DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Dr. NIKOLA NEIDHARDT (Zagreb): PRILOZI PITANJU ŠUMARSKOG STUDIJA (.......... . ....... .. ........ ...........) Došlo je novo doba za naše šumarstvo. Na njegovom pragu treba riješiti brojna pitanja i prilagoditi ih novim potrebama. Jedno od takovih vrlo važnih pitanja jest i pitanje onih, koji dolaze, pitanje šumarskog stručnog pomlatka, pitanje orga nizacije šuma rs kog studija. Zadnjih godina skoro na svakom državnom šumarskom praktičkom ispitu ispitna je komisija prigovorila, da kandidati nisu praktički, a ni teoretski dovoljno spremni. Premda je komisija u svojim rukama imala efikasno sredstvo, da poradi za poboljšanje znanja onih kandidata, koji će doći na naredne praktične ispite, ona to jednostavno sredstvo, koje se sastoji u rušenj u kandidata, gotovo uopće nije primjenjivala. Rijetko je koji kandidat na praktičkom državnom ispitu pao. Komisija se zadovoljila teoretski m prigovorom o neznanju kandidata, a prakti čki je kandidate propuštala. Time kao da je odgovornost sa sebe prebacila na one faktore, koji su prije praktičkog državnog ispita imali voditi brigu o teoretskoj i praktičkoj izobrazbi kandidata. Kao nastavnik Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu smatram svojom dužnošću, da malko pobliže razmotrim rečeni prigovor, koji su kolege iz prakse rado prebacivali na fakultet, kao da je on kriv nedovoljnom znanju mladih šumarskih stručnjaka, kao da je fakultet indirektno kriv i brojnim nedaćama, koje su kroz zadnjih dvadesetak godina snalazile naše šumarstvo. Nije fakultet kriv, nisu ni šumarski praktičari krivi, već su u prvome redu krive opće pri li k e, u kojima se živjelo, u kojima su fakultet, ali još više praksa, moral i živjeti. I baš u tim i takovim prilikama bio je fakultet onakav, kakav je gotovo najviše mogao biti, davao je ono, što je najviše mogao. Zamislimo dvadesetak svršenih inženjera, koji su jedne godine diplomirali. Pribrojite im desetak onih, koji su godinu dana prije toga svršili i još uvijek čekali na namještenje. Bilo ih je i takovih, koji su dulje čekali na namještenje, nego što su studirali! Svi su ti obijali pragove za namještenje. A kojega je ono kao prvoga zapalo? Zar najvrijednijeg ili najsiromašnijeg ili sa najboljom diplomom? Zar se uopće pitalo profesore? Redovno bi onaj s najboljim vezam a preskočio ostale, A tako je u praksi bilo često ne samo kod namještanja već i kod premještanja, unapređivanja itd. Znali su to kolege u praksi, a znao je na žalost i po gdjekoji brucoš na fakultetu. Zar je onda čudo, da se svijesno ili nesvijesno uvriježila misao: »glavno je ´steći diplomu, jer se bez nje ne može, ali kako je steći, to je svejedno; najbolje smjerom najmanjeg napora«. Slušao na sveučilištu ne uči poput djeteta za volju roditelja ili učitelja. On je odrastao čovjek, on uči, odnosno bolje rečeno studira , za sebe i svoj narod. Kod njega se mora pretpostaviti intenzivna volja i ljubav za radom. Zar profesor sveučilišta, na toj najvišoj naučnoj i nastavnoj ustanovi, da u đacima gleda one, koji pokušavaju na svakom koraku prevariti kao što srednjoškolci sa zadaćama varaju svoje nastavnike? Zar je u tome duh visokoškolske nastave? A ipak su i na fakultetima slušači kopirali, prepisivali, elaborate dali izrađivati drugovima itd. Držim, da razlog tome ne leži na profesorima i fakultetu, već u prvome redu na prilikama, koje su općenito u životu vladale. Takav mentalitet bio je gotovo općenit. Nemojmo bacati krivicu od vuka na ovcu. Ako se u »praksi« (i to ne samo šumarskoj) napredovalo mimo sposobnosti, mimo znanja, zar ta činjenica nije dovoljna, da podgrize volju i ambiciju za radom kako slušača tako i mladih šumarskih inženjera? K tome dolazi zakonski propis, koji je omogućavao polaganje svakog ispita i po 4 puta. Latinska poslovica kaže: »Quem dii oderunt, pedagogam fecerunt«. Na sveučilište bi morali dolaziti najsposobniji i natjecati se u duhovnom napretku i stvaranju. A kad tamo dolazio je na žalost i po gdjekoji nesposobni pojedinac, zalijepio se za skute Almae Matris, bubanjem se provukao kroz skile i haribde ispita i stekao ne mo ć naučnog rasuđivanja već samo i isključivo diplomu, šuplju diplomu. 32 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 39 <-- 39 --> PDF |
S time nipošto ne ću reći da velika većina naših slušača i mladih inženjera nije sposobna. Daleko sam od te pomisli. Moje je lično mišljenje o našoj akademskoj mladeži i više nego povoljno. Nadarenosti ima u njoj mnogo. Imavolje, ali ne toliko za rješavanje šablonskih i konvencionalnih već više individualnih zadataka. Daj slušaču makar tešku zadaću, ali individualnu, koja od njega traži dovitljivosti, duha, on će je riješiti. To je, držim, jedna od važnih osebina pretežnog dijela naših mladih. To je zapravo znak darovitosti. Odatle i veliki uspjesi mladih u borbama ovoga rata, odatle činjenica, da su gotovo svu težinu tih borbi iznijeli na svojim leđima, odatle silna sposobnost baš za gerilsko ratovanje, u kome su gotovo bez ičega stvarali čudesa. Iz spomenutih razloga držim, da naša nastava niti u srednjim niti na visokim, a ni poučavanje mladih šumarskih inženjera u praksi ne bi smjeli biti šablonski, konvencionalni, već u prvome redu individualn i od intelekta k intelektu. Konvencionalnost, šablonu i birokratizam smatram najopasnijim neprijateljima poleta, duha i napretka naših mladih drugova -Pod uplivom birokratizma naš duh brzo zahiri, postaje nezadovoljan, neplodan, omršavi. Opazio sam nadalje u svojoj nastavničkoj praksi, da izraziti talent i obično nemaju dovoljno volj e i energije, pa inkliniraju na nerad, upravo bih rekao na izvjesnu filozofiju nerada. Naprotiv kod onih s manje talenta prevladava baš marljivost . Talenat navesti na marljivost moguće je samo individualnim, postepeno sve težim, samostalnijim, slobodnijim i zanimivijim zadacima. Naprotiv kod osrednjeg talenta treba razvijati marljivost i ucijepiti savjesnost. Sve je to delikatna i teška zadaća pedagoga. Našem mentalitetu ne smeta disciplina i strogost. Naprotiv, strogost može dovesti do vrlo korisnih plodova. Ali, strogi propis mora svakako biti svrsi shoda n i mora vrijediti za sve jednako, mora biti pravedn o primjenjivan. Ako na pr. koji kandidat na ispitu ne zna koju partiju, pa ipak prođe, redovno njegovi drugovi odmah u svojim knjigama i skriptama križaju dotičnu partiju, kao da je ne treba znati. Naša mladež je osim toga temperamentna. Pristupa k stvarima ili s ljubavlju i žarom ili s averzijom, a uspjeh postizava samo u prvome slučaju. Sve su to psihološki osnovi za organizaciju studija. Studij bi šumarstva dakle trebalo tako organizirati, da se nesposobnima, te onima, koji za šumarstvo nemaju žive i intenzivne volje i smisla, onemogući pristup. Ako se naime ovakovi provuku, za sobom povlače i ostale i snizuju razinu. Do sada je struka kod nas bila u glavnom bipolarna . Jedan pol je bila teorija, drugi praksa. Razlučenost teorije i prakse nastala je sticajem prilika. Prigovara se katkada profesorima šumarstva, da istražuju i pažnju posvećuju odviše teoretskim, a manje praktičkim pitanjima. U vezi toga prigovora pitajmo se, zar je profesor uopće mogao početi veća ili dugotrajnija praktička istraživanja na terenu? Odakle financiranje? Krediti su postali već tako sićušni, da gdjekada nisu dostajali niti za pisarničke potrepštine zavoda i laboratorija. Profesor je dakle većinom morao birati za svoja istraživanja probleme, koje je moga o sam samcat riješiti i bez novaca, bez kredita, katkada i bez pomagača, figuranata i tome slično. Na pr. kod Kabineta za geodeziju se na nabavku kojeg modernijeg instrumenta nije više moglo ni misliti, a kamo li na terenska istraživanja. Krediti su iz godine u godinu smanjivani i kresani. Kredit jedne godine nije bio dovoljan, a od dviju godina zajedno se nije mogao kumulirati. Ili na pr. kod Zavoda za šumske pokuse, tog središnjeg zavoda šumarskog odsjeka Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu, premda je u Zakonu o šumama pisalo, da će Ministarstvo šuma i ruda pomagati odnosno financirati rad toga zavoda, krediti su spali na tako malene iznose, da nisu dostajali katkada niti za pretplate stručnih časopisa. Šta se postiglo s tim kresanjem kredita pojedinih fakultetskih zavoda i katedara iz godine u godinu? Isto ono, što se dogodilo s našim selima za vrijeme opetovanih turskih navala. Sela su se povlačila u brda, gdje je doduše bio teži, ali slobodniji i nesmetaniji rad. Isto tako su se, ali u prenesenom smislu, i profesori povukli u više teoretska istraživanja. Ali, kadgod je trebalo stati na obranu struke, kadgod je trebalo zapodjeti borbu za stručnost, kadgod se smatralo, da ugrožavanjem opstanka naših šuma dolaze u pitanje interesi našeg naroda, profesori su i te kako silazili sa svojih brda i prvi započimali borbu bez ikakvog obzira na to, da li je to kojem ministru bilo pravo ili ne. Ako drugovi iz prakse nisu mogli dići svoj glas na šumarskim skupštinama, profesori su ga dizali bez obzira na to, da li se radilo o 33 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 40 <-- 40 --> PDF |
dugoročnim ugovorima, o devastaciji šuma u Bosni, Slavoniji ili Makedoniji, da li se je radilo o Našičkoj ili Brodskoj, neispravnom kupovanju ili zamjenjivanju šumskih imanja na štetu naroda itd. Bio sam osam godina tajnik bivšeg Jugoslavenskog šumarskog udruženja. Postao sam tajnikom kao posve mladi asistent. Kada sam prvi put stilizirao´ predstavku na pr. o pitanju bivših imovnih općina, unio sam u nju sav žar svoje mladosti. Bio sam u svojoj naivnosti uvjeren, da predstavka mora uspjeti. Ne samo da nije uspjela, već sam kroz osam godina tajnikovanja otpremio na tucete predstavki po istom e pitanju, a da se pitanje nije pomaklo sa mrtve točke. Naravno da u zadnjoj predstavci, u zadnjoj varijaciji unutar ono 8 godina, nije više moglo biti ni žara ni poleta. Šumarsko društvo radilo je zapravo također samo teoret ski . S predstavkama se jurišalo na stijene i klisure, a naravno je, da s papirnatim predstavkama nije bilo moguće pomaknuti te stijene. Kada sam prestao biti tajnikom, pa sam analogne predstavke čitao od mlađeg tajnika, pune novog žara, nisam mogao, a da mi ne bude žao sve te energije, koja je uložena u najboljoj vjeri za napretkom. Dakle sticajem okolnosti došlo je do toga, da je teoretska nastava odijeljena od prakse. Zadaća je fakulteta bila teoretska, a zadaća ministarstva odnosno šumarske prakse praktičn a izobrazba. Prvoj su bile posvećene 4 godine na fakultetu, drugoj 2 godine iza svršenog fakulteta. Da li je potonja praks a zadovoljavala I Iz gore navedenog prigovora ispitne komisije praktičnog državnog ispila može se zaključiti da nije. Uzmimo u razmatranje prosječnog slušača, koji je na fakultet došao iz provincije recimo negdje oko god. 1930. t. j . davno prije rata. Upisao se. U Zagrebu mu je sve bilo novo. Našli se i prijatelji, koji su ga još prije, nego li je stupio na fakultet, uveli u kakovo društvo. Započela i predavanja. U početku marljivo prisustvuje. Ali doskora vidi, da nitko od njega ništa ne traži. »Može se izostati iz gdjekojeg predavanja, glavno je, da se uči«. Međutim »za učenje ima vremena«, jer su ispiti daleko. Tako je brucoš u prvoj godini studija pomalo počeo izostajati s predavanja. Vrijeme je letilo. Došli su i prvi ispitni rokovi. Slušao je nespreman. Sluša druge, kako polažu. Javlja se grižnja savjesti. Počinje na vrat na nos učiti za naredne rokove. Ali teško je nadoknaditi. Na sreću mladež je optimistička. Što do prvih ispitnih rokova nije stigao »nadoknaditi će do jeseni, ima vremena, ta završen prvi državni ispit uvjet je za upis tek u V. semestar«. Dolaze praznici, vraćanje rodnoj kući. Kandidat kod kuće radi i ne radi, tako da se većinom pravo g studiranja odnosno učenja na fakultetu prihvaćao tek u drugo j godini . Na taj način se u drugoj godini učilo za prvu, u trećoj za drugu, a u četvrtoj za treću. Dakle neorganizirano. Kada je đak na pr. u trećoj godini duševno u drugoj, nema mu ni smisla mnogo polaziti predavanja i vježbe, a ako ih i polazi ,čini to iz nužde, a duševno je kod njih odsutan. Ovakovo studiranje dovodilo je dakle do nezgodnih posljedica. Na osnovne predmete studija otpadalo je razmjerno najviše vremena, t. j . čitave 2 godine, dok su se uži stručni predmeti studirali više manje na brzu ruku. Osnovnim predmetima zapadalo je dvostruko više, nego* li što im je po satnici bilo određeno. Neka je kandidat na opisani način svršio studij i postigao diplomu. Godinu dana iza diplome služio je vojsku, zatim godinu-dvije čekao na namještenje. Konačno ga je dobio 2—3 godine iza svršenog fakulteta. Došao u praksu. U glavnom su bile dvije mogućnosti. Ili je došao u ruke dobrom i savjesnom stručnjaku, ili kakovom cjepidlaki i birokrati. U prvom je slučaju iz kandidata još nešto moglo postati. Stručnjak ga je uvađao u razne poslove, upućivao, tumačio mu, podizao mu vjeru u samog sebe i pouzdanje u struku. Ta nije ta praksa tako nesavladivo komplicirana! U drugome slučaju stariji je drug samo prigovarao, čudio se neznanju i povećavao procjep između starog i mladog, a što je najgore u mladome posijao osjećaj nesigurnosti. Je li nakon svega toga čudo, ako. praksa pretežnog broja kandidata državnog praktičnog ispita nije zadovoljavala? Ali bilo je kandidata, koji su i te kako dobru praksu stekli i razvili je u svim smjerovima, pa su na praktičnom ispitu i te kako zadovoljili. Dakle nije samo studij na fakultetu kriv. Kriva je u mnogome i praksa. Uvjeren sam, da je bilo dosta slučajeva, gdje je kandidat kroz 2 godine čekanja na namještenje i 2 godine prakse zaboravio ono teorije, što je na fakultetu naučio. Zamislite, kako se ovdje opisani tok studiranja još oteščao kod onih brojnih kandidata, koji su se zbog siromaštva sami samcati morali školovati , davati instrukcije, raznašati novine, primati razna namještenja itd. 34 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Iz gornjih napomena izvadam za sada slijedeće: 1.) Treba na fakultetu odlučiti (odijeliti) studij osnovnih od studija stručnih predmeta. Bez položenih osnovnih ne bi se smio dozvoliti studij stručnih predmeta, odnosno bez položenog t. zv. I. diplomskog ispita upis u II. godište studija, ili bar bez izvjesnog broja predmeta iz I. diplomskog ispita upis u III. semestar. Opseg osnovnih predmeta mora biti takav, da ga slušači solidnim studijem i radom kroz godinu dana mogu svladati. 2.) Treba obezbijediti siromašnim, a darovitim slušačima nesmetano studiranje i osigurati im materijalni opstanak. Stadij šumarstva traži čitavo g čovjeka. Ne može se studirati šumarstvo i biti namješten, a ne može se ni studirati i gladovati. Mogu se dijeliti stipendij e najpotrebnijima i ponajboljima, ali još bolje rješenje je uvađanje što većeg broja plaćenih demonstratorskih mjesta na samom fakultetu. Demonstrator je bolji dak, koji je pokazao volju za predmet, pa pomaže kod predavanja i održavanja vježbi. Dakle on ne prima novčanu nagradu posve bez protuusluge, kao što je u glavnom prima stipendista, već vrši određena omanju funkciju, sat-dva pomaže kod nastave, saživljuje se s radom u zavodu, pomalo ide putem specijalizacije. Koliko bi na pr. korisno bilo, da ovakovih nekoliko demonstratora ima, recimo, stolica za entomologiju, za fitopatologiju, geodeziju, ´ strojarstvo, šum.-kemijsku tehnologiju, a da o uže stručnim šumarskim predmetima i ne govorim! Od gdjekojeg demonstratora uzgojio bi se vremenom pomalo stručnjak specijalista, koji bi i kasnije držao kontakt sa »svojim« matičnim zavodom itd. Mislim, da bi ovakovim putem trebalo ići, 1. j. putem rada izvan šablona i satnica, putem rada u zavodima, institutima i seminarima. Osim toga, naravno, dobrim đačkim domovima i menzama treba slušačima osigurati zdravu hranu i stanovanje. 3.) Omogućiti treba fakultetima, da u glavnom izobraze kandidate ne samo teoretski, nego i praktički. Šta treba u prvome redu? Fakultetska nastava mora dobiti podesne šumsk e objekte . Zašto su takovi objekti nasušna potreba? Zamislite dv a ili tr i takova objekta. Prvi tipiča n za naše brdske, drugi za nizinske šume, a treći za pošumljavanje krša. Pošto je šumarstvo u prvome redu ekonomija, ´ prva dva objekta ne bi smjela biti samo demonstrativna, već rentabilna i ekonomična. Veličine njihove tolike, da stvaraju dva omanja područja, na kojima se može najracionalnije gospodariti. Ne smiju dakle biti niti preveliki niti premaleni. Ti -objekti bi morali biti takovi, da ih je moguće što prije dovesti u što racionalnije i što intenzivnije gospodarsko stanje. Poželjno bi bilo, da nisu odviše udaljeni od Zagreba. Možda bi dobro bilo, da jedan bude negdje na glavnoj prometnoj žili prema Jadranu, eventualno u Gorskom Kotaru, drugi na glavnoj žili prema Beogradu, a treći negdje u blizini prvoga. Kako se zamišljaju praktične vježbe sa slušačima šumarstva na tim imanjima? Vježbe bi se održavale ponajviše preko ljetnih praznika (ali izvjesne i zimi). Kandidat mora na fakultetu najprije položiti predmet teoretski, pa tek s tim znanjem vrši vježbe. Dakle on kod vježbi više nije posve neupućen. Na vježbama dobiva posve individualn e zadatke. Mora ih riješiti ne teoretski, ne riječima, ne kredom kao na tabli, već praktički . Dobiva toliko i toliko radnika za figurante (a ne svoje kolege), mora posao organizirati i u glavnom u nekom roku svršiti. U šumarstvu treba znati ekonomizirat i materijalom, radnom snagom, vremenom, te organizirati te elemente. Sve bi to kandidatima moralo baš na takovim terenskim vježbama prijeći u krv. Ne bi smjeli kolege kolegi biti figuranti, jer bi se time kršio princip individualnosti zadataka i samostalnosti rješavanja. Iz geodezije vršila bi se razna snimanja, iz strojarstva bi se radilo na pilani, vukao bi se materijal traktorima, kamionima, željeznicom. Svaki kandidat morao bi naučiti šofirati. Fakultet bi imao svoje kamione na drveni pogon. Iz u p c- r a b e izrađivali bi se razni proizvodi, iz uzgoj a proređivale i pomlađivale sastojine, iz uređivanj a sastavljale osnove, iz prometal a trasirale i izvodile ceste itd. Sve skupa ne teoretski, već posve realno i praktički. Cesta na pr., koja bi se trasirala, odmah bi se, makar samo u jednome svom dijelu, i izgradila, jer kandidat mora vidjeti i rezultate svoga rada. 35 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 42 <-- 42 --> PDF |
I \ Ponovno naglašavam, da bi prva dva objekta morala biti ekonomična i rentabilna. Radna snaga morala bi se plaćati iz njib samih, a isto tako i čitav boravak slušača na vježbama, prehrana, uastanba itd. Potrebne zgrade, inventar, knjižnica, instrumenti itd. sve bi to moralo niknuti iz samih obje ne biti ovisno o godišnjim proračunima fakulteta ili ministarstva. Iz prihoda bi se financirale ne samo vježbe, t. j . praktički rad slušača, nego i naučn a istraživanja , edicije fakulteta, pošumljivanje trećeg objekta itd. Izobrazba slušača postala bi individualna i samostalna, ali i fakultet bi stao na vlastite noge, postao bi neovisan o nekresanim i kresanim proračunima i šablonama. Počeo bi se samostalno i slobodno razvijati. Pošto bi vježbe i rad na terenu uz profesore rukovodili u prvome redu a s i s t e-n t i, bili bi ti objekti veoma važni baš za stručni razvoj asistenata odnosno fakultetskog naučnog pomlatka. Stručni upravitelji fakultetskih imanja morali bi se izabrati između najbo ljih naših praktičara. Đaci bi od uprave morali usisati d u h e k o n o m i j e, duh organizacije, duh reda i rada. Dva dotično tri objekta potrebna su i zato, da se odviše slušača ne skupi istovremeno na istom objektu. Slušači, koji bi na tim vježbama vidjeli, da im šumarstvo kao struka ne odgovara, na vrijeme bi ga mogli napustiti i prijeći u druga zvanja. Ali ima jedna druga mogućnost još ranijeg selekcioniranja, ako bi se radna snaga namicala na slijedeći način. Maturanti, koji žele studirati šumarstvo, neka se svake godine na vrijeme pozovu na rad na fakultetske šumske objekte. Ti bi mladići bili radna snaga. Radili bi sve fizičke radove, bili bi figuranti, nosili promjerke, krampali staze, tovarili daske itd. Njihova dužnost bi bila fizički upoznati najosnovnije elemente rada, raditi, a osim toga i kod zdravih očiju gledati. Za svoj rad dobivali bi stan, hranu, odjeću i obuću, a možda i neku nagradu. Princip plaćanja rada trebalo bi ovdje provesti isto tako kao i kod demonstratora. Svaki od tih kandidata imao bi prilike vidjeti, koliko teškoća i fizičkih i duševnih mora svladavati šumarski inženjer. Oni od tih maturanata, koji bi uvidjeli, da im šumarska struka ne odgovara, ne bi se ni upisivali na fakultet, napustili bi stvar na vrijeme, t. j . još prije početka pravog studija, ne bi dakle izgubili ništa. Naprotiv oni, koji bi kod toga vidjeli, da njihovoj naravi, naklonosti i volji šumarska struka odgovara, upisali bi se na fakultet i uvjeren sam, da bi njihova volja još porasla. Na taj način provela bi se prva selekcija. Druga selekcija bio bi propis, da se bez I. diplomskog ispita nitko ne može upisati u III. semestar ili -bar bez izvjesnih predmeta I. diplomskog ispita. Mislim, da daljnjih selekcija ne bi trebalo. Na spomenutim fakultetskim dobrima slušači bi došli u bliži kontakt s asistentima, profesorima i šumarskim, stručnjacima iz prakse. Za neke vježbe zamolilo bi se uvijek ministarstvo, da ono fakultetu dodijeli mlađe praktičare, koji bi vježbe rukovodili. Uvjeren sam, da bi fakultetska imanja došla vremenom na glas i u inozemstvu, pa bi i inostrani šumari dolazili preko ljeta na ta imanja. Kontakt s njima bio bi koristan kako za profesore i asistente, tako i za slušače. Kontaktom i međusobnim raspravama iskrsavaju ideje, stvaraju se planovi, nalaze se nove mogućnosti. A zašto ne bi na ta imanja dolazili na vježbe i po gdjekoji inostrani đaci ili grupe slušača ,a naši slušači odlazili na slična imanja u inostranstvo? Kako rekoh, spomenuta imanja smatram nasušnom potrebom. Jedino pomoću njih može prestati životarenje i početi nov život fakulteta. Upravo sada je čas, da se ta stvar oživotvori i provede. Zakon o agrarnoj reformi to omogućava svojim čl. 30. Ali moguće je to provesti i bez toga zakona. Država raspolaže s dovoljno podesnih šumskih objekata, raspolaže i stručnjacima, koji dobro poznaju razna šumska područja i objekte na njima, koji bi mogli doći u obzir. Gore je načelno, odnosna više manje teoretski, rečeno, kojim zahtjevima bi morala ta imanja odgovarati, dok bi baš praktičari šumarske službe morali ukazati na one objekte, koji bi najviše odgovarali. Objekti moraju odgovarati ne možda samo za par godina, nego za decenije i decenije i stoljeća! Mislim, da bi odgovarala područja bivših šumarija u Fužinama i Lipovljanima. Iz prvog bi se mogla rezana roba otpremati na Sušak ili Rijeku, tovariti u lađe i tamo držati malo skladište, da se slušači upoznaju i trgovačkim poslovanjem u vezi s drvom i si. Na samim imanjima ili u neposrednoj blizini potrebne su i pilan e zbog neophodnog vježbanja na njima. Šumarski stručnjaci moraju danas, kada je sva zemlja popaljena i poništena, rješavati ogromne zadatke. Vjerojatno ti zadaci u budućnosti ne će biti 36 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 43 <-- 43 --> PDF |
niti manji niti lakši. Novo vrijeme, nova organizacija vlasti, traže stručnjake, koji su stručno i organizaciono potpuno spremni. Mladi inženjer, dodijeljen kojem NO-u, mora se sam snaći i znati riješiti i najteže zadatke. On mora u prvome redu biti siguran u sebe, svoj posao i svoj poziv. I stoga je gledišta i više nego li poželjno, da se praktična izobrazba vrši na spomenuti način i svaki svršeni inženjer bude i teoretski i praktički osposobljen. Šumarski fakultet bez podesnih šumsko-nastavnih objekata isto je, što i medicinski bez klinika! Trajanje studija U cilju, da se slušači što bolje izobraze, moglo bi se zamisliti i produženje studija recimo od 8 na 9 ili 10 semestara, odnosno od 4 na 5 godina. Praktično su i do sada slušači studirali ne 4 nego zapravo najmanje 5 godina u vezi baš s načinom dieharmoničnog studiranja, koji sam gore prikazao, i prevelikim opsegom osnovnih predmeta. Pitanje je načelno, da li je uputno produživati studij? Mislim, da to nije niti korisno niti potrebno. Glavno produktivno stvaranje čeka kandidate ne na fakultetu nego u životu. U to stvaranje, u taj život, treba da uđu što je moguće mlađi , svježiji i poletniji. To stanovište zastupaju i biolozi. Vjerojatno će se i srednje škole skratiti od 8 na 7 godina. U potonjima bit će po svoj prilici uvedena godina s 200 radnih dana. Obuka će svake godine svršiti tek onda, kad se navrši propisani broj radnih dana. ´ Kako je sa trajanjem obuke bilo dosad na sveučilištu? U glavnom slabo. Ne pamtim semestra, koji ne bi bio prekidan kakovom iznimnom zgodom. Štrajkovi su bili na dnevnom redu. Usred semestra, kad se najbolje mora raditi, odjednom je nešto izbilo i na izvjesno vrijeme bilo sveučilište zatvoreno. Takovo prekidanje moralo bi za uvijek prestati. Doduše, treba priznati i slijedeće. Svaki slušao sveučilišta mora, ako hoće uredno položiti ispite, više vremena utrošiti na studiranje i učenje nego li na polaženje predavanja. S toga gledišta su duži glavni praznici, praznici o Božiću i Uskrsu i si., baš za učenje i te kako potrebni. Slušači su u glavnom i razne štrajkove u tu svrhu iskoristili. Budući da je nestalo onih uzroka, koji su dovodili do opetovanih nemira na sveučilištu, držim, da u buduće ne će biti prekida predavanja, zatvaranja sveučilišta itd., kakovi su bili prije drugog svjetskog rata na dnevnom redu. Time će se racionalnije moći iskoristiti i ispuniti školska godina i dobiti prilično na vremenu. Napominjem, da osobno nisam za produženje studija šumarstva, ali sam za bolje iskorištenje postojeće 4 školske godine. Dosadašnji nastavni plan U pobliže razmatranje tog plana ne ću se upustiti, jer je šumarskim stručnjacima manje više dobro poznat. Razlučit ću samo predmete u slijedeće skupine: A.) Osnovn i predmeti : matematika, botanika, kemija, meteorologija, zoologija, petrografija, geologija i pedologija. B.) Tehničk i predmeti : deskriptivna geometrija, teoretska mehanika, opće strojarstvo, geodezija, građevna mehanika, vodno graditeljstvo, zgradarstvo i gradnja šumskih prometnih sredstava. C.) Stručni šumarski predmeti: uzgajanje šuma, uporaba šuma sa šumskom industrijom i trgovinom, dendrometrija, dendrologija, šum. kemijska tehnologija, šum. fitopatologija, šum. entomologija, anatomija drvlja, šumarska fitosociologija, bujice, uređivanje šuma, računanje vrijednosti šuma, obrana šuma, šumarska politika, uprava šuma, šum. i lovni zakoni, šum. strojarstvo i lovstvo. D.) Ostal i predmeti : pravo, nacionalna ekonomija s financijalnom znanošću. Neki predmeti, kao na pr. deskriptiva, mehanika, koji su doduše osnovni, ali u prvom redu služe kao osnov tehničkih predmeta, uvršteni su pod potonje. Nacionalna ekonomija morala bi se također uvrstiti pod osnovne, a uvrštena je pod »ostale«. Upada u oči velik broj osnovni h predmeta, koji su međusobno prilično heterogeni. Uvrstimo li među njih i nacionalnu ekonomiju, dobivamo u svemu 8 osnovnih predmeta, kcji svaki za sebe predstavljaju velike znanstvene discipline, velika 37 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 44 <-- 44 --> PDF |
znanstvena područja. Dakle šumarstvo je zapravo znanstveno kompliciran o, jer su mu temelji, a i problemi komplicirani i heterogeni. Po broju sati na »osnovne« predmete, koji su gore pod A) navedeni, otpada ca 21°/., na »tehničke« (B) ca 32°/o, na »šumarske« (C) 40°/o i na »ostale« 5°/o. Bifurkacija Razmotrivši dosadašnji plan, dolazimo do zaključka, da je sa svojih 36 predmeta opsežan i heterogen. A u čemu je uglavnom šumarska struka? Budući da je šuma zajednica živi h bića, šumar mora u prvome redu biti biolog . A jer proizvodi šume namiruju ekonomske potrebe, šumar mora biti ekonom . Dakle biološki i ekonomski predmeti su zapravo najvažniji. Ali neosporno je ,da svaka sječa mora biti ujedno i uzgojna mjera, svaka sječa, svaka eksploatacija mora se izvoditi sa š u m a rs k o g gledišta. Ne smijemo više dozvoliti kolonijalne načine eksploatacije, ne možemo pristati na drvnu industriju, koja radi na kolonijalnom principu. S v u eksploataciju , svu drvnu industriju, moraju dobiti šumari u svoje ruke, jer su oni zato jedini zvani. Pilana mora sa šumom i šumama činiti organsku cjelinu. Sa ovog gledišta potrebno je šumarima veliko tehničk o znanje. Potrebni su tehnički predmeti, potrebno je naročito solidno znanje rada na pilanama itd. Komponente našeg studija su dakle: biološke, ekonomske i tehničke. Kako međutim nije moguće sve natovariti na jedna kola, jer bi se studij momo i odviše proširiti, došlo je vrijeme, da se provede bifurkacij a studija na dva pododsjeka: ekonomsko-biološki (uzgojni) i ekonomsko-tehnički (uporabni). U Saveznom ministarstvu šumarstva održana je konferencija u predmetu šumarskog studija. Prisustvovali su uz fakultete izaslanici sviju federalnih jedinica. Zaključeno je »da se studij usmjeri bifurkacijom«. Uglavnom je prevladavalo mišljenje, da bifurkacija za prvo vrijeme ne bude odviše intenzivna, jer je šumarstvo još uvijek u stadiju pionirskom, kada šumar na terenu mora biti svestrano spreman. Neki izaslanici predlagali su čak, da svi slušači slušaju iste predmete, ali tehničari da strože polažu ispite iz tehničkih dok uzgajivači iz bioloških predmeta. To bi onda bila samo ispitna bifurkacija. II stepen bifurkacije ne mogu se ovdje upustiti. Ostavljam to za drugu zgodu. Diplomske radnje Diploma bi se morala sticati na osnovu samostalno izrađene diplomsk e radnje . Do sad su slušači polagali ispite, a da zapravo na nijednom nisu morali dokazati, da su u intelektualnom smislu p i s m e n i, t. j . da znadu ne samo na pojedina pitanja iz pojedinog predmeta odgovarat i kao na ispitu, već mnogo više i mnogo šire, sami postavljati i riješiti koji problem. Svrha bi diplomske radnje bila, da kandidat dokaže, da je zreo za samostalno razmišljanje po stručnim pitanjima i da čitavom strukom \oliko vlada, da može i razne njene komponente međusobno povezati i stručne zasade ispravno primijeniti. Vrlo dobra strana diplomske radnje bila bi i u tome, što bi kandidate primorala na intenzivniji intelektualni rad i studiranje. Savjestan kandidat 6e za vrijeme čitavog studija tražiti, koji predmet mu najbolje odgovara i koja tema, pa će iz njih izraditi diplomsku radnju. Za nadati se je, da će tako biti izvjestan broj kandidata, koji će se početi pobliže zanimati za entomologiju, pa za fitopatologiju, šum. politiku, za pilane, traktore itd., t. j . krenuti po malo putem specijalizacije i produbljivanja. Diplomska radnja morala bi biti završna faza i kruna fakultetskog studija. Kandidat bi je u pravilu izrađivao u kojem zavodu ili na spomenutim fakultetskim objektima. Ona bi bila najvažniji fakultetski ispit intelektualnih i stručnih sposobnosti kandidata. Fakultet mora dati slušačima ono, što je najnužnije za vršenje njihovog zvanja u kasnijem životu. AH nikako ne smije davati samo recepte. Sveučilišni studij mora biti mnogo dublji i viši. Na svakom koraku mora biti postavljeno i mora biti odgovaramo na pitanje »Zašto?«. Praksi mora biti dana potrebna teorija, jer bi se inače vratili na puku empiriju. Na svakom koraku pitati »zašto?«, »zašto baš tako?«, »zar ne može bolje?« i »zar ne može konciznije, sveobuhvatnije i šire?«, to je dovelo čovječanstvo do velikih teorija, iznašašca, pronalazaka, silnih sinteza i golemih nastojanja, dovelo je čovjeka do naziva »homo sapiens«. 38 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Život se stručnjaka sastoji i u najobičnijoj i najširoj praksi u rješavanju čitavog niza problema . Često praktičar ne može da se na tim problemima pobliže zadrži, pa ih šablonski presijeca rješenjima kao što je Aleksandar Veliki presjekao gordijski čvor. Ali problemi, koje ima rješavati šumarski stručnjak, nisu nimalo lakši od na pr. problema, koje ima u svojoj praksi rješavati liječnik. Problemi su šumarske prakse često i te kako naučni, premda se rješavaju po receptu. Šuma i zahvaćanje u nju, u taj biološki sklop živih bića a ekonomski prevažan sklop ekonomskih interesa ,nije jednostavna. Svrsishodno postupanje s njome traži i te kako moć naučnog rasuđivanja posve jednako, kako bi ta moć morala biti razvijena na pr. kod liječnika, koji sudi o životu i smrti, zdravlju i boli čovjeka. Diplomska radnja ne mora biti naučn i rad. Ali ona može darovitijeg kandidata navesti i na put naučnog istraživanja. Takovi kandidati će se i u kasnijoj praksi malko pobliže zaustavljati na pojedinim problemima, publicirati svoja opažanja itd., a na korist i napredak struke. » ..........: B 1860 .... . ......... ........ .. ....... ........ .......-............. ...... ........ ... .... ...... ...... ....... «a ......... . .... ....... ....... ....... ....... .........., ........ . .......... ......... . 1898 .... ............ ........... .......... .. ......... . ...... . ...... ....... ............ . ............ ... „........ ...........". . 1919 .... ... „........" .......... ............ ........ .. ........... .... ........ ...... ......... .. ..... .......... ...... ........ ... ............. ........... . ............ ..... ........... ..... ......... .. ............. .... ....... .......... ... ...... .......: .... . ........ ....... ...... ..... ........ ......, ...... . .......... ........... . ....... ..... ........... ...., a ...... ... .......... . .......... ..... . ..... .......... .......... .......... ........ |