DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Cl2 + H20 = HCl + HOCl = 2 HCl + o kojim nastupa oksidacija i time odbojenje. Po Cross i Bevanu nastupa kod procesa i kloriranje neceluloznih dielova do stanovite granice, pa se uzima da to kloriranje djeluje najjače u početku reakcije dok je koncentracija hipoklorita još najjača. Ipak mora se naglasiti da je oksidacija glavna reakcija, a kloriranje tek sporedna. Proces bielenja može se pospješiti povišenjem temperature i dodavanjem kiseline. Kao optimalna temperatura uzima se 35—40°C a okiseljavanje se vrši octenom, solnom ili sumpornom kiselinom. Ovo okiseljavanje pospješuje reakciju, aH ujedno povisuje potrosak hipoklorita. Da se uštedi na kloru provađa se bielenje sa što većom gustoćom sadržajne mase. Nekada se bielilo sa 3—5% gustoće, dok sada se radi i sa 8—10% gustoće celulozne mase. Za onu celulozu koju se želi bieliti mora se već i proces kuhanja voditi tako da se bielenje može nesmetano i provesti. Kuhanjem se mora što više inkrusta odstraniti, dakle što mekanije kuhati, jer se inače troši mnogo klora na oksidaciju i kloriranje inkrusta. Za racionalno trošenje klora mora se posvetiti pažnja da se celuloza, prije nego dođe u holender za bielenje što bolje izpere od odpadne lužine, jer se inače troši mnogo klora na oksidaciju raznih njenih organskih sastojina. Samo bielenje vrši se u holenderima velikih razmjera koji mogu primiti i do 3000—4000 kg celuloze. Izgrađeni su od betona a preporuča se obložiti ih keramičkima pločicama kako bi se mogla lakše provesti potrebna čistoća. Cirkulacija celulozne mase provađa se propelerom koji je ugrađen na čelu holendera, a pred njime se dovađa hipoklorit kako bi se promješanje što brže i potpunije moglo provesti. U te holendere uvađa se para da se ciela sadržajna masa što brže .ugrije na optimalnu temperaturu. Proces se može izvršiti bilo u jednom holenđeru ili u dva i više. Bjelenjem u više holendera omogućeno je skupiti sve vrste celuloze s obzirom na njenu tvrdoću, što je radom s jednim holenderom težko provedivo. Pokazalo se je, da je utrošak klora mnogo veći, ako se radi samo u jednome holenđeru, pošto matični lugovi troše mnogo aktivnoga klora na svoju oksidaciju. Ako se radi sa dva holendera onda se u prvome holenđeru doda oko 75% hipoklorita kod cjelokupne količine koja se predviđa da će biti potrebna za bielenje. Ujedno se nastoji u što kraćem vremenu postići optimalna temperatura. Kad se pokusom sa papirićem, umočenim u smjesu jođkalija i škroba, pokaže da je sav aktivan klor na reakciju utrošen, ciela se sadržina holendera prebaci u drugi, a za vrieme prebacivanja opere se dobro celulozna masa od matičnih lugova, U drugome holenđeru izbieli se do kraja. Kroz to vrieme već se u prvome holenđeru izvršilo pred bjeljenje nove celulozne mase. Tim načinom može se provađati kontinirani rad. Trajanje bieljenja ovisi o veličini holendera, o sposobnosti vlakna za proces bieljenja i od stupnja bjeloće. Od 1925. god. vrši se bielenje u kombiniranim sustavima tako, da se prva faza predbielenja vrši u tornjevima sa tekućim klorom, a druga, eventualno i treća, faza vrši se u holenđeru sa hipokloritom, bilo kalcijevim ili natrijevim. Tornjevi su od betona s prosječnom visinom od 5 met. i promjerom od 1,8 m. Sadržajna gustoća tvoriva u tornju iznaša oko 18% absolutne suhoće, dok u holenđeru iznaša oko 7—8% suhoće. Potrosak snage iznaša zalOOO kg zračnog suhog tvoriva oko 6 KS. Tvorivo za bieljenje prolazi tornjem, te je taj prolazak to dulji, što je celuloza tvrđa, čime se povećava trajanje djelovanje eklora. Najpoznatiji je takav sistem Thorne-Bellmer. Kada se doda hipoklorita u holender, onda celuloza masa najprije pređe od žućkasto-smeđe boje u crveno-smeđu. Ta je boja to intenzivnija što imade više lignina u celulozi. Nakon toga ciela sadržajna masa prelazi u sve jaču intenzivnu žutu boju, koja pomalo postaje sve bielija, što se više reakcija bliži svome kraju. Potrosak aktivnog klora ovisi o tvrdoći vode, o sastavu otopine za bielenje i o stupnje bielenja, te se kao prosječna vriednost uzima oko 45 kg na 1000 kg zračnosuhog tvoriva, a kod Thofne-Bellemerovog sistema još i manje. Može se dogoditi da se doda više aktivnoga klora nego je to za reakciju potrebno. U tome slučaju poništava se suvišan klor dodavanjem t. zv. antiklora. 168 |