DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Za popunjavanje pora među vlakancima dodaje se tvorivu za vrieme rada u holenderu razna punila , koja izravnavaju površinu papira, smanjuju mu transparentnost, povećavaju mogućnost satinaže i težine. Najviše se upotrebljava kaolin, aluminijev silikat, koji mora biti vrlo čist i biele boje. Englezki kaolini dolaze pod imenom China clay. Dalje služi u tu svrhu talkum, magnezijev silikat, te Blancfix, ili permanentno bielilo, koji dolazi u promet sa 35—40% vlage. Nadalje se upotrebljava i škrob, koji je bio u tu svrhu već i Arapima poznat, te on daje papiru glatku površinu, povećava gustoću, podiže bieloću i zvuk. Izkorišćivnje punila ovisi o kvaliteti tvoriva. Što je tvorivo »mastnije « to je izkorišćenje veće. Sadržajni postotak ovisi o vrsti papira i zahtjevima, koji se na njega stavljaju. Sa povećavanjem sadržajnoga postotka punila opada čvrstoća papira i sposobnost kelenja. Dodavanje u holendar vrši se tako, da se najprije doda punila, zatim ljepilo, a tek na kraju otopina aluminijevoga sulfata. Malo je papira koji se ne boje, pa makar i u najmanjem obsegu. Tvorcem nauke o bojama na znanstvenoj osnovi, smatra se Isaac Newton. On je sredio boje u krugu, počevši od crvene preko žute do violetne, te sedam glavnih tonova. Najvažniji korak u nauci o bojama dao je Wilhelm Ostwald 1914. god. Boje se diele u naravne i umjetne, te anorganske i organske. U suvremenoj papirnoj industriji upotrebljavaju se gotovo izključivo umjetne organske boje, koje se diele u kisele, bazičke, substantivne, sumporne i pigmentne boje. Samo bojanje tvoriva izvađa se u glavnom s bojama topivim u vodi, a tek u neznatnoj mjeri i s netopivim bojama. Boje topive u vodi talože se na vlakanca i učvršćuju pomoću sredstva za precipitaciju i raznih močila i to u najviše slučajeva pomoću procesa keljenja papira ili djelovanjem samoga aluminijevog sulfata. Ovo posljednje vrši se kod onih papira, koji se izrađuju u nekeljenom stavu. Iznimku čine substantivne boje, koje izravno djeluju na tvorivo sastavljeno samo od celuloze bez primjese drvenjače. U vodi ne topive boje (indantrenska, i dr.) doda va ju se tvorivu u obliku vrlo finih čestica, te u tom slučaju vlakanca djeluju kao filter. To djelovanje pojačava keliivost papira, koja popunjuje pore među vlakancima. Kod toga bojenja vrši se dakle fizikalno-koloidni proces. Kisele boje su u glavnome natrijeve soli pojedinih organskih kiselina. Mogu se upotriebiti samo kod papira koji su dobro keljeni. Odpadne se vode njima osjetljivo bojadjšu. Otapanje kiselih boja vrši se u mekanoj vodi kod 100"C. Najpoznatije boje ove vrste jesu: Metanilgelb, Orangen, Eosin, Nigrosin, Reinblau. itd. Bazičke boje su u glavnome soli raznih organskih baza solne kiseline. Otapaju se kod 70"C u mekanoj vodi. Mnogo su življe boje, ali manje postojane. Najpoznatije su Auramin, Vesuvin, Safranin, Rhodamin, Fuchin, Methylviolet, Viktorijablau, Brillantgrün i t. d. Njima se može bojadisati nekeljene papire. Što se tiče postojanosti boja, mora se reći da u tome smislu nema ni jedne. Za meliranje raznih papira, naročito, koncepta, uzima se substantivne boje. U glavnome se treba kod bojadisanja držati ovih pravila: 1. boje se moraju davati u vrlo razređenome stanju, najviše 10 g u 1 vode; 2. dodavanje mora se vršiti postepeno; 3. otopina boje mora biti posve hladna, a voda koja se upotrebljava za otapanje, mora biti posve mekana; 4. otopina boje mora se filtrirati; Kad je radom u holenderu tvorivo dobilo one osebine koje su potrebne za stanovitu vrstu papira, pristupa se pražnjenju holendera u velike sabirn e bazene . Pražnjenje se vrši pomoću veUkih količina vode, tako da nastupa razređenje tvoriva na 3—4% gustoće. Cievi, kojima prolazi tvorivo na svome putu iz holendera u sabirni bazen, moraju imati velik promjer i nutarnje stiene vrlo glatke, te se radi toga izrađuju iz bakra. Što su cievi glade, većega promjeraboljega pada, to je pražnjenje brže i time veća ušteda na vremenu a time i na pokretnoj snazi holendera. Sabirni bazeni (Rührbütte, Stoffbütte, mixing box, chest) velikih su razmjera, te ih imade najmanje dva za svaki stroj. Oni su međusobno povezani 184 / |