DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 4 <-- 4 --> PDF |
se šumarski stručnjaci pozivali na odgovornost radi jednog nepravilno uozuacenog i posječenog siabia, propuštalo se na drugoj strani, da se nemilice uništavaju najvrednije i najljepše hrastove sastojine. Dok se kod nižih činovnika tražila krajnja korektnost u službi, u vrhovima državnog aparata poprimila je korupcija goleme razmjere. Te činjenice ni u koliko nije mogla izmijeniti okolnost, što je veliki broj šumarskih stručnjaka dizao glas protiv nerazumnih sječa, protiv uništavanja narodnog dobra, protiv korupcije i zloupotreba. Kapitalistička drvna industrija s protunarodnim državnim aparatom bili su jači od svih stručnih uvjeravanja. To je dokaz, da se naše šumarstvo u prošlosti nije moglo spašavati adniinistrativno-stručnim mjerama, već je jedini izlaz bio: organizirana borba sa snagama napretka protiv temelja jednog dotrajalog društveno g sistema . Zato su potpuno neosnovana i nerealna »hvatanja onih, koji se — ijraveći poredbe s teškoćama, s kojima se danas šumarstvo bori — pozivaju na »zlatnu prošlost« šumarstva u bivšoj Jugoslaviji. Po protunarodnoj liniji, u koju je šumarstvo bilo ukopčano, po svojim posljo dicama i po svojoj tendenciji razvitka, ta »zlatna prošlost« nije značila napredak, već upravo naglu degradaciju šumarstva. Nema sumnje, da jie šumarstvo srozano još dublje za vrijem e okupacije . Mnogobrojne čiste sječe i devastacijia šuma, koje nisu poštedile ni šumom oskudnu Dalmaciju, izručivanje šuma, bez obzira na potrajnost, na milost i nemilost okupatoru — kako je to na pr. bilo s^a šumama Gorskog Koiara i Like, koje su po t. zv. zagrebačkom sporazumu, n uz sudjelovanje nekih naših stručnjaka, predane na iskorišćavanje fašističkoj Italiji — ostat će kao sramotna uspomena, a ujedno oijomenii budućim pokoljenjima, kako se ne smije raditi. Sve je to imalo za posljedicu jedno teško naslijede, koje je oslobođenjem zemlje primila u šumarstvu naša narodna vlast. Dodamo li tome, da je broj šumarskog i lugarskog osoblja smanjen, da se znatan broj teško snalazi u uslovima organizacije narodne vlasti, da je naša zemlja ekonomski uništena, a domovi popaljeni, da smo ostali lišeni najosnovnijeg inventara, da su nam mnoge evidencije i gospodarske osnove spaljene, da su potrebe veće od prirasta naših šuma, da je jaz između naroda s jedne i šumarstva s druge strane još uvijek vrlo dubok, onda se očito vidi, da je zatečena situacija bila teža nego ikad u prošlosii našeg šumarstva. Potrebno je to naglasiti, da bi se shvatio znača j napora, koje je učinila i čini naša narodna vlast na obnovi šumarstva, a ujedno da bi se dobila perspektiva o njegovom b u- d u ć e m razvoju. Ta situacija nametnula nam je i rješavanje novih, kompliciranijih zadaća , i to u tempu, na kakav šumarstvo u priašlosti nije naviklo. Ostvarenje p r o i z v o d n o g plana za god. 1946., koji treba da obuhvati organizirano iskorišćivanje oko 4—5 miliona kubnih metara, a od čega direktno zavisi obnova naše zemlje, tim je teže, što su sredstva, s kojima raspolažemo u pogledu ljudi, materijala i stoke, oskudnija nego je to bilo prije. Zato je za izvršenje tog plana potreban maksimalan organizirani napor i potpuno lično angažiranje svih onih, koji rade u šumarstvu i na eksploataciji šuma. Usprkos činjenici, da su tokom prošlosti iskorišćene ogromne i najvrednije drvne mase, pa makar da su za to postojali potrebni uslovi, mi danas nemamo gotovo nikakovih upotrebljivijih podataka o onome, što imamo i čime raspolažemo u šumskom gospodarstvu. Tnventariza |