DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 11 <-- 11 --> PDF |
opirao tome bezakonju. Gusarenjem oteščavao je neprijatelju, da po miloj volji rastače naše narodno dobro. Senjski uskoci i Neretljani bili su mu i na kopnu i na moru strah i trepet. Mnogi uspješni gusarsk i pothvati bili su zasnovani i . zvedeni iz naših primorskih šuma i šumica. U bolnoj uspomeni ostalo je našim narodima doba Turak a u ovim krajevima. Padom Srbije i Bosne (1463) pretvorene su Hrvatska i Slavonija u proprište žestokih bojeva. Tu su se srela dva svijeta: Istok i Zapad na obračun. Nesreća je htjela, da se taj dvoboj vršio na našem tlu i da je trajao nekoliko stoljeća. Naš je narod učinio Evropi svojim junaštvom i ogromnim žrtvama veliku uslugu. Na svojim grudima suzdržavao je snažnu bujicu, koja je nadirala prema Zapadu. Zato pred 450 godina pjeva Š. Menčetić : »Od ropstva bi davno u valih potonula Italija, od hrvatskih da se zalih more otmansko ne razbija«. P. Prerad o v i ć u pjesmi »Grobničko polje« lijepo kaže za to polje, gdje je hrvatskom krvlju zaustavljena turska najezda: »Pusto polje ploda ne da, k´o da misli reć´: za sve v´jeke unapreda rodilo sam već!« To herojsk o dob a naših naroda opjevano je u bezbroj narodnih pjesama. One su ovjekovječile veliko junaštvo naših naroda i mnoštvo narodnih junaka, koji su se istekli u bojevima sve tamo od Kosova pa do Klisa, UdbineiSenja, te duž cijele Vojn e Krajine . Tu je ujedno ovjekovječena i pomoć, koju su obilno davale u borbi za narodnu slobodu naše šume. Turci su u okupiranom i graničnom području vršili velika bezakonja. Vršena su mučenja i zulumi, kakvih svijet dotad nije poznavao. Narodni borci i prvaci trunuli su po tamnicama ruku okovanih »u teške lisičine« i nogu sapetih »u teške bukagije«. S alkom oko vrata bacani su u »tamnicu tavnu«, gdje je bilo blato do koljena i voda do pojasa, a u vodi zmije, što kolju, i akrepi što štiplju. Najveće tegobe proživjela je Krajina, nazvana po tome »Krvava Krajina«, jer je ondje »s krvi ručak, a s krvi večera. Svak´ krvave žvače zalogaje. Nigdje b´jela danka ni odmorka«. Narod je pred turskim zulumima tražio spasa u šumovitim i goroviti m predjelima svoje zemlje. Teškoće i patnje, koje je on tada proživljavao, sažete su u riječima: »Turci polje, a Latini more, kršćanima drvlje i kamenje!« Pojedinci i skupine spašavali su goli život bijego m u šume . Mnogi nisu mogli podnositi tursko bezakonje, nego su se »četujući i hajdukujući« osvećivali iz šume neprijatelju-nasilniku nanoseći mu odanle teške udarce. Poslušajmo, radi čega se Tomić Mihovil, poznati hajduk po svom plemenitom r,adu u pomaganju siromašnog puka, odmetnuo u hajduke: »Turski zulum doteščao raji. Bog visoko, a car je daleko. Nitko nama pomoć ne mogaše. Imao sa l´jepu potkućnicu i livadu — zelenu jabuku. Sve mi ote od Duvna kadija. Triput odoh do turskoga suda, .. sve mi je uzaludu bilo, pa ja odoh potražiti pravde u bogaze i bijesne klance, gdjeno sude gorske kosovice. Tu sam Turke sudit´ naučio, ponaj bolje Suzicu kadiju«. U tisuću sličnih slučajeva mnogi je pojedinac, kad je osjetio, da mu je u g r o- žen a slobod a »obrnuo putem stamputice, dokle nađe gore bukovine«. Mnogi sn u takvim´ prilikama pograbili pušku granajliju, otišli se niz goru zelenu, odvrgli se u planinu gustu. Tako je Starina Novak preko 40 godina hajdukovao u Eoma niji planini, koju je bolje »obiknuo nego svoje dvore, čuvajući drume u planini«. Kad je knez od Srijema kupio za cara u Stambulu 500 djece i htio zapisati malog Milovana, jedinca udovice Ruže, »Ruža ciknu kao guja ljuta, pa jamila Milovana sina, ode s njime u planinu gustu«. Neprijatelj je često pokušavao razlomiti narodni odpor time što je utjecao na pojedince mitom ili zamamnim ponudama. Ali, sloboda se cijenila iznad svega. De belić Novak rade živi u gor i zelenoj , nego u »bijelome« carskom dvoru, jer »što će njemu veliko vezirstvo i što će mu ta careva kćerka, kad u Turaka nikad vjere nema«. I lijepa djevojka odbija banjalučkog pašu, da mu bude na dvoru ka duna, jer draže joj je »u goric i stati, neg´ u njeg´vu dvoru bijelome...« Misao narodnog oslobođenja držala je čvrsto na okupu narodne junake i prvake. Oni su o starom, svetom danu Đurđevdanu, čim se gora z a o d j e n e listom , ostavljali svoje domove i odlazili u šumu , da se odanle bore protiv narodnog neprijatelja. Evo, što nam o tome kaže narodna pjesma: »Dan za danom crna zima prođe. Pramaljeće lipo ukaza se. Crna gora listom zavija se, omorike primamljuju momke, a junaci kupuju opanke. Čiste, peru zarđalo gvožđe, spremaju 5 |