DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 42     <-- 42 -->        PDF

SI. 4. Cvornjaci.


Sva armatura kotla izrađuje se iz posebne fosforne bronce koja ne smije
imati cinka, a sve cievi su ili od olova ili kiselino-stalnoga čelika tvornice Krupp
značke V4A. Osobiti je dio armature uređaj za uzimanje uzoraka pod tlakom za
vrieme kuhanja. Pošto se kuha pod tlakom i do 10 Atm. to se mora posvetiti
osobita pažnja manometrima, a preporuča se i posebni uređaj, koji signalom
upozoruje, kad tlak prelazi dozvoljenu granicu.


Kod neizravnoga načina kuhanja upotrebljava se suha zasićena para, dok
kod izravnoga uzima se pregrijana para. Dovod pare regulira se ventilima, a potrebno
je urediti aparate za mjerenje pare, koja ulazi u kotao.


Kad je kotao napunjen drvom nacrpe se kiselina, koja mora posve""pokriti
drvo, jer inače nepokriveni dio drva pougljeni od plinova koji se za vrieme reakcije
razvijaju. Nije dostatno da se punjenje drvom vrši ručno t. j . njegovim slobodnim
padom u kotao, jer je ovakovim punjenjem izkorišćenje sadržajnoga prostora
slabo, već se mora punjenje pospješiti tlakom pare ili zraka. U tu svrhu
imade raznih uređaja. Što se više drva natiska u kotao to se manje potroši
kiseline i pare. Za bolje objašnjenje neka posluže ove brojke: Kod ručnoga punjenja
izkorišćuje se na 1 m! sadržine oko 195 kg drva, kod punjenja zrakom iznaša
oko 220—240 kg, a kod punjenja parom oko 230—250 kg drva po 1 m3
kotlovske sadržine. Navedene brojke ovise svakako i o kakvoći drva, osobito je
velika razlika između suhoga i vlažnoga drveta.


Dobivanje celuloze iz drva postizava se djelovanjem kalcijevoga
kiseloga sulfita na drvo. Priprava, odnosno kakvoća bisulfita je od velikoga
značaja za kakvoću dobivene celuloze. Proces dobivanja bisulfita vrši se
tornjevima, kako si je to još Mitscherlich zamislio, pa se taj sistem po njemu i
zove. Izgaranjem sumpora dobiva se sumporni dioksid:


.:


O, = SO.,


ili prženjem pirita:
4 FeS2 + U O, = 2 Fe., 0:, + 8 SO.,


koji se nakon čišćenja i potpunoga ohlađen ja tjera ventilatorom u tornjeve visoke
oko 35—40 m punjenje kamenom vapnencem. Dobiveni kalcijev bisulfit u
terminologiji naziva se potpuno krivim imenom »lužina«, te se gotovo u svima
literaturama nađu nazivi kao »toranjska lužina, lužina za kuhanje ili odpadna
lužina«, dok su to sve kiseline. To nazivanje potječe od tuda što su natronski i
sulfatni načini bili prije poznati nego sulfitni način.


Izgaranje sumpora vrši se u ležećem rctirajućem bubnju od lievanoga željeza,
koji je iznutra obložen samotnim ciglama radi bolje izolacije temperature. Vrtnja


160