DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 6     <-- 6 -->        PDF

TABELA V.


Od klijavih zrna


Postotak proklijalih zrna


proklijali su


kroz kroz kroz 5°7o 7t° ´


7) 0


8 dana i6 dana 32 dana za dana


za dana


32 74 87 20 36


6 44 64 10 18


17.43 60 33 76 43 13 29
klijanja za razmake od svakih 7 dana. Ovaj način najčešći je u praktičnoj upotrebi.
U tabeli V. izračunat je °/o klijanja za razmake od 8 dana, prema metodi, koju je
Eng l e r proveo kod iztraživanja klijanja sjemena bielog bora. Istovremeno je izračunato
i srednje vrieme, koje je potrebno za proklijanje 50% i 75°/e od ukupnog
broja zrna.


Naši pokusi pokazuju vrlo zanimljive razlike u aktivnosti klijanja sjemena munike
pri raznim postupcima.


Sasvim je sigurno, da je sjemenje u pokusima Dimitrova uloženo podpuno suho
uu klijalište, pošto nije ništa zabilježeno o kakvom drugom postupku. Suho uloženo
sjeme međutim pokazuje mnogo slabiju aktivnost klijanja od onog, koje je
predhodno močeno 24 sata u običnoj vo di ili od onog, koje je stanovito vrieme
prije ulaganja držano u umjerenoj toplini. U tabeli VI. vidi se jasno ova razlika,


TABELA VI.


Proklijano nakon dana u °/o


Postupak sa sjemenjem


7 14 21


suho 3,5 44,75 58.0


20,0 64.0 80,0


grijano 24,0 60,0 72,0


koja je izračunata iz samo nekoliko informativnih pokusa. Bez svake sumnje, da bi
veći broj pokusa samo potvrdio ovu činjenicu i dao za svaki postupak njegovu srednju
vriednost.


Prema tome namakanje sjemena munike prije sijanja ima
praktičnu prednost, što se na taj način ubrzava klijanje, a djeluje i na
razvitak ponika. U prirodi nalazimo sličnost sa ovim postupkom kod sjemena, koje
namočeno u kišnici ili sočanici (koja nastaje od proljetnog kopnjenja sniega), odpočinje
svoj razvitak.


Nadalje su naši pokusi pokazali, da je za klijanje sjemenja munike
potrebna stalna i obilna vlaga. Istodobno mogli smo se uvjeriti,
da sa primitivnim klijalištima, kakva su većinom u upotrebi u našim šumarijama,
činimo znatne pogreške kod izpitivanja klijavosti sjemenja naročito onih vrsta, koje
za to traže veliku količinu vlage. Taj pokus proveden je u jednom primitivno sastavljenom
klijalištu, koje se je sastojalo od posude sa vodom u kojoj se je nalazio nadvišen
stalak sa umjereno navlaženom bugačicom. Sjemenke su samo polovinom
svoje površine dodirivale vlažnu podlogu. Klijanje tog sjemenja odvijalo se je vrlo
lagano, sve do doba od kada je ono pokriveno vlažnom bugačicom, čime se je postigla
znatno veća vlaga. Snaga i sam tok klijanja iz ovog pokusa bez pokrivala
dovela bi nas sigurno u zabludu o sposobnosti klijanja sjemenja munike. Sjemenje
u ovom pokusu bilo je sasvim normalno, a o tom smo se uvjerili kod prebrojavanja
nakon pokusa preostalih zdravih sjemenki. Uz proklijala zrna preostalo je još 33
takvih koja su imala potpuno zdravu jezgru, te je na taj način obća vjerojatnost
klijanja iznašala u ovom pokusu 73%.


Dva paralelna pokusa (tabela III. pokus br. 8. i 9.), jedan na podlozi čistog
pieska,a drugi na običnoj vrtnoj zemlji, pokazali su, da i podlog a u stano vitoj
mjeri može utjecati na tok klijanja, a donekle i na postotak


80