DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 20 <-- 20 --> PDF |
U tome području, a istočno od grada Gorice nalazi se glasovita šuma T a r- n o v a, u kojoj raste u velikom dijelu bukva i jela, a ima ondje od prirode i crnog bora. Ta je šuma zapremala pred 50 godina površinu od 8.800 ha. Južni dio Gorice, tj. područje južno od rijeke Vipave, jest pravi krški kraj. Teren je prosječno visok 100—400 ., a obiluje vrtačama i manjim dolinama. Tu prevladava kreda. Kod Komena ima i´liša, a na više mjesta ima pješčenjaka. Aluvijalnom području pripada samo ravnica J^´riaul i riječne doline. Krške formacije srednjeg i južnog dijela Gorice produžuju se u Jugoza padn u Kranjsku . To je prekrasan gorski kraj s više ponornica (Eeka, Pivka, Unica), špilja (Postojna, Divača) i drugih prirodnih krasota. Južnim dijelom protiče Reka, koja ponire kod Sv. Koeijana (pojavljuje se kao Tiinava kod Divina). Najviše planine nalaze se u masivima: Snježnik (1796 m), Javornik (1270 m.) i llrušica (1300 ni). Na području Trst a teren se naglo i uglavnom amfiteatralno izdiže od grada, i to mjestimično do 450 m, a zatim čini visoravan, koja je na sjevernom dijelu oko 200—250 m i na južnome dijelu oko 300—400 m visoka. Najveći vis čini Kokuš s 670 m. Istočna visoravan i pretežan dio ostalog područja pripada kredi, a samo uzan pojas uz morsku obalu eocenu. Na istočnom dijelu tršćanskog područja nalazila se pred 45 godina tada dobro poznata oko 400 ha velika šuma zvana L i p i c a. Sačinjavale su je odrasle sastojine medunca, crnog graba, maklena, klena, crnog jasena, brijesta i dr. Ona je pretstavljala poseban tip šumskog gospodarenja na Kršu. Ispod stabala orijetka obrasta uzgajala se trava, koja je služila za pašu i košnju, te odatle davala veliku korist. Zausput spominjemo, da su taj tip već onda dobri poznavaoci krških šuma, kao Pucić i dr., preporučivali kao idealan oblik gospodarenja u krškim listopadnim šumama. Takav način gospodarenja vidjeli smo pred -nekoliko godina i u Istočnoj Istri, u Kastavštini, kao i na otoku Krku. On zaslužuje, da mu se i u buduće obrati što veća pozornost. Poluotok Istr a pripada pretežnim dijelom krednim formacijama. Samo u području doline Raše, te u kraju, koji se stere od Čepićkog jezera do Pirana i Trsta nalazi se eocenska formacija. U najistočnijem dijelu Istre imamo tzv. Kastavsk i krš . Ondje se teren naglo diže od mora do kojih 300 m, a onda postepeno do 700 .. Zapadno odatle nadovezuje se Ćićarija , koja obuhvata gorski lanac: Učka (1396 m) — Planik (1273 m) — Šija (1234 m) — Slavnik (1029 m). Zapadno od eocenske formacije: Čepićko jezero — Piran i Trst stere se uglavnom jednolična prilično razgoljena krška visoravan, koja se dosta blago i više manje talasasto spušta prema zapadu. Aluvijalno područje poluotoka Istre odnosi se na doline rijeka: Reke, Risna, Dragonje, Mirne i Raše. U tome području vrijedna je spomena Motovunsk a šuma , koja je pred 45 god. zapremala 1200 ha ili gotovo jednu trećinu doline Mirne, a sačinjavali su je pretežnim dijelom hrast i brijest. Otok Cre s (dug 65 km, širok 2,3—14, većinom 5—8 km) čine kredni, vapnenci. Dio otoka sjeverno od grada Cresa izdiže se naglo iz mora i vrlo je brdovit. Ondje su najveći visovi: Sis 638 m, Orline 601 m i Jesenovac 543 m. To je najšumovitiji dio otoka, a šume su mu slično građene kao i na sjevernom dijelu Krka. Srednji je dio Cresa najširi. Visok je 200—400 m. Usred njega nalazi se oko 5,5 km dugo i 1,5 km široko jezero Vran a (16 m iznad razine mora). U onom predjelu nalazi se tzv. »Arabia p e t r e a« gotovo posv*e razgoljena 5—6 km duga i 3 km široka krška pustinja. Južni dio otoka polagano se uzdiže prema sjeveru. On je u najdonjoj svojoj česti bio pred 45 god. na jednoj trećini površine pokrit vazda zelenom sredozemskom šumom» Ondje je najveći vis 154 m. I otoke Plavni k, Lošinj, Uniju, Sušak i dr. čine kredni vapnenci. Plavnik je prilično šumovit. Na njem dobro raste drveće i grmlje iz izrazito sredozemskog kao i iz polusredozemskog ´ šumsko-vegetacijskog područja. Otok L o š i n j (dug 31 km, širok 0,5—5, većinom 2,5—4 km, povezan s Cresom jednim mostom) dosiže najveći vis na svom sjevernom dijelu, i to na Osoru s 588 m i Sv. Nikoli s 557 m. U južnom dijelu najveći su visovi: Gregorčak s 243 m i Kalvarija s 234 m. Na otoku Sušak u postoje deblje naslage kremenog pijeska. Klim a Istre i susjednih zemalja vrlo je raznolična, što je i razumljivo, jer Se radi o području, koje se stere od mora do regije vječnog snijega (Triglav, 2864 m). Predjeli uz morsku obalu imaju blagu klimu. Osobito to vrijedi za Lošinj, te 14 |