deblima, granama i lišću napadnutog drveća. Kroz to vrijeme izgrize u lišću rupe nepravilnih rubova i promjera do 1,5 cm. Ženke odlažu jaja pojedinačno na koru, većinom na najdonji dio debla. Mlade ličinke progrizu koru i prave nepravilne hodnike u poisljednjim godovima đrveta; kasnije one prodru dublje u drvo, gdje buše prema gore široke hodnike, koje djelomično ispune grizotinom. Ti su hodnici ovalnog poprečnog presjeka. Dugačke smeđe-žute komadiće grizotine izbacuju od vremena do vremena kroz jedan otvor napolje. Napadnute topole, naročito one manje otporne, brane se stvaranjem novog staničja oko hodnika, što izvana liči na rakastu tvoirevinu. Takve su toipole boležljiva izgleda, mladi im izbojci ugibaju, a lišće se kovrča. Štete su od topolove strizibube vrlo velike. Jače napadnute biljke i stabalca ili se posuše, ili ih vjetar prelomi. Jači su primjerci otporniji prema vjetru, pa se dulje održe. Topolova strizibuba raširena je u cijeloj Srednjoj i Južnoj Evropi, a dopire i do Skandinavije, Sibirije i Kavkaza. Naročito su velike štete na topolovim kulturama u Švedskoj, gdje se topole uzgajaju u većem opsegu radi industrije žigica. Godine .1914. nedaleko Carrare u Italiji uništio je taj štetnik velike površine 15-godišnjih topola, tako da se drvo nije moglo upotrebiti ni kao građevni ma´terijal ni kao materijal za proizvodnju celuloze. I u našim topolovim kulturama takve su štete dosta velike. Najsigurnija mjera za uništavanje topolove strizibube sastoji se u pravovremenoj sječi napadnutih stabala. Pojedina stabalca u rasadnicima 49 |