DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Ing. ZLATKO TURKALJ (Ogulin): ŠUMAR KAO LOVAC (JleCHMK KBK OKOTHMK) A N^^ ´ Ima ih mnogo u zelenoj stnici, koji su samo šumari, a koji ne znaju \ ^ visoku eitieku vrijednost lova; koji ga ne poznaju, jer za njega ne osjećaju, ´^ već ga se dapače i odriču. Mi im ne zaviđamo. Za šumara, koji je lovac, šuma je jedinstvena organska cjelina, u kojoj su biljni i životinjski svijet međusobno nerazdvojno povezani. Šumar-lovac ne samo da osjeća tu organsku povezanost, nego on odatle crpe pomoć u svladavanju poteškoća, koje se pojavljuju kod pojedinih prirodnih procesa u šumskom gospodarenju. Šuma je životna zajednica, u kojoj učestvuje i bilje i životinje. Šuma i divljač spadaju prema tome zajedno. Dijeljenje biljnog od živoitinjskog svijeta u prirodi se uopće ne može provesti. Poznato je, da mnoge životinjske vrste donose posjedniku šume znatne koristi. Dosljedno tome ne treba domaćoj divljači osporavati njezino mjesto u šumi. Umješnost šumara-gospodara sastoji se u tome, da u ovome pogledu nade izravnanje suprotnih interesa. Danas, kada se principi šumskog i poljskog gospodarenja visoko cijene, mora se više nego ikada na to misliti, da se brojno stanje divljači od vremena do vremena prilagodi pretežnim zahtjevima poljskog odnosno šumskog gospodarenja. Treba dakle brojno stanje divljači prilagoditi šumsko- uzgojnim prilikama, ali pri tome ne puštati iz vida trajnu korist, koju nam daje ili može davati šumska divljač. Ovu će zadaću šumar jedva moći da riješi, ako nema u sebi ljubavi i prema šumi i prema divljači. Onaj je tek umjetnik u šumi, koji ovo dvoje sa dubokim razumijevanjem i sretnom rukom znade da dovodi u sklad. Lov je i inače za šumara cd velike važnosti. Lov je za njega u većini slučajeva nepresušni izvor mladosti i pokretnosti. Odatle šumar-lovac crpe zadovoljstvo i veselje za zvanje. Lov ga vuče u šumu i onda, kada po potrebi službe njegova prisutnost u šumi nije potrebna. Pogreške i štete prijašnjeg šablonskog šumskog gospodarenja jednakodobnim sastojinama sazorile su u spoznaji, da se bez njege šumskog tla ne mogu trajn o postizavati visoki prihodi. Gdje to prilike dozvoljavaju, najbolja je mješovita šuma. Nejednakost u dobi i raznovrsnost prikladnog drveća povoljno djeluju na održavanje i popravljanje produktivne snage tla. Dakako da takve ume pružaju isitodobno najbolje uvjete za život našoj divljači (papkarima). Štete su od divljači kod takvog gospodarenja manje nego kod šablonskog gospodarenja jednakodobnih i čistih sastojina. U prvom je redu preborn a šum a gospodarski oblik, koji na istoj površini ujedinjuje sve debljinske razrede drveća u jednu životnu zajednicu. Ona istodobno pruža divljači izdašnu pašu i dobru zaštitu. Ondje kola život u svim slojevima šume. Tu buja život i višeg i nižeg bilja, kao i krupnijih i sitnijih životinja. U prebornoj se šumi osjeća naša plemenita divljač vrlo dobro. Ona izbjegava jednakodobno guštike, koji doduše pružaju dobar zaklon, ali nikakvu dnevnu pašu. Interesantno je, da to vrijedi i za visoku pernatu divljač, osobito za velikog tetrijeba. U tetrepskim staništima u Velikoj Kapeli, gdje je šumar proveo intenzivniju sječu unutar jačih debljinskih razreda, dakle i sječu stabala, koja su slu i6 . ´ |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 49 <-- 49 --> PDF |
žila kao sjedala velikom tetrijebu, ou se iselio, jer više nije nalazio uvjeta za daljnji tamošnji boravak. Međutim, i tamo gdje postoji jednakodobn i oblik visoke šume, šumsko-uzgojni pothvati redovno mogu biti istodobno lovno-uzgojne naravi i obratno. Tako se može putem ispravnog njegovanja sastojine mnogo učiniti za održanje zdravog tla. Lagano potravljenje održava tlo uvijek; zdravim, a usto daje dobru pašu. Pravovremenim podsadom bjelogorigne sastojine vrstom, koja podnaša zasjenu, omogućuje se zaštita tla i pomaže sastojina. Naročito bukva i grab, a također i jarebika, imaju blagotvorne posljedice za sastojinu -i tlo, a ujedno i za divljač. Ovdje ne mogu, a da ne spomenem averziju nekih šumara prema divljim voćkama . Gdje je god koje stablo divljeg voća, oni ga često nemilosrdno prilikom prorjeda ili inače vade iz sastojine. Međutim, plodovi su divljaka od velike važnosti za prehranu divljači. Oni su dobra hrana za medvjeda i jazavea, lisicu i kunu, za jelena i srnu, te zeca i puha. Njima se hrani pernata, a još više crna divljač. Osim toga divlje voćke daju prilično vrijedno tehničko drvo. Divlja kruška, a pogotovo trešnja u sklopljenoj sastojini poprima uzrast ostalog šumskog drveća, t. j . ima visoko deblo i malu krošnju. Divlj e voćk e treba ostavljati prilikom obnove šume. Osim toga treba ih uzgajati naročito po rubovima šuma. Radi dovoljnog svijetla tu one ranije i obilnije rađaju. Dakako, da bi od velike koristi bilo za uzgoj divljači i plansko podizanje plemenitog voća. Šumske livade na prikladnim tlima valjalo bi zasaditi jabukama kasno dozrijevajućih sorta. Daljnja korist za divljač bila bi i u toime, što se voćke moraju svake zime okljaštriti i krošnja prorijediti, a u još zelenoj kori odsječenih grana sadržana je zdrava hrana. U plodonosna stabla pripada i pitomi kesten. Njemu bi u ovome pogledu također valjalo posvetiti više pažnje. Sve drveće mekih listača svojim pupovima, izbojcima i korom daje dobru hranu za divljač. Od najnovijega doba prestao je i kod nas fanatizam za istrebljenjem mekoga drvlja. Ono se, doduše, podržava u glavnom sa čisto šumsko-uzgojnog stajališta. Veza između valjanog sastojinskog gospodarenja i dobrog stanja plemenite divljači tako je čvrsita, da se može reći: šumsko gospodarenje vođeno na podlozi prirodni h zakon a ujedno je najbolje gospodarenje, jer ono snizuje šumsku š´tetu, koju čini divljač, na podnošljivu mjeru, a divljači pruža najprikladnije prirodne uvjete za život. U prebornim šumama šumar, koji je lovac, može djelovati u pravcu njegovanja i pridizanja lova sa malim sredstvima. Tako može postaviti visoka sjedala na bukova i javorova stabla u progalinama starih sječa, uz rubove čistina, uz svijetle pruge i na poznatim prolazima divljači i t. d. Odatle, a osobiito uz pomoć strviništa, može na najsigurniji način i bez uznemirivanja ostale plemenite divljači postrijeljati suvišne grabežljivce, kao što su vukovi i lisice. To je podjedno i najispravniji način lova na kralja naše divljači: medvjeda (lovom u brlogu nastradaju i poginu većinom medvjedice, koje doje mečad). Takova visoka sjedala u planinskim šumania dobro će nam doći i za motrenje jelenske divljači, točnije kraškog jelena u šumama Gorskog Kotara, čijem uzgoju moramo posvetiti najveću pažnju, te ga otuda razmnožiti i po ostalim šumama našeg visokog krša. i7 |
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 50 <-- 50 --> PDF |
. Još mnogo tehničkih sredstava ima pri ruci šumar-lovac za njegovanje divljači. Tako osnivanjem zimskih pašnjaka za prehranu divljači, uzgojeni seradele (Ornithopus sp.), topinambura (Helianthus tuberosus L.), šumske raži, osnivanjem polja za divljač, šumsko-poljskim gospodarenjem u mladim kulturama i t. d. Pored svega toga šumar-lovac jedini je u mogućnosti da u šumama održava mir, koji je za uzgoj visolte divljači važan isto tako,.kao i hrana i zaklon, dapače još važniji. Šumar, koji je lovac, provest će sve šumsko-uzgojne i eksploatacione poslove u vrijeme i doba, kada to bude najmanje smetalo divljači, imajući na umu, da divljač treba naročito mira za vrijeme parenja i kočenja, odnosno kod pernate divljači (tetrijeb) za vrijeme gniježđenja. Šumar-lovac najbolje će moći .staviti prijedloge i osiguraiti to gospodarskom Osnovom, da se za zaštitu plemenitih i rijetkih vrsti divljači, ii. pi*; {etrijeba ili medvjeda, ostave pojedini odjeli šume izvan redovitog šumskog gospodarenja. Pogotovu će šumar-lovac najbolje umjeti da Oprezno gospodari u on´ni rijetkim šumskim predjelima, koji imaju karakter prašume i gdje se zadržava prašumska divljač. U prašumi jelen ne guli stabala, niti srne iskapaju gomolje, dok u nekim zemljama poljske srne na kultiviranim površinama iskapaju krumpir. Ako šuma mijenja svoj prvotni oblik, dakako da to ne može ostati bez utjecaja na raz vitak životinjskih vrsta. Tip mješovititi šastojina sa dominantom bukvom i umetnutim grupama jele i smreke najbolje odgovaraju uzgoju tetrebova, a uz njih i ostaloj visokoj divljači. Zeljasta flora i drugo sitno bilje imaju najvažniju ulogu u ishrani divljači. Šumar-lovac će na čitavom prostoru šume nastojati da zaštićuje i uzgaja baš takovo rašće. Pogodovat će pri tome zimzelenim vrstama. PoglaVita je zadaća šumara-lovca pomaganje razvoja šumskog bilja i životinja u granicama prirodnih zakona, te proučavanje u z a j a m n o g o d a os a tih dviju životnih skupina. Iz svega navedenoga jasno izlazi, da se lov od šumara ne da i no može dijeliti, te da je prema tome potrebno, da svi naši šumari budu i lovci, ili pak da se šumarska nastava poslije druge godine slušanja,dijeli i specijalizira na biološku i ekonomske granu, kako je već prije bilo predlagano. ĆoAepxaHue: B 3TOH craibe BbiflBMHyTa iHeodxoAH´MocTb y3K0H coBiMecTHiou , cmam B ,pai3oTax no JiecoiBOflCTBy a opiraHHsauMH oxoTbi B uauieM xo3HwcTBe.. |