DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 70     <-- 70 -->        PDF

/


Na kraju sita nalazi se gauča, koja ima svrhu da daje tvorivu prvu čvrstoću
i glatku površinu. Sastoji se od donjega i gornjega valjka, koji je većega promjera
od donjega i na njemu je navučen debeli pust, sličan »rukavu« (Manschon),
a taj ima svrhu da svojom mekoćom ublaži pritisak što ga izvađa valjak na tvorivo.
Pritisak gornjega valjka može se regulirati, a izražuje se težinom kilograma
na 1 cm valjkove duljine, te se zove »linijski pritisak« (Liniendruck). Pritisak
gornjim valjkom gauče iznaša oko 10—18 kg/cm, već prema kvaliteti tvoriva.
Gornji valjak je obično oko 20 cm svojom sredinom iza sredine donjega valjka.
Za čišćenje manšona upotrebljava se Kittnerovo strugalo, koje se sastoji od gumiranoga
valjka, kefe za manšon i limenoga žljeba u koji padaju komadići tvoriva
skinuti kefom ili valjkom sa manšona.


Posliednjih godina uveli su se sisači valjci umjesto sistema gauče, ali o radu
tih valjaka mišljenja su podvojena.


Oko donjega valjka gauče prolazi bezkonačno sito, koje se stavlja u pokret
okretajem toga valjka. Sito se izrađuje od fosforne bronce pletenjem na tkalačko-


Sl. 21. Stroj za sušenje papira.


me stanu kao tkanina, te se također sastoji od poutka i osnutka. Poutka su po
duljini, a osnutka po širini sita. Pošto se na osnutke ne polaže tako veliki napor
kao na poutka, to su prvi iz tombaka, a drugi iz fosforne bronce. Finoća sita
ovisi o broju oka na cm2, te se na temelju toga označuje brojevima kojima se to
izražava. Tako se za fine papire uzima 80—90, a za normalne 65—75.


Da se vlakna ne nakupe na valjcima koji pomažu pokret sita,, to su uređeni
dovodi vode iznad svakoga valjka, koja oštrim mlazom skida ta vlakna, jer njihovom
prisutnošću na valjku može se oštetiti sito.


Nakon gauče postiglo je odvodnjavanje već toliki stupanj da ga se može sa
stanovitom spretnošću odliepiti od sita i prebaciti na prvi pust (Nassfilz wet filt),
kojega tvorivo na svome putu susreće. Taj pust ponese ga pod prvi tiesak, a kojih
ima 2—3.


svrha je tieska, da mehaničkim načinom, t. j . pritiskom, iztisne što više vode.
Što je veća suhoća tvoriva nakon opuštanja posliedne preše, to treba manje sušiti
parom, a to znači postignuće uštede na ugljenu. No i to iztjerivanje vode pritiskom
imade svojih granica, jer je ovisno o kvaliteti tvoriva i sposobnosti upijanja
pusta. Prevelikim pritiskom smanjuje se trajanje pusta.


183


\