DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-6/1946 str. 39 <-- 39 --> PDF |
neki njezini sastavni dijelovi, zapravo pojedina stabla, koja se uopće nisu razvila za nove prilike. Razvitak stabala u tako progaljenoj sastojini nikako ne odgovara novo stvorenom stanju. Težište je svakog pojedinog stabla previsoko, pa, ga vjetar, uz razmjerno slabo razvijeno žilje, može lako izvaliti. Kora lako strada od suncožara. U slučaju suše uslijed jakog korova slabi se snabdjevanje vrhova i viših ogranaka vodcm, te slijedi njihovo sušenje. Naravno da se radi svega toga umanjuje i sposobnost tih stabala za urod sjemenom, pa ona ne mogu ni poslužiti u dovoljnoj mjeri svrsi, koja im je namijenjena. Prema tome izlazi, da je novo stanje za ostavljene sjemenjake nepovoljno, jer oni dolaze u neprirodan položaj. Zato se od njih ne može imati onaj uspjeh, koji se očekuje. Što više, posljedice mogu biti i vrlo loše, jer uslijed obaranja po vjetru, što je — dakako — vrlo čestb slučaj, ili uslijed spomenutog slabljenja sjemenjaka, sve više svjetla dolazi do tla. Čak i u slučaju, kad ovakvi rijetki sjemenjaci dobro urode sjemenom, koje k tomu dobro isklije, često se iznenadimo, jer nakon 2—3 godine na odnosnoj površini jedva gdje možemo naći po koju biljku. Lijep primjer za to je šuma Garjeviea, na području Šumarije Vojni Križ, gdje je nakon 2 godine skoro potpuno nestalo dobro poniklog bukovog pomlatka, a pod´ bukovim sjemenjacima ostao je samo hrastov pomladak iz umjetne sjetve žira pod motiku. I u tim se sječinama iskorišćivalo u progalnom sijeku oko 50*´/o mase. Taj je procenat bio negdje veći, negdje manji, ali rezultat prirodnog pomladenja bio je približno isti, tj. na velikim površinama skoro nikakav. Posljedica toga stanja bila je, da se moralo pristupiti umjetnom popunjivanju praznina biljkama i sjemenom. Budući da su te površine imale sjevernu ekspoziciju, valjalo je i pošumljivanje praznina u većoj mjeri obaviti bukovim biljkama. Iz ovog vidimo, da je cilj odnosne oplodne sječe bio velikim dijelom promašen. Od interesa je razmotriti, što je zapravo uzrokovalo tako loše prirodno zasijevanje, odnosno propadanje bukova pomlatka. Gone smo rekli, da sjemenjaci naJkon izvršene progalne sječe dolaze u neprirodan položaj. Isto to vrijedi i za tlo, koje je — može se reći — kroz vjekove bilo šumom štićeno od sunca, pa su u njegovu humoznom dijelu za mikrofloru stvoreni najpovoljniji uslovi. Iz navedenog se primjera vidi, da je u progali izvađen preko 4 puta veći broj stabala, nasuprot onome, koji je ostao za do vršnu sječu. Redovito u takovim progalama dolazi do prejakog osvjetljenja, što ima za posljedicu bujan i obilan razvitak korova. Posebnu opasnost čini kupina (Rubus sp.), koja zauzima svježije terene, najčešće podruičje uvala i jaraka, gdje u tolikoj mjeri prekrije površinu, da onemogućuje svako zasijavanje. Njezinu razvoju se katkad i nehotice pogoduje, jer se u uvalama i jarcima obično jače progaljuje. Čini se to redovno iz razloga, što je ondje jača zasjena, kao i radi toga, što će se, kotrljanjem sjemena sa stabala na višim položajima, tamo lakše i obilnije izvršiti zasijavanje. Posljedice toga, teoretski doduše ispravnog gledanja obično su nepovoljne, jer najsvježije i najplodnije i)ovršine ostaju tako ili loše pošumljene ili potpuno prazne. Kako vidimo, pri ovome radu ne vodi se dovoljno računa o korovu, koji se neminovno naseljava na humoznim površinama, čim im se privede više svjetla. 3aš s obzirom na korov, koji nalazi naročito povoljne uslove za razvitak na svježem tlu, potreban je u takovim okolnostima osobit oprez. |