DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Dr. MILAN ANIĆ (Zagreb): ŠUMA Ü VJEKOVNOJ BORBI NAŠIH NARODA ZA SLOBODU (... . ero ........ . ....... 6opb6e ....... ......... .. .......) Još od pradavnih vremena šumsko drveće, šuma, gora i planina usko su povezani uz život naših naroda. U najdavnijoj prošlosti šuma je pružila čovjeku osnovne uslove za njegov opstanak. Šuma ga je hranila i branila. Plodovi drveća i drugog šumskog bilja, te lovina od šumskih životinja bili su mu hrana. Šumske špilje i pećine bile su mu zaklonište od neprijatelja i zvjeradi, kao i od vremenskih nepogoda. Kožom od šumske divljači i likom od šumskog drveća odijevao se i ohuvao, a šumskim lišćem i mahovinom umekšavao si je ležaj.. U borbi za održanjem čovjek se sve razumnije koristio prirodnim dobrima. Korak po korak kročio je u svom razvitku naprijed. Kod toga bila mu je svagda od najveće pomoći šuma. Ona mu je pomagala, kad je pronalazio i usavršavao oruđe i oružje. Šumom se služio, kad je pripitomljavao životinje i razvijao se u stočara. Šuma mu je dala obradivu zemlju i omogućila inu, da se sve više razvija u poljodjelca. 1 u daljnjem razvitku šuma mu je svagda obilno pomagala. Povezanost čovjeka sa šumom ostala je uopće vrlo čvrsta sve do današnjeg dana. Šuma nam daje drvo i mnogo drugih koristi, koje su nam od jednake potrebe kao što su to hrana i odjeća. Drvo nam je vjeran pratilac na cijelom našem životnom putu. Ono nam daje ogrjev, te razni građevni, obrtni i industrijski materijal. Mnogobrojne koristi daje nam šuma i u obliku sporednih šumskih proizvoda. Osim toga šuma nas čuva od vremenskih nepogoda: suše, vjetra, oluje, bujica, popuzina i poplava. Ona veže i stvara tlo, štiti nam poljske usjeve, čuva vrela i regulira vodotoke. Bez šume i drva teško je zamisliti opstanak čovjeka. Povezanost čovjeka i šume ostala je napose u našim širokim narodni m slojevima vrlo tijesna i čvrsta. Pretežnim dijelom bavi se naš narod s t očarstvom i ratarstvom, pa je već time stalno i u izravnom dodiru sa šumom. Zato naš seljak dobro pozna šumu i njen živoit. On se s njome razgovara i dogovara. Pozna u njoj svako drvce, travku i životinju. Šuma je svojim velebnim uzrastom, orijaškom snagom, te raznovrsnim čarima i tajanstvenošću, što ih u obilnoj mjeri krije u sebi, imala i ima jak utjeca j na dušu i srce našeg seljaka, koji je i onako pun bistrine i vedrine, te posjeduje veliku moć opažanja i osjećanja. Naš je narod pored toga nenadmašiv majstor u izražavanju svojih misli i osjećaja. U narodnim pjesmama, uzrečicama, poslovicama, pričama i gatkama odrazuje se na bezbroj načina uska povezanost , koja je postojala i još uvijek postoji između naših širokih narodnih slojeva i šume. Izrazio je to narod vrlo snažno i na usta svojih pjesnika-književnika. Šum a je čvrsto povezala naše narodne mase napose time, što im je od iskona bila najpouzdanijom čuvarico m slobode . U najtežim časovima bilo cijelog naroda, bilo pojedinih plemena ili pojedinaca šum a je uvijek bila najsigurnije utočište i zaklonište. U teškim danima, kad je život postao ugrožen, put spasa vodio je svagda u šumu. Naša domovina kroz vjekove je natapana krvlju u obrani od neprijatelja, koji su nastojali, da naš narod porobe, podjarme ili unište, te da se domognu lijepih naših krajeva. Mamila su ih ovamo naša prirodtna bogatstva: naše rudno blago, naše prostrane šume, vrijedni lugovi i plodna polja. Stoljetnu borbu vodio je hrvatski narod s Mlečanima za Dalmaciju. Kroz 5 stoljeća vođena je na slavenskom jugu neprekidna borba s Turcima. Mnogo nedužne krvi proliveno je u borbama protiv, presizanja Mađara i Austrijanaca u naša narodna prava. Velik dio našeg primorskog naroda pretrpio je neopisive patnje od talijanskog ugnjetavanja. Neizrecivo velike patnje i tegobe zadane na našima narodima za minulog 4-godišnjeg rata protiv krvavog fašizma. Povijest naših naroda ispisana je borbama, ustancima, raznovrsnim mukama i patnjama, ali i slobodarskim pobjedama. Za sve to vrijeme igrale su naše šume veliku i značajnu ulogu, pružajući obilnu pomoć u svim takovim prilikama, a osobito u oslobodilački m borbama i ratovima. Za stoljetne borbe s Mlečanim a razgoljeni su mnogi prostrani naši krški predjeli. Mlječani su sjekli naše šume i drvo odvozili u daleki svijet. Narod se 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 11 <-- 11 --> PDF |
opirao tome bezakonju. Gusarenjem oteščavao je neprijatelju, da po miloj volji rastače naše narodno dobro. Senjski uskoci i Neretljani bili su mu i na kopnu i na moru strah i trepet. Mnogi uspješni gusarsk i pothvati bili su zasnovani i . zvedeni iz naših primorskih šuma i šumica. U bolnoj uspomeni ostalo je našim narodima doba Turak a u ovim krajevima. Padom Srbije i Bosne (1463) pretvorene su Hrvatska i Slavonija u proprište žestokih bojeva. Tu su se srela dva svijeta: Istok i Zapad na obračun. Nesreća je htjela, da se taj dvoboj vršio na našem tlu i da je trajao nekoliko stoljeća. Naš je narod učinio Evropi svojim junaštvom i ogromnim žrtvama veliku uslugu. Na svojim grudima suzdržavao je snažnu bujicu, koja je nadirala prema Zapadu. Zato pred 450 godina pjeva Š. Menčetić : »Od ropstva bi davno u valih potonula Italija, od hrvatskih da se zalih more otmansko ne razbija«. P. Prerad o v i ć u pjesmi »Grobničko polje« lijepo kaže za to polje, gdje je hrvatskom krvlju zaustavljena turska najezda: »Pusto polje ploda ne da, k´o da misli reć´: za sve v´jeke unapreda rodilo sam već!« To herojsk o dob a naših naroda opjevano je u bezbroj narodnih pjesama. One su ovjekovječile veliko junaštvo naših naroda i mnoštvo narodnih junaka, koji su se istekli u bojevima sve tamo od Kosova pa do Klisa, UdbineiSenja, te duž cijele Vojn e Krajine . Tu je ujedno ovjekovječena i pomoć, koju su obilno davale u borbi za narodnu slobodu naše šume. Turci su u okupiranom i graničnom području vršili velika bezakonja. Vršena su mučenja i zulumi, kakvih svijet dotad nije poznavao. Narodni borci i prvaci trunuli su po tamnicama ruku okovanih »u teške lisičine« i nogu sapetih »u teške bukagije«. S alkom oko vrata bacani su u »tamnicu tavnu«, gdje je bilo blato do koljena i voda do pojasa, a u vodi zmije, što kolju, i akrepi što štiplju. Najveće tegobe proživjela je Krajina, nazvana po tome »Krvava Krajina«, jer je ondje »s krvi ručak, a s krvi večera. Svak´ krvave žvače zalogaje. Nigdje b´jela danka ni odmorka«. Narod je pred turskim zulumima tražio spasa u šumovitim i goroviti m predjelima svoje zemlje. Teškoće i patnje, koje je on tada proživljavao, sažete su u riječima: »Turci polje, a Latini more, kršćanima drvlje i kamenje!« Pojedinci i skupine spašavali su goli život bijego m u šume . Mnogi nisu mogli podnositi tursko bezakonje, nego su se »četujući i hajdukujući« osvećivali iz šume neprijatelju-nasilniku nanoseći mu odanle teške udarce. Poslušajmo, radi čega se Tomić Mihovil, poznati hajduk po svom plemenitom r,adu u pomaganju siromašnog puka, odmetnuo u hajduke: »Turski zulum doteščao raji. Bog visoko, a car je daleko. Nitko nama pomoć ne mogaše. Imao sa l´jepu potkućnicu i livadu — zelenu jabuku. Sve mi ote od Duvna kadija. Triput odoh do turskoga suda, .. sve mi je uzaludu bilo, pa ja odoh potražiti pravde u bogaze i bijesne klance, gdjeno sude gorske kosovice. Tu sam Turke sudit´ naučio, ponaj bolje Suzicu kadiju«. U tisuću sličnih slučajeva mnogi je pojedinac, kad je osjetio, da mu je u g r o- žen a slobod a »obrnuo putem stamputice, dokle nađe gore bukovine«. Mnogi sn u takvim´ prilikama pograbili pušku granajliju, otišli se niz goru zelenu, odvrgli se u planinu gustu. Tako je Starina Novak preko 40 godina hajdukovao u Eoma niji planini, koju je bolje »obiknuo nego svoje dvore, čuvajući drume u planini«. Kad je knez od Srijema kupio za cara u Stambulu 500 djece i htio zapisati malog Milovana, jedinca udovice Ruže, »Ruža ciknu kao guja ljuta, pa jamila Milovana sina, ode s njime u planinu gustu«. Neprijatelj je često pokušavao razlomiti narodni odpor time što je utjecao na pojedince mitom ili zamamnim ponudama. Ali, sloboda se cijenila iznad svega. De belić Novak rade živi u gor i zelenoj , nego u »bijelome« carskom dvoru, jer »što će njemu veliko vezirstvo i što će mu ta careva kćerka, kad u Turaka nikad vjere nema«. I lijepa djevojka odbija banjalučkog pašu, da mu bude na dvoru ka duna, jer draže joj je »u goric i stati, neg´ u njeg´vu dvoru bijelome...« Misao narodnog oslobođenja držala je čvrsto na okupu narodne junake i prvake. Oni su o starom, svetom danu Đurđevdanu, čim se gora z a o d j e n e listom , ostavljali svoje domove i odlazili u šumu , da se odanle bore protiv narodnog neprijatelja. Evo, što nam o tome kaže narodna pjesma: »Dan za danom crna zima prođe. Pramaljeće lipo ukaza se. Crna gora listom zavija se, omorike primamljuju momke, a junaci kupuju opanke. Čiste, peru zarđalo gvožđe, spremaju 5 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 12 <-- 12 --> PDF |
se kano u svatove, ko će prije na ročište doći«. Na. drugom jednom mjestu u istom smislu kaže se u narodnoj pjesmi: »Šuma lista za mlade junake, za junake i za slobodnjake ; junaci su što se borit znadu, slobodnjaci, što straha ne imadu. Njima treba hlada i pokrova...« Za stoljetnih bojeva s Turcima šum a je našim borcima bila u bezbroj slučajeva najbolje zaklonište i utočište. Iz šume su i mnogo slabije snage lakše odolijevale najezdi nadmoćnijeg neprijatelja. U šumi se »zasjedaju klanci jadikovci« i busije meću uz drumove i raskršća drumska... Iz šume se lakše branilo i iz šumskih zasjeda vršili uspješni napadaji, jer »busija črja, toga i megdan«. Zato je borba u šumi narodnim borcima donijela često puta znatne uspjehe. Narodna je pjesma opjevala mnoge bojeve po šumam a i gorama , gdje ie neprijatelj naišavši na otpor »udario drvom i kamenom«, gdje »skaču Turci, .. uteć´ ne mogu; šuma gusta, a pećina tvrda«. II oslobodilačkoj borbi balkanskih naroda protiv Turaka odigrale su šume-i inač e važnu ulogu. Šume, gore i planine pružale su narodu veliku pomoć, te mnogo doprinesle spašavanju i oslobođenju naših naroda. Narodna predaja, iz toga doba spominje u bezbroj slučajeva šume i gore, naša brda i planine, te razno šumsko drveće, a ponajviše jelu i bor. Šume naše bile su za neprijatelja kula neosvojiva. Radi toga on ih je mrzio i satirao. Kad nije mogao drugačije, ništio ih je paležom. Tužni svjedoci takovog rada jesu prostrane goleti diljem naših južnih krajeva. Šume su bile narodu od velike pomoći i za prvog svjetskog rata, 1914. do 1918. Bitke na Ceru, Drini, Crnom Vrhu i Kolubari ostat će kao nezaboravan primjer, kako se mali, ali hrabri srpski narod upustio u koštac s mnogo jačim neprijateljem, kad je stavljena u pitanje njegova sloboda. Borbenost i junaštvo jačani su i dizani vjerom u pravdu i pobjedu, vjerom u snagu svoje zemlje, vjerom u snagu otpora iz vlastitih prirodnih zaklona, iz svoji h šuma . Najveću uslugu našim narodima učinila je šuma u narodno-oslobodilačkoj borbi za minulog 4-godišnjeg rata. Ona je pridonijela osnovni prilog za spašavanje naroda od očite propasti. U nezaboravnoj uspomeni ostat će nam tešk i dan i patnje i kušnje, kroz koje su prošli naši narodi u toku minulog rata. Sjećamo se dobro dana 6. IV. 1941., kada je tada svemoćni neprijatelj silnom i nesuzđržljivom snagom jurnuo sa Sjevera i pregazio lijepu našu otadžbinu u namjeri, da njezina velika prirodna bogatstva porobi i prisvoji, a naše narode da zauvijek razdvoji i uništi. Pridružio mu se odmah i neprijatelj sa Zapada, koji je zaposjednućem Primorja i susjednog kopna, kao i nevinom krvi našeg naroda htio da utaži svoju vjekovnu žeđ za najljepšim dijelom naše domovine. Došlo je do stvaranja »Nezavisne države Hrvatske«. Pri tom je veći dio dalmatinske obale, gotovo sve otoke, kao i pretežan dio Gorskog Kotara otrgla »saveznica« Italija. Slovenija je potpala jednim dijelom pod Italiju, a drugim dijelom pod Njemačku. Međimurje, Bačku i Baranju okupirali su Mađari, Srbiju i Vojvodinu Nijemci, Macedoniju Bugari, a Crna Gora potpala je pod protektorat Italije. Slijedili su dani, koje smatramo n a j s t r aš n i j i m u našoj prošlosti. Neprijatelj je upotrebio sve sile, da se razmaše nacionalna mržnja i razjari bratoubilački rat. Rasla su groblja, punile su se ljudima jame bezdanke. Kolone naroda odvođene su u logore i zatvore — zapravo u nepovrat. U zatvorima vršeno je najzvjerskije mučenje i masovno ništenje naših ljudi. Na tisuće ljudi odvedeno je u internaciju, mobilizirano za rad u njemačke tvornice, kao i za istočni front. Vršeno je masovno raseljivanje i raskućivanje. Kroz 4 godine paljena su sela, ništeni gradovi i do temelja satirana narodna dobra. Bijes okupatora i zavojevača: Nijemaca i Talijana, kao i domaćih suradnika, rastao je u tom sve većom žestinom. Broj nevinih žrtava sve se više množio. Narod je nabrzo prozrio pravu namjeru naprijatelja i njegovih pomagača. Nošen mišlju: »Bolje grob nego-rob!« pošao je kroz teške patnje i boli u rat. Digao se goloruk narod, ostavio star a djedovska ognjišt a na milost i nemilost neprijatelju i spašavao se povlačenjem u šume i-planine. Goloruk narod krenuo je da se bori za svoju slobodu . Stvarao je gerilske odrede i branio se od dinskog neprijatelja. Preko nizina i brda, preko gora i planina, preko sela i gradova širila se misao zajedničkog otpora. U dobri čas javilo se još bolje vodstvo općeg .narodnog ustanka na čelu sa narodnim herojem legendarnim Titom. Od onda poput ognja diljem zemlje širila se zanosna pjesma narodne slobode. Dne 27. VII. 1941. pukla je prva 6 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 13 <-- 13 --> PDF |
narodna puška osvetnica. Zabljeskale su gvozdene rogulje, sjekire i razna koplja, što su ih skovali samouci-kovači, zaštektao je prvi mitraljez u ruci narodnog borca. , Partizanski odredi naglo su rasli u čete, bataljone, brigade i divizije. Oslobodilačkoj vojsci pridruživali su se ne samo pojedinci ili čitave obitelji, nego i žitelji čitavih krajeva. Onamo su odlazile i čitave vojne jedinice, koje je mobilizirao okupator i njegovi sarađnici. Oslobodilačka borba razvijala se pod teškim okolnostima. Goloruk narod otimao se snažnom i najmodernije naoružanom neprijatelju oružje i opremu. Uspjesi su sve više rasli. Narodno-oslobodilački pokret obilno su pomagale sve široke narodne mase, kako na oslobođenom tako i na okupiranom području. Nagli njegov porast omogućila je i široka politička saradnja. Jedinstvenom narod nom frontu glavni je cilj oslobođenje zemlje od okupatora. U narodno-oslobodi lačkom pokretu učestvovali su svi naši narodi. U borbi na život i smrt protiv za jedničkog neprijatelja kovalo se i povezivalo bratstv o i jedinstv o naših na roda. T Srbi i Hrvati — i katolici i pravoslavci i muslimani, osjetili su, da im je — kako kaže Nazo r — juriti i preskakivati, kako ne bi zakasnili, kako bi bili na pokon sebi glava, a nikad više tuđem konju rep, tuđem dvorištu plot, tuđoj ri jeci most. Za 4-godišnjeg rata oživjele su naše šume, gore i planine po sebni m životom . U tamne šume i tijesne klance povratiše se stari borbeni zemani. Naše šume postadoše proprištem ljutih borba. Sedam žestokih i dobro orga niziranih ofenziva poduzeo je okupator sa svojim saradnicima u cilju da pokori naše narode. Ali, val narodnog otpora poslije svake ofenzive sve je više rastao. Na rodni borci vezali su u našim gorama i planinama oko 20 neprijateljskih divizija, te time mnogo pridonijeli njegovu uništenju. U našim šumama, gorama i planinama vođena je borba jednako žilavo i nepopustljivo: u dubokom snijegu Alpa, Gorskog Kotara, Like, Bosne, Srbije i Crne Gore, u brdskim šumama Korduna i Banije, Žumberačkih gora, Kalnika, Bila, Moslavačke gore, Psunja, Papuka i Fruške gore, u poplavnim slavonskim i sremskim terenima, kao i na hercegovačkom i istarskom kamenom kršu. Kordunskim i banijskim brdinama i šumama prohujalo je 12 ljutih ofenziva. Glavno uporište partizanske vojske bila je ondje Petrov a Gor a i Š a m a r i c a. Tešku kalvariju prošla je K r a j i n a sa Kozarom i Grmečom. T opet je u bojevima protiv neprijatelja prednjačila Krajina , za koju kaže pjesma: »Oj, Krajino, krvava haljino, s Tebe vazda započinju kavge«. Prednjačila je Krajina — »dušmanskom kuglom uzorana; vrletna oranica, seljačkim glavama sijana; haljina crna, duboko zarezana, suzama zalivena i krvlju pokapana« (Ćopić). U nezaborav noj uspomeni ostat će u našem narodu borbe na Kozari iz 1942., kad su 4 divizije neprijateljske vojske pod zapovjedništvom njemačkog generala S t a h 1-a opkolile u njoj 80.000 partizana i žitelja. Žestoke bitke vođene su u Lici : na Plješivici, Kapeli i Velebitu. Opjevane su borbe na Ljubovu , u kojima su učestvovali i Srbi i Hrvati. Od 1941. godine pa dalje bila je svaka dalmatinska planina partizanska tvrđava, a morski zalivi gusarska gnijezda protiv otimača našeg mora. Partizanske jedinice pregazile su po bezbroj puta naše gore i planine bilo u žestokim bitkama, ili gonjeni topovima, bacačima i bombarderima. Prošli su »planine s puteljcima za koze, prošlj su kroz pogibelji i tegobe noćnog putovanja po smrznutim strminama, danovali pod stablima, u pećinama i ovčarskim stanovima«, kako to opisuje Nazor. Prošli su tako Tre ska vicu, Ce hot in u, Zelengoru i Magli ć. Prošli su orijaški P r e n j, koji je prema Nazoru visoki grad vila, sijelo bogova — drevnih Bogumila .... P r e n j — koji je grozan kad prozbori, a strašan kada šuti. Narodni borci prošli su i kroz Durmitor , što se hladan, osamljen i gord ovija tišinom— kao kralj naših gora i planina, koji je najčvršće građen i brat im je najstariji (Nazor). Prošli su klancima Piv e i Tare , za koju narodna pjesma lijepo kaže: »Mutna teče Tara valovita; ona valja drvlje i kamenje, na njoj nema broda ni ćuprije, a oko nje borje i mramorje«. Prošli su krvavom Sut ješkom i bijesnom Drinom, koja je ljuta, gruba i žestoka, te »uvijek krvi žedna«. Istarske gore i planine osobito su oživjele u rujnu 1943., kad se ta mošnji goloruki narod obespravljen u nacionalnom, gospodarskom i političkom pOgleđu ustao na noge za svoja prava i slobodu. Zahvaljujući narodno.-oslobodilačkoj borbi, kao i oslobodilač kom prodoru Crvene Armije na Balkan i njenoj pomoći balkanskim 7 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 14 <-- 14 --> PDF |
I narodima, protjeran je neprijatelj s našeg okrvavljenog tla, a na garištu stare Jugoslavije rodila se nova zajednica ravnopravnih i bratskih naroda: Federativna Jugoslavija. Kako vidimo, uspješnom završetku 4-godišnjeg ratovanja mnogo su pridoni jele naše šume i planine. Šuma je i ovaj puta obilno pružila svoju ruku pomoćnicu. Šum a je pružila zaštitu u prvom redu onima, koji su se svjesni dogođaja dobrovoljno dali na velik i trnovit put narodnog spašavanja. Šum a je pružila utočište svima onima, koji su bijegom spašavali živote pred ljutim neprijateljem. Šum a im je zamijenila rodnu kuću i staro djedovsko ognjište. Šumsko drveće svojim krošnjama, šumske pećine, zadimljene kolibe ispod visokih i tamnih jela dali su im zaklon od kiše i oluje, a šumska trava, granje i lišće dali su im ležaj. Iz šume Debela Kosa pukla je prva ustanička puška u Baniji. U šumi Zalukinj i pod tamošnjim orijaškim brijestom bilo je u junu 1941. godine zborište jednog od prvih partizanskih odreda iz Hrvatske, tj. odreda Hrvata iz Siska, u kom se nalazio i naš drug Ing. F. K n e b 1. U okrilju šume i planine sakupljali su se odredi, čete, bataljuni i brigade prvoklasnih boraca, koje je narod opjevao u bezbroj pjesama. Evo samo nekoliko takovih, iz kojih se vidi uska povezanost između naše partizansk e vojske i naših šum a : »Po šumama i gorama naše zemlje ponosne, idu čete partizana— slavu borbe pronose...«, »Aoj goro, goro svakojaka, partizanskih puna si junaka. Tvoje lišće nad njima se vije i pod sobom osvetnike krije...«, »Gusta goro, puna ti si lađa, dušmanima zadala si jada...«, »Partizani, drugovi, puni su Vas lugovi...«, »Kalnička mi gora mati, suho lišće krevet moj. Kuću moju zapališe, više nemani doma svog. Sad u šumi nalazim se, to novi moj je dom...«, »Goro, goro, zelenije grana, ti si puna mladih partizana. Ti si svoja raširila krila i postala naša majka mila« i t. d. Šuma je bila najsigurnije uporište narodne o b r a n e. Naša narodna vojska nije raspolagala ni materijalom ni vremenom za pravljenje bunkera iz armiranog betona ili snažnih tvrđava. Šuma i šumsko drveće bili su joj i bunkeri i tvrđave. Šum a ima uopće velikih prednosti u ratovanju. Ona omogućuje i posebnu strategiju. Bez ilisS malo žrtava mogu se često odatle postići veliki uspjesi . Šuma je baš tim i u minulom ratu davala snažnog potstreka našim i onako hrabrim i smionim borcima. Oni su se u svojoj borbenosti obilno koristili prednostima, koje im je davala šuma. Nastupali su kao gordi vojnici dviju boginja: Pravde 5 Slobode, te su u tome zanosu činili čudesna djela. Naš e šum e bile su za neprijatelja nepremostive zapreke, tvrđave neprobojne, đungle neprohodne. Šum a je omogućivala borcima, da se neprimjetno prebacuju s jednog kraja na drugi i da tako nenadano izvrše važne zadatke. Zelen i plaš t šum e učinio je, da neprijatelj nije mogao pratiti njihovo kretanje i gubio sve više orijentaciju. Stizali su ga tako iznenadni udarci sad odavle sad odanle. U okrilju šum e zaodjenute plaštem tamne noći činili su naši borci viteške podvige. Dolazili su neprimjetno na najkritičnija mjesta, izvršili zadatak i nestajali netragom. Često su im osim šume bili glavni pomagači i pratioci: noć, kiša i oluja. Šum a je činila neprijatelja bespomoćni m i kad je usmjeravao svoje lako i teško automatsko oružje prema našim borcima. Zeleni šumski plašt remetio mu je cilj. Šuma je bila najbolja zaštita i od neprijateljskih aviona (lovaca i bombardera), koji su velikom aktivnošću napadali naše jedinice, razarali sela i gradove, ceste i mostove, pristaništa i luke. Pred najstrašnijim tim modernim oružjem skrivala je šuma naše borce i čuvala ih od očite propasti. U primorskim krajevima, a -osobito u Istri, gdje nije bilo gustih i odraslijih šum a i šumica , naša je vojska pretrpjela mnogo više štete i gubitaka, nego u šumovitim krajevima. *; Šum a je cesto poslužila i kao umjetna prepreka protiv brzog kretanja neprijateljske vojske. Kad je iziskivala potreba, obarana su krupna stabla preko drumova i pruga, za čije je uklanjanje trebao neprijatelj i vremena i žrtava. Time se dobivalo na vremenu, potrebnom za odmicanje ranjenika i bolesnika, uklanjanje ratnih magazina, te za pripremanje otpora. |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 15 <-- 15 --> PDF |
* Šum a nije bila samo skrovište i uporište boraca, nego i najsigurnije spre mišt e hrane, oružja i druge opreme. U dubokim i šumovitim, slabije pristupačnim mjestima bile su skrivene zemunice s hranom i ratnom opremom. Šuma je pomogla ranjenu borcu, jer ga je u svojoj dubokoj nutrinji zaklonila od daljnjih pogibelji. U okrilju šume našli su zaklo n bolesnici, starci, žene i djeca. Na sigurnijim mjestima dizani su pod zaklonom krošanja šumskog drveća oporavilišta i bolnice. Šuma je time omogućila, da se pomogne postradalima i popravi zdravlje malaksalima i bolesnima. Mnogome će ostati u trajnom sjećanju bolnice u drvenim barakama na Papuku, u Ličkoj Plješivici, u Kestenovoj Gori na Kordunu, pa u šumi Šamarici i dr. U okrilju šume održano je bezbroj narodnih masovnih sastanak a i dogovora. Šuma je omogućila, da se u mirnijoj pozadini radi na kulturno-prosvjetno m polju. U zaklonu šumskog drveća podizine su školske i društvene prostorije. Tu se održavala školska obuka, analfabetski tečajevi, razni zdravstveni, poljoprivredni, lugarski i dr. kursevi. Šuma je tako pomogla, da su se na oslobođenom području počele stvarati čvrste osnove za bolji život. Šum a je i inače bila našim borcima u toku narodno-oslobodilačkog rata od velik e pomoći . Ne smijemo smetnuti s uma, da se borba vodila pod neopisivo teški m životnim prilikama. Trebalo je prolaziti brdinama izloženim neprijateljskom oružju, preplivati rijeke i proći bare i močvare; probiti se kroz gorske klance pješke i s ranjenicima na nosiljkama i štakama, savladavati umor, glad, žeđ i golotinju, trebalo je spasiti ranjenoga i sahraniti poginulog druga, trebalo je oteti od snažnog neprijatelja oružje, hranu i obuću. Trebalo je borbom doći do puške i cipela, ili ih nikada ne nositi. U savladavanju svih tih tegoba šum a je bila od znatne pomoći. U zaklonu i okrilju šum e lakše se izdržala ljuta zima, smrzavica, hladna kiša, sniježna bura i oluja. Kad su naše borce snašli teški dani, kao što ih spominju stihovi: »udri kiša, udri susnježica, smrzoše se duge puške šarke, smrzoše se uprtnjače torbe, < smrzoše se gunji bugarini, dođe zima do našega t´jela«, pomogl a je šuma , jer je ognjem povratila zamrznuta uda i sačuvala zdravlje narodnih boraca. Mostov i napravljeni od drv a iz najbližih šuma pomogli su kod brzog prijelaza vojske i ranjenika preko Mrežnice i Gline, Neretve i Nevesinjčice, brze Pive i mutne Tare, krvave Sutjeske i još krvavije Drine, preko Vrbasa »vode studene, što s crnim stijenjem ratuje«. Napaćenom borcu šum a je često utažil a gla d plodovima svojeg drveća ili drugog bilja i mesom svoje divljači. U krajnjoj nuždi gladni su borci »s hrašća koru jeli«, a žedni »s lišća rosu pili«. Svojom izvor-vodom šuma je krijepila, a ranjeniku rane prala. U teškim tim prilikama često su dobro došli: šumske divljake, šumske trešnje, drenjine, gloginje, mukinje (merale), pa jagode, kupine i maline, a ponegdje i brnduše. Pitomi kesten bio je važna hrana za borce po obroncima Psunja i Pa puka, Bilo-gore i Kalnika, a napose u Baniji i Kordunu. U bukovim šumama dobro im je došla bukvica, a kadšto i šumski luk (crimuš), bukove supke i peruv (mlado lišće). Šum a je i inače narodu bila od pomoći. Iz drva pravljene su primitivne »dr venjače — puške«, zapravo stare kose, sablje i nozi, rogulje i si. na drvenu na sadu. Iz drva pravljene su jednostavne štake, te nosila za bolesne i ranjene. Iz drva pravljen je kuhinjski pribor: zdjele, pladnji, žlice, te razno suđe za vodu (kabli, burila, breme, barilci, bačvice i bačve), bukare za sol i dr. U drvenim san ducima spreman je bolnički materijal, ratna oprema, kao i hrana. Drvo je poslu žilo nadalje za gradnju baraka, šumskih koliba, zemunica, bolnica itd. Šum a je dala dostojno počivališt e mnogom borcu i junaku. Diljem naših šuma, gora i planina posijali su svoje kosti mnogi znani i neznani. U šumama i gorama postoje brojni klanci jadikovci, »o kojim mnoga jadikuje majka, oplaku jući sina jedinoga, vjerna ljuba druga vjenčanoga ili seka dragog brata svoga«. Šum a je bila svjedokom mnogih bolnih prizora i jezivih dogođaja. Tako je pje sma ovjekovječila narodnu žalost u Konjuh-planini , kad je mrtvog drugara, husinjskog rudara, sahranila četa partizana — kad je: tamna noć svu šumu u crno zavila, vjetar šumio i brujio, a lišće pjevalo žalovite pjesme. Borovi i jele, javori i breze svijali se jedan kraj drugoga«. U našim šumama sahranjeno je mnogo na rodnih boraca, za čije se grobove više i ne zna, ali »šuma se žutim lišćem na gro bom im poigrava«. Pred očima nam je ovaj čas i slika, koju nam je ocrtao pjes 9 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 16 <-- 16 --> PDF |
nik Oopić : »Nad grobom borca Radoja: bijela breza samuje, srebrna breza tu guje « Šuma je povezala narodne borce u čvrstu zajednicu bratstva i dru g a r s t v a. Šumom je živo provejavao duh vedrine i slobode. Kad su u proljeće bujale trave i živahno grgoljile vode, a drveće se zaodjelo listom, odjekivala je na šim šumama i gorama vesela i osjećajna naša pjesma — pjesma, što je izišla iz srca našeg naroda. Ovdje se moramo sjetiti i nezaboravne Nazorov e pjesme »Na Vučevu«. Kad je kolona vojske, bijednih žena, »što stoku vode i pušku nose«, ranjenih boraca i bo lesnih ratnika, kad je kolona ljudi, kojima je »na licu sto pečata udarila patnja«, izlazila »iz paprati i travom se vijugala k´o bjelouška duga i šarena...«, orila se pjesma planinom punom prijetnje i opasnosti, »pjesma slavonska i splitska, i ba nijska i bosanska, i tko zna čija i otkud, ali naša«. U tom raspoloženju rasplinule su se sve poteškoće, išlo se veselo naprijed. Narodnu vojsku vodila je nepokolebljiva vjera u snagu svoje prirode, svojih gora, šuma i planina, kao i vjera u vlastitu snagu i izdržljivost. Narod je vjerovao u svoju Viševicu, Velebit i Plješivicu, vjerovao je u Kalnik i Papuk, Prenj i Durmitor, vjerovao je u prirodnu snagu Šumadije, vjerovao je, jer je znao da ga nikad nisu iznevjerili i da ga ne će iznevjeriti. Evo, kako silna Grmeč-planina progovara na usta pjesnika B. Ć o p i ć a djeci svojoj, što se bore za slobodu domovine: »Niko Vas, djeco, ne može predobiti, niko Vas, djeco, ne može porobiti. Snaga Vaša neznana u meni se krije. Srce Krajine duboko u mojim grudima bije.« Narod je vjerovao u svoje hrabre borce i u najtežim časovima prokušane ratne rukovodioce. Narodnu vojsku vodila je živa vjera u uspjeh, napredak i veliku budućnost slavensko g roda . Slavenski narodi Balkana, »koje su stoljećima nabijali na kolce, koje su klale tri vjere i deset država« (prema A. Cesarcu) , vjerovao je u uspjeh ruske vojske i gledao u njoj i svoj spas. Narod je propjevao: Bujna zora na istoku rudi Narod je vjerovao u oslobođenje uz pomoć sovjetske vojske. Ovjekovječio je to narodni pjesnik B. Ćopić u pjesmi »Oj sokole«, gdje mladi partizan Radovan, koji je mnoge pruge razorio i tvrđave sagorio i silnike oborio, .. se nije umorio, javlja majci, da će goneć´ neprijatelja naše gore najprije ostaviti njegova četa »naše vojske prethodnica, sto momaka neženjenih kroz klance će propjevati«, zatim će proći naša vojska: partizanske divizije, a onda će se čuti pjesma »iz daljine, sa Istoka. To će doći vojska ruska. Tri će dana prolaziti, drumovi će propjevati « To je davalo polet i snagu izmučenoj, ali hrabroj narodnoj i oslobodilačkoj vojsci, našim borcima, za koje Nazo r kaže: »Dušu smo jačali u patnji i bolu, srce smo učvrstili u grozi i strahu!« Goleme žrtve i neopisive patnje bile su okrunjene glavnim uspjehom — narodnim oslobođenjem. Prije nego završimo osvrnut ćemo se ukratko i na štete , koje su naš e š u» m e pretrpjel e od neprijateljske ruke za minulog rata. Prema statističkim podacima neprijatelj je uništio kod nas 260.000 ha šuma i 35.000 ha šumskih kultura i rasadnika. Na površini od 175 ha nastale su od naših šuma puste kamenjare. Neprijatelj je odnio oko 2,2 mil. prm izrađenog ogrjevnog, taninskog i celuloznog drva, 3,4 mil. gotovog tehničkog drva, te 87.000 m3 furnira, šperovanih ploča, parketa i si. Od ukupnih 2.675 km šumskih željeznica uništeno je 2.200 km, a od 36.840 km šumskih puteva onesposobljeno je za saobraćaj 20.000 km. Od 1.980 zgrada iz područja šumske privrede uništeno je 555, a 100 oštećeno. Sva šumsko-industrijska postrojenja uglavnom su onesposobljena. Talijan i su sjekli duž cesta i željezničkih pruga, i to u širokim pojasima i do gola. Nemilice su sjekli brižno uzgajane i pomno čuvane šume i šumice u blizini mjesta, gdje su logorovali. Oni su na čitavom okupiranom području (području t. zv. II. armate) zasnovali naglije iskorišćavanje naših šuma. II tome su zamahu sječom uništili Talijani preko 120.000 ha šuma, šumskih kultura i rasadnika na području Gorskog Kotara, Like i Dalmacije, a drvo odvezli u Italiju. Obraćene su time u pustoš mnoge šumice na izrazito kamenitom tlu. Naše krške goleti bi se na taj način još više proširile, da ih nije obranila naša hrabra narodna vojska. U tim okolnostima stradali su nasadi i šumice na najbližem domašaju centara, gdje se nalazila talijanska vojska. Mnogi su nasadi tom prilikom nestali, a mnogi veoma oštećeni. Ostali smo tako bez mnogih vrijednih i teškom mukom uzgojenih nasada kod Crikvenice i Senja, na Rabu, kod Splita, na Braču i Hvaru, Pelješcu, Kor10 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ćuli i Mljetu, zatim kod Makarske, Pod gore i dr. U Otočcu posjekli su Talijani park-šumice Umac i Fortica, a kod Gospića šumu Jasikovac. I Nijemc i nisu štedjeli naših šuma. Pod njihovim rukovodstvom spaljene su iz aviona mnoge ernogorične šume. U g. 1942. i 1943. uništile su zapaljive bombe iz njemačkih bombardera na području Srnetice i drugdje u Bosni na stotine hektara mladih smrekovih šuma. Nijemci su sjekli šume u širokim pojasima duž pruga i cesta. Oni su forsirali sječu naših šuma i sve više uzimali učešća u najvećim šumsko- industrijskim poduzećima. Drvo su odvozili u Njemačku. Nijemci su također nemilice uništavali naše parkove i skupocjene nasade, bilo da su u njima logorovali, te pri tome sjekli drveće, ništili klupe i ograde, ili su povlačeći se nemilice sjekli parkovna drvca, te njime maskirali kamione, tenkove i topove. t domaća vojska, domobranska i ustaška, nanijela je našim šumama velike štete sječom i oštećivanjem. Stradale su kod toga šume na najbližem domašaju naselja, odnosno vojnih središta. Tako je u neposrednoj blizini Zagreba posječena u zimi 1944./1945. lijepa, oko 400 jut. velika šuma zvana Doktarščina , koja se nalazila pokraj Maksimira, pa mnoge druge na području Zagrebačke gore. Vojska je u velikoj mjeri bila ugrozila i lijepi naš drevni Maksimir , gdje je posječeno oko 1000 m3 drva, a osim toga ta je park-šuma u velikoj mjeri oštećena kopanjem borbenih i obranbenih jaraka, izgradnjom bunkera, podzemnih spremišta za municiju i si. * Prestali su gruvati topovi i zamukle su zloslutne sirene. Došlo je vrijeme, da se smire napaćeni naši narodi, da se odmore gore i planine. Došlo je doba, da se odmore i naše šume, a golubovi dupljaši da se povrate u svoja duplja, u svoj mir. Pred nama je novo doba: doba rađa i stvaranja. No prije svega potrebno nam je snaći se u sadašnjim teškim danima. Popaljena su nam mnogobrojna naselja, porušeni mostovi, uništene željezničke pruge, oštećeni drumovi. Na tisuće i tisuće obitelji ostalo je bez krova nad glavom, bez kuća i gospodarskih zgrada, bez vozila i ratila. Uništeno je bezbroj škola, željezničkih stanica, prosvjetnih domova i drugih javnih zgrada. Ostali smo bez čamaca, brodova i pristaništa. U velikoj toj općoj nevolji uprti su narodni pogledi opet staroj, vjernoj dobročinitelji « — šumi . Od nje se traži, da ponovno pruži svoju dobrostivu desnicu. Na naš e šum e stavljaju se opet veliki zahtjevi. I one su spremne da pomognu. Obilno i dostojno. Šum e su nam bile od velike pomoći, kad se trebalo braniti, a pomoći će nam i sada, kad treba graditi. Međutim, kod toga moramo biti oprez u i i razboriti , te ši;edit ] drvo u granicama najveće mogućnosti. Vjernost, koju nam je u svakoj zgodi pokazala šuma , uzvratit ćemo joj našim nastojanjem u pravcu što boljeg njezinog budućeg gospodarenja. Činjenica je, da će kod obnove naše poharane zemlje glavni teret pasti na šume , koje su na najbližem domašaju. One će zaustaviti prvi nalet, jer narod nema stoke za prijevoz drva iz udaljenih šuma. Dakako, da će to imati utjecaja na daljnje odmicanje šuma u brda i planine. Kod obnove opustošene zemlje trebat će postupat sa što više razbora. U granicama najveće mogućnosti trebat će štediti i šumu i drvo. Kuće bismo trebali graditi u najekonomičnijem tipu i s obzirom na iskorišćenje prostora i s obzirom na zdravstvene prilike i s obzirom na zagrijevanje. Gradit ćemo ih tako, da isključimo drvo svuda, gdje se može upo´.rebiti cigla, crijep, beton ili kamen. Propagirat ćemo napuštanje otvorenih ognjišta i uvođenje štednjaka, te loženje suhim drvom i otpacima. Gradit ćemo peći sa što većom mogućnosti zagrijavanja. Propagirat ćemo uporabu ugljena i lignita za loženje, a u gradovima uporabu plina i elektrike. Ima i drugih nevolja, koje nam leže na brizi u vezi s našim šumskim gospodarenjem. Mnoge su naše šume znatno iskorišćene i opustošene, tako da nisu u stanju, da nam dugo vremena, daju prave koristi. Mnoge su naše šume lošim gospodarenjem pretvorene u šikare, a u primorskim stranama često i u puste kamenjare. Šume se sve više potiskuju na apsolutno šumska tla, a ondje je produktivnu snaga od prirode malena. Osim toga ne smijemo pustiti iz vida činjenicu, da je šumska produkcija stalna i da se ne da umjetnim putem jače ubrzavati. Kod nas se na prostranim površinama steru raz g o 1 j en e k r šk e i dr u g e goleti . U području primorskog krša dolazilo je do sada radi´ teških životnih prilika čovjeka do sve većeg razgoljivanja šumskih terena. Bol i tuga, koji su se odrazili u duši našeg naroda južnog dijela države — gledajući prostrane pustoši 11 |
| ŠUMARSKI LIST 1-12/1945 str. 18 <-- 18 --> PDF |
i podnoseći na svojim leđima gorke posljedice uništavanja šuma, izraženi su najbolje u riječima: »Nema tankovrhe jele ni žalosne vrbe, nema hrasta, bora — kladenca ni izvora«. Novo doba nosi sobom i važne sm jernic e za naše buduće šumsko gospodarenje. Šume su čvrsto povezane uz narodne potrebe. One su opće narodno.do bro . Narod je vječan , a vječne su i njegove potrebe. Prema tome treba da i šume budu vječne. U vezi s time trebat će gospodariti šumom što razumljivije. Novi duh vremena zatvorio je zauvijek vrata korupciji i špekulantima u našim šumama; udaljio je iz naših šuma sve one, kojima je šuma bila glavno vrelo bogaćenja. Novo doba omogućit će, da će se okolišni žitelji redovnim putem podmirivati gorivom i građom. Nestat će tako one još od Plinijevih vremena poznate rečenice: »Agricola silvae hostis«. Novo doba riješit će pitanje kruha onih, koji su bili primorani, da se prehranjuju prodajoim kradenog drva. Važan će nam biti zadatak na jačanju šumske proizvodnje, i to na načelu p otrajnosti . To iziskuje u prvom redu stalna potražnja velikih količina drva na ogrjevnom i građevnom drvu, potrebe na rudničkom drvu, kao i sve veća potražnja drva u industriji štavila, papira i kartona, vlakna, eksploziva, katrana, octa, špirita, drvnog plina za pogon i dr. Sili nas na to i dobra mogućnost izvoza naših drvnih proizvoda u druge zemlje, odakle ćemo na taj način nabavljati dobra, kojih nemamo. Savezno s time bit će potrebno zavesti što racionalnije gospodarenje u postojećim šumama, kao i pristupiti što opsežnijem pošumljivanju razgoljenog krša i drugih goleti. Šume treba brižno čuvati i podizati, valjano obnavljati i marno njegovati. Velik nas posao čeka u pogledu odgajanja širokih narodnih masa i pridizanja njihove svijesti o važnosti šuma, te potrebi njihovog čuvanja i razumnog gospodarenja. U tijesnoj saradnji sa širokim narodnim masama najprije će se probuditi opći smisao za štednju drvom, kao i smisao za čuvanje šume. U suradnji s narodom postići će se najbolji uspjesi i u pogledu pošumljivanja goleti, kao i u pogledu obnove šuma na površinama, koje danas pokrivaju šikare, garigi i kamenjare. U suradnji s narodom postići ćemo i najbolje uspjehe u pravcu njegovanja šuma. [ Za sretniju budućnost naših naroda dali su svi jesno i s pjesmom na usnama svoje živote najbolji sinovi naše zemlje. Mi ćemo iz šumarske struke učiniti najveću zadužbinu prema svojim napaćenim narodima, ako naše šume dovedemo u stanje, da će one služiti kao trajno i nepresušno vrelo za jačanje našeg narodnog gospodarstva. Time ćemo se ujedno i najbolje odužiti, zajedno s. našim narodima, najvjernijoj drugarici u dobru i zlu: našo j šumi . ........... B ......>. ........... ...... ..».. ....... .......... . ..... ... .......... .. ....... . ....... ...... ...... ........... ...., .......) ....... .... so ..... ......... .............1. .... ...... ....... . ......, a ..... pojib .... . .... ..... ...... .. ..... ...... ......... ..... (1914.—1918). ........ .............. nomoinb, ........ ..... ...... .)........ .. ..... ..... .. ..... ....... .......-............... ...... ...... ........... ...... . .......... . ....... ........ ........-...... ..... (1941.—1945.). -....... ...... ....., .......... ..... .............. ..... .. ..... .... ......... ..... . ....... ......... ......., ........... .......... ..... . ........ ............ 12 |