DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Dr. MILAN ANW (Zagreb): POGLEDI NA ŠUMSKU VEGETACIJU ISTRE I SUSJEDNIH ZEMALJA (FOREST VEGETATION OF ISTRIA WITH TRIESTE, GORICA ANI) SOUTH-WESTERN CARNIOLA) S obzirom na sastav šuma Istra s Trstom, Goricom i jugozapadnim dijelom Kranjske pripada među naše najzanimljivije krajeve. Na razmjerno malenoj površini nalazi se ondje više šumskih zadruga, koje pripadaju sredozemskoj, polusredozemskoj, planinskoj ili visokoplaninskoj šumskoj vegetaciji. Pretežan dio Istre s Trstom, južnim dijelom Gorice i donjim dijelom Jugozapadne Kranjske nalazi se na granici između dva posve različita biljnogeografska područja, tj. između izrazito sredozemnog vegetacijskog područja s jedne i srednjo-evropskog vegetacijskog područja s druge strane. Površine, koje zapremaju Istra, Trst, Gorica i Jugozapadna Kranjska, njihove geološke formacije i šumovitost navedeni su u tabeli br. 1, koju smo uglavnom sastavili prema podacima iz 1900. g. (6). Kad je riječ o Istri, imat ćemo na umu osim poluotoka Istre otočje: Cres, Plavnik i Lošinj s Unijom i Sušakom. Tabela br. 1. (Table No. 1.) Geološke formacije Ukupna Geological formations Šumovitost prema Područje površina stanju 1900. g. kraška eocenska aluvij Total area Wooded area (1900.) Country Karst eocene alluvium km2 /o /o /o ha % Gorica 2.918 66,5 12,6 20,9 66.150 23% Trst 95 63,8 36,2 — 2.200 2ö% Poluotok Istra 4.017 Otoci (islands): Cres 376 km2 73,9 24,6 1,5 150.000 30% Plavnik 8 „ 520 Lošinj 106 „ Unija 16.6 ,, Sušak 3.8 „ Ostali 9.6 „ Jugozapadna Kranjska 1.500 — — — \ Istra s Trstom, Goricom i Jugozapadnom Kranjskom pripada u geološko m pogled u pretežnim dijelom krškim, a manjim dijelom nekrškim formacijama. Krške formacije pripadaju kredi, juri i trijasu. Najveće područje zaprema kreda (6). J Krške formacije u Goric i zapremaju u prvom redu njen sjeverni dio, tj. područje između rijeke Idrije i sjeverne granice. Taj visokoplaninski kraj pripada većim dijelom trijasu, a manjim dijelom kredi. Ondje su najveći visovi: na granici Triglav s 2864 m, u unutrašnjosti: Kern s 2246 m. Srednji dio Gorice, tj. područje između rijeke Idrije i Vipave, čini kraka visoravan od kojih 600—1100 m visine. Ondje prevladava jura. Krede ima ponešto duž rijeke Soče. 13 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Tabela br. 2 MJESTO PLACE Nadm. vis. Sea elavation Sred. god. temp. Average annual temp. Prosječna temp. Average temp. najhlad. mjeseca of the coldest month najtopl. mjeseca of the warmest month Prosj. god! minimum Aver, annual minimum Apsol. minimum Absolute minimum Prosj. god. maksimum Aver, annual maximum Prosjek minimal. najhladnijeg mjes. The aver. of the min. of the coldest month makslm. najtoplijeg mjes, The aver, of the max, of the warmest month Xll.-ll . Oborine ußainfall inHI,-», VI.-VIII. mm mm IX.-XI. Godišnje Annual rainfall Veget. područj Forest vegetatio m OC OC OC OC OC OC OC OC Vazda zelene listac 11 14-2 3-8 24-2 -6-0 -14´3 33-1 1-4 28´1 170 271 217 357 1015 Evergreen Mediterranea broadleaved forest 36 18«7 3-8 231 -6-9 -12-2 30-5 0-6 26-7 181 208 133 230 752 ,? 36 14-3 4-2 244 -5´2 -12-0 33-4 0 9 2J--7 _ — -— 750 ti (Polje) 41 140 3-0 25-0 -7-2 -14-0 34-5 0-5 29-8 248 285 226 374 1133 Prijelaz između vazda primorskih šuma Intermediate regions betwee ranean and Submeditarranea 11 13-6 4-3 23-4 -6 6 -130 32-0 1-1 27-4 382 406 277 626 1691 >) 275" 11-8 2-1 21-6 -12-3 -190 32-7 11 -3-6 27-8 236 308 246 365 1155 Listopadne primerskLittoral deciduou (Submediterranean 83 13-2 2-5 23´4 -8-0 -13-4 34´6 -0.6 29-4 211 390 350 491 1442 55 960 94 -1-8 19-8 -13-9 -20-0 28-9 -4-4 24-1 576 635 349 767 2327 ŠumeBeech bukve forests 501 8-9 -2-5 19-7 -16-8* -22-0 301 -5-9 26-1 271 428 410 563 1672 %ime bukve i jeleBeech, t r and norwa spruce forests d Tarnove 965 7-3 -0-2 13-5 -13-0 — 25-0 -3-8 17-8 372 635 583 999 2589 Sume bukve i jel Beech and fir forest 1162 4-4 -5-2 13-2 -14 0 — 24-5 -6-8 16-0 287 673 604 958 2522 Sume smreke, ariš Norway spruce, larcmountain pine forest |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 22 <-- 22 --> PDF |
južni i zapadni dio poluotoka Istre. Predjel »Cigale« kod Malog Lošinja zaštićen je dobro grebenom od sjevera i istoka, te je u njemu i za najveće bure zavjetrina. Zato ondje dobro uspijeva i osjetljivije sredozemsko bilje. Pošumljivanja s Pinus brutia dala su ondje pred 45 godina vrlo dobre rezultate. U Malom Lošinju ima stabala limuna, a u Velikom Lošinju stabala rogača. Opatija s najbližim okolišem, te obalno područje Istre sve do Gorice i Tržiea pripadaju također u oblast izrazito sredozemske klime. Opatija i susjedni okoliš zaštićeni su od bure. Radi toga ondje ostaju palme i drugo subtropsko bilje preko zime vani. U području Opatije i Lovrane šumska je vegetacija SI. 1. Šumsko-vegetacijaska područja Istre i susjednih zemalja (Forest-vegetative regions of Istria with Trieste, Gorica and south-western Carniola); 1) Vazda zelene mediteranske listaee (Evergreen Mediterranean broadleaved forests); 2) Primorske listopadne šume (Littoral deciduous [Submediterranean] forests); 3) Šume pitomog kestena (The forests of Castanea sati va; 4) Područje bukve (Čičarija u Istri), odn. bukve i jele (Region of Fagus silvatica and Fagus silvatica and Abies alba); 5) Visokoplaninsko šumsko područje (Region of high mountain forests). vrlo bujna, jer su oborine razmjerno obilne, a uslovljuje ih nagli uspon terena. U razmaku od 5,5 km uspinje se teren od mora do 1396 m, tj. do vrha Učke. Radi posebnih ekoloških prilika nalaze ondje vrlo dobre životne uslove lovor i pitomi kesten. Razmjerno blagu klimu imaju i inače primorski predjeli u području nisko g Krša. Vinova loza i maslina uzgajaju se do .350 m visine, a na zaštićenim mjestima i još više. Tako maslina uspijeva kod Draguca, sjeverno od Boljuna. U području niskog krša snijeg rijetko padne, a kad padne, zadrži se sasma kratko. Međutim, ondje je ljeto suho i vruće. U višim položajima Krša, kao što su Čičarija, Tarnovska šuma i dr., klima je prilično oštra. Zime su hladne i sniježne, proljeće i jesen kratki, a ljeto 16 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 24 <-- 24 --> PDF |
i Salvia officinalis i Helichrysum italicum. Tu su sredozemski elementi izmiješani sa elementima iz listopadne primorske šume, te na takvim mjestima čine tzv. pseudomakiju. Među najčešće i najotpornije elemente u istarskim makijama pripada zeleni ka (Phillyrea latifolia i P. media). Ima je svuda duž obale južnije od Trsta, a pojavljuje se često i dosta daleko u pozadini, ali pojedinačno. I crnik a (Quercus ilex) česta je u vazda zelenom pojasu. Ona se također pojavljuje ovdje ondje i dublje u unutrašnjosti. Tako je imade na stijenama kod izvoira Eječine, dakle oko 12 km daleko od mora. Veće površine pokriva crnika na Brionima i Lošinju, gdje tvori manje sastojine slične onima na otoku Eabu. Vrijedno je posebno istaknuti, da se — prema Ada mo vicu — pojavljuje kod Pule i Rovinja suplutnjak (Quercus pseudosuber). Š m r i k a (Juniperus oxycedrus) vrlo je česta posvuda južnije od Trsta, i to ne samo uz obalu mora nego i u unutrašnjosti. Mnogo je rjeđa pu k i n j a (J. macrocarpa). Obilnije je ima jedino uz more. Primorsk a so min a (J. phoenicea) tvori na otocima čiste manje sastojine, a na istarskom kopnu uglavnom je nema. Planik e (Arbutus unedo) i m r t e (Myrtus communis) ima južnije od Bovinja. Mrta tvori lijepe grupe na Brionima. T r š 1 j a (Pistacia lentiscus) česta je samo u južnim predjelima Istre. Obilno je ima oko Pule i na Brionima, a uz zapadnu obalu do Poreča, te na Lošinju. Posvuda u makijama raste i smrdljik a (Pistacia terebinthus). Velik i vrije s (Erica arborea) raste južnije od Rovinja, a na istočnoj ga obali uglavnom nema. U makijama Zapadne Istre češća jelemprik a (Viburnum tinus), ali samo u kompaktnijim makijama. Isto to vrijedi i za t r i š1 j ik u (Bhamnus alaternus). Prema Adamović u u Južnoj Istri ima u makijama i šimšir a (Buxus sempervirens). Ima ga između Sv. Kvirina i Vodnjana, kod Montića, Volture i Pule, te kod Šišana i Medulina, kao i na Brionima. Prave makije gusto su isprepletene penjačicama : tetivikom (Smilax asper a), kozokrvinama (Lonicera implexa i L. etrusca), broćem (Rubia peregrina), šparožinom (Asparagus acutifolius), primorskim pavitima (Clematis flammula i C. viticella), bljuštom (Tamus communis). Od listopadnih vrsta u njima se nalaze: drača (Paliurus aculeatus), pucalina (Colutea arborescens) i šibika (Coronilla emeroides). U sloju prizemnog rašća česti su: Brachypodium silvaticum, Luzula Forsten, Teucrium chamaedrys i dr. Uz more kao i na slanicama uz morske drage i dražice razvijen je veći broj halofilno g bilja, kao što su: konopljika (Vitex agnus castus), tamarika (Tamarix gallica i T. africana), morski sitovi (Juncus acutus i J. maritimus), mrežica (Statice cancellata), Atriplex halimus, Salicornia herbacea, Suaeda maritima i dr. Na mjestima, gdje je degradacija prirodne šume jače napredovala, imamo g a- r i g e, u kojima se obilno pojavljuju: brnistr a (Spartium junceum) i b u š i n i (Cistus monspeliensis, C. villosus i C. salviaefolius). * Na mnogim mjestima steru se prostrane kamenjar e obrasle više ili manje najotporniji m sredozemskim biljem, kao što su: Juniperus oxycedrus, Paliurus aculeatus, Rhamnus intermedia, Pirus amygdaliformis, Crataegus monogyna v. brevispina, te Salvia officinalis, Satureia montana, Helichrysum italicum, Eryngium amethystinum, Teucrium polium, Thymus serpyllum, Euphorbia spinosa, E. Wulfenii, Oryganum hirtum, Marrubium candidissimum i dr. U ovoj oblasti često se uzgaja alepsk i bo r (Pinus halepensis), te pri morsk i bo r (P. maritima) i pin j (P.pinea). U blizini Akvileje postojala je do prije rata lijepa i inače iz literature poznata sastojina pinja. Nije jasno, da li je ona spontana ili je uzgojena. Pinjevih stabala ima u Kopru, Piranu, Opatiji, Lovrani i dr. , Prije nego ostavimo područje vazda zelenih šuma, moramo se posebno osvrnuti na javor i ku ili lovor (Laurus nobilis), koji je u području Istočne Istre vrlo obilan i bujan. U Opatiji, Iki, Ičićima, Lovrani i Mošćenicama tvori on veće ili manje grupe i skupove. U lovoricima Opatije i Lovrane ima stabala debelih i do 30 cm. Prema Adamović u nigdje na Jadranu nema tako velikih i lijepih lovorika, kao što je to u Opatiji. Opatija je u tome jedinstvena na cijelome svijetu. Iz sočnog zelenila lovorika, koji se posebnom tamnozelenom bojom odražavaju u plavetilu mora, proviruju tamošnje vile i svratišta. U Istočnoj Istri ima lovora obilnije samo u blizini mora, a inače imade ga ovdje ondje i do 350 m. U njegovoj blizini nalaze se redovno Juniperus oxycedrus, Ruscus aculeatus i Smilax aspera. Poznato je, da je lovor vrsta iz prelazne zone između tipičnih sredozemskih, vazda zelenih i polusredozemskih listopadnih šuma. U Istočnoj Istri nalazi on vrlo po 18 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 26 <-- 26 --> PDF |
vrsta vrlo često još i ove: crn i gra b (Ostrya carpinifolia), ce r (Quercus cerris), mukinja (Sorbus aria), gluhi javor (Acer obtusatum), obična p a- vi t (Clematis vitalba), običn a borovic a (Juniperus communis), svi b (Cor- nus sanguinea), pustenasta mušmulic a (Cotoneaster tomentosa), kozj a jabu čic a (Amelanchier ovalis) i dr. I šume čitavog ovog područja nalaze se većinom u stadijima degradacije . Mnoge su uopće nestale i na njihovom mjestu nalaze se poljoprivredne kulture ili naselja. Malo su se gdje održale šume u svom značajnom prirodnom sastavu, a redovno su prešle u gušće ili rjeđe šikare , u kojima su pojedine vrste pojedinačno ili grupimično pomiješane. Cesto na većim površinama prevladava pojedini elemenat. Tako se često susreću čitave sastojine borovica, šumice ili šikare crnog jasena, šumice ili šikare bjelograbića, skupine crnog graba ili rašeljke i dr. Osim u posebnim gajevima, zabranima i ogradama ondje uglavnom nema prostranijih odraslijih šuma. Degradacija polusredozemskih naših šuma dosta je napredovala kako u Hrvatskom Primorju s Kvarnerskim otočjem tako i na poluotoku Istri i susjednim zemljama. Od interesa je ovdje spomenuti, da je — prema Pucić u — na Kvarnerskom otočju još za vrijeme Mlečana uvedena sječa prevršivanjem odraslijih hrastovih stabala. Eepublika Mletačka osigurala je sebi pravo na svu hrastovu građu sposobnu za brodogradnju i u privatnim šumama, te obvezala podanike, da takovo građevno drvo moraju o svom trošku dopremati u luke i predavati mletačkim vlastima. Da bi izbjegli tome, šumoposjednici su sve više smanjivali broj hrastova sposobnih za građevne svrhe. Činili su to na taj način, .da su ljepša stabla nisko prevršivali. Taj se način sječe održao na Krku i Cresu do danas. Pod hrastovim se stablima razvija dobro trava, koja se kosi ili pase, a iz hrastovih oglavina dobiva se gorivo drvo, sitnija građa, vinograJdskp kolje i si. Na prostranim površinama steru se i ondje kamenjare , koje su više ili manje obrasle otpornijim grmljem i zelenima. Na njima rastu: Paliurus aculeatus, Eubus sp., Ehamnus intermedia, Crataegus monogyna, Fraxinus ornus, Ehamnus rupestris, te Satureia montana, Salvia officinalis, Helichrysum italicum, Inula viscosa, Inula Candida, Scrophularia canina, Genista sericea, Globularia bellidifolia i dr. Prema Horvatić u na točilima i na inače razgoljenim kamenjarama čest je i ondje u nižim položajima Drypis Jacquiniana (primorski mekinjak). Unutar ovog područja, a na debljim naslagama zemlje, osobito u uvalama i zaravancima, kao i inače na svježim, ali ispranim, odnosno dekalcificiran i ni tlima dolazi jače do izražaja srednjo-evropsko drveće i grmlje, tj. vrste iz mezofitskog područja. Tu se pojavljuju: kitnja k (Quercus sessiliflora), običn i gra b (Carpinus betulus), lijesk a (Corylus avellana), te na posebnim staništima pitomi kesten (Castanea sativa). Pitom i keste n pojavljuje se li obilnijoj mjeri jedino u istočnom dijelu Istre. Ima ga u cijeloj Lovranštini , odnosno po donjim padinama Učke između Mošćenica do Bregi i Eukavca (SI. 2.). Najviše ga ima u okolici Lovrane i Opatije. Prema P a v a r i-u tamošnji kestenici za plod zapremali su oko 1937. god. površinu od kojih 380 ha. Kestena ima u onome kraju mjestimično i do kojih 700 m, a obilnije do kojih 500 m visine. Osobito lijepi kestenovi gajevi nalaze se u okolici Veprinca (519 m), Zadke (400 m) i Zagrada (460 m). U Budišinom dolu bilo je prije 50 g. prema jednom podatku preko 3000 kestenovih stabala. Na lošijim tlima pojavljuje se kesten tek pojedinačno, a na susjednim plitkim kamenitim terenima dolazi i ondje obilno do izražaja šuma medunca i bjelograbića. Čisti kestenici u Istočnoj Istri nalaze se redovno na debljoj crljenici, koja je dekalcificirana, te na položajima, koji su zaštićeni od vjetra, a blažeg su nagiba (zaravanci, tavani, doći i dočići). Njihova staništa odlikuje se priličnom svježinom. Sklopljeni kestenici imaju klimu, koja se bitno odlikuje od klime susjednih šumica medunca i bjelograbića. Značajno je, da u čistim kestenicima prevladava u sloju prizemnog rašća acidifilna flora. Tako smo u njima zabilježili: Pteridium aquilinum, Hieracium murorum i H. umbellatum, Genista tinctoria, Calluna vulgaris, Potentilla erecta, Polytrichum attenuatum, Leucobrium glaucum, Hypnum div. sp. i dr. Uspijevanje kestena u Istočnoj Istri omogućuju tamošnje razmjerno velike oborine, koje su uslovljene naglim usponom terena, kako smo to već spomenuli, kad je bila riječ o lovoru. Osim toga onaj je kraj zaštićen od sjevernih vjetrova planinama Gorskog Kotara i susjednih Alpa, te od zapadnih vjetrova Učkom. Kako 20 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 27 <-- 27 --> PDF |
se vidi iz tabele br. 2, Opatija se nalazi u prijelaznom području između vazda zelenih i listopadnih primorskih šuma. Srednja godišnja temperatura Veprinca (519 m), u čijem okolišu kesten vrl o dobr o uspijeva, iznosi 11,6°C (lipanj 18,8°, srpanj 21,2°, kolovoz 20,8°, rujan 17,1°), a godišnje oborine preko 2000 mm. U području Lovranštin e pridaje se uzgoju kestena znatna pozornost. Ondje se odavno kesten cijepi plemkama marona, koji dobro uspijeva. Lovranski maroni prodavani su prije u Hrvatskom Primorju, Trstu, Beču, Gracu i dr. Tamošnji stanovnici dobivaju znatne koristi od svojih kestenika, pa radi toga posvećuju njihovom uzgoju dosta truda. Cijepljen kesten (»dubenac«) smatra se više manje voćkom, a necijepljen (»branac«) kao obično šumsko drvo. o 1 kt> 3 2± i dlI (f fc 9$L ft^/f Jtagrad CBrloinik 5.<^ 1C9S f/ v . ´>y/?itfSč ± m «% A Jj .$»,». J? "..^^^......./..... SI. 2. Nalazišta pitomog kestena u - /A\% -*"ff— yorica . .. Istočnoj Istri (Habitat of Castanea sativa in eastern Istria). t Učka Y´*..\´...$. /J9đ . = = "X. ....... .^... >„» %.\\ 1321 ^fjsa&rVor. ^===^ i? i? ^*&.L<.}1\-A Äl» un Sil \ .= ^. Unutar istog klimaksnog šumsko-vegetacijskog područja ima kestena ponešto i u Kastavštini , i to na zaštićenijim mjestima i debljoj zemljanoj podlozi (Martinjaoev Brijeg, Osojnica, Spinčići, Škurinja, Jelenje, Trnovica, Pašad, Lopače). Od osobitog je interesa i kesten, koji se nalazi u okolici Dobrinj a na otoku Krku. Ima ga u području gornjeg dijela Melinske drage i gornjeg dijela potoka Vretenice . Raste na zemlji debelici, i to uglavnom na podlozi pješčenjaka. U predjelu Studenčic a razvijana je u kestenovim grupama uglavnom acidifilna prizemna flora. Ondje se s kestenom pojavljuje kitnjak, lipa, obični grab i nizinski brijest, a vrlo dobro uspijeva i bagrem. Značajna je ondje i pojava velikog vrijesa (Erica arborea), zvanog »mahača«. Kestena ima i drugdje u Istri, ali manje. Tako ga imade u gornjem području rijeke Mirne , i to kod Zrenj a u blizini Buzeta. Prema jednom podatku od Pavari-a zapremali su 1937. god. kestenici za plod na području »provincije« Pule površinu od 219 ha. Lokalitet tih kestenika nije nam poznat. I u Goric i pojavljuje se kesten tu i tamo na zaštićenijim mjestima. Prema jednom podatku kod mjesta Ovšj e nedaleko Kanala nalazio se prije rata oveći po svoj prilici autohtoni kestenik. Kod naselja Kastaniorike , u blizini mjesta Komena, bila je manja kestenova šumica. Ondje je i mjesto Kostanjevica, što također potsjeća na kesten. U području listopadnih primorskih šuma ima u Istri i susjednim zemljama više ernoborovi h šuma i šumica, koje su umjetnim putem uzgojene. Crni je bor spasonosno drvo tamošnjeg krša. Njegove se kulture uspješno održe u pojasu iz 21 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 29 <-- 29 --> PDF |
nica, koje su podjednako građene kao takove zajednice u susjednom našem području. S obzirom na izloženo po svim zakonima pravde i prirode opći je vapaj: vratiti" Istru s Trstom i susjednim zemljama našim narodima. Čitavo šumsko-vegetacijsko područje Istre i susjednih zemalja zahvaćeno je jačim utjecajem čovjeka. Kako je naprijed naglašeno, ondje ima prostranih terena pokritih malovrijednim šikarama i kamenjarama, koje očekuju, da se na njih vrati SI. 3. Šumsko-vegetacijska područja našeg primorja (Forest-vegetative regions of the Yougosiav and Istrian littoral); 1) Vazda zelene mediteranske listače (Evergreen Mediterranean broadleaved forests); 2) Primorske listopadne [submediteranske] šume (Submediterranean littoral forests); 3) Bukove i druge šume susjednih planina (Beech and other forests of the neighbouring mountains). — Granične linije uglavnom prema Bečk u (Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder, Leipzig, 1901.) šumsko zelenilo. Radujemo se, što ćemo povratkom tih naših krajeva svojoj matičnoj zemlji u program našega rada oko podizanja i obnove šuma u krškim krajevima obuhvatiti konačno i njih — našu Istru, Trst, Jugozapadnu Kranjsku i Goricu, te svojim radom na podizanju tamošnjih šuma moći doprinijeti svoj udio za bolju budućnost tamošnjeg teško napaćenog našeg naroda. i LITERATURA 1) A d am o v i ć dr. L.: Führer durch die Natur der Nördlichen Adria mit besonderer Berücksichtigung von Abbazia, Wien u. Leipzig, 1915. 2) Ani ć dr. M.: O rasprostranjenosti evropskog pitomog kestena, Zagreb, 1942. 3) Horvati ć dr. S.: Biljni pokrov Istre, Alma mater croatica, Zagreb, 1943., br. 1—4. 4) P a va r i dr. A.: Uno sguardo alia selvicoltura Veneta, L´Alpe, 1937., s. 147. 5) Philippi s de dr. A.: Classificazioni ed indici del clima in rapporto alia vegetazioue forestale italiana, Firenze, 1937. 6) Puc i eh J.: Die Karstbewaldung im österreichisch-illyrischen Küstenlande nach dem Stande zu Ende 1899., Tri est, 1900. Summary. The total areas, geological formations and wooded areas of Istria and adjoining countries are represented on table No. 1, climatic conditions on table No. 2., and forest-vegetative areas on picture 1. In this article are emphasised the equalities existing in the composition of forest plant associations of Istria with adjoining countries and the forest plant associations of the adjoining Croatian and Slovenian regions. The forest vegetation of Istria with Trieste and the lower situated areas of Gorica and south-western Carniola form a continuity and natural whole with the forest vegetation of the littoral region of Yougoslavia (picture 3), while the forest vegetation of the higher situated areas of Gorica and south-western Carniola form a continuity with the forests of the adjoining Slovenia. . 23 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 28 <-- 28 --> PDF |
medu 300 i 800 m. On je najčednija vrsta gledom na tlo, sušu i buru. Zato se i najviše rabi za pošumljivanje. U razdoblju od 1882. do 1899. g. posađeno je u svrhu pošumljivanja goleti na području Gorice 39 mil., na području Trsta 7 mil. i na području Istre i otoka 14 mil. ili ukupno 60 mil. biljaka, a od toga 55 mil. biljaka crnog bora. c) Područje bukovih šuma Ovamo pripada gorski predjel Istre, koji se izdiže iznad pojasa listopadnih primorskih šuma, a proteže se Čičarijom, tj. od Učke preko Slavnika, kao i niže područje planinskog pojasa, koje se nadovezuje na Kastavski krš i teče odatle donjim dijelom alpskog masiva prema gornjem dijelu Gorice. Klimaksnu šumu na Učki i susjednim gorama čini zadruga brdsk e bukov e šume , koja pripada svezi bukovih šuma: Fagion silvaticae Pawl. Prema Adamović u šume gornjeg dijela Učke slično su građene kao bukove šume u Gorskom Kotaru, Kapeli i Velebitu. U sloju drveća prevladava iznad S00 m visine bukva. U sjenovitim uvalama ima je i mnogo niže. S bukvo m nalaze se u sloju drveća: gorski javor (Acer pseudoplatanus), javor gluhać (Acer obtusatum) i običn i gra b (Carpinus betulus). U sloju grmlja zabilježene su ondje: iva (Salix caprea), lijeska (Corylus avellana), bozi kovina (Ilex aquifolium), li kove i (Daphne mezereum i D. laureola), malina (Rub´us idaeus) i crvena bazga (Sambucus racemosa), a značajno je, da ondje ima i crvenog pasjega grožđa (Lonicera xylosteuni), te sitnog pasjega grožđa (L. alpigena). Pojavljuju se ovdje ondje i negnji l (Laburnum alpinum), te ž estik a (Rhamnus fallax). U sloju prizemnog rašća pridolaze i ondje uglavnom iste vrste kao i u našim susjednim bukovim šumama. Tu se nalaze: Dentaria bulbifera, D. enneaphyllos, D. polyphylla, Cardamine tri folia, Lathy rus vernus, Actaea spicata, Lamium orvala, Mercurialis perenis, Majanthemum bifolium, Convallaria majalis, Euphorbia amygdaloides, Cephalanthera alba, Anemone nemorosa, Primula acaulis, Galanthus nivalis, Scilla bifolia, Lilium martagon i dr. I u bukovim šumama u Istri i susjednim zemljama postoje razni stadiji d egradacije . U nižim jače utjecanim partijama razvile su se na debljoj podlozi bukove šume acidifilnog karaktera, a na plićim terenima nastale su gušće ili rjeđe obrasle kamenjare. U višim položajima iznad pojasa bukve u planinskom područj u Jugoza padne Kranjske i Gorice čini šume bukva s jelom. U još višim položajima pridružuje se tim vrstama i smreka . đ) Područje visokoplaninskih šuma U području Snježnika i Hrušice, kao i u najvišim predjelima Gorice imaju šume visokoplaninski karakter. U području Snježnika raste smreka, a u području najviših predjela Gorice: smreka i ariš. U tim predjelima prestaje šumska vegetacija šumskom zadrugom bora krivulja. # Već letimičan pogled na geografsku kartu našeg Primorja i susjednog zaleđa u cjelin u sa svojom maticom: Hrvatskom,i Slovenijom. Poluotok Istra zatvara prema sjeveru našu bogato razvedenu obalu. Sve te zemlje nastava od davnine pretežnim dijelom hrvatski, odnosno slovenski narod, koji je u težnji za svojom slobodom prolio vrlo mnogo nedužne krvi i doprinesao u tome neprocjenjive žrtve. Iz ovog članka vidimo, da i šumska vegetacija Istre, Trsta, te jednog dijela Jugozap. Kranjske i Donje Gorice čini suvislu povezanost sa šumskom vegetacijom Hrvatskog Primorja, Kvarnerskog otočja i najbližeg zaleđa, a šumska vegetacija planinskih iiredjela Jugozapadne Kranjske i Gornje Gorice suvislu i čvrstu povezanost sa susjednim šumama Slovenije. Istra s Trstom i susjednim zemljama odlikuje se u pogledu šumske vegetacije osebujnošću i mnogolikošću, koja je značajna i za šumsku vegetaciju susjednog matičnog područja. Osim značajnog endemičnog bilja rasprostranjeni su ondje mnogi tzv. ilirski i južnoevropski elementi, koji čine svojim arealom prirodnu povezanost sa zaleđem. Na razmjerno maloj površini razvijeno je više šumskih zajed 22 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 20 <-- 20 --> PDF |
U tome području, a istočno od grada Gorice nalazi se glasovita šuma T a r- n o v a, u kojoj raste u velikom dijelu bukva i jela, a ima ondje od prirode i crnog bora. Ta je šuma zapremala pred 50 godina površinu od 8.800 ha. Južni dio Gorice, tj. područje južno od rijeke Vipave, jest pravi krški kraj. Teren je prosječno visok 100—400 ., a obiluje vrtačama i manjim dolinama. Tu prevladava kreda. Kod Komena ima i´liša, a na više mjesta ima pješčenjaka. Aluvijalnom području pripada samo ravnica J^´riaul i riječne doline. Krške formacije srednjeg i južnog dijela Gorice produžuju se u Jugoza padn u Kranjsku . To je prekrasan gorski kraj s više ponornica (Eeka, Pivka, Unica), špilja (Postojna, Divača) i drugih prirodnih krasota. Južnim dijelom protiče Reka, koja ponire kod Sv. Koeijana (pojavljuje se kao Tiinava kod Divina). Najviše planine nalaze se u masivima: Snježnik (1796 m), Javornik (1270 m.) i llrušica (1300 ni). Na području Trst a teren se naglo i uglavnom amfiteatralno izdiže od grada, i to mjestimično do 450 m, a zatim čini visoravan, koja je na sjevernom dijelu oko 200—250 m i na južnome dijelu oko 300—400 m visoka. Najveći vis čini Kokuš s 670 m. Istočna visoravan i pretežan dio ostalog područja pripada kredi, a samo uzan pojas uz morsku obalu eocenu. Na istočnom dijelu tršćanskog područja nalazila se pred 45 godina tada dobro poznata oko 400 ha velika šuma zvana L i p i c a. Sačinjavale su je odrasle sastojine medunca, crnog graba, maklena, klena, crnog jasena, brijesta i dr. Ona je pretstavljala poseban tip šumskog gospodarenja na Kršu. Ispod stabala orijetka obrasta uzgajala se trava, koja je služila za pašu i košnju, te odatle davala veliku korist. Zausput spominjemo, da su taj tip već onda dobri poznavaoci krških šuma, kao Pucić i dr., preporučivali kao idealan oblik gospodarenja u krškim listopadnim šumama. Takav način gospodarenja vidjeli smo pred -nekoliko godina i u Istočnoj Istri, u Kastavštini, kao i na otoku Krku. On zaslužuje, da mu se i u buduće obrati što veća pozornost. Poluotok Istr a pripada pretežnim dijelom krednim formacijama. Samo u području doline Raše, te u kraju, koji se stere od Čepićkog jezera do Pirana i Trsta nalazi se eocenska formacija. U najistočnijem dijelu Istre imamo tzv. Kastavsk i krš . Ondje se teren naglo diže od mora do kojih 300 m, a onda postepeno do 700 .. Zapadno odatle nadovezuje se Ćićarija , koja obuhvata gorski lanac: Učka (1396 m) — Planik (1273 m) — Šija (1234 m) — Slavnik (1029 m). Zapadno od eocenske formacije: Čepićko jezero — Piran i Trst stere se uglavnom jednolična prilično razgoljena krška visoravan, koja se dosta blago i više manje talasasto spušta prema zapadu. Aluvijalno područje poluotoka Istre odnosi se na doline rijeka: Reke, Risna, Dragonje, Mirne i Raše. U tome području vrijedna je spomena Motovunsk a šuma , koja je pred 45 god. zapremala 1200 ha ili gotovo jednu trećinu doline Mirne, a sačinjavali su je pretežnim dijelom hrast i brijest. Otok Cre s (dug 65 km, širok 2,3—14, većinom 5—8 km) čine kredni, vapnenci. Dio otoka sjeverno od grada Cresa izdiže se naglo iz mora i vrlo je brdovit. Ondje su najveći visovi: Sis 638 m, Orline 601 m i Jesenovac 543 m. To je najšumovitiji dio otoka, a šume su mu slično građene kao i na sjevernom dijelu Krka. Srednji je dio Cresa najširi. Visok je 200—400 m. Usred njega nalazi se oko 5,5 km dugo i 1,5 km široko jezero Vran a (16 m iznad razine mora). U onom predjelu nalazi se tzv. »Arabia p e t r e a« gotovo posv*e razgoljena 5—6 km duga i 3 km široka krška pustinja. Južni dio otoka polagano se uzdiže prema sjeveru. On je u najdonjoj svojoj česti bio pred 45 god. na jednoj trećini površine pokrit vazda zelenom sredozemskom šumom» Ondje je najveći vis 154 m. I otoke Plavni k, Lošinj, Uniju, Sušak i dr. čine kredni vapnenci. Plavnik je prilično šumovit. Na njem dobro raste drveće i grmlje iz izrazito sredozemskog kao i iz polusredozemskog ´ šumsko-vegetacijskog područja. Otok L o š i n j (dug 31 km, širok 0,5—5, većinom 2,5—4 km, povezan s Cresom jednim mostom) dosiže najveći vis na svom sjevernom dijelu, i to na Osoru s 588 m i Sv. Nikoli s 557 m. U južnom dijelu najveći su visovi: Gregorčak s 243 m i Kalvarija s 234 m. Na otoku Sušak u postoje deblje naslage kremenog pijeska. Klim a Istre i susjednih zemalja vrlo je raznolična, što je i razumljivo, jer Se radi o području, koje se stere od mora do regije vječnog snijega (Triglav, 2864 m). Predjeli uz morsku obalu imaju blagu klimu. Osobito to vrijedi za Lošinj, te 14 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 25 <-- 25 --> PDF |
voljne baš takove životne uslove. S njime nema osjetljivijih mediteranskih vrsta, kao što su mrta, lemprika i rogač. ovom prilikom vrijedno je istaknuti, da je lovor potrebno što više proširiti u Istočnoj Istri, kao i drugdje, gdje mu odgovaraju ekološke prilike, jer on dosta brzo raste, daje. dobro drvo, a osim toga list mu se može dobro unovčiti. Lovor je usto vrlo dekorativan. Prema Adamović u zabilježen je lovor i kod Lupoglava, sjeverno od Boljuna, na 400 m visine. . b) Listopadne primorske šume Pretežan dio Istre, te veliki dio. Trsta, Jugozapadne Kranjske i Gorice, pripada tzv. submediteranskom području ili području listopadnih primorski h šuma , Ovamo pripadaju predjeli, koji se steru između vazda zelenog pojasa i pojasa bukve. Pojas listopadnih primorskih šuma nadovezuje se na isto takovo šumsko-vegetacijsko područje u sjevernom dijelu Hrvatskog Primorja, te na otoku Krku i sjevernom dijelu otoka Cresa. Ovo prostrano područje nije jednolično ni u svom geomorfološkom izgledu, a ni u florističkom sastavu. Ono se odlikuje suhim vapnenastim terenom, koji je izlomljen s mnogo dolina, uvala, vrtača i drugih izrazito krških fenomena, a tlo nm čini uglavnom krška crljenica. U ovom području dolazi do izražaja više tipičnih južnoevropski h vrsta, kao što su: Quercus pubescens, Castanea sativa (samo na posebnim staništima), Cornus mas, Staphylea pinnata, Cotinus coggygria, Tainus communis, Lithospermum purpureo-coeruleum i dr. Ovdje su obilno zastupani i tzv. ilirsk i florni elementi. Takvi su: Carpinus orientalis, Ostrya carpimfolia, Acer obtusatum i ür. U tome području ima i važnih hrvatski h endema , koji usko povezuju istarsko kopno sa susjednim hrvatskim zemljama u jedinstvenu biljno-geografsku cjelinu. Takvi su: Drypis Jacquiniana, Campanula istriaca, Leucanthemum liburnicum, Hellebores odorus var. istriacus i dr. (3). U čitavom tom području rašireni su: hrast medunac (Quercus pubescens), crni jasen (Fraxinus ornus), klen (Acer camp*estre), rašeljka (Prunus mahaleb), smrdljik a (Pistacia terebinthus), kalin a (Ligustrum vulgare), drijen (Cornus mas), crni trn (Prunus spinosa), b rada vič as t a k urik a (Evonimus verrucosa), ru j (Cotynus coggygria), brijes t (Ulmus campestris), crn a hudik a (Viburnum lantana) i dr. U sloju prizemnog rašća značajni su: Geranium sanguinum, Lithospermum purpureo-coeruleum, Polygonatum officinale, Teucrium chamaedrys, Peucedanum oreoselinum, Melittis melissophykum i dr. Šumske zadruge čitavog ovog područja pripadaju uglavnom svezi Q u e r c i o n pubescentis-sessiliflorae Br. BI. U pretežnom dijelu klimaksnu zadrugu ondje čini šuma,, hrasta medunca ibjelograbića (Carpinetum orientalis croaticum Horvatić). U višim položajima prevladava klimaksna zadruga šume hrasta medunca i crnog graba (Querceto-Ostryetum carpinifoliae Horv.) Na manjem području u Istočnoj Istri dolazi također unutar ovog pojasa do izražaja ac i di f i 1 na kestenova šuma (Querceto-Castanetum croaticum Horv.), koja pripada svezi Quercion roboris-sessiiiflorae Br.-Bl. Područje hrasta medunca u Istri i susjednim zemljama podudara se prilično dobro sa Beckovom »krškom šumom«, Adamovićevim šibljakom, te mješovitim i submontanskim primorskim pojasom, kao i sa P a v a r i-evim klimatskovegetacijskim pojasom Castanetum. Šumska zadruga hrasta medunca i bjelograbića nadovezuje se neposredno na pojas vazda zalenih listača. Slično je građena kao isto takove šume na susjednom Krku, Cresu i nižim predjelima duž Hrvatskog Primorja. Osim gore spomenutih vrsta česti su ondje u sloju drveća i grmlja: makle n (Acer monspessulanum), k o p r i v i ć (Celtis australis), š.mrik a (Juniperus oxycedrus), drača (Paliurus aculeatus), kršik a (Rhamnus rupestris, koji je — prema Ada moviću — raširen na zapad samio do Friuli), primorska pavit (Clematis flammula), orlov i nokt i (Lonicera etrusca), krušvin a (Pirus amygdaliformis), šibik a (Coronilla emeroides), pucal i n a (Colutea arborescens), šparo ži´na (Asparagus acutifolius), oštra veprin a ili koštrik a (Ruscus aculeatus) i dr. U području šumske zadruge hrasta medunca i crnog graba, tj. u hladnijem dijelu ove oblasti pojavljuju se osim naprijed spomenutih zajedničkih 19 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 23 <-- 23 --> PDF |
suho i vruće. Planinski predjeli Jugozapadne Kranjske i gornjeg dijel a Goric e imaju vrlo oštru, uglavnom visokoplaninsku klimu. Čitavo područje istarskog i susjednog krša izloženo je poput drugih naših krajeva u Hrvatskom Primorju štetnom utjecaju bure. Ljetna žega i suša traju ondje redovno po nekoliko mjeseci. Klimatsk i podaci Istre i susjednih zemalja sadržani su u tabeli br. 2., koju smo sastavili prema podacima od De Philippis a (5). U Istri i susjednim zemljama´ nalazi se više šumsko-geografskih oblasti, koje ćemo najbolje razlučiti na osnovu tzv. klimaksnih šumskih zadruga. Nemamo, na žalost, potpunu sliku o šumskoj vegetaciji tih zemalja, jer još ne raspolažemo vlastitim podacima. Osvrnut ćemo´ se stoga na podatke iz literature (1, 3, 4, 6), te podatke, koje smo pred više godina prikupili u istočnom dijelu Istre (2). Na osnovu toga pokušat ćemo omedLi najglavnija ondješnja šumsko-geo graf ska područja (SI. 1.). Područje Istre, Trsta, Jugozapadne Kranjske i Gorice dijelimo uglavnom na 4 šumsko-vegetacijska pojasa. Najniži pojas čine vazda zelene šume. Na njega se nadovezuje pojas listopadnih primorskih šuma, a onda pojas planinskih i visokoplaninskih šuma. Primorski šumsko-vegetacijski pojasi pripadaju u oblast sredozemske, a ostali u oblast srednjo-evropske regije. a) Vazda zelene lisnate šume Ovamo pripada klimaksno područje šumske zadruge hrasta crnike (Quercetum ilicis Br.-BL). Njemu pripada čitav Lošinj, južni dio Cresa s velikim dijelom Plavnika, te obalni pojas južnog i zapadnog dijela poluotoka Istre. Taj se obalni vazda zeloni pojas stere u suvisloj cjelini od ušća Raše na istoku, preko južnog dijela poluotoka, gdje je najširi, pa zapadnom obalom sve do Trsta i Tržića. Uz morsku obalu istočnog dijela Istre ne postoji suvisli pojas vazda zelenih šuma, ma da i tu ima više pretstavnika iz izrazito sredozemskog područja. Ondje su u prevlasti elementi iz susjedne listopadne primorske šume. Istarsko klimaksno područje hrasta crnike stere se do 100—200 m nadmorske visine. Tu se razvila flora, koja pripada tzv. sredozemnim vazda zelenim listačama. Međutim, klimaksna šuma ondje je već odavna pod utjecajem čovjeka (sječa, krčenje, požar) i stoke (paša, brst) izgubila svoje iskonsko obilježje. Pretežnim dijelom zastupani su zapravo njeni degeneracioni stadiji: makije, garigi i narijetko obrasle kamenjare. U području Trst—Pula vazda zeleni pojas dosiže visinu od kojih 150 m, a širok je do 4 km. Samo kod Pule taj je pojas i preko 5 km širok. Prema Adamović u u istarskom vazda zelenom pojasu nem a od prirode nekih vrsta koje inače rastu u makijama Južne Dalmacije. Tako ondje nema : Calycotome infesta, Ephedra campylopoda, Erica multiflora, Euphorbia dendroides, Pinus halepensis, Convolvulus cneorum, Nerium oleander, Putoria calabrica, Lavandula latifolia i dr. Vrijedno je zabilježiti, da na Lošinj u rastu: Ceratonia siliqua, Ephedra nebrodensis i Prasium majus, a tih vrsta da nema u Južnoj Istri. U makijanja Južne Istre rašireni su sve do Poreča : Arbutus unedo, Cistus monspeliensis i C. villosus, Lonicera implexa, Quercus pseudosuber, Rhamnus alaternus, Ruta divaricata, Micromeria juliana, Erica arborea (uglavnom južnije od Rovinja), Euphorbia pinea i dr. U pojasu makija i gariga rašireni su sve do Trsta : Juniperus oxycedrus i J. macrocarpa, Quercus ilex, Phillyrea latifolia, Spartium junceum, Laurus nobilis, Olea oleaster, Cistus salviaefolius,, Euphorbia Wulfenii, Asparagus acuti folius, Ruscus aculeatus, Teucrium flavum. Osyris alba, Rosa sempervirens, Rubia peregrina, te Salvia officinalis, Smilax aspera, Teucrium polium, Capparis spinosa i dr. Prema tome istarske makije nisu jednolična sastava. Uz Tršćanski zaton makija je rjeđa i razbijenija, te ne daje sliku tipične sredozemske makije. Slično je i inače na sjevernoj obali Zapadne Istre, jer su i ondje makije oskudnijeg sastava. Istom južnije od Rovinja, a osobito oko Pule i na Brionima makija je bujno i potpuno razvijena. Na istočnoj obali Istre makija čini suvislu cjelinu samo do kanala Raše. Sjeverno od Labina nestaje makije, a njeni se elementi pojavljuju sporadično. Tako je Adamovi ć zabilježio kod Medveje i Mošćenica: Quercus ilex, Q. coccifera, Phillyrea latifolia, Lonicera etrusca, Juniperus oxycedrus, Viburnum tinus, Ruta divaricata, Osyris alba i Smilax aspera. Uglavnom do tih mjesta šire se prema sjeveru |