DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Teoretsko razjašnjenje ovoga postupka bilo bi slijedeće: Prema Eaoultovo m zakonu2) o tlaku pare otapala iznad razređenih otopina izlazi, da će tlak vodene pare, a prema tome i relativne vlažnosti okolišnog zraka iznad površine neke solne otopine biti niži od tlaka pare iznad površine čiste vode, i to tim niži što je veća koncentracija otopine. Tako je na pr. pokusom nađeno za zasićenu otopinu kuhinjske soli u vodi, da tlak vodene pare iznad otopine iznosi približno samo 75°/o od tlaka pare iznad otopine čiste vode iste temperature. Zasitimo li stoga površinski sloj neke vlažne gredice solnom otopinom, prodirat će vlaga iz sredine gredice, u kojoj nema soli, prema površini kao mjestu nižega tlaka pare. Sredina bloka će se dakle sve više sušiti, dok će površinski sloj ostajati i dalje vlažan. Ovo putovanje vlage iiz unutrašnjosti gredice ići će sve dotle, dok i u sredini gredice ne bude poi i stignut isti tlak pare od 75°/o, koji vlada ha i i / / u nasoljenom površinskom sloju, što znači / mpt "*&7. S Aa a, / do nekih 15—16°/o vlage. Želimo li sušenje j Ci nastaviti na još niži sadržaj vlage, treba s i / najprije sniziti rel. vlagu vanjskog zraka 1 l . / j \ na ispod 75°/c, što će prouzročiti isti pad -—— pS - — na mpt. tlaka i u naseljenom površinskom sloju, zY kao i tome odgovarajuće isušivanje vanj i ^ " ." ." ** i skog sloja, te povećanje koncentracije i i solne otopine u njemu. Posljedica toga je \ i ^ ´ L#1 1 nastavak gibanja vlage iz unutrašnjeg 20 ^ ]~~foo? dijela gredice prema površini, sve do časa ´re/. v/ažnos/ zraka izjednačenja tlakova pare. Koliki će biti sadržaj vlage u površinskom sloju, im SI. 2. Dijagram higroskop. ravnoteže pregniranom sa kuhinjskom soli, te u unutrašnjem dijelu gredice, i to kod odre đene rel. vlage vanjskog zraka, pokazuje nam pregledno dijagram na si. 2. Kod 75% rel. vlage imat će na pr. površinski sloj oko 27°/o vlage, dok će unutrašnji dio moći da se isuši na nekih 15—16% vlage. Vidi se dakle, da će na koncu sušenja površinski sloj uvijek biti vlažniji od unutrašnjih slojeva, koji će prema tome nastojati da se i stegnu više. Posljedica toga stezanja jest opterećenje površinskog sloja na tlak, a unutrašnjeg dijela na vlak, dakle baš obrnuto onome, što imamo kod običnog sušenja, tako da do pucanja površine ne bi ni dolazilo. TJ stvari nastoji se po mogućnosti izbjegavati ovo tlačno naprezanje površinskog sloja tako, da se pomoću sniženja rel. vlage vanjskog zraka proizvede nešto brže sušenje i stezanje površine i na taj način izbalansira ova naprezanja. Što se tiče razdiobe vlage unutar c: bloka za vrijeme namakanja u solnoj oto1 1 pini, interesantno je spomenuti slijedeće: Nakon nekog vremena od početka nama i % v/a kanja sol je prodrla u dovoljnoj koncentraciji do određene dubine ispod površine, tako da nastupi življe sušenje unutrašnje česti, što se može konstatirati i na opadanju težine. Sadržaj vlage opada počevši od same površine prema unutrašnjem rubu slane zone; a odatle prema centru raste normalno kao kod običnog zračnog SI. 3. Razdioba vlage od površine prema sušenja (SI. 3.). Drži li se drvo predugo u sredini kod kem. načina sušenja solnoj kupki, primat će površina više vode nego li se izvlači iz sredine, tako da drvo nakon prvog sušenja na težini postaje ponovno sve teže. Tada ga treba izvaditi iz kupke i nastaviti sušenjem na zraku, odnosno u sušioni. Takova neobična razdioba vlage s minimumom negdje ispod površine uzrokuje i izvjesna lokalna vlačna naprezanja, pogotovo u graničnom sloju između solju zasićene površine i vlažne sredine. -) Taj zakon glasi: In plp´ == i.n/N, gdje znače: n količinu otopljene soli u molima, N količinu otapala (na pr. vode) u molima, p tlak pare otapala nad površinom čiste tekućine, p´ tlak pare otapala nad površinom otopine, i broj između 1 i 2 prema van t´ Hoff u. Točnije vrijednosti daje ovaj zakon općenito samo za razređene otopine s malom količinom otopljene tvari. 64 |