DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Pred tom su granicom prilike za zasijavanje bukve još povoljne, a iza nje, to jest u slučaju jačih progala, prilike postaju sve nepovoljnije. Međutim, ovim nismo još jasno rekli i označili, gdje je granica, do koje možemo ići, jer ako se ravnamo po korovu, morali bismo prije progalu izvršiti, pa čekati godinu, dvije, dok vidimo posljedice djelovanja svjetla, odnosno reakciju tla na korov, a to je nemoguće, jer se tada greška više ne bi dala ispraviti. Pogotovo je to bilo nemoguće u sječinama bivših ugovornih područja, gdje su se oplodne sječe redovito provodile u dva sijeka, pa i u svim drugim slučajevima, gdje se sječe provode, iz bilo kojeg razloga, samo u dva sijeka. Tu granicu ni ne možemo unaprijed jasno označili, jer ona je u raznim prilikarna staništa i sastoijine različita, ali da je ne prekoračimo, moramo svakako u našem radu odabrati sigurniji put. Pod jakim se intenzitetom kod oplodne sječe u dva sijeka općenito smatra, ako se progalnim sijekom posiječe oko polovica ili više mase, a za dovršnu sječu ostavlja ostala masa. Da u slučaju obične strukture starih sastojina ne mora velik intenzitet sječe biti kriv za sve loše posljedice u oplodnoj sječi, vidjeti ćemo iz slijedećeg. Radi jednostavnosti stvari, kao i radi lakšeg prikaza, ostat ćemo kod intenziteta od 50"/o, koji je slučaj u praksi i najčešći. Uzmimo ujedno u razmatranje podatke gornjeg slučaja u području Šumarije Virovitica. Istu ovu sječu s jednakim intenzitetom mogli bismo obaviti i drugačije, nego što se to prema naprijed rečenom dogodilo. Opisani način, da naime uglavnom vadimo stabla počam od najtanjih prema debljima, može se smatrati jednim ekstremom, kod koga dolazi prilikom progaljivanja pod sječu — kako smo vidjeli — najveći broj stabala, a masa je uglavnom jednaka s masom razmjerno malog broja stabala u dovršnoj sječi. Drugi ekstrem bio bi, kad bi obrnuto radili, t. j . kad bi SC/o mase u progalnom sijeku namirili počam od najdebljih stabala, pa na niže. Taj bi drugi način svakako bio prirodniji od prvoga. Kod prvog načina, rekli smo, da preostali sjemenjaci, a L^tJoTdo-^ laže u posve neprirodno stanje, dok bi u drugom slupaju radiji^liglavnom j)^-ČO-j>0^ slično kao što radi i sama priroda, jer se u njezinoj VkoiK)Hfi3i izlučuju u prvom redu prestara stabla, te stabla, koga su viša i kon^ u radi toga jače izvrgnuta raznim vremenskim nepogodama, dok tanji debljinski stepeni, ujedno mlada stabla, ostaju uglavnom i dalje u sastojini. Svakako bi sječom, gdje bi se drvna masa progalnog sijeka namirivala samo iz najjačih stabala, među preostalima bilo stabala raznih visina, počam od najnižih do najviših. Može se stoga reći, da bi cijela sastojina, vađenjem prvenstveno najjačih stabala, imala nešto manju prosječnu visinu, pa bi joj i prosjek težišta bio niži, što bi je činilo otpornijom protiv vjetra. Pod krošnjama stabala, koja bi imala zasijavati površinu, svakako bi bilo sasvim drugačije stanje, negoli u sječini prvog ekstremnog tipa, jer bi ta stabla uživala od potstojnih i stješnjenih stabala zaštitu protiv suncožara, a i tlo bi bilo bolje zasjenjivano i branjeno od korova, klima bi u sastojini pretrpjela razmjerno najmanju promjenu, svjetla bi ipak dosta dopiralo u unutrašnjost sastojine i omogućilo bi zasijavanje bukvice, jer bi vađenjem jakih stabala nastala mnoga okna u zastoru krošanja, kroz koja bi svjetlo ulazila pod kr o š n j e. Naročito bi došlo do izražaja difuzno svjetlo. Raspadanje humusa i zasijavanje bilo bi u znatnoj mjeri omogućeno. Da je tome zbilja tako, lako se možemo uvjeriti na brojnim slučajevima u starim sastojinama, gdje su pojedina 39 |