DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Dr. .... IVO HORVAT, Zagreb: CELULOZNO DRVO (FASERHOLZ) Drvo je danas najvažnija sirovina u proizvodnu celuloze. Celulozno drvo je tanja deblovina onih vrsta drveća, koje se po svojim svojstvima mogu preraditi bilo mehaničkim postupkom u drvenjaču ili utrljanicu (Holzschliff) bilo kemijskim postupkom u celulozu (Zellstoff). Drvenjača odnosno utrljanica dobiva se meljavom (utrljavanjem) drveta. Prema načinu preradbe razlikuje se biela i smeđa drvenjača. Drvenjača je smjesa kemijski gotovo posve nepromijenjenih vlakanaca, dielova vlakanaca, fibrila i stanica sržnih trakova. Celuloza dobivena kemijskom preradbom drveta nije kemijski čista celuloza. To ie zapravo meka vlaknasta masa, koja se sastoji pretežno od celuloze, vrlo malih količina hemiceluloza i tragova lignina. Celuloza se dobiva kuhanjem usitnjenog drveta pod povišenim tlakom i temperaturom bilo u alkalijskoj otopini (natronska i sulfatska celuloza) bilo u kiseloj otopini (sulfitska celuloza). Drvenjača se upotrebljuje za proizvodnju jeftinih vrsta papira, za proizvodnju ljenenke i kao dodatak celulozi u proizvodnji boljih, čvršćih vrsta papira. Celuloza je danas ne samo osnovna sirovina u proizvodnji papira nego je ona i osnovica veleobrta umjetne svile, umjetne vune, eksploziva, umjetnih tvari i drvnog šećera. Drvni se šećer upotrebljuje bilo kao stočna krma, bilo za .konzerviranje i preradbu mnogih živežnih namirnica (voća, marmelade, čokolade i t. d.), bilo da se drvni šećer vrienjem prevede u špirit, koji služi kao pogonsko gorivo. Celulozno drvo je tanja deblovina, koja služi za proizvodnju celuloze. Trgovačke uzanse donose sliedeće propise za celulozno drvo: To su većinom trupcići odnosno oblice dužine od 1 m na više, a debljine od 10 do 25 cm. Kao celulozno drvo mogu se upotriebiti i cjepanice. Celulozno drvo mora biti zdravo, nesmije biti prestaro i prhko. Ono mora biti što pravilnije građe i što čišće od grana i kvrga. Dozvoljava se po koja kvrga. Celulozno drvo mora biti sa što manje srži. Ono ne smije biti rujavo, crvotoeno i trulo. Nepoželjne su raspukline, jer se u njima nakuplja nečist, a ta nepovoljno djeluje na kakvoću celuloze. Kao celulozno drvo dolaze u obzir ove vrste drveća: smreka, jela, bor, jasika, topola, lipa, joha, vrba, breza i bukva. Za proizvodnju celuloze važno je, da celuloznog drva imade u velikim količinama i da je jeftino. U novije doba osim celuloznog drveta, u smislu propisa suvremenih trgovačkih uzansa, izkorišćuju se za proizvodnju celuloze i odpadc i dobiven i tehnikom izrađivanja i prerađivanja drveta. Po Vorreiter-u (str. 407.) za celulozu kao sirovinu u proizvodnji papira i ljepertke dolaze u obzir samo krupniji odpadci. To mogu biti okorci, porubci, okrajci, odpadni trupcići kod proizvodnje ljuštenih furnira, iverje, teševina i dr. Za celulozu kao sirovinu za proizvodnju umjetne svile i vune mogu se upotriebiti ne samo krupni nego i sitni odpadci. Svojstva celuloznog drveta. Za kakvoću i postotak izkorišćenja kod proizvodnje celuloze od važnosti je cio niz činbenika. Bez dvojbe je po kakvoću celuloze od upliva i sam postupak dobivanja. Ovdje ne ćemo ulaziti u razpravu tih pitanja, nego ćemo ukratko iznieti neka svojstva same sirovine t. j . celuloznog drveta. Po svojstv a ce luloznog drveta od važnosti su: kemizam drveta, građa drveta (duljina, debljina i učešće vlakanaca), prostorna težina, pravilnost građe (homogenost strukture), pogreške građe, boja, stepen zdravlja, vlaga, preležalost i čistoća celuloznog drveta. Poznavanje građe i svojstva celuloznog drveta te njihovog upliva na kakvoću i postotak izkorišćavanja kod proizvodnje celuloze omogućit će nam što racionalnije izkorišćavanje celuloznog drveta i pružiti nam potrebne smjernice za proizvodnju tog drveta. Elementarni sastav drveta je za sve vrste drveta skoro isti. Drvo u prosjeku sadrži 49,6% ugljika (C), 6,1% vodika <(H), 43,8% kisika (O), 0,4% pepela te 0,1% dušika. Elementarni sastav drveta ne govori nam ništa o samim svojstvima dr 140 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 23 <-- 23 --> PDF |
veta. On je od važnosti samo za one načine upotrebe, kod koje nije bitna organizirana građa stienke stanice, dakle kod gorenia, dobivanja plina i pougljavanja drveta. Iz nostotnog udjela ugljika, vodika i kisika može se izračunati količina kalorija, koju drvo razvija izgaranjem. Elementarni sastav drveta uporedit ćemo s elementarnim sastavom glavnih sastojaka drveta, i to celuloze, pentozana i lignina. Pregledniea br. 1. Celuloza Pentozani Ligftin Drvo ugljik 44,4 45,4 62 . . .69 49,6 vodik 6,2 6,1 5 . . . 6,5 6,1 kisik . 49,4 48,6 26 . . . 33,5 43,8 pepeo 0,4 dušik 0,1 Po Trendelenburgu str. 103 Iz ovog se pregleda mogu povući sliedeći zaključci: Iz približno istog elementarnog sastava drveta i celuloze vidi se, da se celuloza i lignin sastoje iz istih osnovnih tvari ugljika, vodika i kisika samo u nešto drugačijem obliku. Celuloza i njeni pratioci (na pr. pentozani) slično su građeni. Dalje, da je lignin bogatiji ugljikom od celuloze. Po svom elementarnom sastavu više se podudaraju drvo i celuloza nego drvo i lignin, znači, da je udio lignina u drvetu manji od udjela celuloze. Sadržaj na celulozi i ligninu od daleko je veće važnosti po svojstva drveta nego elementarni sastav drveta. Za kemijsku preradbu drveta od važnosti je prema današnjem stanju tehnike jedino i samo celuloza, koja zbog osebujnosti građe vlakanaca i duljine lančanog molekula imade vanredno široko područje upotrebe. Vriednost pratioca celuloze (hemiceluloza) zbog kraćih molekula je daleko manja. Sadržaj glavnih sastojaka drveta celuloze, njenih pratioca (pentozana, heksozana, heksopentozana), lignina, pepela, dušika i dr. različit je za pojedine vrste drveta. Ne ćemo ulaziti u potanji prikaz tog pitanja. Samo ćemo se osvrnuti na kemijski sastav smreke i bukve (Trendelenburg, 104.). Pregledniea br. 2. Smrekovina* Bukovina"""" Celuloza 41,5 42,5 Hemiceluloze: a) udio koji se težko hidrolizira (pentozani) 6,31 20 b) udio koji se lako hidrolizira (heksozani) 18 24,3 12 i) 32,5 Lignin 30,3 22,5 Ostali akcesorni sastojci 3,9 2,5 100,0 100,0 Iz ovog se pregleda vidi da bukovina imade nešto više hemiceluloza a manje lignina od smrekovine. Nadalje se vidi, da su hemiceluloze bukovine sastavljene više od pentozana a manje od heksozana. Naprotiv kod smrekovine sastavljene su hemiceluloze više od heksozana a manje od pentozana. Ovo je važno za daljnju preradbu ovih tvari, jer se samo heksozani dadu vrienjem prevest i u špirit . Po sadržaju lignina smrekovina imade više lignina od bukovine. Osnovno je iz ovog pregleda to, da je bukovina bogatija pentozanima a siromašnija ligninom od smrekovine. Postoje znatne razlike u sadržaju celuloze i lignina kod pojedinih oblika i vrsta stanica. Sve stanice nisu izgrađene iz jednakih slojeva stienki, to ovisi o stupnju odrvenjelosti. Iz američkih iztraživanja (Trendelenburg, 107) vidi se, da kasno drvo ;;- po Hägglundu, ** po Runkelu i Lange-u. 141 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 24 <-- 24 --> PDF |
goda sadrži više a — celuloze* a manje lignina, a osim toga i nešto manje hemiceluloza i smole nego rano drvo. Curran (1936) iztražio je borovinu i došao do ovih rezultata: kasno drvo 46,4% a — celuloze, a rano drvo 43,9°/o a —celuloze. Prema iztraživanjima Rittera i Fleck-a (1932.) može se zaključiti, da je veći sadržaj lignina u ranom drvu. Donašamo o tom iztraživanju sliedeću preglednicu: Preglednica br. 4 ., . Rano drvo Kasno drvo Vrst drveta Sadržaj lignina /. Pseudotsuga tax. — srž 32,6 29,2 Pinus taeda — biel 28,1 26,8 Pinus taeda — srž 26,8 24,2 Ove razlike u sadržaju na ligninu ranog i kasnog drveta mogu se objasniti različitom građom stienke stanica kasnog drveta. Već i sadrža j lignin a u ranom drvu imade praktičnu važnost u tome, što kod iste težine celuloznog drveta sadrži težko drvo, s većom zonom kasnog drveta, više celuloze nego lako drvo, s većom zonom ranog drveta (Trendelenburg, 108.). Prema jednom iztraživanju Schwalbe-a (Trendelenburg, 108.) imade granjevina smreke nešto veći sadržaj lignina, hemiceluloza i smole od stablovine smreke. Najjednostavniju i najpravilniju građ u posjeduju četinjače. Drvo četinjača sastoji se u glavnom od traheida, koje su četverokutnog ili šesterokutnog presjeka i poredane u radialnim nizovima od kambija do srca. Između njih teku u radialnim svežnjevima sržni trakovi. Sržni trakovi izgrađeni su uglavnom iz parenhimatskih stanica. Drvo četinjača sastoji se gotovo pretežno — najmanje 90% — iz traheida. Duljina traheida najmanje je 25 puta, a najviše nekoliko stotina puta, u prosjeku 100 puta veća od promjera traheida. U ranom drvu traheide su tankostiene i velikog lumena, u kasnom drvu debelostiene i malog lumena. Listače posjeduju daleko složeniju građu. Elementi te građe su traheje, vlakanca, vlaknaste traheide, drvni parenhim, sržni trakovi i dr. Već prema smještaju i veličini sudova govorimo o prstenasto poroznom i difuzno poroznom drvu. Sudovi osrženog diela drveta puni su tila. Za praktično izkorišćavanje od važnosti su dimenzije pojedini h stanica . Duljina pojedinih stanica je različita. Ona ovisi o vrsti drveta, o starosti, dielu stabla, brzini rastenja i staništu. Srednje vriednosti duljine stanica dobivamo tek na osnovu mnogobrojnih iztraživanja. Ako r aspolažemo s podatcima o mjerenju duljina velikog broja stanica možemo konstruirati na osnovu tih podataka krivulju učestalosti. Kod dovoljno velikog broja mjerenja tok te krivulje je vrlo pravilan. Na si. 1. prikazana je krivulja učestalosti duljine str i i i i . 2Z Širina L/ocća < ....... \ 1 \ V ´ 1 ´\ \ /8 / 1 \ \ / / \ \ / / \ \ / \ \ 1 / \ \ j \ \ / / / / / «i \ 1 \ / / / \ / / / \ N / ´ \\ V\ 1 V v^ . ^ 1 1 ^ \ ""-- ^.— " „_ 05 fo 2X Sa 33" i* *S SS Sl. 1. Krivulje učestalosti duljine vlakanaca smrekovine s uzanim i širokim godovima. celuloza je ona celuloza, koja je u hladnoj 17´5°/o natrijskoj lužini netopiva; ß- a i v — celuloza su hemiceluloze topive u 17´5°/o natrijskoj lužini. 142 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 25 <-- 25 --> PDF |
vlakanaca švedske smrekovine prema iztraživanju Hägglund-a (Trendelenburg, 74.). Na toj slici prikazane su dvie krivulje učestalosti, jedna za smrekovinu s godovima preko 2 mm širine i druga za istu vrst drveta s godovima izpod 1 mm širine. Dakle prva se osniva na mjerenju dužine vlakanaca smrekovine s širokim godovima, a druga na mjerenju dužine vlakanaca smrekovine s uzanim godovima. Svaka krivulja osniva se na oko 1500 do 1800 mjerenja. Smrekovina s uzanim godovima imade veću dužinu vlakanaca nego smrekovina s širokim godovima. Protivno od dužine vlakanaca širina vlakanaca je veća kod drva s širokim godovima od onih s uzanim godovima. U kasnom drvetu traheide su u prosjeku nešto dulje nego u ranom drvu, razlika iznosi nekoliko desetinka mm. O donjoj i gornjoj granici dužina i širina vlakanaca kao i o boji svježeg vlakanca donosimo, sliedeću preglednicu: Preglednica br. 5 Dužina Š i Vrst drveta Boja svježeg vlakanca Četinjače : smreka . . 2,6 3,8 0,025 0,069 svjetlo žućkasta jela . . . žuta, kasnije siva bor obični 2,6 4,4 0,030 0,075 zelenkasto biela Listačc : trepetljika 0,8 1,7 0,020 0,046 bjelkasta breza . . 0,8 1,6 0,014 0,040 žućkasto biela topola . . 0,7 1,6 0,020 0,044 zelenkasto biela bukva . . 1,0 žućkasta (graškova boja) Ova je preglednica izrađena na osnovu iztraživanja E. Hägglunda i M. Schubert-a (L. Vorreiter, 314.). Duljina vlakanaca raste sa starošću drveta. U mladom drvu vlakanca su kod smreke oko 1 mm duga, u starosti od 10 god. oko 2 mm, a u starosti od 30 god. oko 3 mm. Sličan odnos vlada i kod drugih vrsta drveća. Tek kod drveta iznad 30 odnosno 40 god. starosti vlakanca su približno iste dužine. Ako izpitujemo dužinu vlakanaca obzirom na visinu stabla vidjet ćemo, da ta dužina od žilišta raste, za tim ostaje ista, a konačno prema vrhu stabla dužina vlakanca opada (Trendelenburg, 75.). Kod listača stanice s malim lumenom imadu veću dužinu od stanica s velikim lumenom. Najdulja su libriformska vlakanca. Kod bukve dostižu ona dužinu od 0,6 do 1,3 mm, u prosjeku 1,0 mm. Traheje su duge 0,3 do 0,6 mm, u prosjeku oko 0,5 mm. Vlaknaste traheide stoje po dužini između vlakanaca i traheja. I kod listača kao i kod četinjača ovisi dužina stanica o starosti i o visini stabla (Trendelenburg, 75.). Promjer traheida četinjača različit je u radialnom i tangencialnom smjeru. Za uzporedbu se uzima tangencialni promjer traheida. Podatci su sadržani u preglednici 5. Odnos između dužine i širine vlakanaca, koji je za svojstva celuloze od osobite važnosti najveći je kod starijih stabala i srednjih dielova stabala. Kod listača postoje velike razlike u promjeru raznih vrsta stanica. U glavnom se može reći, da promjer stanica raste sa starošću. (Trendelenburg, 77.). Debljina stienke stanica od upliva je na udio drvne tvari a time i na prostornu težinu drveta. Kod četinjača je razlika u debljini stienke ranog i kasnog drveta izrazita. Kod smreke, jele, i bora iznosi debljina stienki kod ranog drva od 0,002 do 0,004 mm, kod kasnog drva je debljina stienke za 2 do 3 puta veća i iznosi odprilike 0,004 do 0,008 mm. Kod listača je debljina stienke vlakanaca osobito velika, ona leži između 0,002 i 0,007 mm. Pojedine vrste listača imadu vrlo različite debljine stienke vlakanaca. 143 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Kako smo na početku naglasili vrlo je različit udio pojedinih stanica u listačai četinjača. Drvo četinjača je vrlo homogeno i sastoji se gotovo samo iz jedne vrste stanica, dok je drvo listača daleko heterogenije. Donosimo u preglednici 6 podatke o udjelu pojedinih stanica kod nekih četinjača. Preglednic a br. 6. Traheide Sržni traci Smolni kanali Vrs t d r v e t a u postoci m a 93 . . .95 5 .. . 7 0,2 . . . 0,3 Jela 91 . . .94 6 . . .10 Bor 91 . . .95 5 . . . 8 0,5 . . . 1,0 Kod listača udio pojedinih vrsta stanica je daleko zamršeniji. U preglednici 7. iznieti su podatci o učešću pojedinih stanica kod bukovine, jasikovine i brezovine. (Po Huber-Prütz-u, 1938., Trendelenburg, 85.). Preglednica br. 7. Traheje Vlakanca Sržni traci Parenhim Vrst drveta u postotcima Bukva 31 37 27 Jasika 26,4 60,9 12,7 Breza 24,7 64,8 10,5 Prema iztraživanju W. Klauditz-a (Holz V., str. 145.) stanice sržnih trakova listača od manje su tehničke vriednosti u proizvodnji celuloze za papir nego ostale mehaničke i provodne stanice. Ova manja vriednost stanica sržnih trgkova uslov- Ijena je stanovitim morfološkim osebinama. S.tanice sržnih trakova su kratke, većinom debelo stiene i imadu razmjerno malu površinu. Stanice sržnih trakova vrlo se težko defibriraju. Bukovina je zbog velikog sadržaja sržnih trakova manje vriedno celulozno drvo u proizvodnji celuloze za papir od jasikovine ili brezovine. Udio sklerenhimskih vlakanaca na težini, koji su osobito važni kod proizvodnje celuloze za papir, iznosi za bukovinu 73,4% a za brezovinu 86,2%. Potrebno je ovdje spomenuti, da su duljina vlakanaca, debljina stienki i promjer stanica važni u proizvodnji celuloze za papir. Kod celuloze gdje se daljnjim kemijskim postupcima posve razgrade vlakanca na molekule celuloze (proizvodnja umjetne svile i vune) građa drveta (duljina i debljina vlakanaca) ne igra nikakovu ulogu. Za tu proizvodnju od važnosti je samo fina struktura molekule celuloze. Kako je poznato kemijski sastav drveta kreće se u vrlo uzkim granicama. Posljedica je tome, da se i specifična težina same drvne tvari kreće u vrlo uzkim granicama. Ona iznosi za sve vrsti drveća u prosjeku 1,56 g/cm3. Iz ovog temeljnog tvoriva grade pojedine vrste drvo posve različitih svojstava. Što je drvo poroznije, to je manja prostorna težina drveta, t. j . težina jedinice volumena drveta u kojem se nalazi drvna tvar pored pora izpunjenih vodom i zrakom. Ovdje ćemo se baviti samo s prostornom težinom apsolutno suhog drveta, (0% vlage). Ako se ova prostorna težina pomnoži s 1000 dobiva se težina u kg po 1 m3 apsolutno suhog drveta. Uplivom različitih činbenika stvara jedna te ista vrsta drveta s malim brojem stanica, koje joj stoje na razpolaganju, kod četinjača praktično samo jedna vrsta stanica, drvo s vrlo različitom prostornom težinom. Granice i srednja vriednost prostorne težine pojedinih vrsta drveća važnih za proizvodnju celuloze prikazane su u sliedećoj preglednici: 144 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Preglednica br. 8. Prostorna težina (0°/0 vlage) Vrst drvet Granice Prosjek g/crr 3 Smreka . . 0,30 . . . 0,64 0,43 Jela ... . 0,32 . . . 0,71 0,41 Bor obični . 0,30 . . . 0,86 0,49 Jasika . . . 0,36 . . . 0,56 0,45 Topola crna 0,37 . . . 0,52´ 0,41 Lipa . . . . 0,32 . . . 0,56 0,49 Joha ... . 0,38 . . . 0,60 0,49 Vrba . . . 0.33 . . . 0,59 0,52 Breza . . . 0,46; . . 0,80 0,61 Bukva . . . 0,49 . . .0,88 0,68 Po Kollmann-u.* Grafički prikaz prostornih težina dan je na si. 2. (Trendelenburg 1936. 5.). Postoje stanovite razlike između podataka u preglednici 8. i si. 2. Te su razlike posve razumljive, ako se uzme u obzir da su to podatci dvaju autora, koji su vjerojatno obradili prostornu težinu drveta s različitih staništa. Na ovu razliku od upliva je i broj iztraženih proba. i* S3 62 SI. 2. Krivulje učestalosti prostorne težine nekih vrsta drveća. Jelovina imade najmanju prostornu težinu i razmjerno uzku krivulju učestalosti. Jelovina se obćenito smatra težom od smrekovine. To se dade razjasniti činjenicom, da jela sadrži daleko više vode u svježem stanju, u šumi po obaranju, nego smreka. Lumeni stanica u srži, koji su redovito izpunjeni zrakom, sadrže kod jele mnoge vode. Imade krajeva gdje se stare jele ne mogu plaviti, jer im je prostorna težina veća od specifične težine vode. Srednja prostorna težina jelovine iznosi 0,42 g/cm3, po preglednici 0,41 g/cm3. Smrekovina imade pravilnu krivulju učestalosti prostorne težine. Prostorna težina iznosi u prosjeku 0,45 g/cm3, po preglednici 8. 0,43 g/cm3, a njene granice su između 0,35 i 0,65 g/cm3 (po preglednici 0,30 . . . 0,64 g/cm3). * Kollmann, Technologie des Holzes, Berlin, 1936 145 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Krivulja učestalosti prostorne težine jasikovine slična je onoj smrekovine, ali je interval između graničnih vriednosti, razlika između najlakše i najteže probe, manji nego onaj u smrekovine. Borovina imade prosječnu prostornu težinu 0,49 g/cm3 i izrazito asimetričnu krivulju učestalosti prostorne težine. Najčešća vriednost prostorne težine borovine leži kod 0,45 g/cms, dakle kod prosječne prostorne težine smrekovine. Položaj krivulje učestalosti prostorne težine bukovine je posve različit od onih smrekovine, jelovine, borovine i jasikovine. Najlakša bukovina je težka kao prosječna prostorna težina četinjača. Prosječna vriednost prostornje težine bukovine iznosi 0,67 g/cm3. Prosječna prostorna težina gotovo se poklapa s najčešćom prostornom težinom. Linija i tok krivulje je dosta pravilan. Ove krivulje učestalosti prostorne težine pojedinih vrsta drveća od vrlo velike su v a ž n o s t i, jer su one osnovica za kalkulaciju o potrebi celuloze i celuloznog drveta. Ova se kalkulacija.ne smije vršiti na osnovu samih podataka o kubnoj sadržini. Ne može se kod proizvodnje celuloze govoriti o 1 m3 ili 1 prm smrekovine, ako jedan m3 sadrži 400 kg a drugi 500 kg drvne tvari. Potrebno je dakle kod tih kalkulacija poznavati prostornu težinu upotrebijenog celuloznog drveta. Sirrrctavina. Ćft/O N. .5/ r r V\ II1/ \ \ S/aLžauLzia. ´/ . \ \ \\ \ V" \\ NN. ^ ^ 030 3S *0 +5 Sć> Jo ´60 stf""3 SI. 3. Krivulje učestalosti prostorne težine celuloznoga drveta (tanje deblovine) i stablovine. Trendelenburg je u svojim iztraživanjima (1936., 7.) dao odgovor na pitanje, da li ove krivulje učestalosti prostorne težine i iz njih izračunate prosječne prostorne težine, koje se odnose na normalnu stablovinu, odgovaraju krivuljama prostorne težine i prosječnim prostornim težinama celuloznog drveta. Celulozno drvo je, kako je poznato, tanja deblovina, uglavnom proredni materijal. Ono bi moglo imati posve drukčiji tok krivulje učestalosti i posve drugu prosječnu prostornu težinu. Na osnovu iztraživanja Siebera, koii je iztražio izključivo smrekovo celulozno drvo i iztraživanja Hartiga, koji je iztražio 60 stabala smreke u cieloj dužini, dakle normalnu stablovinu, vidi se, da je tok linije krivulje učestalosti i prosječna prostorna težina skoro posve jednaka kako za celulozno drvo tako i za normalnu stablovinu (vidi si. 3). Prema iztraživanju Siebera prosječna prostorna težina iznosila je 0,452 g/cm3, a prema iztraživanju Hartiga 0,455 g/cm3. Isti odnosi utvrđeni su i za borovinu. Između postotka izkorišćenja i prostorne težine celuloznog drveta mora postojati stanoviti paralelizam. Ovaj odnos prikazan je prema E. Hägglund-u grafički na si. 4. Iz tog odnosa može se zaključiti, da što je veća prostorna težina drveta, to je veći postotak izkorišćavanja (Trendelenburg 1936., 6.). Obzirom na veliku prostornu težinu bukovine moglo bi se zaključiti, da će postotak izkorišćenja 1 m3 bukovine biti znatno veći nego postotak izkorišćenja 1 m3 smrekovine. Ali to ne stoji radi kraćih vlakanaca i radi većeg sadržaja bukovine na pentozanima. 146 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Iztraživanja upliva prostorne težine na kakvoću celuloze dovelo je do ovih zaključaka. Građa težkog drveta posve je različita od građe lakog drveta. U prvom slučaju mali su lumeni stanice, stanice su debelostiene, a godovi uzani. Kod meljave (utrljavanja) težkog drveta troši se više snage nego kod meljave lakog drveta. Samo napajanje drveta lužinom je različito kod težkog i lakog drveta. Porozno, lako drvo upije brže lužinu nego gusto, težko drvo. Konačno i brzina procesa rastvaranja lignina je različita. 3 ... \ &t \ *äo ., fio fio ff& SO J* < se .. SI. 4. Odnos između prostorne težine drveta i efekta izkorišćenja celuloze po 1 m3 drveta. Ovo su potvrdili mnogi autori svojim iztraživanjima. (Trendelenburg, 1936., 6.). Jakimanskij je utvrdio, da je brzina napajanja smrekovine s širokim godovima veća nego smrekovine s uzanim godovima. Montigny i Maass utvrdili su svojim iztraživ´anjem, da je optimalno vrieme kuhanja drveta s lužinama različito za gusto i porozno drvo. Kod kuhanja drveta različite težine u istom vremenu, celuloza iz lakšeg drveta izložena je oštećenju zato, jer kuhanje težkog drveta traje duže. Postoje i razlike u čvrstoći tako proizvedene celuloze. Lošija je celuloza dobivena iz lakšeg drveta kuhanog isto vrieme s težkim drvetom. Zbog toga je važno, da je celulozno´ drvo jednolične strukuture. To jest celulozno drvo trebalo bi biti jednako širokih i pravilno nanizanih godova s približno istom prostornom težinom. Iz ovog se može zaključiti, da postotak izkorišćenja ovisi o prostorno j težin i i da razlike u prostornim težinama celuloznog drveta (pomiešano lako, porozno i težko, gusto celulozno drvo) djeluju nepovoljno na kakvoću celuloze. Prostorna težina svake vrsti drveta, pa tako i najvažnijeg celuloznog drveta — smrekovine ovisi o nizu činbenika. Ona se mienja od staništa do staništa već prema veličini upliva pojedinih staništnih činbenika. Kada bi izpitivali prostornu težinu smrekovine s pojedinih staništa i nacrtali krivulje učestalosti prostorne težine, svako stanište imalo bi posebnu karakterističnu krivulju učestalosti. O prostornoj težini celuloznog drveta ovisi postotak izkorišćenja, dakle potrebno je poznavati prostorne težine celuloznog drveta s raznih staništa, kako bi se mogla izpravno procieniti potreba na celuloznom drvetu. U Njemačkoj se obzirom na razlike u prostornim težinama računa, da je za proizvodnju 100 kg celuloze potrebno 0,56 do 0,62 pm celuloznog drveta (Trendelenburg, 1936. 8.). Prostorna težina različna je prema vrsti drveta. Unutar jedne vrste postoje znatne razlike u prostornoj teižni, koje suuvjetovane klimatskim, staništnim i uzgojnim činbenicima. Težina drveta različna je i prema dielu stabla. Obćenito važi, da ^. najteže drvo žilišta, a razmjerno lakše drvo krošnje, ali i tu imade stanovitih izuzetaka. Predmetom mnogih iztraživanja bio je odnos između prostorne težine i anatomske građe drveta. Od osobitog je praktičnog značenja odnos između širine goda i težine drveta. Na osnovu iztraživanja velikoga broja proba utvrđeno je, da prostorna težina smrekovine i jelovine raste, ako pada širina goda, to znači, što je kod 147 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 30 <-- 30 --> PDF |
smreke i jele uži god, to je teže drvo. Kod borovine težina najprije raste sa širinom goda a zatim ponovno pada. Može se reći, da je borovina širine goda od 1,0 do 1,5 mm teža od one sa širinom goda manjom od 1,0 mm ili većom od 1,5 mm. Ove odnose prikazali smo grafički na si. 5. (Volkert, 70.). Kod listača s prstenasto poroznim drvetom raste prostorna težina uporedo s porastom širine goda, to znači, što je širi god, to je teže drvo. Kod vrsta s difuzno poroznim drvetom taj je upliv širine goda na prostornu težinu neznatan. Vrste s lakim difuzno poroznim drvetom (jasika) vladaju se slično kao bor. S/m ... * đStes /stcft´zxztct oss 4 ßiceci ejcc&/ja. (.^&.^&.... ´ ose \y \ as >._ ^.& l \ 0<. \ 4. , s^_^ ^N^ OSS ^ "SB SI. 5. Odnos između širine goda i prostorne težine drveta. Unutar jednog goda postoji zona ranog i zona kasnog drveta. Rano i kasno drvo četinjača sastoji se iz posve različite građe. Prostorna težina ranog drveta znatno je manja od prostorne težine kasnog drveta. Vintila (Holz II, 345.) je ´svojim iztraživanjima prostorne težine ranog i kasnog drveta došao do ovih rezulata: Preglednica br. 9. Prostorna težina Vrst drveta rano drvo kasno drvo Odnos g/cm5 Jela 0,277 0,626 1 : 2,3 Bor 0,343 0,830 1 : 2,4 Prostorna težina kasnog drveta više od dva puta je veća od prostorne težine ranog drveta. Iz izhoda ovih iztraživanja mogu se povući neki zaključci važni za samu tehniku proizvodnje celuloze. Ova nejednakost građe jednog goda od upliva je na kakvoću celuloze. Kasno drvo, gušće je i teže od ranog drveta, ono treba više vremena da se kuha u lužini. Zbog toga je celuloza dobivena iz ranog drveta nešto lošijih svojstava, jer se mora duže vremena kuhati zajedno s kasnim drvetom. Nažalost nije praktički moguće odvojiti rano od kasnog drveta. Ipak je važno po kakvoću celuloze, da drvo ne pokazuje velike razlike u postotku zone ranog i kasnog drveta. Potrebno je, da je odnos ranog i kasnog drveta pravilan. Prostorna težina drveta ovisi i o položaju stabla u sastojini. Po Kraftovoj klasifikaciji stabla se u sastojini diele u ovih pet razreda: 1. nadrasla, 2. vladajuća, 3. suvladajuća, 4. nadvladana i 5. posve potisnuta stabla. Po Trendelenburgu (str. 309.) najlakša je smrekovina nadraslih i vladajućih stabala, a najteža ona posve potisnutih stabala. Borovina suvladajućih stabala je teža od borovine vladajućih odnosno posve potisnutih stabala. Do istih je rezultata za jelovinu i smrekovinu došao Volkert (str. 73.). 148 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 31 <-- 31 --> PDF |
I način uzgoja je od upliva na prostornu težinu drveta. Osobito to vriedi za smreku i jelu. Kod prirodnog pomlađenja stvara se kod smreke i jele najprije gusto, težko drvo, a kad stabla dođu na slobodan položaj stvara se porozno, lako drvo. Kod umjetnog pomlađenja stvara se najprije porozno, lako drvo, a tek poslije nakon sklopa stvara se nešto teže, gušće drvo, (Trendelenburg, 1936., 8.). Posve je razumljivo, .da na prostornu težinu utječe i bonitet tla. Pod inače jednakim okolnostima uzraste na dobrim tlima teže drvo nego na lošijim tlima. Ako je sastojina slabo sklopljena može biti obratan slučaj. Prostorna težina celuloznog drveta bez dvojbe je za proizvoditelja celuloze najvažnija veličina. Ona mu kazuje koliko kg drvne tvari sadrži 1 m3 celuloznog drveta. O njoj ovisi i postotak izkorišćenja. Može se reći, da je postotak izkorišćenja to veći, što je veća prostorna težina drveta. Kakvoća celuloze ovisi o pravilnosti građe drveta. Što je neko drvo pravilnije građe, to je kakvoća celuloze proizvedene iz tog drveta veća. Celulozno drvo mora biti jednolične građe t. j . pravilno nanizanih i jednako širokih godova. Važna je jednoličnost građe unutar jednog stabla, kao i homogenost građe drveta stabala neke sastojine, koja ovisi o staništu i šumsko uzgojnim mjerama. Ima još cio niz svojstava drveta o kojima bi se moglo razpravljati. Na primjer osržavanje četinjača. U anatomskoj građi: duljini vlakanaca, učešću kasnog drveta i debljini stienke vlakanaca drveta bieli i srži nema razlike. Za proizvodnju borovog celuloznog drveta naročito je poželjno, da je što manje osrženo (mlada borova stabla) osobito za sulfitsku celulozu. Smola znači ozbiljenu zapreku u tehnici proizvodnje celuloze. Crven o srdc e bukovine ne pravi nikakove veće smetnje u proizvodnji celuloze. Jedino je napajanje lužinom nešto duže (Mörath, 18). Crlje n drv o predstavlja pogrješku celuloznog drveta. Ono je tamnije crveno smeđe boje, kratkih vlakanaca, bogato ligninom i smolom, veće prostorne težine. Nije pogodno za preradbu u celulozu. Celulozno drvo mora biti zdravo , ne smije biti natrulo, osobito ne smeđe trulo. Modro drvo (pomodrelo uslied napada gljivica iz roda Cerafosfomella) može se preraditi, ali je manji udio na a-celulozi. Celulozno drvo mora´ biti što čišće od grana i kvrga. Granate ovršine ne primaju se kao celulozno drvo. K v r g e su različite prema vrsti drveta, području i uzgojnim mjerama. Drvo bez kvrga ne može se nažalost proizvoditi, ali pravilnim radom može se utjecati, da kvrge zdrave zarastu u drvo, dakle da bude što manje trulih kvrga. Borovina se po svojim kvrgama razlikuje od smrekovine. Kod borovine udio kvrga iznosi do 14%, a kod smrekovine do 2%. I u samoj građi kvrga borovine i smrekovine postoje razlike. Smrekove kvrge su žilave, ne raztvaraju se kod kuhanja i dadu se lako izlučiti. Borove kvrge lako su lomljive, usitne se i stvaraju nečistoće celuloze, koje se težko odstranjuju iz celuloze. Bukove kvrge su neprijatnije za preradbu celuloze nego kvrge čamovine. One su često trule i pokazuju lom. One predstavljaju kod preradbe u celulozu, a ove dalje u umjetnu svilu, ozbiljnu i težini nepriliku (Trendelenburg 1936., 26.). Sadrža j vlag e u drvetu od osobite je važnosti za proizvodnju drvenjače. Što je vlaga drveta veća, to se ono dade lakše utrljati. Vlakanca drvenjače od svježe oborenog drveta duža su od vlakanaca drvenjače od prosušenog drveta ili od drveta sušaca (Vorreiter 342.). Za celulozno drvo važno je, da nije preležalo. Kakvoća drvenjače bolja je od svježeg ili plavljenog drva nego od drva, koje je dugo vrieme preležalo (Vorreiter 343.). Celulozno drvo ne smije biti onečišćeno pieskom, zemljom i blatom; ne smije biti obojeno i impregnirano; ono mora biti bez natrulih dielova i drugih stranih predmeta (Vorreiter 342.). Izrađivanje celuloznog drveta. Celulozno drvo je tanja deblovina, to je većinom proredni materijal. Izrađiva nje celuloznog drveta sastoji se od obaranja, čišćenja od grana, skidanja kore, pre rezivanja na određene dužine i slaganja celuloznog drva na stovarištima u šumi. Prije obaranja smreke i jele potrebno je stablo očistiti od grana, što je više moguće. Prednost ovoga kresanja grana na stojećem stablu jest u tome, što rad nika kod obaranja ne smetaju grane i što se takovo kresanje izvrši brže i čišće 149 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 32 <-- 32 --> PDF |
nego na oborenom stablu (H. Metz). Čišćenje od grana može se izvršiti kosierom ili kojim drugim prikladnim oruđem. Kod samog obaranja valja paziti, da je rez pile posve horizontalan. Nakon obaranja očiste se debla od grana. Kresanje grana obavlja se sjekirom. Grane moraju biti posve čisto i gladko otesane. S ovako očišćenog debla smreke, jele i bora skida se kora, a tek onda se deblo prerezuje (H. Metz, H. B. Platzer). Kod bukovog celuloznog drva, debla se najprije prerezuju na dužine od redovito 1 m, a tek onda se sa tih trupčića skida kora (H. Gelinsky). Celulozno drvo može biti okorano u šumi ili u tvorničkim uređajima. Skidanje kore vrši se rukom ili posebnim strojevima. Rukom se skida kora redovito u šumi, a posebnim strojevima na samim tvorničkim uređajima. Skidanje kore u šumi obavlja se ili djelomično ili podpuno. Djelomično okorano drvo je ono s kojeg je skinuta kora (lub) zimi. Kora se tada ne da podpuno odstraniti, jer čvrsto prianja o drvo. Celulozno drvo se zimi okora u vidu trakova (kaiša). Periferija celuloznog drva nije biela već je prošarana tamnijim, smeđim ostatcima kore. U proljeće i ljeto, u doba mezgranja, kora se dade vrlo lako odlupiti od drveta. Takovo drvo je podpuno okorano, na njemu nema ostataka kore. Na drvu ostaje kambij i tek proizvedeni god. To drvo dobije vrlo brzo tamnije mrlje i pruge, ono potamni. To djeluje štetno na kakvoću celuloznog drveta. Da se sprieči ovo tamnjenje potrebno je posebnim oruđem (makija, nožac) s celuloznog drveta skinuti ne samo koru i liko već i drvo u tankim nekoliko mm debelim i 2 do 3 cm širokim trakama. To je podbieljeno celoluzno drvo. Redovito se u šumi drvo djelomično okora, a tada na tvorničkim uređajima u posebnim strojevima podbieli. Kora se u zimi dade podpuno odstraniti tek onda, ako se drvo prije skidanja kore pari po postupku Gütschow-a (Vorreiter 84.). Takovo se drvo pari u stabilnim ili pokretnim komorama nekoliko sati kod temperature od 30° do 40° C. Nakon toga parenja kora se lako odlupi od drveta. Skidanje kore rukom vrši se ili pomoću noža u obliku lopate, koji je usađen na drveni usad dužine lm, ili pomoću makije (nožca). Mehaničko skidanje kore vrši se ili na strojevima za Ijuštenje (Bezner-ov i Freskov stroj) ili u posebnim bubnjevima za ljuštenie kore (Helluner-ov, Waplan-ov, Thorne-ov, Kamyr-ov, Johanson-ov bubanj za Ijuštenje kore). U tim bubnjevima trupčići su ili paralelno ili nepravilno poredani. U Thorne-ovom bubnju drvo je paralelno poredano. Dodaje se vode da bi ostatci kore i lika omekšali. Uslied vrtnje pojedini se trupci međusobno trljaju, te se omekšam ostatci kore i liko odlupe. Bubnjevi su do 20 m dugi, promjera do 5 m sa sadržajem od 250 do 300 pm drva (Trendelenburg, 360.). Celulozno drvo može biti dakle djelomično okorano, podpuno okorano i podbieljeno. Kod sulfatskog postupka dobivanja celuloze i kod mehaničke preradbe drveta u drvenjaču za ljepenku i jeftinije vrste papira nije potrebno celulozno drvo podbieliti, dovoljno je, da je djelomično okorano. Naprotiv kod sulfitskog postupka dobivanja .celuloze i kod mehaničke preradbe drveta u drvenjaču za finije vrste papira dolazi u obzir samo podbieljeno celulozno drvo (Trendelenburg, 47.), H. Metz iztraživao je tehniku izrađivanja celuloznog drveta u mladim smrekovim sastojinama. Najveći efekt rada postizava se, * ako u smrekovim sastojinama sa srednjim prsnim promjerom izpod 12 cm radi na izrađivanju celuloznog drveta radna jedinica od 1 radnika; a u sastojinama sa srednjim prsnim promjerom iznad 12 cm radna jedinica od 2 radnika. Radnici moraju upotriebiti za rad lako i prikladno oruđe. Pile za obaranje su lučne pile dužine 0,8 . . .1,0 m za sastojine sa srednjem prsnim promjerom izpod 12 cm, a za sastojine iznad 12 cm srednjeg prsnog promjera lučne pile 1,2 . . . 1,3 m dužine. Kada se stabla obore, očiste od grana i okoraju, tada se debla približno istog promjera slažu na drvene kozliće. Po više debala najednoč se premjere i prerezuju na određene dužine. Odmah nakon prerezivanja slaže se celulozno drvo u složajeve. Ovaj način zajedničkog prerezivanja više stabala omogućuje lakše sortiranje celuloznog drva u razrede. Na ovaj način može se najednoč prerezati do 25 debala. Za ova prerezivanja radnici moraju biti posebno izvježbani a sama debla moraju biti podpuno pravna i gladka. Nakon višegodišnjeg vježbanja postigli su radnici najveći efekt rada od 24,33 m3 u 86 sati ili 0,28 m3 po 1 satu. 150 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 33 <-- 33 --> PDF |
H. .. Platzer iztraživao je tehniku izrađivanja celuloznog drva u borovim sastojinama. Broj komada oblica u 1 prm i utrošeno vrieme za izradu 1 pm raste s padom promjera celuloznog drveta. To znači, što je celulozno drvo tanje, to je broj komada oblica 1 pm kao i utrošeno vrieme za izradu 1 pm veće. Kod borovog celuloznog drveta potrebno je skinuti koru odmah nakon kresanja grana. Ovako očišćeno i okorano drvo potrebno je ostaviti neko vrieme na mjestu obaranja, da bi se smola, koja se izlučila na periferiji trupčića, skrutnula. Ako se debla odmah po skidanju kore odnašaju do slagališta, radnici si smolom uprljaju ne samo ruke nego i vrat, glavu i odjeću. To otežava rad. Kad se smola skrutne, tada se debla prenesu na slagalište, ovdje prerezuju na određene dužine i slažu u složajeve. Ako nije moguće ostaviti borovo celulozno drvo na mjestu obaranja, onda se ono očišćeno od grana dopremi na slagalište ovdje okora, prereze i složi u složajeve. H. Mayer-W egelin i suradnici iztražili su rad na izrađivanju bukovog celulozno g drva . Za skidanje kore s bukovih trupčića konstruirali su posebnu makiju s dvostrukim nožem, jedan blago zakrivljeni koji služi za skidanje kore sa slabo uleknutih mjesta na trupčiću, a drugi svinut pod oštrim kutem, koji služi za skidanje kore dublje izbraždanih trupčića. Nakon obaranja i čišćenja od grana bukova se debla prerezu na trupčiće dužine 1,0 m i tek onda okoraju. Prerezivanje prije koranja i dužina trupčića uslovljena je težinom bukovog drveta. Duži komadi težko bi se okretali za vrieme skidanja kore. Najprije se trupčić okora od polovice do kraja, zatim okrene i okora druga polovica trupčića. Najpovoljnije je vrieme za skidanje kore u proljeće (doba mezgranja). Za vrieme mrazeva potrebno je 90%, a za vrieme blage suše 30% više vremena za skidanje kore. Što je manji promjer, to više vremena treba za skidanje kore. Trupčići promjera do 25 cm najprije se okoraju a tada ciepaju. Trupčiće promjera od 25 do 30 cm potrebno je prije skidanja kore razciepati na pola. Oni iznad 30 cm promjera najprije se razciepaju na 4 komada a tek onda se skida kora. Što je veća pravilnost poprečnog presjeka trupčića, što manje i made kvrga, to se brže skida kora. Podbjeljivanje bukovog celuloznog drveta troši nešto više vremena nego samo skidanje kore. Jedan radnik može u 1 dan, kod drveta srednje kakvoće okorati 4,0 do 4,5 pm a podbieliti 3 do 3,5 pm. Da se sprieči piravost bukovog celuloznog drveta potrebno je to drvo što prije osušiti. Zato je najbolje, da se bukovo celulozno drvo odmah nakon skidanja kore izciepa u komade ne deblje od 10 cm. Odpadci kod izrađivanja celuloznog drveta ovisi o % kore, promjeru celuloznog drveta i načinu skidanja kore. Udi o kor e na drvnoj masi deblovine ovisi o debljini kore. Debljina kore ovisi o vrsti drveća, staništu, sastojinski prilikama, o samom stablu i o visini stabla. Evo nekoliko podataka o postotku kore raznih vrsta drveća (Vorreiter, 51.): Preglednica br. 10 P o Vrs t drvet a M. Müller-u Ph. Flury-u P. Aro-u (Finska) 7o Smreka 10 7,4 . 14,9 10,2 . 16,5 Jela . . 0 . . . 12 . . .17 8,3 . 12,3 Bor . . 10 . - .16 10,1 . 16,8 12,3 22,8 Bukva 6 ... 8 5,4 . 9,9 Breza 10 . . .20 Skidanje korom može se izvršiti rukom ili strojem. Ako je celulozno drvo samo djelomično okorano onda odpadak čini samo kora i on je za 2 . . . 4% manji od postotka kore pojedinih vrsta drveća. Ako je kora skinuta u doba mezgranja, dakle je celulozno drvo podpuno okorano, onda se odpadak sastoji samo od kore i jednak je postotku kore pojedinih vrsta drveća. Kod podbjeljivanja skida se osim kore i stanoviti dio drveta. Odpadak se dakle sastoji od kore i drveta. Veličina odpadka ovisi o tome, da li se podbjeljivanje vrši najednoč ili se celulozno drvo najprije 151 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 34 <-- 34 --> PDF |
djelomično okora a zatim podbieli. Odpadak je veći, ako se podbjeljivanje vrši u dva puta. Ukupni odpadak kod podbjeljivanja ovisi o promjeru. Barth je za smreku izračunao sliedeće prosjeke odpadaka u % (Trendelenburg, 47.): Preglednica br. 11. Srednji promjer s korom Odpadak cm °/o manji od 12 16 13.. . 15 15 16...18 14 veći od 18 13 Kod mehaničkog skidanja kore odpadak je veći nego kod skidanja kore rukom. Veličina odpadaka kod mehaničkog skidanja kore ovisi ne samo o promjeru, po stupku skidanja nego i o vrsti upotrebljenog stroja. Odnos između veličine odpadka kod mehaničkog skidanja kore i promjera trupčića prikazan je prema iztraživanju Reiser-a (Vorreiter, 86.), na slici 6. Iz gra fičkog prikaza ovog odnosa vidi se, da je veličina odpadka to veća, što je manji promjer celuloznog drveta. Do istih rezultata došao je svojim iztraživanjima i P. Aro (Vorreiter, 84.). Veličina odpadka na drvetu kod mehaničkog skidanja kore neokoranog celu loznoga drveta iznosi oko 5%, a djelomično okoranog drveta oko 7 . . .8% (Tren deleburg, 48.). Kod mehaničkog skidanja kore u Thorne-ovom bubnju odpadak na drvetu je najmanji. Veličina tog odpadka je 2 . . . 3%. Kod nekih drugih strojeva za skidanje kore veličina odpadka na drvetu iznosi i preko 10°/o (Vorreiter, 84.). Kod borovog celuloznog drveta udio kore iznosi o promjeru trupčića. Ovaj odnos prikazan je prema iztraživanju B. H. Platzer-a u sliedećoj preglednici: Preglednica br. 12. Promjer na tanjem kraju s korom Udio kore cm °/o iznad 14 20 (. . . 25) 10... 14 15 7 ... 10 10 Udio kore to je veći, što je veći promjer celuloznog drveta. Veličina odpadka na drvetu kod skidanja kore (podbjeljivanja) je isto tako velika kao taj odpadak kod smreke (Trendelenburg, 46.). Udio kore bukovog celuloznog drveta ovisi o starosti bukve. Što je bukva stadija, to je udio na kori manji. Kod 20 godišnje bukve iznosi udio na kori 9°/o, kod 30-40 godišnje 7 do 8°/o, a kod starijih od40 godina samo oko 6%. Veličina odpadka kod podbjeljivanja bukovog celuloznog drveta iznosi oko 7 . . . 7,5%, kod tanjih bukava oko 8,5%. Znači, da stvarni gubitak na drvetu kod podbjeljivanja bukovog celuloznog drveta iznosi 1,0 do 1,5% (Trendelenburg, 49.). Kod raznih proračunavanja celuloznog drveta može vrlo koristno poslužiti preglednica 13. Ova je preglednica donesena po Trendelenburgu (si. 46.). Ona se odnosi na smrekovo celulozno drvo i izrađena je uz stanovite predpostavke. Ove predpostavke su sliedeće. Faktor redukcije za pretvaranje 1 pm celuloznog drveta u kubne metre iznosi 0,75. To znači, da 1 pm celuloznog drva sadrži 0,75 m3. Udio na kori smreke iznosi 10%. Veličina odpadka kod skidanja kore iznosi: djelomično okorano drvo 7%, podpuno okorano 10% i podbjeljeno 15%. Sve u odnosu prema drvnoj masi celuloznog drva s korom. Kod podbjeljivanja iznosi dakle stvarni odpadak na drvu 5%. Ova preglednica omogućuje lako i brzo preračunavanje celuloznog drveta. Iz nje je vidljivo, da je za 1 m3 celuloznog drveta s korom potrebno 1,33 pm isto takovog drveta. Da je za 1 m3 djelomično okoranog drveta potrebno 1,433 pm drveta s korom. Da je za 1 m3 posve okoranog drveta potrebno 1,481 pm drveta s korom a za 1 m3 podbieljenog drveta 1,568 pm drveta s korom. Isto tako se iz ove preglednice može izračunati da 1 pm drveta s korom daje tek 0,638 m3 podbieljenog drveta. 152 |
| ŠUMARSKI LIST 7-12/1944 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Preglednica br. 13. Smrekovo celulozno drvo (bez viška) Drvo s korom Djelomično odrvo korano Okorano drvo Podbjeljeno drvo pm m3 pm m3 pm m3 pm m3 1,000 0,750 0.930 0,698 0,900 0,675 0,850 0,638 1,333 1,000 1,240 0,930 1,200 0,900 1,133 0,850 1,075 0,806 1,000 0,750 0,968 0,726 0,914 0,685 1,433 1,075 1,333 . 1,000 1,290 0,968 1,218 0,914 1,111 0,833 1,033 0,775 1,000 0,750 0,944 0,708 1,481 1,111 1,377 1,033 1,333 1,000 1,259 0,944 1,176 0.882 1,094 0,820 1,059 0,794 1,000 0,750 1,568 1,176 1,458 1,094 1,411 1,059 1,333 1,000 1 pm složen sa 10% viška 1,100 0,825 | 1,023 0,768 | 0,900 0,742 | 0,935 0,702 Ova preglednica je izrađena za složajeve prostornih metara bez viška (nadmjere). Kod nas se celulozno drvo slaže u složajeve sa viškom od 10°/o (HN 117). U Njemačkoj višak iznosi samo 4% (Homa, 1936.). U Finskoj se od 1938. godine celulozno drvo slaže u složajeve bez ikakove nadmjere (Trendelenburg, 48.). Da bi se mogli poslužiti ovom preglednicom kod preračunavanja onog celuloznog drveta složenog sa viškom, potrebno je brojeve u tablici pomnožiti s faktorom 1,04 ili 1,10. Za celulozno drvo izrađeno i složeno u našim šumama sa viškom od 10% izračunan je zadnji redak u preglednici 13. Ova preglednica vriedi za ravno, 1 m dugo smrekovo celulozno drvo sa srednjim promjerom 13 ... 15 cm. Kod celuloznog drveta dužine od 2 m faktor redukcije za pretvaranje 1 pm u kubne metre iznosi 0,72. Za slabije i neravno celulozno drvo taj faktor iznosi 0,70 i manje. Ova se preglednica ne smije primieniti za borovo i bukovo celulozno drvo. Faktor redukcije, udio kore i veličina odpadka kod bukve i bora nisu jednaki onima kod smreke. Iz ovog se prikaza vidi, da je po kakvoću celuloze od upliva građa i kakvoća celuloznog drveta. Postotak izkorišćavanja ovisi o prostornoj težini celuloznog drveta. Odnos između staništa i svojstava drveta, svojstava drveta i svojstava celuloze je višestruk. Razlika u građi i prostornoj težini drveta s raznih staništa zahtievaju, da se tim pitanjima posveti najveća pažnja i da ih se svestrano iztraži. Poznato je, da su svojstva pojedinih vrsta drveća funkcija staništa i nekih drugih činbenika. Ona se mienjaju od staništa do staništa. Poznat je i upliv tih svojstava na celulozu u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu. Za racionalno izkorišćavanje sirovina u narodnom gospodarstvu potrebno je točno poznavati njihova svojstva. To vriedi i za celulozno drvo kao sirovine u veleobrtu celuloze. Pred nama stoji zadatak, da svestranim iztraživanjima upoznamo svojstva celuloznog drveta iz naših šuma. Ovaj rad biti će od koristi i za šumarsku nauku i za naše narodno gospodarstvo. Isto tako je potrebno upoznati i iztražiti najsvrsishodniju organizaciju rada u proizvodnji celuloznog drveta. Tek poznavanjem svojstava i tehnike proizvodnje celuloznog drveta omogućit će se njegova najracionalnija upotreba.* ZUSAMMENFASSUNG In diesem Aufsatz werden die Eigenschaften und Erzeugung des Faserholzes dargestellt. Für die Ausbeute und Beschaffenheit des Z°llstoffs und Holzschliffs sind die Eigenschaften (Raumgewicht, Faserbau, Spätholzanteil u. a.) des Holzes von grundlegender Wichtigkeit. Die Gleichmässigkeit der Beschaffenheit des Holzes ist für die Eigenschaften des Zellstoffes massgebend, das Holzgewicht für die Ausbeute. Ferner ist die Ausarbeitung (Fällen, Entästen, Entrindung, Vermessen, Einschneiden und Setzen) des Faserholzes beschrieben. Der Verfasser betont, dass eine rationelle Ausnützung des Holzes nur auf Grund genauer Kenntnis des Holzes und der Schwankungen seiner Beschaffenheit nach Einzelstamm, Standort und Wuchsgebiet erreicht werden kann. * Literatura na str. 200. 153 |