DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 97 <-- 97 --> PDF |
stojanje, da se trajno postignu stalni, jednolični i najveći prihodi na drvu. Potrajnost najvećih drvnih prihoda biti će osigurana, ako se: 1. njeguje prirast i trajno povieuje proizvodna. sposobnost šume, 2. uspostavi takav prostorni red ,koji će obzirom na položaj sastojine, osigurati potrajnost. 3. uspostavi potrajnoeti odgovarajuća struktura drvne zalihe. 4. uspostavi potrajnoeti odgovarajuća visina zalihe. Prije prijelaza na opisivanje metoda kojima se postizava potrajnost drvnih prihoda, pisac, pobijajući nauku o čistoj zemljišno j renti, objašnjava odnos potrajnoeti drvnih prihoda prema toj nauci, pa kaže, da nauka o čistoj zemljišnoj renti ne polazi od gospodarske cjeline ili gospodarskog razreda, već od pojedine sastojine. Šuma je u smislu te nauke samo sastojina ili sastavljena od sastojinskih skupina, sa kojima se pojeđin´ački gospodari na način prekidnog gospodarenja. Svaka pojedina sastojina ima dati maksimum zemljišne rente, t. j . rentu u visini gospodarskog kamat niaka za kojega se na koncu dugogodišnjeg prekidnog gospodarenja uzimlje 3 posto. Škola čiste zemljišne rente ubraja i prekidno gospodarenje u potrajno, u koliko se posječene površine odmah pošumljuju. Temeljita razlika, između shvaćanja potrajnost] drvnih prihoda i potrajnosti novčanih prihoda, sastoji se u tom, što prva hoće, da visinu drvne zalihe trajno održi na primjerenoj visini, a druga — šumsko imanje. Klasična šumarska znadnost postizava to unutarnjim gospodarskim mjerama, dok teorija o šumskoj renti postizava taj cilj vanjskim gospodarskim novčanim operacijama. Zastupnicima šumsko rente ne čini šuma podlogu i jezgru šumskog gospodarstva, već pričuvna zaklada. Oni ne ocjenjuju šumu kao prigodnu pojavu sa vlastitim -zakonima, već ju smatraju slagalištem kapitala i imania. za koja vrijede pravila novčanih tržišta. Takovo se shvaćanje mora ispoljiti kao štetno i šumi neprijateljsko, pa se nauka o čistom zemljišnom prihodu ima otkloniti. Pisac traži, da se svagdje u uređivanju šuma umjesto riječi normalno, upotrebljava jasna oznaka potrajno. IT daljim poglavljima pisac razmatra značaj p ri r a s t a u potrajnom šumskom gospodarenju, te navada poznate formule za obračun etata i normalne drvne zalihe pomoću prirasta. Ističe, da je u idealnom potrajnom gospodarenju ukupni tekući prirast jednak prosječnom sječivom prirastu svih dobnih razreda, kao i jednak godišnjoj sječivoj drvnoj masi. Za užiuii postotak napominje, da ne može biti ovisan samo o ophodnji, nego i o vrsti drveta. U poglavlju o ravnoteži u prebornoj šumi izvedene su Liocourtove i Meyerove formule. Pisac ističe, da su po Liocourtu i Meyeru formulirana pravila o raspodjeli broja stabala na debljinske razrede u prebornoj šumi potvrđena sa istraživanjima na mnogobrojnim objektima. Razlažući o b ć e gospodarsko značenje ideje potrajnoeti i uvjeta potrajnoet i autor iznosi osnovnu misao svih svojih izvoda, pa veli: »Načelo potrajnosti drvnih prihoda stavlja najstrože zahtjeve na šumsko gospodarstvo. Ono je gospodarsko- teoretski neutral n o. ali potrajnost stavlja granice privrednom nastojanju u šumi, koje proističu iz pretpostavaka same potraj nosti. te su stoga nedvojbeno osno v a n e i bezuvjetne«. U drugom dijelu pisac razrađuje temelje potrajnog vođenja gospodarenja i sastavljanja gospodarstvenih osnova, te u posebnim poglavljima raspravlja o´njezi prirasta, o uspostavi prostornog reda, o potrajnoj i gospodarenju prilagođenoj drvnoj zalihi te "o potrajnom i gospodarstvu prilagođenom rasčlanjenju te zalihe. Najvažnija pretpostavka potrainosti jest njegovanje prirasta i trajno povećanje prirasta. Kako je tekući prirast između 40. i 80. godine najveći, to je od dva gospodarstva vrednije ono. koje ima veće površine sastojina starih između 40 i 80 godina. O utjecaju proreda na prirast izvedeni su ovi važni zaključci: 1. svi ekstremi vođe do gubitka na prirastu t. j . niska proreda stupnja A. kao i jake progale. kod kojih se broj stabala naglo umaniuje: 2. kod ostalih zahvata, bilo to niskom ili visokom proredom, nema nikakvih jačih razlika u konačnim rezultatima; 3. umjerena i nepretjerana proreda vodi povećanju prirasta; 4. mnogo veće štete nastaju, ako se sastojine prejako proređuiu, jer se prirast mnogo više smanjuje, nego da je sastojina ostala u gustom sklopu. Podizaniem prirasta ne smije se pret.ieravatt. jer nije svrha gospodarenja povećati samo prirast, već i drvnu zalihu. Stoga se ima očito pretjeravanje njege sastojine zabraniti. Pisac navodi više primjera, u kojima se uspoređuje proizvođnia drvne mase u mješovitoj satojini prema onoi u čistoj sastoiini. pa dolazi đ« zaključka, da je ukupna proizvodnja drvne mase u mješovitoj s a s t o- j i n i već a. Obzirom na utjecaj izbora vrste drveća na dobrotu staništa, a tim i na prirast, važna Je Deinesova tvrdnja, da nikakva čovječja obrada tla ne može tako i n t e u z i v- n o provesti vertikalnu drenažu tla. kao smjesa hrasta i sr r a b a. Pisac je vrlo opširno i temeljito obradio zadaću prostornog reda u uređivanju šuma. On opravdano drži. da se samo valjanim prostornim redom može održati potrajnost i sigurnost proizvodnje. Sunce i vjetar remete i stavljaju u opasnost sigurnost proizvodnje. Prostornim redom ima se šuma zaštititi od tih opasnosti. Sunce i vjetar opasniji su od povremenih oluja. Sastojina je u klimatskom pogledu vlastito fizikalno tijelo, koje na vanjske utjecaje reagira na svoj način. To isto vrijedi i za šumu. koja je sastavljena od mnogobrojnih raznovrsnih sastojina. Putevi koji presijecaju šumu uzrokuju mnogobrojne preinake klimatskih uvjeta. Mr e ža puteva. gustoća i njihova uporabna vrijednost imaju se smatrati temeljima prostornog reda. Stalno strujanje vjetra kroz sastojinu nanosi najveće kronične štete, jer ono ubrzava isušenje tla, razara mrvičastu strukturu tla, isključuje prirodno pomlađenje i na mnogo načina čini smetnje u prirašćivanju. Ov o se štetno djelovanje vjetra, koje se općenito dovoljno ne uvažuje, može određenim oblicima (formama) u strukturi (izgradnji) sastoji uskog obrasta sigurno ot kloniti. Iste mjere obrane protiv vjetra otklanjaju istovremeno i štetno djelovanje sunca. 91 |