DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 72 <-- 72 --> PDF |
kako pokazaše pokusi i dosadašnja praksa, ako je početna vlaga drva iznad 45%. Za manju vlagu poželjno je uzeti invertni šećer ili neke druge kemikalije, koje ne kristaliziraju kod manje vlage. Kombinacija kuhinjske soli i šećera daje u takovim slučajevima također dobro i ne preskupo rješenje. Kadgod treba uzimati u obzir i eventualne klimatske promjene, koje mogu nastupiti na pr. kod dalekih prekooceanskih transporta. Potrošak kuhinjske soli može se računati do 2% od težine osušene građe, već prema debljini odnosno impregniranoj površini građe. Američki stručnjaci6) računaju (1938. g.) sa prosječnim izdacima za kemikalije, i to: 43 centa po 100 m2 građe za kuhinjsku sol i 2,1 dolar po 100 m2 grade za invertni šećer. Tome treba naravno dodati još troškove za radnu snagu uposlenu kod impregnacije, zatim grijanje, uzdržavanje i otpis investicija za kupke. Dobar dio tih troškova ipak se kompenzira uslijed bržeg sušenja u sušionama, koje zbog toga postaju znatno produktivnije i rentabilnije. Prednost je postupka bez sumnje velika: manji postotak pokvarene i bolji kvalitet osušene građe. Jedino što može da smeta široj primjeni postupka jest već spomenuti eventualni loši utjecaj soli. Pronalaskom bolje odgovarajućih vrsta soli otpasti će i taj nedostatak. Konačno još nekoliko redaka o utjecaju nekih soli na utezanje i bujanje drva. Za uspješno sušenje debele građe, gdje´ se obuhvaća osim periferijskih slojeva i dobar dio, a možda i čitav centralni dio debla, važna je ne samo razdioba vlage u drvu tokom sušenja nego i razlika između tangencijalnog i radijalneg stezanja drva, jer kad bi se građu u čitavoj debljini uspjelo istodobno jednoliko sušiti, ipak bi zbog spomenute razlike utezanja dolazilo do jačih deformacija tj. izbacivanja odnosno pucanja, i to tim većih, što je odnosna razlika veća. Pita se, u kojoj mjeri može neka difundirana sol utjecati u tom smislu. Da bi sol mogla reducirati prirodno utezanje drva, mora ona prodrijeti u vlažne stanične stijenke, smjestivši se između micela celuloze. Prilikom sušenja voda će izaći, a sol, koja preostane, sprečavat će utezanje. Slijedeći pokusi imali su za cilj, da se kvantitativno prouči taj utjecaj. Od soli su odabrane u tu svrhu: NaCl, cinkov klorid, barake i natrijev sulfat. Dimenzije drvenih proba bile su 30X30X15 mm, sa stranicom od 15 mm u uzdužnom smjeru stabla, kako bi prodiranje soli i vlage bilo što brže i jednoličnije. Probe su namakane u zasićenim otopinama spomenutih soli kod sobne temperature. Zatim su polako sušene u eksikatoru i na koncu osušene u sušioniku na 0% vlage. Odabrane probe bile su uglavnom iz borovine i bukovine, manjim dijelom iz hrastovine i jasenovine. Na probama iz borovine prostornih težina = 0,47—0,51—0,54 g/cm8 pokazalo se, da kod 15% upite soli NaCl (od suhe težine proba) nastupa redukcija utezanja, i to u radijalnom smjeru oko 2,2%, a u tangencijalnomu oko 2,5°/o. Za količinu iste soli od 40% bila je redukcija utezanja potpuna, t. j . proba u posve vlažnom stanju pokazuje iste dimenzije kao i u posve suhom stanju od 0% vlage. Interesantno je navesti, da je prostor reduciranog utezanja, što ga uzrokuje 40% upite soli dosta veći od volumena upite soli, kao da je upito 60% soli. To je kod soli bilo i za očekivati, jer je samo kod tekućina povećanje volumena jednako volumenu upite tekućine u stanične stijenke. Približno ista razlika zapažena Je i kod nižih postotaka soli u drvu. Tako je na pr. kod 15% NaCl iznosila redukcija volumena kao da je upito 20% soli. Doda li se osušenim probama borovine sa 40% soli vode, ne dolazi više do povećanja volumena. Ta se voda smještava djelomice u još preostali prazni prostor između čestica soli (oko 9% vode za borovinu), a višak u stanične šupljinice. Kod tvrđih vrsti drva prodiranje je soli u stijenke znatno teže i manje, te je i postignuta redukcija utezanja relativno manja. Tako na pr. bukovina prostome težine = 0,66—0,68 g/cm3 upila je samo 8% NaCl i pokazala redukciju utezanja u radijalnom smjeru oko 0,8%, a u tangencijalnom smjeru 1,1—1,2%. Što se tiče utjecaja ostalih soli, pokazuje nam pregledno tablica. Pokus doduše nije tjeran do maksimalno mogućeg upijanja (najmanje je tra jalo 3 tjedna), ali se ipak može zaključiti, da NaCl znatno lakše prodire u stanične stijenke, i to u borovinu (meko drvo) brže i više nego u bukovinu (tvrdo drvo). Iz navedenih mjerenja slijedi, da se kod kemijskog načina sušenja može očeki vati nešto veća redukcija utezanja samo u vanjskom sloju, i to u prvom redu kod deblje građe, koja se dulje vremena mora namakati. Prema tome će se i povoljno ") Nelson : Chemical seasoning to prevent checking. Tiinlierman, July 1938. 66 |