DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Prof. Dr. ANDRIJA PETRACIC (Zagreb): PARALELA IZ ŽIVOTA I RADA HRVATSKOG ŠUMARA JOSIPA KOZARCA I RUSKOG ŠUMARA GEORGIJA TEODOROV1ĆA MOROZOVA (J. KOZARAC ET G. T. MOROZOV — UN PARALLELE I)E VIE ET D´ACTIVITE) Na misao da u kratkim potezima prikazem i usporedim život i rad našeg K o- z a r c a sa životom i radom ruskog šumara i profesora Morozov a ponukala me je podjednaka sudbina, koja je ovu dvojicu šumarskih velikana pratila na njihovim životnim stazama. Poznavajući život K o z a r c a nehotice mi je dolazio na um sličan udes Morozova . Kada sam pak upoznao obilan i vrlo vrijedan rad Morozov a na polju šumarske znanosti i šumarske prakse, vraćale su mi se misli na sličan rad našeg K o z a r c a. Georgije Teodorović Morozo v i Josip Kozara c bili su savremenici. Živjeli su gotovo u isto doba, t. j . u drugoj polovici prošlog i na početku ovog stojeća. Kozarac se rodio 1858. u Vinkovcima, a Mono zov 9 godina kasnije, tj. 1867. u Petrogradu. Držim, da su se njih dvojica i osobno poznavali, jer je Morozov 1895. bio na naučnom putovanju po slavonskim šumama, u okolici Vinkovaca, gdje je u to doba službovao Kozarac. Kozarac je taj boravak Morozova kod nas objavio u Šumarskom listu (1896, str. 113.) Priroda nije bila sklona niKozarcu ni Morozov u. I Morozov kao i Kozara c bili su naime slaba zdravlja. Međutim, priroda im se odužila na drugoj strani: obdarila ih je velikim umnim sposobnostima. Morozo v je svršio najprije Aleksandrovski kadetski korpus, a poslije toga Pavlovsku vojnu akademiju. Kao mladi oficir družio se mnogo s akademskom omladinom, mnogo je čitao naučna djela iz prirodnih nauka, o političkoj ekonomiji, te o poljoprivredi i šumarstvu. Šumarska mu je struka osobito omilila. On sam kaže: »Mi smo zaviđali onima, koji su mogli studirati na Petrovskoj akademiji, jer ona nije škrtarila da od sebe pušta obilje svjetlih zraka na sve one, koji su se htjeli sunčati na tim njenim toplim zrakama. Mi smo mnogi sanjali o tome, da stupimo pod njen gostoljubivi krov.* I zaista Morozo v i preko volje očeve, napušta nakon 3 godine vojnu službu i upisuje se na Šumarski institut. Tamo je ubrzo zapažena njegova darovitost, njegova marljivost i načitanost, te njegova velika ljubav za. nauku. Brzo je stekao popularnost ne samo među svojim kolegama, nego i kod svojih profesora. On skuplja oko sebe svoje kolege, drži im predavanja i čita rasprave iz raznih grana prirodnih nauka. Za sve to našao je on vremena, premda se morao sam izdržavati, tj. instrukcijama si zasluživati svagdanji kruh. , Naš zemljak Josip Kozara c svršio je gimnaziju u rodnom mjestu Vinkovcima. Od svoje prve mladosti mnogo je zavolio prirodu, napose širu okolicu rodnoga grada, gdje rastu najvrednije i najljepše hrastove šume ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Evropi. On je iz duše zavolio te šume. Zato je o njima kasnije napisao: »Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi s onim divnim stabarjem, taj je ne može nikada zaboraviti.« IKozara c ih nije nikada zaboravio. Nakon svršene mature upisuje se Kozara c na šumarske studije na Visokoj školi za kulturu tla u Beču. Ovdje je zapažena njegova nadarenost i marljivost isto tako kao i Morozovljev a na Šumarskom institutu. On u redovnom roku svršava svoje nauke u Beču s odličnim uspjehom. Toliko o toku života Morozova i Kozarca do konca njihovih šumarskih studija. A sada ćemo se osvrnuti na njihov.život u muževnim godinama. Morozo v prima ponajprije službu pomoćnog šumara u Hrenovskoj šumskoj upravi u Voroneškoj guberniji, nešto sjeveroistočno od Krima. Ta je šumarija bila na glasu radi velikih radova na pošumljivanju tamošnjih sipina i vriština. Ondje je on bio ujedno i učitelj na lugarskoj školi. Suha klima onoga kraja zadavala je mnogo brige šumarima i prouzrokovala mnogo neuspjeha kod pošumljivanja toplih južnih staništa tamošnjih pjeskulja. IMozoro v je mnogo radio na tim pošumljivanjima i studirao ih. Ovdje je on napisao svoju radnju »Borba protiv suše kod kultura na sipinama i v r i š tin ama«, te na osnovu nje dobio naslov 24 |