DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 44 <-- 44 --> PDF |
obveza, kao na pr. u režijskim sječinama, onda je rad lakši i dade se provesti mnogo savršenije u pogledu glavne svrhe oplodne sječe, t. j . postizanja što boljeg prirodnog pomladenja, U tom ćemo slučaju svakako početi s pripravnim sijekom, vadeći pri tome u glavnom defektna stabla. I ovdje će pogotovo vrijediti naprijed istaknuto načelo, da sječivu masu i kod svakog daljnjeg sijeka tražimo u prvom redu u stablima jačih dimenzija, a od tanjih da uklanjamo samo ona, koja su u propadanju ili smetaju zasijavanju ili već naseljenom pomlatku. Prema tome, tanja bi stabla imala pretežnim dijelom biti uklonjena tek na koncu, t. j . zadnja. U vrijeme pripravnog sijeka obično još nema prirodnog pomlatka, pa ne će moći biti u njemu, prilikom obaranja nikakva šteta. Obaranjem se oštećena stabla kod daljnjih sijekova postepeno uklanjaju. Uslijed jačeg ulaska svjetla, povodom pripremnog sijeka, kao i postepenih daljnjih sijekova svakako će se pojavljivati prirodni pomladak, na koga ćemo morati sve više paziti i u pogledu privađanja svjetla i u pogledu čuvanja od štete prilikom obaranja. U koliko se pomladak negdje pojavi u većim grupama, ili od ranije postoji, moći će mu se privađati više svjetla postepenim vađenjem u prvom redu jačih sjemenjaka, pod kojima se pomladak- naselio. Zaštitna stabla, dakle ona tanja, uklanjaju se kasnije. Ovakvom sječom deblja stabla postepeno nestaju, pa prilikom zadnje sječe većinom imamo tanja stabla. Tokom godina nastali pomladak, odnosno pojedine njegove skupine, bivat će sve jače. Pod konac sječe ostat će još u pomlatku većinom samo zaštitna stabla, u koja pripada i podrast. Obaranjem tanjih stabala na koncu oplodne sieče ne će se počiniti nikakva naročita šteta pomlatku, jer su krošnje tih stabala malene, a mogu ´^e lako obarati, kud se ecd hoće. Kod šablonskog načina oplodne sječe krupni siemenjaci prilikom dovršne sieče redovito unište i sataru, odnosno jako oštete velik dio pomlatka. Što je pomladak veći, to su takove štete veće. Baš u ovom važnom pogledu prednost je našeg načina očigledna, jer je njime osigurana naiveća mosuća zaš^^ita nomlatka, .a to svakako spada među najvažnije ciljeve oplodne sječe. Nije dosta da se sieena površina prirodno pomladi, već je važno, da se pomladak u što boljem stanju cdrži, jer ćemo samo u tome slučiaju moći očekivati bolji gospodarski uspjeh u budućnosti. Našim načinom sječe stvoren je prirodniii prijelaz od stare šume u mladu, koia ima sve uslove za povoljan daljnj razvitak. Kod njega je tlo naročito čuvano i ono svoin snagu zadrži u mnogo boljem stanju nego što je to kod šablonske sječe. U vezi sa izloženim mogli bismo konačno ustvrditi, da vrši štetan rad onaj tko u početku oplodne sjeiše uklanja tanja stabla, bez jačeg i opravdanog razloga. Što se tiče trajanja pomladnog razdoblja, odlučni su razni momenti. U koliko se radi o pretvaranju bukovih sastojina u mješovite bukove i hrastove, svakako se mora osobita pažnja posvetiti hrastu, da ga se ne ostavi predugo u jačoj zasjeni, čime bi bukva ojačala, pa bi hrast konačno postao njenom žrtvom. Raznoličnost staništa ima također upliv na trajanje pomladnog razdoblja, pa će ono biti duže na zbijenom i teškom tlu. kraće na rahlom i svježem, duže u slučaju propadanja pomlatka od miševa ili bolesti (Phytophthora omnivora i dr.). Trajanje pomladnog razdoblja ovisi i 0 dosadanjem postupku s odnosnom sastojinom, pa će se tamo, gdje su vršeni izvjesni radovi ili je, bilo zbog čega, nastao dobar 42 |