DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 32 <-- 32 --> PDF |
nim obrezivanjem i oblikovanjem krošnje naročito za vrieme prvih deset godina života sastojine. Daljni posao je obrana sastojine od mnogobrojnih štetnika, koji napadaju čiste sastojine kanadske topole, karolinške topole i rebraste topole. Ovakvim načinom uzgoja dobivaju se u 25 godini stabla promjera 50—70 cm s kubaturom oko 2 m3 (po hektaru 1000 m3 ) sposobna za ljuštenje ili rezanje furnira. Pisac preporuča sadnju vrsta: Populus monolifera (Karolinška topola), Populus canadensis (Kanadska ili euramerikanska topola) te Po pulus robusta (angulata, cordata — rebrasta topola) te iz tih vrsta proizašle varietetepodvrste. Poželjno je, da se ovaj način sadnje okuša i kod nas na svježim (ne mokrim!) šumskim tlima naročito kod posebničkih posjednika, gdje ima dovoljno^ radne snage za njegu sastojina, jer će se taj način uzgoja i kod nas sigurno dobro izplatitl. Knjiga se nalazi u družtvenoj knjižnici pod br. 1789. Ing. Ivo- GodeU INTERSYLVA, GODIŠTE III. BR. 3. i 4. Treći broj ima ove rasprave: Werner Rothmaler: Šumske prilike na Peloponezu. članak se osniva na prikupljenim podatcima bioložkog iztraživanja na Peloponezu i Kreti, koje je po nalogu njemačkih vojnih vlasti izvršeno u toku 1942. godine. Južna Grčka t. j . poluotok Peloponez ima urazmjeru prema drugim mediteranskim zemljama još uviek prilično velike površine šuma. Zato nisu u pravu mnogi putopisci, koji ovaj kraj prikazuju kao očajnu pustoš. Dakako, da danas ima mnogo manje šuma nego nekad, kad je gotovo´ čitav poluotok bio prekriven šumom izuzev visokih alpskih položaja pojasa 1800—2000 m. nad morem. Od nekadanjih neprohodnih šuma ostali danas samo manji gajevi duž rieka i potoka, Mediteranska se pak šuma tvrdih listača (Olea, Ceratonia) prostirala iztocnim. dielom poluotoka, nu i od nje ima danas tek nekoliko spomena vriednih tragova. Njezino je mjesto na sjeveroiztoku zauzela umjetno podignuta šuma alepskog bora, koja se kao djelo čovjeka naravno ne može smatrati autoktonom. Takav t. j . autoktoni značaj imaju šume zapadnih područja, koje čine mješovite sastojine. P. halepensis — Q. Ilex. Planinske se šume prostiru na zapadu i jugu sve do morske obale. Glavne su im vrste A. macrolepis (u obalnom pojasu), A. conferta (u unutrašnjosti) i A. brachyphylla. Subalpinska šuma obuhvata visinski pojas 800—1800 metara s glavnom vrstom Abies cephalonica a tu i tamo Pinus Pallasiana, Za spomenutu vrstu jele, koja je vrlo srodna s našom srednjoeuropskom A. alba, vjeruje pisac, da će vršiti veliku ulogu u pošumljivanju mediteranskih goleti. U nižim predjelima na strmim obroncima i dolinskim spustima dolazi miešana šuma listopadnih i vazda zelenih listača (Carpinus orientalis. Prunus Mahaleb, Quercus coccifera) a na zemljištima bogatim vodom šuma platana, Pošumljivanje po mišljenju pisca ne zadaje na Peloponezu većih potežkoća. U prostoru šume tvrdih listača trebala bi u ovom pogledu zauzeti prvo mjesto Ceratonia, koja sa svojim plodovima mimo ostalog mnogo´ doprinosi napredku stočarstva. Međutim prvi korak moći će se učiniti tek onda, kad se postojeće šume i šumska zemljišta povezu prikladnom cestovnom mrežom te kad se uveća broj šumskog tehničkog i čuvarskog osoblja. Otto Mahler: Osnova i izvedba pojačanih sječa u njemačkom Reichu. U njemačkom je šumskom gospodarstvu nastupio preokret dalekosežnog značaja. Prije je za vrieme liberalističkog naziranja bila idealom čista jednodobna visoka šuma s čistom sječom. Sada je pak prevladala težnja, da se uzgoji »trajna šuma« (Möller) sastavljena od raznih vrsta i stepenastog ustroja. Reforma državnog gospodarstva i današnje obće prilike stavljaju na šumarstvo1 vrlo težke zadatke, među kojima je najvažniji aahtjev za pojačanjem sječa. Izkorišćavanje šuma više ne diktiraju samo šumsko- uzgojni razlozi već i potreba na drvetu. U ti takovim je prilikama glavna briga šumske uprave, da prekomjerne sječe provede u što manje štetnom obliku po šumu, te da u isti mah drži pred očima stvaranje uvjeta za podignuće »trajne šume«, poznate u svjetskoj književnosti pod imenom Dauerwalda. Potreba pojačanja sječa ima ići uzporedo s pojačanjem šumske proizvodnje. Mjere, koje za izvršenje ovog težkog zadatka dolaze u obzir, imaju u pojedinim vremenskim fazama raznolike oblike. Prve su dvie faze obilježene krilaticom: zabraniti čiste sječe i sastaviti posebne šumskouzgojne osnove. Trajanje pojačanih sječa nije u ovom razdoblju bilo moguće predvidjeti. Potreba, da se odredi trajanje vanrednih prihoda, dovela je do nove faze, koja, obuhvata izrađivanje boljih uređajnih elaborata od dosadanjih. Sav taj rad ide u okvir zadaća šumarske taksacije, koja je u tom cilju poduzela sliedeće poslove: ižpitivanje prihodne potrajnosti, ižpitivanje potrajnosti vrsta đrveta i njihove smjese, stvaranje većih jedinica, traženje mogućnosti za veću slobodu u pitanju obhodnje i veličine sječne površine, što se tiče samog uzgoja šuma posebna se pažnja posvećuje primjeni najprikladnijih vrsta proreda, sječa-, ma na najmanjim površinama i uvođenju raznodobnih sastojinskih oblika. Lukas Reiber: Königswald kao primjer suvremenog gospodarenja u prostoru sjeveronjemačkog bora. Razprava donosi monografiju šumsko-gospodarskih radova u šumariji Königswald (2525 ha) polazeći od zatečenog stanja do postavljanja temelja za uzgoj trajne gospodarske šume. Kako je obrađeni material vezan izključivo na prostor sjeveronjemačkog bora, to za naše prilike nema posebne važnosti, pa mu sadržaj i ne iznosimo. Josef Köstler: Održanje glavnice kod pojačanih sječa u šumarstvu. U jednom čitavom nizu zemalja vrše se danas prekomjerne sječe odnosno prekoračenja normalnog etata. One povlače za sobom pitanje umanjenja kapitala, koje treba posebno izpitati. Sa šumarsko političkog stanovišta pojavljuju se ovdje sliedeći momenti: a) amortizacija dugoročnih navjera, b) osnivanje novčanih pričuvnih zaklada i .c) prikupljanje sredstava kao zaklade za buduće poboljšbe i pošumljavanja. Nu mnogo više nego pitanje novčanog kapitala zanima nas problem same šumske glavnice i njezine buduće proizvodne sposobnosti. U tom je cilju naročito potrebno izpitati utjecaj pojačanih sječa, i 106 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 33 <-- 33 --> PDF |
mogućnosti njegovanja te popravljanja prirodne glavnice. Ovamo ulazi: a) izvedba pojačanih sječa bez štete za redovno gospodarenje (izbor sječina i načina sječe), b) veća briga za pomladak i njegu sastojina sa svrhom povećanja proizvodne sposobnosti i c) uvećanje gospodarske površine novim pošumljavanjima. U šumarsko-političkoj se praksi nameću u ovom pravcu zahtjevi a) osiguranje iznosa umanjene glavnice za svrhe šumskog gospodarstva, b) amortizacija navjera, c) osnivanje pričuvnih zaklada, d) sprječavanje štetnih utjecaja na cienu drveta i c) sprečavanje štetnih utjecaja na oporezivanje šumskog gospodarstva. Hermann Leonhard: Oblikovanja šuma u području berlinskih izletišta. Savezno s novim građevnim propisima grada Berlina ima biti gradsko područje izvan stanbenih četvrti, u koliko služi kao izletište i odmaralište građana, naročito oblikovano za određenu svrhu. Mora odmah naglasiti, da za ljepotu krajolika u čitavoj brandenburzkoj marci upravo šuma vrši presudnu ulogu. Stepen šumovitosti, koji u tim krajevima stoji nad prosjekom ostalog Reicha, mora biti nakon rata još povećan. Predmjeva se, da će se to postići pošumljivanjem manje vriednih poljodjelskih površina. Glavna je vrsta drveća bor. Listače su zastupane u vrlo neznatnom omjeru. Hrast i bukva, dolaze u čistim sastojinania, ponekad i u smjesi s borom, ali poglavito na dobrim morenskim stojbinama. Ovakov je kraj uz svoje bogatstvo na jezerima te uz svoj relief (humlje) naročito privlačiv. Spreewald se sastoji iz liepih sastojina johe a mjestomično i jasena. Inače na siromašnijim tlima t. j . pjeskuljama prevladavaju borove sastojine. U prvom je redu nužno, da se područja čistih listača te područja mješovitih šuma održe u današnjem stanju. Ali time glavni zadatak nije ni dirnut. Velike potežkoće stavlja posao oko oblikovanja ogromnih površina borovih šuma, koje djeluju monotono, pa su uslied svoje jednolikosti i prozvane »Nadelholzsteppen «, čiste borove sastojine ne smiju ovakove trajno ostati već se moraju podsađivati listačarna. Najbolje je prilika za unašanje listača prilikom pomlađenja postojeće čiste borove sastojine. U isto vrieme treba nastojati, da se veće jednođobne površine što prije pro- gale i tako dobije raznoličniji sastojinski ustroj. Osim čisto estetskih prednosti polučit će se novim oblikovanjem šuma i veći prihodi, jer će se tlo sukcesivno popravljati. Napose će pak nova šuma biti odporna protiv zaraze insekata i prirodnih nepogoda. A to je vrlo važno, ako se uvaži, da su baš čiste borove, sastojine mnogo trpjele od sniega te od zareznika (Trachea) u prošlom deceniju. Ali i sam turistički promet treba drugčije urediti nego do sada (izgradnja novih puteva i novih linija za omnibuse, uređenje kupališnog - saobraćaja). Dakako, svi ovi projekti mogu doći do ostvarenja tek poslije rata. Četvrti broj ima ove razprave: Prof. W. Schmidt: Raznolikosti kod borovih rasa: — novi pogledi i priedlozi za metode međunarodnih pokusa. U početku razprave svraća autor pozornost na važnost ispravnog uređenja pokusne mreže u svrhu izpitivanja rasnih osebina jedne vrste drveća (napose obzirom na obseg i gustoću). Posebnu važnost pridaje izpitivanju udaljenosti pojedinih pokusnih objekata, jer stanovite rasne ose bine dolaze do izražaja tek pod drugim stanišnim uvjetima. Izpitivanje je rase s praktične strane važno, da se izvrši prije uvađanja egzota (Eucalyptus, Douglasia), jer će se na taj način moći izbjeći mnogim kasnijim neprilikama. U glavnom se na ´metode pokusa stavljaju dva zahtjeva: 1. brzo zaključivanje o mladenačkom stadiju biljaka (nakon 5—6 godina), 2., ujednostavljenje metoda mjerenja. Na primjeru rasnih svojstava iz njemačkih nizinskih borika dokazuje, autor da se i sa štedljivim metodama snimanja može dobiti uvid u distribuciju tipova već za mladenački stadij biljaka. Iz prikupljenih se izkustava mogu postaviti priedlozi i za pokuse međunarodnog značaja. Podatci izvršenih pokusa prikazani su u sliedećem redu: osjetljivost iztočnog bora u baltičkom prostoru, proizvodna snaga na nadzemnoj biljnoj masi, duljina stabljike, gustoća rasta, odpornost protiv defoliacije, granatost, pogrješke u razvoju, izkrivljenost i sposobnost zacjeljivanja. Za iztočnoprusku provenienciju iznosi nekoliko važnih svojstava naročito u vezi s borovima ostalih njemačkih pokrajina. Prikupljeni se podatci osnivaju na istraživanjima izvršenim na oko 3 milijuna biljaka iz svih njemačkih područja. Sa svim tim rasprava ima svrhu pružiti samo letimični pregled ovih radova te poslužiti kao osnovica za daljna razpravljanja. Doc. G. Vincent: Putevi za povišenje primjese staništu odgovarajućih vrsta u šumama Srednje Europe, šumsko-uzgojni nedostatci umjetno postignutih čistih četinjavih sastojina kao i mnoge druge nedaće,, koje često dolaze u ovim uzgojnim oblicima, već su odavna pokazali, kako je vrlo pogibeljno, izvoditi nasilne promjene prirodne smjese vrsta drveća u šumi. Pod pritiskom se kalamiteta i drugih zala svih mogućih vrsti počelo tražiti put i način, kako da se povisi smjesa iztriebljenih ali odpornijih i tlu više odgovarajućih vrsta. Ali izvedba ove namjere nije lagana, jer valja naročito paziti ne samo na, bioložka svojstva pojedine vrste, ne samo na stanišne prilike pojedinih šumskih područja nego i na gospodarske zahtjeve. U ovoj razpravi obrađuje autor pitanje izbora vrsta drveća i pritom luči glavne i pomoćne vrste. Ispravno odabiranje vrsta predpostavlja solidno poznavanje prihodne sposobnosti i bioložkih svojstava. Posebnu važnost pridaje onim vrstama, koje su raširene pretežno u oblasti kopnenog podneblja t. j . smreci, beru i arišu. Zatim razmatra vrste obalnog podneblja, napose bukvu, grab te hrastove lužnjak i kitnjak. Od četinjača ubraja jelu među atlanske vrste. Izvodi pokazuju, zašto uvađanje pretežno atlantskih vrsta obećaje vrlo male uspjehe, te će to biti sve dotle, dok se god ove vrste budu uzgajale na velikim čistim sječinama bez zastora starih stabala. Dolazi do zaključka, da uzmicanje i nestajanje nekih listača i jele nije samo posljedica pogodovanja smrekovim i borovim čistim sastojinama nego i posljedica čistih sječa i s njima spojenog osnivanja jednodobnih sastojina. Na brojnim primjerima prikazuje tečaj prirodnog pošumljenja čistih sječina, a taj se vrši ne samo stablimično nego i grupimično. Ova nas spoznaja upućuje, da nije dovoljno samo ograničavanje stvaranja čistih borovih i smrekovih sastojina, već je od prieke potrebe napustitidosadanje načine sječe i provoditi tlu odgovarajuće pomlađenje postepenim uživanjem. Pri 107 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 34 <-- 34 --> PDF |
tom uzgajač mora polaziti od slieđećih predpostavaka: a) stvaranje prikladnog uzgojnog i gospodarskog oblika; b) primjena uzgojnih mjera, koje odgovaraju staništu kao što je priprema tla, ispravno odabiranje prikladne stabalne vrste i rase, pravodobni zahvat u čišćenje i proređivanje; c) ustrajanje ne odviše velikih taksacionih jedinica (odjelci i s tim u vezi gušće mreže puteva; d) vršenje nadzora putem osposobljenih šumarskih stručnjaka. Tek nakon što bude udovoljeno svim ovim zahtjevima, možemo se nadati, da će dosadanja opažanja ne samo koristiti popravljanju sastojina, nego će nam dohieti još i novih izkustava, koja će nas približiti željenoj svrsi. F. Krarup: Organizacija malih šumskih posjeda u Danskoj. Pitanje se što boljeg gospodarenja s malim šumskim površinama nalazi na dnevnom redu u mnogin^ zemljama. U Danskoj, gdje ukupna površina šuma iznosi samo 400.000 ha odnosno oko 9 šumsko gospodarstvo što jače intensivira. To je postignuto kod većih šumskih posjeda, nu kod malog uspjesi su sporadični. Godine 1892. izabralo je dansko šumarsko družtvo poseban odbor, koji je među ostalim stavio priedlog, da se postavi stanoviti broj državnih šumarskih nadzornika. Nu ovaj je priedlog kao i mnogi drugi ostao bez uspjeha. Međutim je jedna zaklada stavila na razpolaganje potrebna sredstva, pa je šumarsko družtvo postiglo, da su 1902. godine postavljena dva šumarska savjetnika u iztočnom Jiitlandu. Zatim je god. 1904. osnovano prvo družtvo malih šumskih posjednika. Razvoj je bio polagan: u 1917. godini stajalo je svega 4000 ha pod nadzorom trojice šumarskih savjetnika. Odbor šumarskog đružtva izdao je 1914. godine posebnu spomenicu, koja među ostalim priedlozima sadržava i potrebu osnivanja družtava malih posjednika šuma. Posljedak je bio zakon od 1. ožujka 1919. koji među inim određuje onim družtvima malih šumoposjednika, koja imaju broj članova najmanje 25 i predstavljaju šumsku površinu od najmanje 1000 ha, državnu pripomoć na ime troškova uzdržavanja njihovog šumarskog savjetnika. Pri tom površina pojedinog člana ne smije prelaziti 50 ha. Premda je državna pripomoć bila vrlo malena, ipak je zakon donio porast ovog pokreta, pa je već 1942. godine postojalo 12 ovakovih družtava s 2661 članom i šumskom površinom od 19.200 ha. Ukupna površina šuma i kultura izpod 50 ha iznosi u Danskoj doduše 90.000 ha, ali ipak od toga 38.000 ha stoji pod nadzorom danskog đružtva za rudine (Det danske Hedeselskab), tako da još preostaju 32.000 ha, od kojih 20.000 ha odpada na posjede izpod 5 ha. članstvo đružtva šumskih maloposjednika donosi šumoposjednicima neka olakšanja u pogledu državnog nadzora nad šumskim gospodarstvom. Pravila đružtva šumskih maloposjednika gotovu su svagdje podjednaka, jer moraju biti odobrena po ministarstvu poljodjelstva. Odnos šumoposjednika i šumskih savjetnika počiva na međusobnom povjerenju, šumoposjedniku stoji na volju, da li će savjete i upute stručnjaka uvažiti ili ne. Ipak se u pravilu pazi na ovakove upute, jer su šumopcsjednici sami izkusili njihovu vriednost. Godine 1942. ministarstvo je poljodjeljstva imenovalo poseban odbor za proučavanje pitanja malog šumskog posjeda i taj je već postavio razne priedloge o poboljšanju današnjeg stanja. Međutim se na sudbinu ovih priedloga mora još čekati. Prof. E. Saari: Potrajnost u finskom šumarstvu. Svrha je ove rasprave osvjetliti pitanje, da li se je finsko šumsko gospodarstvo razvijalo u znaku potrajnosti te kako se na evo pitanje gleda. Pod pojmom potrajnosti razumieva autor podržavanje jednakosti godišnjih etata, dakle prih´ođnu potrajnost. Površina šuma u Finskoj iznosi ~iu) cjelokupnog teritorija odnosno ukupno 25 milijuna ha. Prema procjeni izvršenoj u razdoblju 1936.—1938. od ukupnog šumskog areala odpada na: 1. državni šumski posjed ... . 37»/o 2. obćinske šume 1.5o/0 3. crkvene šume l°/o 4. veleobrtna poduzeća 7-9°/. 5. posebničke šume 52.6»/o Kako dakle država zajedno s crkvenim i ehćinskim ustanovama te veleobrtnim poduzećima posjeduje gotovo polovicu svega šumskog areala, može se uztvrđiti, da gotovo polovicu šuma u Finskoj podlieže podržavanju prihodn;1 potrajnosti. Nažalost prihodne se potrajnosti ne pridržavaju privatni šumoposjednici, napose vlastnici malog šumskog posjeda. Može se doduše uztvrđiti, da današnje stanje šuma malog posjeda kao_ i visina njihovih etata ni izdaleka ne premašuju proizvodnu sposobnost njihovog zemljišta, ali ipak postoji bojazan, da se s ovim šumama gospodari na jednoj podlozi, koja ne odgovara načelu potrajnosti. Premda finski zakoni ne traže od posebničkog šumoposjednika sastav uređajnih, napose užitnih osnova, ipak mu ne dozvoljavaju, da sa šumom gospodari po slobodnoj volji. Procjene i obračuni izvršeni u razdobljima 1922—1924 i 1936—1938 pokazuju jednakost prirasta i odpada, a to znači, da je obćenito volumen drvne gromade sačuvan. Osim toga može se reći, da se prihodi finskih šuma mogu još povećati u razmjerno širokim granicama, jer je procjenom ustanovljeno, da bi godišnji gromadni prirast u tim šumama mogao biti dvostruko veći od današnjeg. Prof, J. Köstler, Berlin: Važnost predhvata za oblikovanje ciena drvetu. Predavanje održano na VIII. sjednici komiteta Međunarodne središnjice za šumarstvo, u Strbske Pleso dne 2. rujna 1943. Među brojnim uredbama ratnog gospodarstva najvažnije su uvađanje predhvata i oblikovanje ciena drvetu. Između obiju mjera postoji ovisnost, za čije objašnjenje treba razsvietliti dva pitanja: 1. koje se stanovište ima zauzeti kod oblikovanja ciene i 2. na koji se način mogu ciene obzirom na pređhvate podvrći izpitivanju. Kod izpitivanja primjerenih ciena drveta u okviru upravljanog gospodarstva treba posebno iztražiti vlastite proizvodne troškove oblovine kod potrajnog gospodarenja uz osiguranje potrebne pogonske glavnice a posebno pitanje primjerenog dobitka. Kod iztraživanja je proizvodnih troškova potrebno urediti specialni konto u svrhu uzporedbe s raznim ekonomijama i pogonima. Za ustanovljivanje je pravednih zarada potrebna kapitalna vriednost i kalkulacije postotnog kamatnjaka, koji odgovara kojem drugom gospodarskom priradu. Izpiti 108 |