DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 42 <-- 42 --> PDF |
SI. 4. Cvornjaci. Sva armatura kotla izrađuje se iz posebne fosforne bronce koja ne smije imati cinka, a sve cievi su ili od olova ili kiselino-stalnoga čelika tvornice Krupp značke V4A. Osobiti je dio armature uređaj za uzimanje uzoraka pod tlakom za vrieme kuhanja. Pošto se kuha pod tlakom i do 10 Atm. to se mora posvetiti osobita pažnja manometrima, a preporuča se i posebni uređaj, koji signalom upozoruje, kad tlak prelazi dozvoljenu granicu. Kod neizravnoga načina kuhanja upotrebljava se suha zasićena para, dok kod izravnoga uzima se pregrijana para. Dovod pare regulira se ventilima, a potrebno je urediti aparate za mjerenje pare, koja ulazi u kotao. Kad je kotao napunjen drvom nacrpe se kiselina, koja mora posve""pokriti drvo, jer inače nepokriveni dio drva pougljeni od plinova koji se za vrieme reakcije razvijaju. Nije dostatno da se punjenje drvom vrši ručno t. j . njegovim slobodnim padom u kotao, jer je ovakovim punjenjem izkorišćenje sadržajnoga prostora slabo, već se mora punjenje pospješiti tlakom pare ili zraka. U tu svrhu imade raznih uređaja. Što se više drva natiska u kotao to se manje potroši kiseline i pare. Za bolje objašnjenje neka posluže ove brojke: Kod ručnoga punjenja izkorišćuje se na 1 m! sadržine oko 195 kg drva, kod punjenja zrakom iznaša oko 220—240 kg, a kod punjenja parom oko 230—250 kg drva po 1 m3 kotlovske sadržine. Navedene brojke ovise svakako i o kakvoći drva, osobito je velika razlika između suhoga i vlažnoga drveta. Dobivanje celuloze iz drva postizava se djelovanjem kalcijevoga kiseloga sulfita na drvo. Priprava, odnosno kakvoća bisulfita je od velikoga značaja za kakvoću dobivene celuloze. Proces dobivanja bisulfita vrši se tornjevima, kako si je to još Mitscherlich zamislio, pa se taj sistem po njemu i zove. Izgaranjem sumpora dobiva se sumporni dioksid: .: O, = SO., ili prženjem pirita: 4 FeS2 + U O, = 2 Fe., 0:, + 8 SO., koji se nakon čišćenja i potpunoga ohlađen ja tjera ventilatorom u tornjeve visoke oko 35—40 m punjenje kamenom vapnencem. Dobiveni kalcijev bisulfit u terminologiji naziva se potpuno krivim imenom »lužina«, te se gotovo u svima literaturama nađu nazivi kao »toranjska lužina, lužina za kuhanje ili odpadna lužina«, dok su to sve kiseline. To nazivanje potječe od tuda što su natronski i sulfatni načini bili prije poznati nego sulfitni način. Izgaranje sumpora vrši se u ležećem rctirajućem bubnju od lievanoga željeza, koji je iznutra obložen samotnim ciglama radi bolje izolacije temperature. Vrtnja 160 |