DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Dr. NIKOLA NEIDHARDT (Zagreb):


PRILOZI PITANJU ŠUMARSKOG STUDIJA


(.......... . ....... .. ........ ...........)


Došlo je novo doba za naše šumarstvo. Na njegovom pragu treba riješiti brojna
pitanja i prilagoditi ih novim potrebama. Jedno od takovih vrlo važnih pitanja jest
i pitanje onih, koji dolaze, pitanje šumarskog stručnog pomlatka, pitanje orga nizacije
šuma rs kog studija.


Zadnjih godina skoro na svakom državnom šumarskom praktičkom ispitu ispitna
je komisija prigovorila, da kandidati nisu praktički, a ni teoretski dovoljno
spremni. Premda je komisija u svojim rukama imala efikasno sredstvo, da poradi
za poboljšanje znanja onih kandidata, koji će doći na naredne praktične ispite, ona
to jednostavno sredstvo, koje se sastoji u rušenj u kandidata, gotovo uopće nije
primjenjivala. Rijetko je koji kandidat na praktičkom državnom ispitu pao. Komisija
se zadovoljila teoretski m prigovorom o neznanju kandidata, a prakti čki
je kandidate propuštala. Time kao da je odgovornost sa sebe prebacila na one
faktore, koji su prije praktičkog državnog ispita imali voditi brigu o teoretskoj i
praktičkoj izobrazbi kandidata.


Kao nastavnik Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu smatram svojom
dužnošću, da malko pobliže razmotrim rečeni prigovor, koji su kolege iz prakse
rado prebacivali na fakultet, kao da je on kriv nedovoljnom znanju mladih šumarskih
stručnjaka, kao da je fakultet indirektno kriv i brojnim nedaćama, koje su
kroz zadnjih dvadesetak godina snalazile naše šumarstvo.


Nije fakultet kriv, nisu ni šumarski praktičari krivi, već su u prvome redu
krive opće pri li k e, u kojima se živjelo, u kojima su fakultet, ali još više praksa,
moral i živjeti. I baš u tim i takovim prilikama bio je fakultet onakav, kakav
je gotovo najviše mogao biti, davao je ono, što je najviše mogao.


Zamislimo dvadesetak svršenih inženjera, koji su jedne godine diplomirali. Pribrojite
im desetak onih, koji su godinu dana prije toga svršili i još uvijek čekali na
namještenje. Bilo ih je i takovih, koji su dulje čekali na namještenje, nego što su
studirali! Svi su ti obijali pragove za namještenje. A kojega je ono kao prvoga zapalo?
Zar najvrijednijeg ili najsiromašnijeg ili sa najboljom diplomom? Zar se
uopće pitalo profesore? Redovno bi onaj s najboljim vezam a preskočio
ostale, A tako je u praksi bilo često ne samo kod namještanja već i kod
premještanja, unapređivanja itd. Znali su to kolege u praksi, a znao je na žalost i
po gdjekoji brucoš na fakultetu. Zar je onda čudo, da se svijesno ili nesvijesno
uvriježila misao: »glavno je ´steći diplomu, jer se bez nje ne može, ali kako je
steći, to je svejedno; najbolje smjerom najmanjeg napora«.


Slušao na sveučilištu ne uči poput djeteta za volju roditelja ili učitelja. On je
odrastao čovjek, on uči, odnosno bolje rečeno studira , za sebe i svoj narod. Kod
njega se mora pretpostaviti intenzivna volja i ljubav za radom. Zar profesor sveučilišta,
na toj najvišoj naučnoj i nastavnoj ustanovi, da u đacima gleda one, koji pokušavaju
na svakom koraku prevariti kao što srednjoškolci sa zadaćama varaju
svoje nastavnike? Zar je u tome duh visokoškolske nastave? A ipak su i na fakultetima
slušači kopirali, prepisivali, elaborate dali izrađivati drugovima itd.
Držim, da razlog tome ne leži na profesorima i fakultetu, već u prvome redu na
prilikama, koje su općenito u životu vladale. Takav mentalitet bio je gotovo
općenit.


Nemojmo bacati krivicu od vuka na ovcu. Ako se u »praksi« (i to ne samo šumarskoj)
napredovalo mimo sposobnosti, mimo znanja, zar ta činjenica nije dovoljna,
da podgrize volju i ambiciju za radom kako slušača tako i mladih šumarskih
inženjera?


K tome dolazi zakonski propis, koji je omogućavao polaganje svakog ispita i po
4 puta. Latinska poslovica kaže: »Quem dii oderunt, pedagogam fecerunt«. Na sveučilište
bi morali dolaziti najsposobniji i natjecati se u duhovnom napretku i stvaranju.
A kad tamo dolazio je na žalost i po gdjekoji nesposobni pojedinac, zalijepio
se za skute Almae Matris, bubanjem se provukao kroz skile i haribde ispita
i stekao ne mo ć naučnog rasuđivanja već samo i isključivo diplomu, šuplju
diplomu.


32