DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 16 <-- 16 --> PDF |
nik Oopić : »Nad grobom borca Radoja: bijela breza samuje, srebrna breza tu guje « Šuma je povezala narodne borce u čvrstu zajednicu bratstva i dru g a r s t v a. Šumom je živo provejavao duh vedrine i slobode. Kad su u proljeće bujale trave i živahno grgoljile vode, a drveće se zaodjelo listom, odjekivala je na šim šumama i gorama vesela i osjećajna naša pjesma — pjesma, što je izišla iz srca našeg naroda. Ovdje se moramo sjetiti i nezaboravne Nazorov e pjesme »Na Vučevu«. Kad je kolona vojske, bijednih žena, »što stoku vode i pušku nose«, ranjenih boraca i bo lesnih ratnika, kad je kolona ljudi, kojima je »na licu sto pečata udarila patnja«, izlazila »iz paprati i travom se vijugala k´o bjelouška duga i šarena...«, orila se pjesma planinom punom prijetnje i opasnosti, »pjesma slavonska i splitska, i ba nijska i bosanska, i tko zna čija i otkud, ali naša«. U tom raspoloženju rasplinule su se sve poteškoće, išlo se veselo naprijed. Narodnu vojsku vodila je nepokolebljiva vjera u snagu svoje prirode, svojih gora, šuma i planina, kao i vjera u vlastitu snagu i izdržljivost. Narod je vjerovao u svoju Viševicu, Velebit i Plješivicu, vjerovao je u Kalnik i Papuk, Prenj i Durmitor, vjerovao je u prirodnu snagu Šumadije, vjerovao je, jer je znao da ga nikad nisu iznevjerili i da ga ne će iznevjeriti. Evo, kako silna Grmeč-planina progovara na usta pjesnika B. Ć o p i ć a djeci svojoj, što se bore za slobodu domovine: »Niko Vas, djeco, ne može predobiti, niko Vas, djeco, ne može porobiti. Snaga Vaša neznana u meni se krije. Srce Krajine duboko u mojim grudima bije.« Narod je vjerovao u svoje hrabre borce i u najtežim časovima prokušane ratne rukovodioce. Narodnu vojsku vodila je živa vjera u uspjeh, napredak i veliku budućnost slavensko g roda . Slavenski narodi Balkana, »koje su stoljećima nabijali na kolce, koje su klale tri vjere i deset država« (prema A. Cesarcu) , vjerovao je u uspjeh ruske vojske i gledao u njoj i svoj spas. Narod je propjevao: Bujna zora na istoku rudi Narod je vjerovao u oslobođenje uz pomoć sovjetske vojske. Ovjekovječio je to narodni pjesnik B. Ćopić u pjesmi »Oj sokole«, gdje mladi partizan Radovan, koji je mnoge pruge razorio i tvrđave sagorio i silnike oborio, .. se nije umorio, javlja majci, da će goneć´ neprijatelja naše gore najprije ostaviti njegova četa »naše vojske prethodnica, sto momaka neženjenih kroz klance će propjevati«, zatim će proći naša vojska: partizanske divizije, a onda će se čuti pjesma »iz daljine, sa Istoka. To će doći vojska ruska. Tri će dana prolaziti, drumovi će propjevati « To je davalo polet i snagu izmučenoj, ali hrabroj narodnoj i oslobodilačkoj vojsci, našim borcima, za koje Nazo r kaže: »Dušu smo jačali u patnji i bolu, srce smo učvrstili u grozi i strahu!« Goleme žrtve i neopisive patnje bile su okrunjene glavnim uspjehom — narodnim oslobođenjem. Prije nego završimo osvrnut ćemo se ukratko i na štete , koje su naš e š u» m e pretrpjel e od neprijateljske ruke za minulog rata. Prema statističkim podacima neprijatelj je uništio kod nas 260.000 ha šuma i 35.000 ha šumskih kultura i rasadnika. Na površini od 175 ha nastale su od naših šuma puste kamenjare. Neprijatelj je odnio oko 2,2 mil. prm izrađenog ogrjevnog, taninskog i celuloznog drva, 3,4 mil. gotovog tehničkog drva, te 87.000 m3 furnira, šperovanih ploča, parketa i si. Od ukupnih 2.675 km šumskih željeznica uništeno je 2.200 km, a od 36.840 km šumskih puteva onesposobljeno je za saobraćaj 20.000 km. Od 1.980 zgrada iz područja šumske privrede uništeno je 555, a 100 oštećeno. Sva šumsko-industrijska postrojenja uglavnom su onesposobljena. Talijan i su sjekli duž cesta i željezničkih pruga, i to u širokim pojasima i do gola. Nemilice su sjekli brižno uzgajane i pomno čuvane šume i šumice u blizini mjesta, gdje su logorovali. Oni su na čitavom okupiranom području (području t. zv. II. armate) zasnovali naglije iskorišćavanje naših šuma. II tome su zamahu sječom uništili Talijani preko 120.000 ha šuma, šumskih kultura i rasadnika na području Gorskog Kotara, Like i Dalmacije, a drvo odvezli u Italiju. Obraćene su time u pustoš mnoge šumice na izrazito kamenitom tlu. Naše krške goleti bi se na taj način još više proširile, da ih nije obranila naša hrabra narodna vojska. U tim okolnostima stradali su nasadi i šumice na najbližem domašaju centara, gdje se nalazila talijanska vojska. Mnogi su nasadi tom prilikom nestali, a mnogi veoma oštećeni. Ostali smo tako bez mnogih vrijednih i teškom mukom uzgojenih nasada kod Crikvenice i Senja, na Rabu, kod Splita, na Braču i Hvaru, Pelješcu, Kor10 |