DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 24 <-- 24 --> PDF |
i Salvia officinalis i Helichrysum italicum. Tu su sredozemski elementi izmiješani sa elementima iz listopadne primorske šume, te na takvim mjestima čine tzv. pseudomakiju. Među najčešće i najotpornije elemente u istarskim makijama pripada zeleni ka (Phillyrea latifolia i P. media). Ima je svuda duž obale južnije od Trsta, a pojavljuje se često i dosta daleko u pozadini, ali pojedinačno. I crnik a (Quercus ilex) česta je u vazda zelenom pojasu. Ona se također pojavljuje ovdje ondje i dublje u unutrašnjosti. Tako je imade na stijenama kod izvoira Eječine, dakle oko 12 km daleko od mora. Veće površine pokriva crnika na Brionima i Lošinju, gdje tvori manje sastojine slične onima na otoku Eabu. Vrijedno je posebno istaknuti, da se — prema Ada mo vicu — pojavljuje kod Pule i Rovinja suplutnjak (Quercus pseudosuber). Š m r i k a (Juniperus oxycedrus) vrlo je česta posvuda južnije od Trsta, i to ne samo uz obalu mora nego i u unutrašnjosti. Mnogo je rjeđa pu k i n j a (J. macrocarpa). Obilnije je ima jedino uz more. Primorsk a so min a (J. phoenicea) tvori na otocima čiste manje sastojine, a na istarskom kopnu uglavnom je nema. Planik e (Arbutus unedo) i m r t e (Myrtus communis) ima južnije od Bovinja. Mrta tvori lijepe grupe na Brionima. T r š 1 j a (Pistacia lentiscus) česta je samo u južnim predjelima Istre. Obilno je ima oko Pule i na Brionima, a uz zapadnu obalu do Poreča, te na Lošinju. Posvuda u makijama raste i smrdljik a (Pistacia terebinthus). Velik i vrije s (Erica arborea) raste južnije od Rovinja, a na istočnoj ga obali uglavnom nema. U makijama Zapadne Istre češća jelemprik a (Viburnum tinus), ali samo u kompaktnijim makijama. Isto to vrijedi i za t r i š1 j ik u (Bhamnus alaternus). Prema Adamović u u Južnoj Istri ima u makijama i šimšir a (Buxus sempervirens). Ima ga između Sv. Kvirina i Vodnjana, kod Montića, Volture i Pule, te kod Šišana i Medulina, kao i na Brionima. Prave makije gusto su isprepletene penjačicama : tetivikom (Smilax asper a), kozokrvinama (Lonicera implexa i L. etrusca), broćem (Rubia peregrina), šparožinom (Asparagus acutifolius), primorskim pavitima (Clematis flammula i C. viticella), bljuštom (Tamus communis). Od listopadnih vrsta u njima se nalaze: drača (Paliurus aculeatus), pucalina (Colutea arborescens) i šibika (Coronilla emeroides). U sloju prizemnog rašća česti su: Brachypodium silvaticum, Luzula Forsten, Teucrium chamaedrys i dr. Uz more kao i na slanicama uz morske drage i dražice razvijen je veći broj halofilno g bilja, kao što su: konopljika (Vitex agnus castus), tamarika (Tamarix gallica i T. africana), morski sitovi (Juncus acutus i J. maritimus), mrežica (Statice cancellata), Atriplex halimus, Salicornia herbacea, Suaeda maritima i dr. Na mjestima, gdje je degradacija prirodne šume jače napredovala, imamo g a- r i g e, u kojima se obilno pojavljuju: brnistr a (Spartium junceum) i b u š i n i (Cistus monspeliensis, C. villosus i C. salviaefolius). * Na mnogim mjestima steru se prostrane kamenjar e obrasle više ili manje najotporniji m sredozemskim biljem, kao što su: Juniperus oxycedrus, Paliurus aculeatus, Rhamnus intermedia, Pirus amygdaliformis, Crataegus monogyna v. brevispina, te Salvia officinalis, Satureia montana, Helichrysum italicum, Eryngium amethystinum, Teucrium polium, Thymus serpyllum, Euphorbia spinosa, E. Wulfenii, Oryganum hirtum, Marrubium candidissimum i dr. U ovoj oblasti često se uzgaja alepsk i bo r (Pinus halepensis), te pri morsk i bo r (P. maritima) i pin j (P.pinea). U blizini Akvileje postojala je do prije rata lijepa i inače iz literature poznata sastojina pinja. Nije jasno, da li je ona spontana ili je uzgojena. Pinjevih stabala ima u Kopru, Piranu, Opatiji, Lovrani i dr. , Prije nego ostavimo područje vazda zelenih šuma, moramo se posebno osvrnuti na javor i ku ili lovor (Laurus nobilis), koji je u području Istočne Istre vrlo obilan i bujan. U Opatiji, Iki, Ičićima, Lovrani i Mošćenicama tvori on veće ili manje grupe i skupove. U lovoricima Opatije i Lovrane ima stabala debelih i do 30 cm. Prema Adamović u nigdje na Jadranu nema tako velikih i lijepih lovorika, kao što je to u Opatiji. Opatija je u tome jedinstvena na cijelome svijetu. Iz sočnog zelenila lovorika, koji se posebnom tamnozelenom bojom odražavaju u plavetilu mora, proviruju tamošnje vile i svratišta. U Istočnoj Istri ima lovora obilnije samo u blizini mora, a inače imade ga ovdje ondje i do 350 m. U njegovoj blizini nalaze se redovno Juniperus oxycedrus, Ruscus aculeatus i Smilax aspera. Poznato je, da je lovor vrsta iz prelazne zone između tipičnih sredozemskih, vazda zelenih i polusredozemskih listopadnih šuma. U Istočnoj Istri nalazi on vrlo po 18 |