DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 33 <-- 33 --> PDF |
liku snagu uma,« neobičan dar promatranja i čitanja iz same prirode, dar uočavanja svega što se odigrava u životu šume u prvim i kasnijim godinama njena života. Snaga njegova uma očituje se napose i u tome, što je on — slično kao i Morozo v — imao svoja posebna gledišta o nekim problemima šumarstva, napose o načinu pomlađivanja starih posavskih šuma i o njezi mladih tamošnjih sastojina. Evo, kako Kozara c piše o pomlađivanju i njezi posavskih šuma: »Promatrajući vlažno i mokro tlo obrašteno mladom gustom jasenovinom, sa mlađim potisnutim hrastićima, ne smijemo planuti i misliti da nam priroda križa naše namjere, da uzgojimo hrastovu sastojinu, nego moramo upoznati njenu mudrost. Ona je u jasenu, klenu, jošiću i t. d. postavila na mokro tlo jake transpiratore, daleko jače od hrasta, da priprave to tlo, da na njemu može uspijevati i vredniji hrast. Posiječemo li te primiješane vrste posvema, nestat će i većina hrastića. 0 tom se možemo osvjedočiti na svakom dolu. Jasen tu ide naprijed, on raste brže, skoro dvaputa više transpirira sa jednakom množinom lišća, a zapravo nekoliko puta više nego mladi hrastići, jer jasen ima u mladosti daleko više lišća. Osim toga mladi jaseni daju malim hrastićima zaštitu od mrazova od onoga časa, kada su ih zbog svoga bržeg rasta nadkrilili svojim krošnjama. Eto iz tih razloga jasen i ostale primiješane vrste više koriste hrastu nego mu svojom zasjenom škode. Mladi hrastići dobro podnose kod nas zasjenu rijetkih jasenovih krošanja, jer ovdje rastu na dobrom tlu i u toplijoj su klimi nego sjevernije od nas, gdje su mu zahtjevi na svijetlo veći. Isto tako ne valja kod pomlađivanja starih hrastovih šuma držati preduge predzabrane (5—8 godina), jer one nisu na korist hrastu, nego više jasenu, koji onda preotme suviše maha.« Nadalje preporuča K o z a r a c, da se u posavskim šumama ne zanemaruju odvodnje, jer suvišna voda pomaže širenju jasena, i stvara u tlu stanje, koje ne odgovara rastenju hrasta. Toliko smo naveli kao najnužnije o stručnom radu Kozarc a kao upravitelja lipovljanske šumarije. Međutim Kozaracje u isto vrijeme i jedan od prvaka hrvatskih beletrista. Njegove pripovijetke: Mrtvi kapitali, Među svijetlom i tminom, Tena, Živi kapitali. Biser kata. Oprava i dr. odaju nam čovjeka, koji odlično poznaje narodni život sa svim njegovim dobrim i lošim stranama. Kozara e je zabrinut za budućnost našeg sela. On u svoiim pripovijetkama iznosi na svijetlo mnoge gospodarske i socijalne nevolje seljaštva, opisuje život našeg seljaka posve vjerno, onako kakav jest, a sve u vjeri i nadi, da će time utjecati na liječenje mnogih narodnih mana i da će tako djelovati na poravljanje načina njegova života. On bi htio, da naš seljak ne prodaie svoiu plodnu zemlju strancu, koji se na njoj obogaćuje, dok naš seljak na istoj zemlji jedva i kukavno živi. I našem čovjeku biti će zemlja izvor dobrog i slobodnog života, ali samo onda. ako će on biti njen maran sluga, ako će je dobro i marliivo obrađivati. Hoće li seljak đa bude sretan, mora mu i u domu vladati stega i sređen obiteljski život. Seljak može biti samo onda sretan, kaže lijepa Kozarae , ako je sluga svoje zemlje i gospodar svoje žene. Upravo se moramo čuditi, odakle je Kozarc u — kao čovjeku slaba zdravlja — tolika životna energija, da je mogao svladati tako velik posao. Tz rada Morozova i Kozarca u najboljim godinama njihova života mogli bismo povući slijedeću paralelu: M o z o r o v je napisao svoje veliko djelo »N a u k u o šumi « i bio odličan profesor svojim mladim slušačima —; budućim ruskim šumarima. Volio je mnogo svoj ruski narod i za njega mnogo radio. Kozarae , opet, napisao je mnogo vrijednih stručnih rasprava u nastojanju, đa se unaprijedi šumsko gospodarstvo drage mu domovine Hrvatske; on je tako postao učitelj svojih mladih drugova, već svršenih šumara. Kozara e u svojim pripovjetkama nastupa kao dobar savjetnik svom narodu. On upućuje kako đa se liječi ekonomska bijeda i socijalno zlo slavonskog sela. i I u daljnjem radu Morozova iKozarca lako vidimo mnogo sličnosti. Morozo v je bio od 1904—1918. urednik ruskog šumarskog lista »Lesnoj žurnal«. II to vrijeme povećao je taj časopis ne samo svoj obujam nego upravo briljira svoiim člancima. I Kozara e je preuzeo 1896., nakon svog premještaja iz Lipovliana u Vinkovce uredništvo hrvatskog »Šumarskog lista« i vodio ga do 1898. U to doba stoji Šumarski list na zamjernoj visini, jer mu je Kozara e bio ne samo urednik nego i jedan od glavnih sarađnika. Morozo v radi marljivo na organizaciji Saveza ruskih šumara. Na prvom kongresu toga saveza god. 1917. izabran je za počasnog predsjednika. I Hrvatsko-sla 27 |