DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 96 <-- 96 --> PDF |
ralna obaveza, da se pobrinemo, kako taj materijal ne bi ostao zabačen, sporedan ili izgubljen. Mi smo ga dužni sakupiti i sačuvati za poznija vremena. Molimo stoga drugove šumare i sve ljubitelje naših šuma, da bi nas pomogli u ovome nastojanju. Dakako, da je ovdje potreban što žurniji rad, kako bi se na vrijeme stiglo doći u posjed odnosnog materijala. U vezi s time potrebno je prikupiti fotografije iz borbe po našim šumama, fotografije opustošenih i uništenih šuma, šumskih kutura, rasadnika i parkova, fotografije uuištenih šumskih građevina (šu marija, lugarnica, šumskih kuća, mostova, šum skih željeznica i puteva), fotografije o oštećenim prirodnim spomenicima, fotografije šumara palih u uarođno-oslobodilačkoj borbi i đr. Potrebni bi nam bili prijepisi važnijih i značajnih akata iz područja šumskog gospodarenja za vrijeme rata, kao i objekti, iz kojih bi se vidjela primjena drva u minuloj narodno oslobodilačkoj borbi. Odnosni materijal molimo slati na uredništvo Šumarskog lista ili na upravu Hrvatskog šumarskog društva, V´ukotinovićeva ul. 2. OBA VIJEST U vezi sa zaključkom sjednice Upravnog odbora Hrv. šumarskog društva od 13. IX. 1945. saopćujemo, da je Ekl ing. Božidar obavio štampanje separata svojih članaka: »Uzdužna i poprečna drenaža« i »Aproksimativno ođređi- IZ ŠUMARSKE van.je promjera drenskihteni«, koji su kao člancipredani u tisak i složeni Hrv. šum. društva kao izdavača Šum. lista. Uprava KNJIŽEVNOSTI Uredništvo cijevi računskim puŠumarskog lista bili za NDH., bez znanja SAVREMENA RAZMATRANJA TEMELJNIH ŠUMSKO-UREDAJNIH PROBLEMA Izdavanjem knjige Gustava Baadera: Forsteinrichtung als nachhaltige Betriebsführung u. Betriebsplanung (I. D. Sauerlanders Verlag Frankfurt a. M., 1942.) — obogatila se šumaska stručna literatura na području uređivanja šuma novim naučnim djelom, koje je po svojim temeljnim principima osobito značajno. Pisac uzimlje misao potrajnosti kao polaznu točku svih razmatranja i svih zaključaka na polju uređivanja šuma ističući kod toga, da se svi šumsko-uređivački radovi moraju temeljiti na potrajnosti Pošto je potrajnost zaista snažna poluga, koja šumskom gospodarenju osigurava temelje i neprekinutu djelatnost, biti će korisno, da se opširnije upoznamo sa piščevim idejama o potrajnosti i njezinoj primjeni u savremenom šumskom gospodarstvu. I ako je načelo potrajnosti u šumskom gospodarstvu davno poznato, ipak se u današnjem šumskom gospodarstvu ne uzimlje u obzir i ne primjenjuje na onaj način i u onoj mjeri, kako bi to obzirom na njegovu važnost i mogućnost odlučnog utjecaja na sigurnost racionalnog šumskog gospodarenja, trebalo biti. Pisac je u svojim razlaganjima i zaključcima nastojao, da spoji načela i zahtjeve potrajnog gospodarenja sa savremenim napretkom šumskog gospodarstva osnovanog na prirodnim temeljima i na dubokom poznavanju ekologije i biologije šume. Knjiga, koja obuhvaća preko 300 stranica, razdijeljena je u 3 glavna dijela. Mi ćemo ovdje neke odlomke iz tog djela — za koje držimo, da su zanimljivi i važni — opširnije prikazati, kako bi i oni čitaoci Šumarskog lista, koji do njeg ne mogu doći, bili također donekle Upućeni u njegov sadržaj. U uvodu pisac ističe, da se princip potrajnosti priznao, u svojim pretpostavkama, već u početku stvaranja šumarske znanosti, temeljnim zakonom šumskog gospodarstva. Ispočetka su prevladavale misli uređivanja, dok su biološko-prirodne podloge, koje potrajnost uključuje, bile potisnute u pozadinu. Prevagnulo je prostorno i vremensko uređivanje, dok je proizvodnja najvećeg prirasta bila sporedna. Uređivanje šuma ima samo jednu zadaću, a ta je, da se vodi šumsko gospodarstvo i stvara gospodarska osnova isključivo u službi ideje gospođarstvenosti, kao i u duhu potrajnosti. Šumsko gospodarstvo samo je onda potrajno, ako proizvodnja i iskorišćavanje zadovoljavaju zahtjevima potrajnosti. Ideja potrajnosti obuhvaća proizvodnju „ i iskorišćava.nje gotovo u jednu duhovnu cjelinu. Stoga moramo gospodarstvo u budućnosti tako voditi i iskorišćivanje tako usavršiti, da više proizvodimo i proizvodnju tako oblikujemo. da uzmognemo više iskorišćivati, nego danas. Pisac ističe, da je šumarska politika priznala načelo potrajnosti u šumi — iz narođnogospodarstvenih razloga — još prije 130 god i pa. Načelu potrajnosti prijeti teška opasnost od pokrića potreba, koje zbog narođno-gospođarskih i etičkih razloga moraju imati prednost pred težnjom za dobitkom. Pokriće potrebe ograničen o je mogućnošću i sposobnošću prirodne djelatnosti šume, te samo narodn a n uzd a može opravdati, da se pokriće potrebe pretpostavi potrajnosti. Da se omogući potrajnost gospodarenja potrebno je, da i cijene drveta budu pravedno određene. Gdje to nije, mora doći do pretjeranih sječa, do snižavanja drvnih zaliha i umanjenja proizvodne sposobnosti šume. U prvom dijelu pisac raspravlja o načelu potrajnosti i o preduvjetima .koji su potrebni, da se potrajnost postigne. Sta stanovišta načela potrajnosti ima uređivanje šuma dvije zadaće: 1. urediti proizvodnju t. j . nastojati postići što veći prirast i šumu prostorno urediti; 2. urediti prihode t. j . ustanoviti onu visinu drvne zalihe, koja će odgovarati potrajnostigospodarstvu, te uspostaviti takovu strukturu drvne zalihe, koja će odgovarati potrebama potrajnosti i gospodarstva. Potrajno reguliranje proizvodnje osigurava potrebe budućnosti, dok potrajno reguliranje prihoda osigurava potrebe sadašnjosti. Svaki zahvat u šumu ne smije imati samo cilj gospodarenja i iskorišćivanja ,već on mora imati ujedno i stanovito, u smislu proizvodnje određeno, gospodarsko-tehničko značenje. Razlažući poja . p o t r a j n o s t i pisac utvrđuje, da je potrajnost drvnih prihoda na 90 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 97 <-- 97 --> PDF |
stojanje, da se trajno postignu stalni, jednolični i najveći prihodi na drvu. Potrajnost najvećih drvnih prihoda biti će osigurana, ako se: 1. njeguje prirast i trajno povieuje proizvodna. sposobnost šume, 2. uspostavi takav prostorni red ,koji će obzirom na položaj sastojine, osigurati potrajnost. 3. uspostavi potrajnoeti odgovarajuća struktura drvne zalihe. 4. uspostavi potrajnoeti odgovarajuća visina zalihe. Prije prijelaza na opisivanje metoda kojima se postizava potrajnost drvnih prihoda, pisac, pobijajući nauku o čistoj zemljišno j renti, objašnjava odnos potrajnoeti drvnih prihoda prema toj nauci, pa kaže, da nauka o čistoj zemljišnoj renti ne polazi od gospodarske cjeline ili gospodarskog razreda, već od pojedine sastojine. Šuma je u smislu te nauke samo sastojina ili sastavljena od sastojinskih skupina, sa kojima se pojeđin´ački gospodari na način prekidnog gospodarenja. Svaka pojedina sastojina ima dati maksimum zemljišne rente, t. j . rentu u visini gospodarskog kamat niaka za kojega se na koncu dugogodišnjeg prekidnog gospodarenja uzimlje 3 posto. Škola čiste zemljišne rente ubraja i prekidno gospodarenje u potrajno, u koliko se posječene površine odmah pošumljuju. Temeljita razlika, između shvaćanja potrajnost] drvnih prihoda i potrajnosti novčanih prihoda, sastoji se u tom, što prva hoće, da visinu drvne zalihe trajno održi na primjerenoj visini, a druga — šumsko imanje. Klasična šumarska znadnost postizava to unutarnjim gospodarskim mjerama, dok teorija o šumskoj renti postizava taj cilj vanjskim gospodarskim novčanim operacijama. Zastupnicima šumsko rente ne čini šuma podlogu i jezgru šumskog gospodarstva, već pričuvna zaklada. Oni ne ocjenjuju šumu kao prigodnu pojavu sa vlastitim -zakonima, već ju smatraju slagalištem kapitala i imania. za koja vrijede pravila novčanih tržišta. Takovo se shvaćanje mora ispoljiti kao štetno i šumi neprijateljsko, pa se nauka o čistom zemljišnom prihodu ima otkloniti. Pisac traži, da se svagdje u uređivanju šuma umjesto riječi normalno, upotrebljava jasna oznaka potrajno. IT daljim poglavljima pisac razmatra značaj p ri r a s t a u potrajnom šumskom gospodarenju, te navada poznate formule za obračun etata i normalne drvne zalihe pomoću prirasta. Ističe, da je u idealnom potrajnom gospodarenju ukupni tekući prirast jednak prosječnom sječivom prirastu svih dobnih razreda, kao i jednak godišnjoj sječivoj drvnoj masi. Za užiuii postotak napominje, da ne može biti ovisan samo o ophodnji, nego i o vrsti drveta. U poglavlju o ravnoteži u prebornoj šumi izvedene su Liocourtove i Meyerove formule. Pisac ističe, da su po Liocourtu i Meyeru formulirana pravila o raspodjeli broja stabala na debljinske razrede u prebornoj šumi potvrđena sa istraživanjima na mnogobrojnim objektima. Razlažući o b ć e gospodarsko značenje ideje potrajnoeti i uvjeta potrajnoet i autor iznosi osnovnu misao svih svojih izvoda, pa veli: »Načelo potrajnosti drvnih prihoda stavlja najstrože zahtjeve na šumsko gospodarstvo. Ono je gospodarsko- teoretski neutral n o. ali potrajnost stavlja granice privrednom nastojanju u šumi, koje proističu iz pretpostavaka same potraj nosti. te su stoga nedvojbeno osno v a n e i bezuvjetne«. U drugom dijelu pisac razrađuje temelje potrajnog vođenja gospodarenja i sastavljanja gospodarstvenih osnova, te u posebnim poglavljima raspravlja o´njezi prirasta, o uspostavi prostornog reda, o potrajnoj i gospodarenju prilagođenoj drvnoj zalihi te "o potrajnom i gospodarstvu prilagođenom rasčlanjenju te zalihe. Najvažnija pretpostavka potrainosti jest njegovanje prirasta i trajno povećanje prirasta. Kako je tekući prirast između 40. i 80. godine najveći, to je od dva gospodarstva vrednije ono. koje ima veće površine sastojina starih između 40 i 80 godina. O utjecaju proreda na prirast izvedeni su ovi važni zaključci: 1. svi ekstremi vođe do gubitka na prirastu t. j . niska proreda stupnja A. kao i jake progale. kod kojih se broj stabala naglo umaniuje: 2. kod ostalih zahvata, bilo to niskom ili visokom proredom, nema nikakvih jačih razlika u konačnim rezultatima; 3. umjerena i nepretjerana proreda vodi povećanju prirasta; 4. mnogo veće štete nastaju, ako se sastojine prejako proređuiu, jer se prirast mnogo više smanjuje, nego da je sastojina ostala u gustom sklopu. Podizaniem prirasta ne smije se pret.ieravatt. jer nije svrha gospodarenja povećati samo prirast, već i drvnu zalihu. Stoga se ima očito pretjeravanje njege sastojine zabraniti. Pisac navodi više primjera, u kojima se uspoređuje proizvođnia drvne mase u mješovitoj satojini prema onoi u čistoj sastoiini. pa dolazi đ« zaključka, da je ukupna proizvodnja drvne mase u mješovitoj s a s t o- j i n i već a. Obzirom na utjecaj izbora vrste drveća na dobrotu staništa, a tim i na prirast, važna Je Deinesova tvrdnja, da nikakva čovječja obrada tla ne može tako i n t e u z i v- n o provesti vertikalnu drenažu tla. kao smjesa hrasta i sr r a b a. Pisac je vrlo opširno i temeljito obradio zadaću prostornog reda u uređivanju šuma. On opravdano drži. da se samo valjanim prostornim redom može održati potrajnost i sigurnost proizvodnje. Sunce i vjetar remete i stavljaju u opasnost sigurnost proizvodnje. Prostornim redom ima se šuma zaštititi od tih opasnosti. Sunce i vjetar opasniji su od povremenih oluja. Sastojina je u klimatskom pogledu vlastito fizikalno tijelo, koje na vanjske utjecaje reagira na svoj način. To isto vrijedi i za šumu. koja je sastavljena od mnogobrojnih raznovrsnih sastojina. Putevi koji presijecaju šumu uzrokuju mnogobrojne preinake klimatskih uvjeta. Mr e ža puteva. gustoća i njihova uporabna vrijednost imaju se smatrati temeljima prostornog reda. Stalno strujanje vjetra kroz sastojinu nanosi najveće kronične štete, jer ono ubrzava isušenje tla, razara mrvičastu strukturu tla, isključuje prirodno pomlađenje i na mnogo načina čini smetnje u prirašćivanju. Ov o se štetno djelovanje vjetra, koje se općenito dovoljno ne uvažuje, može određenim oblicima (formama) u strukturi (izgradnji) sastoji uskog obrasta sigurno ot kloniti. Iste mjere obrane protiv vjetra otklanjaju istovremeno i štetno djelovanje sunca. 91 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Najmanje su od vjetra ugrožene one sastojine, čiji najmlađi razredi počimlju od strane opasnog vjetra, te se postepeno jedan za drugim redaju. Šume sa gušćom mrežom prosjeka ti. sa manjim odjelima i gušćim otrrnstom, otpornije su prema štetama od opasnih vjetrova, od šuma sa rjeđom mrežom prosjeka, tj. s većim odjelima i rjeđim obrastom. Jednako stara sa. toj ina sa jednoličnim sklopom otporna je protiv štetno«» djelovanja vjetra, te čuva svoju specifičnu klimu samo u mladosti i donekle u srednjoj dobi. Sa većom strašću, ta otpornost sve više opada, te pod konac ophodnje padne na minimum, a sastojinska klima postaje sve sličnija onoj na otvorenom polju. Nejedna ko stara šuma s tepena sto strukture — u prvom redu ona prebornog karaktera — zadržaje stalno svoju sastoji nsku klimu i najjače je otporna protiv štetnog djelovanja vjetra. Sastojine, u kojima se gospodari na način oplodile sječe, sa dugim pomladnim razdobljem, kao i one sa podstoinim drvećem, leže po sredini između prva dva tipa. S a is t o j i n s k i zaštitni rubni plašt mora biti što gušće sklopljen; on mora sizati do zemlje. U njem se stabla, -ne smiju nagusto posaditi, već razđaleko. da budu što granatija, pa se moraju, prema potrebi, pođsađiti drvećem i grmljem, koje dobro podnosi zasjenu- Najpotrebniji je na zapadnoj, južnoj i sjeveroistočnoj strani sastojine. Za sastojinski rubni plašt su od bjelogoričnog drveća najpogodniji hrast, pa lipa i brijest, te grab, dok je bukva najmanje pogodna. Od četinjača je najbolji ariš. potom bor i jela, te konačno smreka, ali ova samo u mladosti i srednjoj dobi. Bor je dobar ´samo, ako je podsaden sa bjelogoricom. Osini rubnog plašta, važna je i form a sklopa krošanja. Kod toga je stepenasti i uslojeni ´sklop mnogo sigurniji od sklopa jednako stare visoke šume, pa je sklop preli o me š u m e r a z . jerno n a j s i g u r n i j i. Izlažući pisac dalje strukturu obrasta pra vilne visoke šume obzirom na oblike sječina, načine sječe i tok sječa, dolazi do s j e- k or e da. te navada C, Wagnerovu i Speiđclovu definiciju o sjekoredu, prema kojoj je s j e k o r e d trajna i čvrsto ograničena šumska površina, kojoj se . ura prema vani osigurati samostalnost i to rubnim zaštitnim p 1 a š t e m, a u unutrašnjosti, da se, u o d r e đ e n o m smjeru, uzdrži takav raspored dobnih razreda, da s j e č i n e mogu nesmetano slijediti jedna za drugom, kako to »š u m s k o - u z g o j n o j svrsi n a j b o 1 j e odgovara«. U sjekoredu moraju biti sjedinjena oba zaštitna elementa i to zaštita međusobnim pokrivanjem sastojina, kao i sastojinski zaštitni rubni plašt. Ako je taj zaštitni plašt u redu, to sjekored pruža zaštitu od sjevera i juga; on zaštićuje sastojinu od sunca i vjetra. U odsjeku u kojem pisac raspravlja o temeljima uređenja prihoda određeni su i pojedini temeljni pojmovi sa područja uređivanja šuma. S j e č n a zrelost stabla nastupa onda, kada ono postigne gospodarskim ciljem određene dimenzije. Sječna zrelost sastojin e je ono njezino stanje, u kom ona postizava relativno najveću količinu sortimenata. Sječna zrelost nije vezana na točno određeno vrijeme, već na stanoviti kraći ili duži vremenski raspon. Trajanje proizvodnje je vrijeme od osnivanja stabla ili sastojina, pa do nastupa sječne zrelosti. Kod hrasta traje proizvodnja vrijednih sortimenata najmanje 200 godina, kod bora 80—160, kod smreke 80—120. kod jele 100 150 god., a u prebornoj šumi i 200—250 godina. Pisac veli, da Juđeichova ophodnja nema ništa zajedničkog sa trajanjem proizvodnje. Pod gospodarskim razredom razumijeva se takovo sjedinjenje površina, koje služi cilju potrajnosti. Pod gospodarskim razredom, razumijeva pisac računsko obuhvaćanje sastojina u jednu jedinicu potrajnosti u n! u t a r jednog gospodarstvenog kotara. Gospodarski razredi moraju po površini obuhvatiti toliko sastojina. koliko je potrebno, da kao cjelina osiguravaju potrajnost. Ophodnj a je na osnovu gospodarskog gledišta ustanovljeno trajanje proizvodnje. U idealnoj šumi pada doba sječe t. j . sječna zrelost i ophodnja zajedno, što, ali u zbiljnoj šumi nije gotovo nikad slučaj. Stoga je ophodnja gospodarstvenog razreda samo srednja vrijednost oko koje se kreće stvarno doba sječe pojedinih sastojina. Ophodnja je prema tome planski određeno srednje proizvodno trajanje sastojina jednog gospodarstvenog razreda. Ophod nja je najjača potpora načela potrajnosti. Ophodnja je temelj i okvir prostornog reda, pa se samo u neznanju i uz pomanjkanje osjećaja odgovornosti može govoriti o šumskom gospodarenju u pravilnoj visokoj šumi »slobodnom od ophodnje«. Pisac dalje ističe da srednje trajanje vremena proizvodnje sastojina gospodarskog razreda, nije samo pogonsko-gospođarska ili gospođarsko- politička stvar, već također prirodno znanstveno i šumsko-uzgojno pitanje. Visine ophodnja imaju se odrediti općom zemaljskom ophodnjom, na osnovu svestranog ispitivanja potreba trežišta ; narodnog gospodarstva, tako da to zaista budu ophodnje narodu o-gospodarskog produkt i vi teta. (Pojedinačna bi se gospodarstva morala podvrći jedinstvenoj volji). Bezizgledno je, da se gospođarstvenost postizava smanjenjem ophodnje, ili spekulativnom osnovom iskorišćivanja po periodama. Ovdje pomaže samo jedno sredstvo, a to je povišenje stalnih cijena tako, da šumsko gospodarstvo bude kao zdravi i ravnonravni član uklopljeno u narodno gospodarstvo. To je radi održavanja trajnosti, postojanosti i jeđnakomjerriosti najviših prihoda na drvu bezuvjetno potrebno, pa za tim mora težiti, osim nauke o gospodarskom pogonu, također i uređivanje šuma, kao čuvar potrajnosti. U poglavljima u kojima se raspravlja o vi sinama drvnih zali h a, razmotren je odnos zbiljnih drvnih zaliha prema idealnim zalihama u glavnim šumsko-uzgojnim tipovima. Jake prorede snižavaju visinu idealne drvne zalihe za 10 do 21%. 92 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Važnost idealne drvne zalihe leži u usporedbi sa z biljnom zalihom, ali ta usporedba vrijedi samo u slučaju, da se i Zfbiljna drvna zaliha ustanovi na osnovu podataka istih prihodnin tabela po kojima je izračunata i idealna drvna zaliha. Kasčlanjenje drvne zalihe u jednako staroj visokoj šumi uvjetovano je odnošajem dobnih razreda. Pri tom je udio pojedinih dobnih razreda u drvnoj zalihi važniji od površine, koju ti razredi zapremaju. Iako u prebornoj šumi idealna drvna zaliha nema ono značenje, kaje ima u jednako staroj visokoj šumi, ipak je stav i veličina drvne zalihe za stanje ravnoteže u njoj od odlučne važnosti. Premalene zalihe znače, da su šume previše iskorišćivane i iscrpljene, dok prevelike zalihe djeluju nepovoljno na prirast. Idealna se zaliha ovdje pronalazi iskustvom . U prebornoj je šumi bonitet drvne zalihe izražen raspodjelom drvne zalihe na debljinske razrede, a ne visinom zalihe. Kasčlanjenje drvne zalihe u nejednako staroj prebornoj šumi ne vrši se po dobnim razredima, već prema promjeru, broju stabala, kružnoj plotu i masi. i Prema Flury-u, karakterizira jednako staru visoku šumu proizvodnja građevnog drveta, a prebornu šumu proizvodnja drveta za pileuje ili uzgoj debelih stabala. 1 na slabijoj se stoj bini može u prebornoj šumi procentualno pro izvesti isto toliko, ili više, debelih stabala, nego na najboljem snirekovom staništu, jednako stare visoke šume. U trećem dijel u knjige opisuje pisac načela i metode sastavljanja potrajne gospodar stvene osnove. Uređivanju šuma je zadaća uspostaviti red u šumskom gospodarstvu. Pod tim redom misli pisac smišljenu zajedničku suradnju svih ten* uičkih radova kod proizvodnje i kod iskorišći vanja. Potrajao gospodarenje obuhvaća dva glavna područja šunisko-gospođarske djelat nosti: A) uređenje proizvodnje i B) uređenje prihoda. Potrajno uređenje proizvodnje ima ipak ove dvije zadaće: 1. stvoriti šumsko-uzgojnu osnovu, 2. uspostaviti prostorni red. Po piscu pripada uređivanju šuma tehničko vođenje i upravljanje gospodarstva, a uzgajanju šuma sloboda u izvršavanju. Položaj uzgajanja šuma u području uređivanja određuje on ovako: 1. sve odluke o osnovi proizvodnje, kod kojih se moraju uzeti u obzir ne samo šumskouzgojni, već mnogostrani razlozi, moraju se, u duhu uvjeta potrajnosti, donijeti po uređivanju šuma; 2. uređivanje šuma se ne smije gubiti u pojedinostima, ono ne treba nadoniještavati godišnje prijedloge sječa i ogojne osnove, a niti propisivati način njihova izvršavanja; 3. ne može se zamisliti protivuriječnost izmedu zahtjeva uzgajanja šuma, koji se temelje na prirodnim zakonima i uređivanja šuma, kada se iskustvom stečene upute uređivanja šuma podčinjavaju zahtjevima, sa kojima je povezana proizvodna osnova; 4. zahtjevi potrajnosti su ovi: obvezatnost njegovanja prirasta, te nastojanje za njegovim povećanjem. U gospodarenju po sječi nama pridolazi uz to uspostava dobrog prostornog reda, jer je to preduvjet neporemećene proizvodnje i sigurnosti gospodarstva; 5. uređivanje šuma, kao čuvar ideje potrajnosti, već u načelu nije protivno uzgajanju šuma, već je njegov najpouzdaniji pomoćnik; G. uređivanju šuma je dužnost, da u gospodarstvu dovede do izražaja načelo tehničko g shvaćanja , jer uzgajanjem šuma vladaju samo prirodna i biološka mišljenja. Kod sastava šumsko-uzgojne osnove ima se, uzevši u obzir gospodarske potrebe budućih vremena, postaviti stanoviti šumsko-uzgojni tehnički cilj, koji će obuhvatiti: 1. izbor uzgojnog tipa šume (jednako stara visoka šuma, preborna šuma, šuma sa oplodnom sječom, niska šuma i t. d.); 2. izbor vrste "drveća i udio pojedine vrste u smjesi, što ne spada samo u nadležnost uzgajanja šuma, već i u šumarsku politiku, gospodarstvo i zaštitu šuma; 3. postaviti prosječnu debljinu stabala, koja ima biti ciljem uzgoja, te s time ujedno odrediti srednje vrijeme proizvodnje, visinu drvne zalihe, učešće sortimenata, te rasčlanjen.je i strukturu zalihe. Iz postavljenog cilja proizlaze i gospodarske zadaće, koje se imaju izvršiti, a to su: 4. osnivanje sastojina, 5. njega sastojina, 6. uspostava prostornog reda, 7. mjere za zaštitu i 8. njega tla. Kod izrade općenitih šumsko-uzgojnih uputstava u svrhu sastava šumsko-uzgojne osnove potrebno je držati se ovih smjernica: a) općenita šumsko-uzgojna uputstva moraju se temeljiti na ekološkim prilikama, koje su dane stojbinom; b) šumsko-uzgojne odredbe moraju biti izrađene na strogoj stvarnosti i znanstvenosti; c) pošto istraživanja na području uzgajanja šuma stalno i dalje teku, to su i šumsko-uzgojna pravila ograničene važnosti, pa je dužnost, da se periodički preispitaju; d) šumsko-uzgojna pravila ne smiju se zato upotrebiti, da u praksi zavladaju takova naučna mišljenja i pogledi, koji nisu iskušani, te znanošću i iskustvom dovoljno utvrđeni. Preporni se pogledi imaju objasniti istraživanjem, a ne praksom; e) šumsko-uzgojna pravila ne smiju zamjenjivati uzgajanje šuma. Ona se moraju ograničiti samo na ono temeljno. Šumsko uzgojne osnove vezane su na metode uređenja prihoda, koje se pak temelje na prirastu i drvnoj zalihi. Cilj šumsko-uzgojne osnove jest proizvodnju uskladiti «a gospodarskim ciljem, te ju — uz iskorišćenje svih stojbinskih sila — podići po količini i kakvoći, na najvišu mjeru. Put tome cilju vodi preko šumsko-uzgojne tehnike u podmlađivanju i njegi sastojina. Tu ne može biti norma, kao kod postupaka sa mrtvom tvari; postupci se nemogu ograničiti propisima, već mora postojati sloboda izvođenja i povjerenja u osobu koja izvodi. Postavljanje cilja za bližu budućnost važnije je, od onog, za dalju budućnost. Među bliske ciljeve spadaju sve zadaće osnivanja i njege sastojina. Prije prela za na sastav šumsko-uzgojnih osnova za pojedine sastojine, ima se, osim oblika sječi ne, urediti još i slijedeće: .. izabrati vrste drveća, odnosno smjese vrsta drveća, koje odgovaraju staništu i cilju gospodarenja; ! |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 100 <-- 100 --> PDF |
/ 2. izabrati metode pomlađivanja: prirodno ili umjetno; 3. izabrati način sječe, pod čim se ražu mijeva prostorno odjeljivanje podmladenja od sječe i organizacije izvlačenja drveta; 4. ustanoviti svestrano zaštitu proizvodnje; 5. izabrati metode uzgajanja; 6. izabrati metode unovčenja, izgradnje, mre žu puteva, način sortiranja i prodaje. Nä temelju ovih općenitih smjernica po-. stavljenih za sastav šumsko-uzgojne osnove sastavlja se šumsko-uzgojua osnova za svaku pojedinu sastojinu razvrstavajući kod tog sastojine na: 1. one u kojima je potrebno odmah provesti sječu: a) prezrele, to su prestare,« siromašne na pri rastu sastojine, koje je beskorisno dalje nje govati, b) progaljene sastojine, koje više ne isko rišćavaju u dovoljnoj mjeri proizvodnu snagu tla i kod kojih se ne može postići povećanje prirasta upotpunjenjem obrasta putem pođ sadnje, c) sastojine, u kojima su prijeko potrebna progaljivanja i odstranjivanja, kao ostaci nak nadnog sijeka nakon prirodnog pomladenja, d) sastojine loše rase, e) bolesne i jako oštećene sastojine, 1´) sastojine, koje ne odgovaraju danoj 4toj biui, pa su zaostale u prirašćivanju ili imaju kakove druge nedostatke, g) prosjeke i sastojine, koje se moraju u interesu sječnog reda iskoristiti; 2. one, koje su za sječu dozrele: a) za sječu zrele stare sastojine, b) sastojine, koje će tokom slijedećih III godina dozreti za sječu; 3, one, u kojima se predviđa iskorištavanje pređužitaka. Na temelju tako sastavljenog šumsko-uzgojnog plana za pojedinu sastojinu, dolazi se do aproksimativne visine etata. Daljnjim preispitivanjem ustanovljenog aproksimativnog etata i uspoređivanjem njegovim sa idealnim šumskim vrijednostima, dolazi se do konač no g etata , a time i do utvrđivanja šumsko, uzgojne proizvodne osnove. Reguliranje prihoda i proizvodnje izvršava se tako jednim aktom. Sastav šumsko-uzgojnih osnova za pojedine sastojine moguć je tek onda, kada se utvrde sjekoređi, kada se izaberu linije zahvata prvih sječa i kada se ustanove smjerovi sječa. Uspostava prostornog reda jest prema piščevim izlaganjima druga pretpostavka, koja mora biti ostvarena, da bude proizvodnja regulirana i osigurana. Ciljevi uspostave prostornog reda jesu: 1. zaštititi proizvodnju Od štetnog djelovanja sunca i vjetra, 2. osigurati gospodarstvo od šteta, koje mogu nanijeti olujni vjetrovi, 3. prostorno odijeliti pomladenje od sječe, te tim umanjiti štete od rušenja i izvlačenja, 4. olakšati izvoz drveta, te 5. iskorišćavanju dati gipkost i slobodu. Ti se ciljevi postizavaju svim tehničkim sredstvima, koja nam stoje na raspoloženju 1 koja se u pravilnoj visokoj Sami mogu primijeniti. Ovamo spadaju: 1. Dobra mreža putova, upotpunjena sa pomoćnim putevima za izvlačenje; 2. razdioba gospodarske površine na sjekorede, koje neka u pravilu čine 1—2 odjela; 3. razdioba sjekoreda na sječine; 4. uzgajanje i njega rubnih stabala; 5. stvaranje zaštitnog sistema međusobnim pokrivanjem sastojina, kod čega se moramo pridržavati svestrano promišljenog i osnovnog reda sječa; 6. uspostava slobodnih vjetrobranih ...^ sjeka. Kod primjene tih tehničkih sredstava moraju se imati na umu još i ove piščeve napomene: Kako se sjekored može sastojati od 1—´i odjela, tako ga mogu sačinjavati i jedan ili više redova sječina. Elemenat sjekoreda je odjel, a jedinica reda sječina je sastojina. Mje kored može sačinjavati jedan odjel, a red sječina mora obuhvaćati više sastojina, koje se prema smjeru opasnosti od vjetra sijeku jtđna za drugom tako, da jedna sastojina drugu zaštićuje pokrivanjem. Redovi sječina su samo sa strane određeni, jer se oni giblju smjerom sjekoreda. Početak i svršetak reda sječina Je naprotiv gibiv. Razdiobni putevi između dva sjekoreda moraju biti dovoljno široki, da se može razviti zaštitni rubni plašt. Kod određivanja početnog mjesta zahvata u sastojinu odlučuju: 1. uzgojni momenti, koji zahtjevaju, da taj zahvat počne tamo, gdje to najbolje odgovara potrebama prirodnog ili umjetnog pomlađivanja; 2. momenti iskorišćivanja šuma; 3. zaštita sastojina. Sa prvim se zahvatom može samo tamo započeti, gdje u pozadini ostaju mlade sastojine, koje još ne,trebaju zaštitu pokrivanjem, ili pak gdje ostaju samostalne sastojine, koje su već pokrivene zaštitnim plaštem. Ne smiju se osnivati sječine na velikim površinama, jer su nepogodne. Najpogodnije su sječine na malim površinama; one mogu obuhvatiti čitavu sastojinu ili samo dio sastojine. (Sastojina može biti velika 0,2 do 15 ha). U posebnom poglavlju obrađuje pisac . e tode uređenja prihoda, koje dijeli na: a) Metode, kojima je svrha osigurati p o trajni prihod na drvu; one se dalje dijele na dvije skupine: Prva skupina je teoretske prirode, te se oslanja na idealne šumske okolnosti. Ta se grupa može označiti i kao deduktivna. Ovamo spadaju: 1. Metode jednostavne raspodjele površine. 2. Metode rašestarenja. .´!. Metode prirasta i drvnih zaliha. 4. .ludeieh-saksousko sastojinsko gospodarenje. 5. Metoda dobnih razreda. Druga skupina se oslanja na iskustvo, te ovamo spadaju: 6. Kontrolne metode. b) Metode uređenja prihoda potrajn o . proizvodnjom drveta, kamo spadaju: 7. Apsolutno sastojinsko gospodarenje. c) Metode potrajnih novčanih prihoda: 8. Metode šumske rente. Ovako svrstane metode za ustanovljivanje i uređenje šumskog prihoda (etata) pisac prikazuje i ocjenjuje svaku od njih posebno, navađajući njihove značajke i odnos prema potraj nosti. Od skupine induktivnih metoda uzimlje pisac u razmatranje kontrolnu metodu, prema kojoj se gospodarenje u prebornoj šumi 94 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 101 <-- 101 --> PDF |
ne ravna po teoriji, već traži savjeta u is kustvu. Iz iskustv a dolazimo do saznanja, koja visina i kakova struktura drvne zalihe vođi do najvećeg prirasta. Šuma, čija drvna zaliha ima takovu strukturu, da trajno daje najveći mogući prirast nalazi se u ravnoteži, njezina zaliha odgovara ekonomskoj zalihi. Bit kontrolne metode je iskorištavanje iskustava. Iskorišćavanje etata ne smije sprječavati njegu sastojina niti na nju nepovoljno utjecati. Kod te je metode potrebno za svaki odjel ustanoviti tekući prirast po formuli: Z :— Va — Vi + N, dok je ukupni etat jednak zbroju etata svih sastojina. Formula: Z — Va + N — Vi daje ukupni prirast odjela u silvama. Kod ustanovljivanja periodičkog tekućeg prirasta ima se paziti, da se sva stabla, koja se kod njege sastojina poruše ne samo snime, već da se podijele prema vrsti drveta i prsnom promjeru i svrstaju u posebni očevidnik, koji se nakon svakog uredajnog doba zaključuje, te prema debljinskim razredima, broju stabala, silvama i kubicima zbroji. Mora biti jasno, koliko je stabala na koncu gospodarske periode prešlo iz jednog debljinskog razreda u drugi, te koliko iz nuzgredne sastojine u glavnu. Veličina etata ima se prilagoditi prirastu. Određivanje etata po kontrolnoj metodi jest isključivo šumsko-uzgojno planiranje sa ciljem, da se poveća prirast. Kod prvog uređivanja šuma i određivanja etata po kontrolnoj metodi uzimlje se — radi veće sigurnosti — u pomoć i užitni postotak. On se za planinske šume kreće od 1,5—2°/», a u nepovoljnim slučajevima 1—\JtPI*. Osim toga, dade se u tu svrhu upotrebiti i Mantelova formula: Vw f-n = , te izmijenjena Heyerova formula: u ~2~ VVV znači zbiljnu zalihu, Av -- onu, za kojom se teži, a Z tekući prirast početne zalihe. Bit kontrolne metode jest kontrolirano uzgajanje šuma. U tu svrhu predlaže Eichorn, tla se podržavaju 100—200 ha velike pokusne sastojine, dok Weber i Kiinanz traže da se u svakom odjelu podržavaju oko 1 ha velike dokazne plohe, koje se moraju svakih 3—5 godina snimati. To bi trebale biti ujedno i stanice za biološka opažanja. Važnost kontrolne metode je ta, što postavlja proizvodnju u prvi red. Po kontrolnoj metodi postaje uređivanje Suma kontrolna instanca za ukupno vođenje gospodarenja, te putokaz za tehniku gospodarenja u budućnosti. Ta metoda vrijedi samo za prebornu šumu. , Pisac iznaša i svoju sis tematiku metoda uređivanja šuma, te sve poznate metode svrstava u ;S grupe: Prvu grupu čine one metode, koje uzi miju u obzir potrajnost prihoda na drvu. Drugu grupu čine metode, koje se osnivaju na potrajnosti proizvodnje drveta. Tre ću grup u sastavljaju metode, kod kojih se uzelo za osnovu potrajnost novčanih prihoda. Metode prve grupe teže za tim, da se postigne što veći prirast, prostorni red, te za odr žanje potrajnosti, dovoljno velika i pravilno raspodijeljena drvna zaliha. Kod ovih se metoda prirast prošlosti očituje u visini gađanje drvne zalihe, dok je budući prirast mjerilo proizvodnje. Metode prve grupe dijeli pisac na: , . a) deđuktivne, b) induktivne. Podloga deduktivnim metodama su predodžba idealne šume. Svi ciljevi koji se žele postići, su fiksirani u ideji idealne gospodarske šume. Kao putokaz tom cilju služi normalni prirast, normalni položaj, normalne zalihe i normalni razmjer dobnih razreda. Naprotiv induktivne metode potpuno zabacuju teoretski pojam idealne šume, već vjeruju samo experimentom i izmjerom potvrđenim iskustvima. Od poznatih metoda spadale bi u prvu grupu i to među deđuktivne metode ove: a) metode kod kojih se proizvodnja i prirast svake za sebe uređuju: 1. Kameralna taksa, 2. Paulsen-Hundeshagen, 3. Carl Heyer, 4. Breymann. To su metode prirasta i drvnih zaliha. b) metode, koje uređuju i proizvodnju i prihod jednim radnim tokom, te koje prihod izvađaju iz prethodno utvrđenog toka proizvodnje. Ovamo spadaju: 5. rašestarenje površina, 6. rašestarenje masa, 7. kombinirana šestarska metoda, 8. Juđeich-sasko sastojinsko gospodarenje, 9. metode dobnih razreda. Među induktivne metode prve grupe ubraja se kontrolna metoda. Oruga grupa metoda uređenja šuma ima samo jednu metodu, t. j . apsolutno sastojinsko gospodarenje, kod kojeg se etat izvađa iz dosađanjeg toka proizvodnje. U treću grupu metoda uređivanja šuma spadaju metode šumske rente, t. j . metode K. Ostwalda i H. Kriegera. Pisac navada i sistematizaciju metoda uređivanja šuma po Wagneru, W. Mantelu 1 Rohrlu. On ne prihvaća Wagnerovo gledište, koji potrajnost označuje kao gospodarski cilj, te kod toga razlikuje gospodarske sisteme i sisteme potrajnosti. W. Mantel pak uzimlje kao gospodarske ciljeve osim potrajnosti i rentabilitet, te druge šumsko-uzgojne ciljeve. Bohr] također tvrđi, da je pored potrajnosti samo cilj gospodarenja odlučan, te postavlja pored metoda potrajnosti šumsko-statičke metode. Pisac je protiv svih tih stanovišta, te tvrdi, da potrajnost ne predstavlja, a niti može biti go spodanski cilj. Načelo potrajnosti Je sa svim svojim posljedicama posljedak stotinu godina starog iskustva, ono utjelovljuje u sebi temeljni zakon šumskog gospodarstva. U zaključnom poglavlju knjige pisac još jednom ističe, da uređivanje šuma ima samo jednu zadaću: uspostavu potrajnosti u šumskom gospodarstvu. Da se ta potrajnost postigne, mora se nastojati: 1. postići najveći prirast; 2. postići takav prostorni red, kojirti će proizvodnja biti zaštićena i osigurana; 3. da se dođe do drvne zalihe, koja odgovara potrajnosti i koja je prilagođena gospodarstvu; 95 |