DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 4     <-- 4 -->        PDF

se šumarski stručnjaci pozivali na odgovornost radi jednog nepravilno
uozuacenog i posječenog siabia, propuštalo se na drugoj strani, da se
nemilice uništavaju najvrednije i najljepše hrastove sastojine. Dok se
kod nižih činovnika tražila krajnja korektnost u službi, u vrhovima državnog
aparata poprimila je korupcija goleme razmjere.


Te činjenice ni u koliko nije mogla izmijeniti okolnost, što je veliki
broj šumarskih stručnjaka dizao glas protiv nerazumnih sječa, protiv
uništavanja narodnog dobra, protiv korupcije i zloupotreba. Kapitalistička
drvna industrija s protunarodnim državnim aparatom bili su jači
od svih stručnih uvjeravanja. To je dokaz, da se naše šumarstvo u prošlosti
nije moglo spašavati adniinistrativno-stručnim mjerama, već je
jedini izlaz bio: organizirana borba sa snagama napretka
protiv temelja jednog dotrajalog društveno
g sistema . Zato su potpuno neosnovana i nerealna »hvatanja onih,
koji se — ijraveći poredbe s teškoćama, s kojima se danas šumarstvo
bori — pozivaju na »zlatnu prošlost« šumarstva u bivšoj Jugoslaviji. Po
protunarodnoj liniji, u koju je šumarstvo bilo ukopčano, po svojim posljo
dicama i po svojoj tendenciji razvitka, ta »zlatna prošlost« nije značila
napredak, već upravo naglu degradaciju šumarstva.


Nema sumnje, da jie šumarstvo srozano još dublje za vrijem e
okupacije . Mnogobrojne čiste sječe i devastacijia šuma, koje nisu
poštedile ni šumom oskudnu Dalmaciju, izručivanje šuma, bez obzira na
potrajnost, na milost i nemilost okupatoru — kako je to na pr. bilo s^a
šumama Gorskog Koiara i Like, koje su po t. zv. zagrebačkom sporazumu,
n uz sudjelovanje nekih naših stručnjaka, predane na iskorišćavanje
fašističkoj Italiji — ostat će kao sramotna uspomena, a ujedno oijomenii
budućim pokoljenjima, kako se ne smije raditi.


Sve je to imalo za posljedicu jedno teško naslijede, koje je
oslobođenjem zemlje primila u šumarstvu naša narodna vlast. Dodamo
li tome, da je broj šumarskog i lugarskog osoblja smanjen, da se znatan
broj teško snalazi u uslovima organizacije narodne vlasti, da je naša
zemlja ekonomski uništena, a domovi popaljeni, da smo ostali lišeni
najosnovnijeg inventara, da su nam mnoge evidencije i gospodarske
osnove spaljene, da su potrebe veće od prirasta naših šuma, da je jaz
između naroda s jedne i šumarstva s druge strane još uvijek vrlo dubok,
onda se očito vidi, da je zatečena situacija bila teža nego ikad u prošlosii
našeg šumarstva. Potrebno je to naglasiti, da bi se shvatio znača j
napora, koje je učinila i čini naša narodna vlast na obnovi šumarstva,
a ujedno da bi se dobila perspektiva o njegovom b u-
d u ć e m razvoju.


Ta situacija nametnula nam je i rješavanje novih, kompliciranijih
zadaća , i to u tempu, na kakav šumarstvo u priašlosti nije naviklo.
Ostvarenje p r o i z v o d n o g plana za god. 1946., koji treba da obuhvati
organizirano iskorišćivanje oko 4—5 miliona kubnih metara, a od
čega direktno zavisi obnova naše zemlje, tim je teže, što su sredstva,
s kojima raspolažemo u pogledu ljudi, materijala i stoke, oskudnija nego
je to bilo prije. Zato je za izvršenje tog plana potreban maksimalan organizirani
napor i potpuno lično angažiranje svih onih, koji rade u šumarstvu
i na eksploataciji šuma.


Usprkos činjenici, da su tokom prošlosti iskorišćene ogromne i najvrednije
drvne mase, pa makar da su za to postojali potrebni uslovi, mi
danas nemamo gotovo nikakovih upotrebljivijih podataka o onome, što
imamo i čime raspolažemo u šumskom gospodarstvu. Tnventariza