DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 101 <-- 101 --> PDF |
ne ravna po teoriji, već traži savjeta u is kustvu. Iz iskustv a dolazimo do saznanja, koja visina i kakova struktura drvne zalihe vođi do najvećeg prirasta. Šuma, čija drvna zaliha ima takovu strukturu, da trajno daje najveći mogući prirast nalazi se u ravnoteži, njezina zaliha odgovara ekonomskoj zalihi. Bit kontrolne metode je iskorištavanje iskustava. Iskorišćavanje etata ne smije sprječavati njegu sastojina niti na nju nepovoljno utjecati. Kod te je metode potrebno za svaki odjel ustanoviti tekući prirast po formuli: Z :— Va — Vi + N, dok je ukupni etat jednak zbroju etata svih sastojina. Formula: Z — Va + N — Vi daje ukupni prirast odjela u silvama. Kod ustanovljivanja periodičkog tekućeg prirasta ima se paziti, da se sva stabla, koja se kod njege sastojina poruše ne samo snime, već da se podijele prema vrsti drveta i prsnom promjeru i svrstaju u posebni očevidnik, koji se nakon svakog uredajnog doba zaključuje, te prema debljinskim razredima, broju stabala, silvama i kubicima zbroji. Mora biti jasno, koliko je stabala na koncu gospodarske periode prešlo iz jednog debljinskog razreda u drugi, te koliko iz nuzgredne sastojine u glavnu. Veličina etata ima se prilagoditi prirastu. Određivanje etata po kontrolnoj metodi jest isključivo šumsko-uzgojno planiranje sa ciljem, da se poveća prirast. Kod prvog uređivanja šuma i određivanja etata po kontrolnoj metodi uzimlje se — radi veće sigurnosti — u pomoć i užitni postotak. On se za planinske šume kreće od 1,5—2°/», a u nepovoljnim slučajevima 1—\JtPI*. Osim toga, dade se u tu svrhu upotrebiti i Mantelova formula: Vw f-n = , te izmijenjena Heyerova formula: u ~2~ VVV znači zbiljnu zalihu, Av -- onu, za kojom se teži, a Z tekući prirast početne zalihe. Bit kontrolne metode jest kontrolirano uzgajanje šuma. U tu svrhu predlaže Eichorn, tla se podržavaju 100—200 ha velike pokusne sastojine, dok Weber i Kiinanz traže da se u svakom odjelu podržavaju oko 1 ha velike dokazne plohe, koje se moraju svakih 3—5 godina snimati. To bi trebale biti ujedno i stanice za biološka opažanja. Važnost kontrolne metode je ta, što postavlja proizvodnju u prvi red. Po kontrolnoj metodi postaje uređivanje Suma kontrolna instanca za ukupno vođenje gospodarenja, te putokaz za tehniku gospodarenja u budućnosti. Ta metoda vrijedi samo za prebornu šumu. , Pisac iznaša i svoju sis tematiku metoda uređivanja šuma, te sve poznate metode svrstava u ;S grupe: Prvu grupu čine one metode, koje uzi miju u obzir potrajnost prihoda na drvu. Drugu grupu čine metode, koje se osnivaju na potrajnosti proizvodnje drveta. Tre ću grup u sastavljaju metode, kod kojih se uzelo za osnovu potrajnost novčanih prihoda. Metode prve grupe teže za tim, da se postigne što veći prirast, prostorni red, te za odr žanje potrajnosti, dovoljno velika i pravilno raspodijeljena drvna zaliha. Kod ovih se metoda prirast prošlosti očituje u visini gađanje drvne zalihe, dok je budući prirast mjerilo proizvodnje. Metode prve grupe dijeli pisac na: , . a) deđuktivne, b) induktivne. Podloga deduktivnim metodama su predodžba idealne šume. Svi ciljevi koji se žele postići, su fiksirani u ideji idealne gospodarske šume. Kao putokaz tom cilju služi normalni prirast, normalni položaj, normalne zalihe i normalni razmjer dobnih razreda. Naprotiv induktivne metode potpuno zabacuju teoretski pojam idealne šume, već vjeruju samo experimentom i izmjerom potvrđenim iskustvima. Od poznatih metoda spadale bi u prvu grupu i to među deđuktivne metode ove: a) metode kod kojih se proizvodnja i prirast svake za sebe uređuju: 1. Kameralna taksa, 2. Paulsen-Hundeshagen, 3. Carl Heyer, 4. Breymann. To su metode prirasta i drvnih zaliha. b) metode, koje uređuju i proizvodnju i prihod jednim radnim tokom, te koje prihod izvađaju iz prethodno utvrđenog toka proizvodnje. Ovamo spadaju: 5. rašestarenje površina, 6. rašestarenje masa, 7. kombinirana šestarska metoda, 8. Juđeich-sasko sastojinsko gospodarenje, 9. metode dobnih razreda. Među induktivne metode prve grupe ubraja se kontrolna metoda. Oruga grupa metoda uređenja šuma ima samo jednu metodu, t. j . apsolutno sastojinsko gospodarenje, kod kojeg se etat izvađa iz dosađanjeg toka proizvodnje. U treću grupu metoda uređivanja šuma spadaju metode šumske rente, t. j . metode K. Ostwalda i H. Kriegera. Pisac navada i sistematizaciju metoda uređivanja šuma po Wagneru, W. Mantelu 1 Rohrlu. On ne prihvaća Wagnerovo gledište, koji potrajnost označuje kao gospodarski cilj, te kod toga razlikuje gospodarske sisteme i sisteme potrajnosti. W. Mantel pak uzimlje kao gospodarske ciljeve osim potrajnosti i rentabilitet, te druge šumsko-uzgojne ciljeve. Bohr] također tvrđi, da je pored potrajnosti samo cilj gospodarenja odlučan, te postavlja pored metoda potrajnosti šumsko-statičke metode. Pisac je protiv svih tih stanovišta, te tvrdi, da potrajnost ne predstavlja, a niti može biti go spodanski cilj. Načelo potrajnosti Je sa svim svojim posljedicama posljedak stotinu godina starog iskustva, ono utjelovljuje u sebi temeljni zakon šumskog gospodarstva. U zaključnom poglavlju knjige pisac još jednom ističe, da uređivanje šuma ima samo jednu zadaću: uspostavu potrajnosti u šumskom gospodarstvu. Da se ta potrajnost postigne, mora se nastojati: 1. postići najveći prirast; 2. postići takav prostorni red, kojirti će proizvodnja biti zaštićena i osigurana; 3. da se dođe do drvne zalihe, koja odgovara potrajnosti i koja je prilagođena gospodarstvu; 95 |