DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 23 <-- 23 --> PDF |
suho i vruće. Planinski predjeli Jugozapadne Kranjske i gornjeg dijel a Goric e imaju vrlo oštru, uglavnom visokoplaninsku klimu. Čitavo područje istarskog i susjednog krša izloženo je poput drugih naših krajeva u Hrvatskom Primorju štetnom utjecaju bure. Ljetna žega i suša traju ondje redovno po nekoliko mjeseci. Klimatsk i podaci Istre i susjednih zemalja sadržani su u tabeli br. 2., koju smo sastavili prema podacima od De Philippis a (5). U Istri i susjednim zemljama´ nalazi se više šumsko-geografskih oblasti, koje ćemo najbolje razlučiti na osnovu tzv. klimaksnih šumskih zadruga. Nemamo, na žalost, potpunu sliku o šumskoj vegetaciji tih zemalja, jer još ne raspolažemo vlastitim podacima. Osvrnut ćemo´ se stoga na podatke iz literature (1, 3, 4, 6), te podatke, koje smo pred više godina prikupili u istočnom dijelu Istre (2). Na osnovu toga pokušat ćemo omedLi najglavnija ondješnja šumsko-geo graf ska područja (SI. 1.). Područje Istre, Trsta, Jugozapadne Kranjske i Gorice dijelimo uglavnom na 4 šumsko-vegetacijska pojasa. Najniži pojas čine vazda zelene šume. Na njega se nadovezuje pojas listopadnih primorskih šuma, a onda pojas planinskih i visokoplaninskih šuma. Primorski šumsko-vegetacijski pojasi pripadaju u oblast sredozemske, a ostali u oblast srednjo-evropske regije. a) Vazda zelene lisnate šume Ovamo pripada klimaksno područje šumske zadruge hrasta crnike (Quercetum ilicis Br.-BL). Njemu pripada čitav Lošinj, južni dio Cresa s velikim dijelom Plavnika, te obalni pojas južnog i zapadnog dijela poluotoka Istre. Taj se obalni vazda zeloni pojas stere u suvisloj cjelini od ušća Raše na istoku, preko južnog dijela poluotoka, gdje je najširi, pa zapadnom obalom sve do Trsta i Tržića. Uz morsku obalu istočnog dijela Istre ne postoji suvisli pojas vazda zelenih šuma, ma da i tu ima više pretstavnika iz izrazito sredozemskog područja. Ondje su u prevlasti elementi iz susjedne listopadne primorske šume. Istarsko klimaksno područje hrasta crnike stere se do 100—200 m nadmorske visine. Tu se razvila flora, koja pripada tzv. sredozemnim vazda zelenim listačama. Međutim, klimaksna šuma ondje je već odavna pod utjecajem čovjeka (sječa, krčenje, požar) i stoke (paša, brst) izgubila svoje iskonsko obilježje. Pretežnim dijelom zastupani su zapravo njeni degeneracioni stadiji: makije, garigi i narijetko obrasle kamenjare. U području Trst—Pula vazda zeleni pojas dosiže visinu od kojih 150 m, a širok je do 4 km. Samo kod Pule taj je pojas i preko 5 km širok. Prema Adamović u u istarskom vazda zelenom pojasu nem a od prirode nekih vrsta koje inače rastu u makijama Južne Dalmacije. Tako ondje nema : Calycotome infesta, Ephedra campylopoda, Erica multiflora, Euphorbia dendroides, Pinus halepensis, Convolvulus cneorum, Nerium oleander, Putoria calabrica, Lavandula latifolia i dr. Vrijedno je zabilježiti, da na Lošinj u rastu: Ceratonia siliqua, Ephedra nebrodensis i Prasium majus, a tih vrsta da nema u Južnoj Istri. U makijanja Južne Istre rašireni su sve do Poreča : Arbutus unedo, Cistus monspeliensis i C. villosus, Lonicera implexa, Quercus pseudosuber, Rhamnus alaternus, Ruta divaricata, Micromeria juliana, Erica arborea (uglavnom južnije od Rovinja), Euphorbia pinea i dr. U pojasu makija i gariga rašireni su sve do Trsta : Juniperus oxycedrus i J. macrocarpa, Quercus ilex, Phillyrea latifolia, Spartium junceum, Laurus nobilis, Olea oleaster, Cistus salviaefolius,, Euphorbia Wulfenii, Asparagus acuti folius, Ruscus aculeatus, Teucrium flavum. Osyris alba, Rosa sempervirens, Rubia peregrina, te Salvia officinalis, Smilax aspera, Teucrium polium, Capparis spinosa i dr. Prema tome istarske makije nisu jednolična sastava. Uz Tršćanski zaton makija je rjeđa i razbijenija, te ne daje sliku tipične sredozemske makije. Slično je i inače na sjevernoj obali Zapadne Istre, jer su i ondje makije oskudnijeg sastava. Istom južnije od Rovinja, a osobito oko Pule i na Brionima makija je bujno i potpuno razvijena. Na istočnoj obali Istre makija čini suvislu cjelinu samo do kanala Raše. Sjeverno od Labina nestaje makije, a njeni se elementi pojavljuju sporadično. Tako je Adamovi ć zabilježio kod Medveje i Mošćenica: Quercus ilex, Q. coccifera, Phillyrea latifolia, Lonicera etrusca, Juniperus oxycedrus, Viburnum tinus, Ruta divaricata, Osyris alba i Smilax aspera. Uglavnom do tih mjesta šire se prema sjeveru |